PrijemPortalFAQ - Često Postavljana PitanjaTražiRegistruj sePristupi
Dadilja - Melissa Nathan 5 5 1
Delite | 
 

 Dadilja - Melissa Nathan

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2  Sledeći
AutorPoruka
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 12:30 am



Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 12:31 am

Prolog
U Highgateu, u sjevernom Londonu, Vanessa Fitzgerald, direktorica racunovodstva u reklamnoj agenciji "Gibson Bead" i majka troje djece, razrogacenih je ociju u nevjerici zurila u svoju najnoviju dadilju.
- Odlaziš? - ponovila je. - Hoceš reci... na odmor?
- Ne - rekla je Francesca polako, ali nepokolebljivo. - Hocu reci odlaziiim.
- Draga, mislim da želi reci da odlaziti - nato ce Vanessin suprug Dick.
- Ja želila ... ovaj, kako vi to kazala? Putofati - objavila je Francesca. Nastupi duža stanka. - Po sfijetu - pojasnila je.
Vanessa se namrštila, pokušavajuci se koncentrirati. - Želiš...? - odustala je.
- Putofati po sfijetu - ponovio je Dick i iskapio svoj viski. - Vrlo jednostavno, draga.
- Dick, ne pomažeš mi - rekla je Vanessa. - Ovo uopce nije smiješno.
- Svakako zvuci smiješno.
- Ali nije.
- Oki-doki.
Vanessa se ponovno usredotocila na Francescu.
- Želiš, dakle, putovati po svijetu? - upitala je.
- Jesam! - uzbuđeno je uskliknula Francesca. Ponovno stanka.
- I ne bi nikako mogla povesti djecu sa sobom? - opet ce Vanessa.
Francesca poprijeko pogleda svoju šeficu. -Tko je sad smiješan - rece Dick, spuštajuci cašu u sudoper.
- PA TKO CE IH ONDA CUVATI, PITAM JA TEBE? - vrisnu Vanessa najednom. - I NE OSTAVLJAJ TO U SUDOPERU! - STAVI JE U PROKLETU PERILICU ZA POSUĐE!
Dick se polako okrene prema svojoj ženi.
- Zbilja se ne mogu dosjetiti zašto naše dadilje stalno odlaze - odvrati on hladno, odlažuci pretjerano pažljivo cašu u perilicu. - Možda jednostavno ne žele kao ja trpjeti svu tu viku i proklinjanje.
Vanessa ga prostrijeli pogledom koji je pogodio upravo tamo gdje boli. Tocno između ociju. Njegov je mozak bio sicušan, no ona je znala dobro naciljati.
- Ili, možda im je dozlogrdilo stavljati caše u perilicu umjesto tebe.
Francesca se diskretno nakašlje. Međutim, naiđe na potpuno ignoriranje. Naime, upravo je objavila da odlazi, stoga daljnja ljubaznost s njihove strane nije bila nužna.
- JA cu biti ta koja ce morati pronaci novu privremenu dadilju - nastavi Vanessa - i to istodobno dok budem razgovarala s potencijalnim stalnim dadiljama i vodila racuna o svom poslu - pardon, karijerijer si ti suviše zauzet gubljenjem vremena u tom bijednom ducanu...
- Ja u tom ducanu radim šest dana u tjednu...
- Ispijaš kave s mlijekom i ceškaš si jaja šest dana u tjednu, i to vrlo dobro znaš.
Dick se nasmiješio svojoj ženi i nonšalantno promijenio temu. Vanessa mu je okrenula ledja i usredotocila se na problem koji ju je trenutacno mucio.
Bože, mislila je, današnji dan je vec bio dovoljno loš. Prvo je podzemna bila u štrajku, potom je onaj nitkov od klijenta odbio njihovu najnoviju ponudu jer mu "naprosto nije sjela", da bi joj naposljetku osobna pomocnica objavila kako je ona oteklina u njezinu abdomenu, za koju je bila uvjerena da je posljedica nepodnošenja mlijecnog šecera, zapravo - beba, koja se tamo nalazi vec cetiri mjeseca.
Jedino što ju je držalo cijelog dana bila je pomisao na mir i tišinu svojeg doma, djecu fino ušuškanu u krevetu, dostavljenu veceru - osim ako kojim slucajem dadilja nije ostavila nešto od rucka - malo vina i videokasetu jucerašnje epizode "East Endersa". Umjesto toga, docekala ju je dadilja koja je ceznula za "putofanjem po prokletom sfijetu".
Otpila je gutljaj sivog pinota. Tek toliko da može lakše disati.
- U redu Francesca, hvala što si nas obavijestila - cula je kako Dick odgovara na Francescinu napomenu da je jedno od djece zagubilo carapu. Francesca napusti kuhinju.
Dick je progovorio prvi, nježno obgrlivši ramena svoje žene.
- Hajde - rece. - Ionako nisi bila previše oduševljena s njom.
Vanessa zastenje, no Dick je još snažnije zagrli.
- Znaš da sam u pravu - šaptao je, nježno je ljubeci po kosi. - Pa neki je dan izgubila Tallulah.
Vanessa nasloni glavu na njegovo rame, vec potpuno iscrpljena.
- Ali ju je na kraju i pronašla - promrmljala je u njegov pulover.
Dick duboko uzdahne i nježno položi ruke na njezina leđa. - Cak ne zna ni pravilno izgovarati rijeci.
- Ne znaju ni djeca - istaknula je njegova žena - pa ipak ne želim da nas napuste. Barem ne još mnogo godina.
- Dobro - rece Dick. - Ne želim ni ja. 'Ajmo se sad seksati.
Vanessa se ukoci.
- Imam bolju ideju - rece. - 'Ajmo pronaci novu dadilju i onda se seksati.
Dick otpuhne. Znao je bolje od ikoga kako je Vanessa savršeno sposobna održati rijec, osobito ako je rijec o principu.
- Koliko ce to potrajati? - upita.
Vanessa je slegnula ramenima. - Sve ovisi koliko smo spremni platiti.
- Dakle, onda nema nikakvih problema - odvrati Dick. - Placat cemo suhim zlatom.
Nasmiješili su se jedno drugome. Dogovoreno je. Nakon svih ovih godina Dick Fitzgerald je tocno znao kako zavesti svoju drugu suprugu.
***
Oci Jo Green caklile su se dok je zurila ispred sebe u svoju napola pojedenu tortu oko koje su bile neuredno razbacane dvadeset i tri svjecice. Kako znakovito, pomislila je. U jednom trenutku obasjana svjetlošcu, toplo slaveci životno putovanje, a vec u iducem raskomadani testament razocarenja i krivnje koji neizbježno slijede gotovo svaki neznatni životni uspon. Smjesta odluci kako ce morati manje slušati grupu Travis.
Zijevnula je. Kuhinjska su svjetla bila ugašena, a uspavljujuce se raspoloženje spuštalo na njih poput iznenadne magle.
Njezin je otac, s raskopcanim gornjim gumbom od hlaca, prelazeci rukom po svojemu trbuhu, laganim, ritmickim krugovima, dirigirao slavljenicku sonatu vjetrova i to iz nekoliko razlicitih izvora.
Jo i njezina majka razmijeniše znacajno poglede.
- U nekim se zemljama to smatra velikim komplimentom - zamijeti Jo.
Hilda uzdahne: - O, pa tvoj otac je poliglot. Bili još jednom tiho podrigne i nastavi se ceškati po trbuhu, ali sad u suprotnom smjeru.
- Ne volim ga uznemiravati - gunđala je Hilda - ima tako malo hobija. Odmaknula se od stola. - Dobro. Tko želi još caja?
- Nemam ništa protiv - odgovori Bili.
- Ja cu ga pripraviti - rece Jo.
- Na svoj rođendan? - Hildine su se oci skupile u smiješak koji joj je toliko naborao lice da na njemu gotovo nije ostalo mjesta. - Ne govori gluposti.
Bili je polako i pažljivo dlanom zagladio rub stolnjaka, muški ignorirajuci žensku borbu oko udovoljavanja njegovim željama.
- Nitko ne pravi tortu od kave kao tvoja majka - izjavio je, uperivši prst u nju.
- Neceš dobiti još jednu krišku - Hilda je upalila svjetlo.
- Ma daj - trepnuo je. - Pa maloj je rođendan. Hilda se oslonila na kuhinjski ormaric, namještajuci svoju sivu pregacu, cekajuci da uzavre voda.
- Hajde onda - uzdahnula je.
Bili zavjerenicki namigne prema Jo. - Još jedna kriška za slavljenicu? - upita, cisteci nož o rub pladnja.
- Samo malu krišku - rece Jo. - Hvala.
- A za kuharicu?
Hilda je pretocila uzavrelu vodu u cajnik za posebne prilike.
- Ma dobro, mogli bije i dokrajciti.
Jo je promatrala svoje roditelje, povremeno se nasmiješivši kad bi se dosjetila da mogu spaziti izraz njezina lica. A onda se tijek njezinih misli poceo mijenjati u epskim razmjerima. Pocele su sa "Nisam li sretnica?" da bi se bez upozorenja sunovratile u "Zar je to to?". Potom, taman prije nego što ce eksplodirati u vatrenu kuglu samosažaljenja, uzdigle se u velikom luku ovladavši ponovno svijetom uma sa: "Ooo, moram vratiti film u videoteku." Joine su emocije cijelog dana poskakivale poput jo-jo igracke.
Probudila se s mišlju da se kao dvadesettrogodišnjakinja napokon može pridružiti sve brojnijoj grupi mrzitelja rođendana. Sve do sinoc smatrala je kako je jedna od onih sretnika koji uživaju u rođendanima. Shvatila je da je to stoga što je, sve do sad, bila mlada. Dvadeset i treci rođendan, iz nekog razloga, oznacavao je kraj izvjesnog razdoblja i to ocitije nego li glazba iz nekog holiwoodskog filma.
Dok su njezini osjecaji nastavljali svoju vratolomnu vožnju gore-dolje, s vecim naglaskom na dolje, obitelj Green je otpocela svoju drugu rundu caja i kolaca u ugodnoj, premda donekle svecanoj tišini.
Ubrzo je razgovor ponovno poprimio ležeran ton.
- Izlaziš li veceras sa Shaunom i društvom? -zapocne njezina majka.
- Mhmm.
- Fin decko, taj Shaun.
- Mhmm.
Hildinu pozornost nacas odvuce nezgrapno odrezana kriška torte, no ubrzo se pribrala.
- I Sheila je dobra djevojka.
- Mhmm.
- Samo ne bi bilo loše kad bi malo smršavila - pridoda otac.
- Još caja, još kolaca?
- Baš me zanima kad ce James poduzeti korak i uciniti od nje casnu ženu - razmišljala je Hilda glasno.
- Cim izgubi malo kila, ne sumnjam - zakljucio je Bili.
Roditelji su iskapili caj. Predvidljivost njihova razgovora uvjerila ih je kako se zemlja i dalje vrti oko svoje osi, dok se pred Joinim ocima u bljeskovima ukazivala uznemirujuca vizija rođendanske torte zavitlane prema zidnim tapetima s cvjetnim uzorkom.
- Mama, hvala na torti - rekla je brzo ustajuci od stola. - Idem sad. Vidimo se kasnije.
- Bok, dušo - odvratiše njih dvoje u zboru, dok se majka vec spremala pocistiti stol.
Nakon što je zatvorila vrata doma, Jo je duboko uzdahnula i krenula prema lokalnom pubu. Nastojala je izbaciti iz glave razgovor za koji je znala da se upravo sad odvija između njezinih roditelja o Shaunovim "dobrim" namjerama. Trudila se usredotociti na hodanje.
Jo je obožavala šetnje. Podsjecale su je na to kako je povezana sa zemljom; s tim živucim remek-djelom reprezentativnog savršenstva koje oduzima dah, Božje djelo koje dokazuje da cuda uistinu postoje, spomenik...
- Tko ima facu kao pljosnata guzica? - najednom je prene glas.
Okrenula se i našla licem u lice s Johnom Saundersom koji je tumarao pustom seoskom Visokom ulicom. Kad netko kaže da vam je lice nalik na plosnatu guzicu, samo je po sebi uvreda ma tko to rekao, no kad takve rijeci dođu iz usta Johna Saun-dersa, cije se lice doima kao izokrenuto - bilo je to dovoljno da se Jo osjeca deprimirano.
Jo je uspjela nabaciti osmijeh prema bivšem kolegi iz razreda.
- Baš dobro što se onda mogu pokenjati na tebe - rece. - Opa, cini se da ti clanstvo u Man At Millets dobro djeluje.
Johnove su obrve pocele trzati, razjapio je usta dok ga je oblak zbunjenosti okružio poput blijede aure, te je Jo shvatila da mu se mozak ušaltao u vecu brzinu. Odlucila je umaknuti prije nego mu para pocne izlaziti na uši.
Dok je koracala niz Visoku ulicu prema mostu, njezin je emocionalni jo-jo najednom naglo poskocio prema gore. Most bi je uvijek podsjetio na prvi poljubac sa Shaunom. Uto shvati da je otada prošlo šest godina - dakle samo još godina dana do one "krizne sedme godine" - i gotovo da je mogla cuti fijuk kojim se jo-jo obrušavao prema dolje.
Na kraju se mosta iznenada okrene nadesno i krene šljuncanom stazom pored crkvenog groblja, uživajuci u zvuku kojeg je stvarao šljunak pod nogama.
Zastala je i osvrnula se na groblje. Vratila se u vrijeme svoje prve popušene cigarete (sa Sheilom na njezin 15. rođendan iza nadgrobnog spomenika Rachel Butcherson 1820. -1835.). Osjetila je trenutacnu žustrinu pobuđenu sjecanjima (jo-jo je poskocio), da bi odmah zatim spoznala kako nešto tako prozaicno kao što je cigareta ne može - nije nikad ni moglo - biti silno uzbudljivo. Jo-jo je rapidno padao prema dolje. Postoje izvjesne stvari u životu, pomislila je - posao, prijatelji, ljubavnici - koje covjek naprosto preraste. Zapocnu kao uzbudljivi izazovi, a onda se, dok nisi ni trepnuo, grubo preobraze u ugodnu naviku, da bi se potom smanjili do nevidljivosti. Ali, ushit života? Je li moguce i to prerasti? Naišla je na malu prepreku. O, izvrsno, rekla je sebi, pokušavaš ponovno zabaciti jo-jo. Sama sebe bacaš u depresiju. Zacijelo si vrlo ponosna.
Potom je zašla za ugao i, unatoc svemu, zastala kako bi malo uživala u pogledu. Na obzorju su stabla rastegnula svoje tanašne grane na sve strane i gore prema tamnoružicastom i plavom nebu, kao da pokušavaju obuhvatiti nježne pramenove bijelih oblaka. Pred njom su se rasprostrla pusta polja, a idilicnu je sliku upotpunjavao seoski pub udobno smješten, poput zadovoljne macke, između dva brda. Ah da, pomislila je. Na kraju krajeva, život je dobar. Ima nešto u seoskom životu, zakljucila je približavajuci se pubu.
- Ej! - doviknuo je John za njom. - Pljosnata guzice!
Ukocila se. Da, definitivno ima nešto u seoskom životu - ne možeš izbjeci seoske idiote.
Jo je stigla u pub prije svih. Sjedila je u uobicajenom mjestu u kutu pogledavajuci kroz prozor. S ove strane puba nije mogla vidjeti labuđi pjev sunca, vec je na raspolaganju imala pogled na nebo koje se nadvilo poput teškog poklopca boje ugljena. Odavde biste mogli pomisliti da se sunce nije promolilo citavog dana. Dokono je razmišljala bi li promijenila mjesto, svjesna da bi krajnji dojam bio potpuno uništen pritužbama i podsmjehivanjima svoje klape.
Što to nije u redu s njezinim životom, najednom je pomislila. Zaklanjaju li joj svjetlo drugi? Ili je naprosto stvar u tome što živi na pogrešnom mjestu, mjestu na kojem uopce i nema svjetla? Zaustavila se onog trenutka kad ju je tijek misli upozorio na majku, fenomen koji je poceo zvoniti na uzbunu.
Sjajna žena, ta njezina majka, ali nipošto osoba s kojom biste se poželjeli zaglaviti u dizalu.
Trebala je nešto što bi joj odvuklo pažnju. S naporom se fokusirala na promatranje mracne ljepote koju je nudio pogled. Nije bilo potrebno uhvatiti odraz u prozoru da bi znala što se zbiva iza njezinih leda. Stari Budsie jamacno sjedi za šankom, smiješi se baš svima i polako ispija svoj život. Ostatak momaka polako ce pristizati tijekom veceri, glasno se cerekati vlastitim šalama i pritom skenirati po pubu svakoga s pristojnom kolicinom estrogena i peroksida.
Jo je dobro poznavala svakog od tih momaka. Znala ih je još iz srednje škole, bili su pet naraštaja ispred nje. Sjecala se kad je Tom Bath, sa svojom obrijanom glavom i spojenim obrvama, 1990. godine glumio Josipa u predstavi o Kristovu rođenju, te se na kraju pomokrio na pozornici. Kasnije je pricao kako je to ucinio magarac, no svima je bilo jasno što se zapravo zbilo. Chris Sounders, vjecito u svojoj kožnoj jakni i s kosom natopljenom gelom, na cetvrtoj se godini ispovracao po "švedskim ljestvama" kad ga je Annabel Harris pokušala poljubiti. I naposljetku, bio je tu i Matt Harvey ciji je otac bio mjesni policajac. Matt je pušio travu u školi još od svoje trinaeste, ocajnicki nastojeci popraviti štetu koju je ocevo zvanje ucinilo na njegov ugled u školskom hodniku. Nažalost, nikakva kolicina popušene trave nije mogla izmijeniti cinjenicu da su mu uši nalik na zecje.
Vrata su se otvorila i Jo se osvrne. Promatrala je kako se prvo ukazuju jagodicne kosti, a nakon njih se pojavljuje Shaun. To svakako moraš poštivati kod muškarca, pomislila je. Što god da se moglo dogoditi s ostatkom njegova tijela (olabavljena cvrstoca trbuha, nagovještaj povlacenja kose i sve više i više bora od smijeha oko djecackih plavih ociju), njegove su jagodice postojane.
- Bok mala - pozdravi je nježno. - Sretan rođendan - poljubio ju je u usta, cvrsto je držeci za nadlakticu. - Ja castim - rece i ode po pice.
Gledala je kako baulja prema šanku i vadi svežanj novcanica iz stražnjeg džepa svojih traperica, prijateljski kimajuci barmenu u znak pozdrava. Pomisli što bi se dogodilo kad bi iznenada promijenila svoju životnu naviku. Kad bi se sad ustala i poviknula prema šanku: "NE! Ne želim Južnjacku utjehu i limunadu! Hocu ... Bloddy Mary]"
Mogla si je docarati tajac iznenađenja. Zbunjenost u Shaunovim ocima. I efekt vala - drugi ce se osjecati primorani promisliti o vlastitom odabiru pica. O tome bi se doista dalo dobro promisliti. Mogla je vidjeti naslov u "Niblet Heraldu": Mjesna djevojka unijela promjene u izbor pica. Roditelji su suviše šokirani da bi komentirali. "Niblet-upon-Avon naprosto nije mjesto gdje se takve stvari događaju" rijeci su vlasnika puba...
S druge strane, mislila je, Shaun je možda iznenadi i pocasti šampanjcem. Gledala je kako prilazi i uputila mu širok osmijeh. Tutnuo je pred nju Južnjacku utjehu, kriglu Guinnessa i veliki buket cvijeca. Cvijece, shvatila je (jo-jo pada), bilo je njezin rođendanski dar. Dok se vracao prema šanku kako bi uzeo pice za Jamesa i Sheilu, Jo je nakratko sagledala mogucnost da mu sve to skupa izlije na glavu.
Prije negoli su Jo i Shaun iskapili svoju prvu rundu, James i Sheila, druga polovica škvadre, pojave se kraj stola. Skinuše svoje kapute i smjestiše se za ostatak veceri.
Sheila je bila Joina prijateljica i mjerilo životnih događaja vec dobrih deset godina, a kakve li slucajnosti, James, njezin dugogodišnji decko bio je stari Shaunov prijatelj iz škole. Cudesnost ove podudarnosti prilicno je zanemariva, buduci da je ipak rijec o malom selu. Ova je cetvorka postala institucija i prije nego što su se uspostavile njihove individualne veze.
- Necete nikad pogoditi - dahnula je Sheila, rumenih obraza i sjajnih ociju.
- Što? - upita Shaun bez podizanja glave, ociju uprtih u kriglu piva.
Sheila se primaknula Jo, cerekajuci se svakom ponaosob i ostavljajuci dramaticnu stanku prije nego što ce odgovoriti. U međuvremenu, James malo navuce svoje hlace prema gore i sjedne do Shauna, nasuprot Sheili.
- Ah, sveprisutni gospodine Casey - pozdravi on Shauna, ne mareci pritom za Sheilinu prethodnu izjavu.
- Ah, sveprisutna rijeci "sveprisutno" - odgovori Shaun gurajuci pivo prema svom prijatelju.
- Ah, sveprisutna rijeci "rijec" - uzvrati James i maši se za svoju kriglu.
Jo je promatrala kako dižu krigle, nakostriješenih obrva koje valjda oznacavaju muški prostor. Razmišljala je o tome je li uopce ikad cula njih dvojicu kako vode normalan razgovor. Uvijek bi vodili ovu beskrajnu gem - set - mec igru koristeci jezik i mozak umjesto reketa i loptice. Pomislila je što bi se dogodilo kad bi zapravo komunicirali jedan s drugim. Vjerojatno bi kod obojice došlo do spontanog samozapaljenja.
Muškarci su nakon izvjesnog vremena spustili svoje krigle i procistili usne šupljine.
- Ah - pocne James - sveprisutna krigla...
- James umukni - prekine ga Sheila - ili cu te zadaviti.
James je umuknuo.
- Ej, Sheila - javi se Shaun. - Hajde vec jednom reci što si htjela.
- Ha! - uzvikne Sheila. - Od ovoga se neceš nikad oporaviti, stari moj.
James promumlja nešto nesuvislo u svoju kriglu, a Jo se ucini da je razabrala rijec "sretno", no nije bila posve sigurna.
Sheila se okrenu prema Jo i uruci joj dar.
- Ma, neko sranje koje vjerojatno vec imaš.
- Uaau! - usklikne Jo. - Nisi trebala! Da ga otvorim odmah ili...?
- Dakle! - Sheila ce važno. - Kunem se! Necete nikad pogoditi!
Jo je odložila svoj neotvoreni dar na pod pokraj torbe.
- Što? - upita.
- Maxine Black i... - dramaticna stanka - ... gospodin Weatherspoon.
Reakcija je bila upravo onakva kakvoj se Sheila i nadala, cak i od Shauna. Cak su i decki u uglu zadahtali. Budsie je nacas prestao piti. Svi su oni poznavali gosp. Weatherspoona. Cijelo je selo znalo gosp. "Weatherspoona, ucitelja vjeronauka s finom kolekcijom Aranovih pulovera i najdlakavijim podlakticama s ove strane Midlandsa. Jo je ostala preneražena.
- Tek što sam otkrila - požuri Sheila. - Maxine se upravo povjeravala Sandri Jones u ducanu kraj police s grahom i jednostavno nisam mogla ne cuti.
Jo se još više prenerazi. - Izvrsno, Sheila! - pohvali je Shaun.
- Ali, gosp. Weatherspoon ima 300 godina! - uzviknu Jo.
- Pricamo li ovdje o žvaljenju ili su to obavili do kraja? - zanimao se Shaun.
- Obavili do kraja? - ponovi Sheila. - Dakle tako vi građevinci danas zovete seksualni odnos?
Shaun je duboko udahnuo. - Ja nisam građevinac nego posjedujem građevinsku...
- Zar ne bismo trebali obavijestiti policiju ili nešto takvo? - upita Jo. - To je zacijelo ilegalno.
- Svakako je krvavo - rece James. - Maxine Black je prava krava.
Shaun se nasmije i namigne svom prijatelju preko krigle piva, odobravajuci mu bod u ovom mecu protiv žena.
- On je toliko star - inzistirala je Jo. - To bi ga moglo ubiti!
- Vec sam sve izracunala - rece Sheila. - Weatherspoon uopce nije toliko star. Imao je samo dvadeset I jednu godinu kad smo mi krenule u srednju.
Sad su svi zamukli.
- O moj Bože - prošapta Jo nakon nekog vremena. - Bio je mlađi nego što smo mi sad.
- Upravo tako - rece Sheila. - Tek što je stasao.
- A sad - nastavi Jo, katapultirajuci se sa svog emocionalnog tobogana i sletjevši ravno na dupe - sad je toliko star da se mora seksati s djecom ne bi li se osjetio živim.
- Ona ima sedamnaest - ispravi je Sheila. - A cinjenica je da se seksa - ili ide do kraja, da se izrazim terminom uvriježenim među građevinarskom elitom - od svoje dvanaeste.
- Mislim da ce mi pozliti - rece Jo.
- Meni isto - promrmlja James. - Onda je dupla krava.
- Zašto ce ti pozliti? - Shaun se obrati Jo.
- Zato što smo stariji nego sto je bio gosp. Weatherspoon kad nas je poducavao! - uzvikne Jo. - A tada smo mislili kako je vec jednom nogom u grobu. To znaci da smo službeno stari!
- U pravu si, mala - namigne joj Shaun. - Uskoro ceš imati vlastitu djecurliju.
Sheila dramaticno uzdahne. - Ajme, Jo! - usklikne. - Cini mi se da te Shaun upravo zaprosio. Kako slatkol
- Tko želi još jednu rundu? - upita James.
- Za ime Boga! - vrisnu Jo. - Upravo doživljavam živcani slom. Imam dvadeset i tri godine! Ovo je moj vrhunac! Jedino cemu se imam veseliti jesu boleštine i udobne cipele.
Nastupi muk.
- Stara, ne brini - utješi je James. - Još uvijek imaš noge ždrebice.
- Dobro - rece Jo. - Sad idem doma.
Dvadeset su minuta kasnije Shaun, Sheila i James bili zadovoljni što su je ipak uspjeli nagovoriti da ostane, koristeci se osjecajnim, ali snažnim argumentima. No cinjenica kako joj je jedino preostajala beskrajna vecer s roditeljima - nije im pala na um.
Bilo je vec gotovo jedanaest sati kad se napokon uspjela iskoprcati uz uvjeravanje da zbilja želi biti malo nasamo. Ostavila je Sheilu da ocijuka s deckima u uglu, dok je Shaun rasturao Jamesa u biljaru, te polako odšetala do roditeljske kuce, pokušavajuci upiti tišinu, nocno nebo i onaj hrskav miris obecanja kojeg je oduvijek voljela u proljetnim nocima.
Jo nikad ne bi prespavala kod Shauna tijekom tjedna, cak ni u posebnim prilikama kao sto je rođendan. Radna etika njezinih roditelja pokazala se strožom od seksualno-moralnog kodeksa, što je podrazumijevalo da se mogu nositi s mogucnošcu njezinog ucešca u predbracnim seksualnim odnosima sve dok se isti nisu odvijali radnim danima.
Jo im je zavidjela. Barem su imali u što vjerovati. Ona cak više nije vjerovala u svoj posao. Bilo je to samo još jedno od golemih lažnih životnih obecanja. Gledala je kako se jadikovke oblikuju u paru iz njezinih usta i nestaju u cistom nocnom zraku - dokaz, makar i kratkotrajan, da su njezini osjecaji stvarni.
Kao dijete, Jo je uvijek bila među najboljim ucenicima u razredu. Potaknuta oduševljenjem ucitelja, sanjala je kako ce studirati okružena tornjevima i poviješcu, u društvu kolega entuzijasta i nadahnutih genija. Nije imala pojma koje bi podrucje željela "proucavati", samo je znala da želi nešto studirati.
Tada je, u dobi od trinaest, gledajuci jedne veceri s roditeljima dokumentarni film, otkrila postojanje izvjesnog podrucja zvanog antropologija. Bila je rijec o proucavanju ljudi i njihovom ponašanju unutar zajednice! Smjesta je objavila kako je to ono što ce studirati jednom kad odraste. Majka je bljesnula ocima iznad svog pletiva, a otac je klimnuo prije nego što ce prebaciti program na Wogana.
Jo se nije suviše zamarala roditeljskom ravnodušnošcu spram svojih ambicija. Poput svakog tinejdžera, cvrsto je vjerovala kako roditeljsko mišljenje ne može bitno utjecati na njezin veliki plan. Ali onda, postupno - toliko postupno da nije ni zamijetila kako utire put u njezin mentalni sklop - postala joj je ocita besmislenost želje. U uskom krugu prijatelja, ali i u širem krugu usputnih poznanika, poznavala je samo one koji su studirali na višoj školi. Cak je i Billy Smith, mjesni genij dvije godine stariji od nje koji je pohađao Oxford, studirao medicinu, što je podrucje za koje s pravom ocekuju nagrade. U svakom slucaju, svatko je znao da nema prijatelja, a osim toga roditelji su mu bili Jehovini svjedoci. I sedam godina studiranja! Sedam godina primanja place - 364 tjedna zarade - profuckano! Dok su s druge strane placali za povlastice! Bilo je to osuđeno na propast! Međutim, ti Smith- ovi su se uvijek držali iznad svih.
I tako se Jo polako navikavala na ideju kako je tri godine studiranja, samo da bi studirala, bilo zapravo egoisticno, a pored toga i gubitak dragocjenog vremena. Složila se s ocem kako je ovo vjerojatno najvažnije razdoblje u njezinu životu, kada se mora imati na umu kako sve donesene odluke utjecu na buducnost. Bila je pragmaticna i time se ponosila.
A pragmatizam ju je usmjerio na koristan odabir školovanja za dadilje. Obožavala je djecu, cini se da se i ona njima sviđala, pa zašto onda to ne iskoristiti i zaraditi pristojnu placicu? Tako je Jo razocarala ucitelje, zadovoljila roditelje i zakljucala na sigurno svoje snove prijavivši se na lokalni koledž. Tamo je stekla znanja koja možda nece puno znaciti u smislu titula, ali su svakako znacila na njezinom CV- u i osigurala joj dobru tjednu placu. Nakon što bi izvjesnu sumu odvojila za roditelje i pomagala im u tjednom budžetu za hranu, ostatak je bio samo njezin. Prve cetiri godine nakon koledža temeljito se nauživala.
Tek su nedavno pocela isplivavati fundamentalna pitanja oko posla guvernante. Poput, primjerice, kako to da je vec sad iskljucena mogucnost povišice? Ili, kako to da radi prekovremeno, na karijeru ne može ni pomisliti, a visina place je vec sad postigla maksimum?
I kako to da njezini poslodavci - koji su zasigurno posjedovali manju razinu zdravog uma od nje, a njihova emocionalna inteligencija ne zavrjeđuje ni spomena - rade manje od nje, a ipak imaju mogucnosti odvajati iz vlastitih primanja kako bi platili njoj?
Svakog bi se jutra smrzavala na autobusnoj stanici, da bi se potom gužvala u pretrpanom autobusu do grada. Došetala bi do kuce svojih poslodavaca gdje bi obicno još uvijek trajao dorucak. Jo bi se odmah latila posla i pocela cistiti ostatke od dorucka i preuzimati djecu, dok bi za to vrijeme izvjesna majka neizbježno sjela za volan svog automobila i odvezla se u osvijetljen, cist i uredan ured, ostavljajuci Jo na radnom mjestu koje bi obicno nalikovalo ratnoj zoni. Potom, u vremenu izmedju šest i osam uvecer, doticna bi se majka vratila kuci, pricajuci Jo o užasno iscrpljujucem danu, da bi nakon toga održala kratki sastanak o svemu što su mali Joey ili Jack rekli, ucinili i zabrljali. Tek bi tada Jo dobila povlasticu da odšeta do autobusne stanice kako bi se ponovno smrzavala cekajuci autobus i zatim propješacila do kuce.
Dakle, gdje je tu pravda? Kako je moguce da takva pokornicka stvarnost, prihvacena u naivnoj dobi od šesnaest, može biti tako slabo nagrađena? Osjecala se kao da je promašila pravo skretanje i našla se u slijepoj ulici i to prije negoli je uopce i položila vozacki ispit. Da bi sve bilo još gore, ponude za posao pristizale su od sve mlađih i mlađih majki, a pomisao da joj dnevne obroke placaju žene tek nekoliko godina starije od nje bacala ju je u ocaj. Povrh svega, u njoj je sve više bujala zabrinutost da, ukoliko ubrzo ne objavi zaruke sa Shaunom, njezini ce ga roditelji sami zaprositi. Nikad im nije priznala da je još prije dvije godine prestao s pitanjima, nakon što ga je ona vec treci put odbila, obrazloživši svoju odluku time da još nije vrijeme.
Uvijek ju je cudila opceprihvacena pretpostavka da ako par nakon stanovitog vremena ne objavi zaruke, tada je to zacijelo stoga sto je djevojka beskrajno dugo cekala da momak upita. Cak i u dvadeset i prvom stoljecu, cak i sad kad bi ljudi doista trebali znati više, cak i kad je djevojka njihova vlastita kci - još uvijek postoji ona ružna, uvredljiva, zastarjela pretpostavka koja struže i struže po djevojcinom ugledu, privlacnosti i inteligenciji.
Istina je bila ta da je svaki put, kad bi Shaun sjeo nasuprot nje u prenapucenom restoranu, potom problijedio i zaprosio, morala prikrivati svoj ocaj. Kako je mogao nakon toliko vremena provedenog s njom ne shvatiti da ce, kod tako važne životne odluke, ona uvijek odabrati razum nad nekom zastarjelom, proracunatom naznakom "romantike"? Zar je doista mislio da je to odluka o kojoj bi joj on trebao tajiti do posljednjeg trenutka? Zar je doista mislio kako ona želi zapoceti njihov bracni život u kojem bi njegova uloga bila donošenje odluka, a njezina slaganje ili neslaganje? Ili, još važnije, da ce se ona moci odluciti u bucnom restoranu gdje nije kadra odluciti ni što bi za predjelo? Kako bilo, sve je skupa imalo onaj gorak okus odvlacenja na javno mjesto ne bi li se izbjegla scena. Znala bi razmišljati bi li vec godinama bili u braku samo da se Shaun ikad usudio razgovarati o toj temi, umjesto što bi joj prezentirao prošnju kao da je to gotova stvar.
Stigla je do kraja ceste, zaustavivši se na trenutak kako bi bacila pogled na baršunaste crne sjene brda u daljini, njezinu vjecnu utjehu. S gotovo neizdrživom težinom u trbuhu, shvatila je da joj se prvi put u životu cini kako joj ova brda zaklanjaju pogled.


Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 12:33 am

***
- U redu - rece Vanessa vedro se osmjehujuci lijepom mladom primjerku u svojoj kuhinji, dok je Dick letimicno pogledavao djevojcin CV.
- Imali bismo samo nekoliko pitanja.
- Pucajte - nasmiješi se djevojka.
Vanessa je uzela životopis iz Dickovih ruku. - Kako biste prepoznali simptome meningitisa? Djevojka se uzvrpolji na sjedalici.
- Pogledala bih ima li dijete osip.
Vanessa i Dick klimnu glavama, netremice je gledajuci.
- Pitala bih kako se osjeca... - nastavi djevojka - i ako kaže da mu je loše, pozvala bih lijecnika. Ili - uputi im širok osmijeh - nazvala bih svog decka. On je isto lijecnik. U Kingu. Znate, bili bismo zajedno potražili stan, no on mora neko vrijeme tamo živjeti.
Vanessa spusti CV, a Dick ga brzo preuzme.
- Pušite li? - upita.
- Samo izvan kuce - odvrati ona oštro, fiksirajuci ga svojim velikim zelenim ocima.
- Samo izvan kuce? Što? Mislite...
- Dakle, provjerila bih je li dijete s necim zauzeto, gledanjem telke ili slicno, i skoknula vani. Mislim da ne bi bilo dobro kad bi me vidjeli kako pušim.
- Pa ... hvala vam... - pocne Vanessa.
- Dakle - brzo ce Dick. - Što volite kuhati djetetu?
- Iste stvari što i ja volim, zbilja. Smatram da djecu treba navikavati na hranu za odrasle što je prije moguce. Mislim da nije zdravo jesti samo djecju hranu. To ih može samo razmaziti. Aha. Oboje se nagnu prema naprijed.
- A koju vi to vrstu hrane volite jesti? - zapita Vanessa.
- Fishburgere. Hamburgere. Obožavam cips. I naravno Tommy K.
- Hvala vam lijepa na dolasku - nato ce Vanessa.
- Mislim da nema potrebe za daljnje...
- Imate li vi možda neka pitanja? - upita Dick djevojku.
- Ooo, u stvari imam - rece ona. - Kakav cu dobiti mobitel?
Deset minuta kasnije sjedili su i cekali da se pojavi iduca dadilja.
- Prošla su puna dva tjedna i razgovarali smo s deset djevojaka - rece Dick. - Ovo je besmisleno.
- Puna dva tjedna i deset djevojaka s kojima sam JA razgovarala - odvrati Vanessa. - Ti si vidio samo tri. Ali kažem ti, ne kanim sama provesti još jednu subotu.
- Dobro - on ce. - No, nismo ništa postigli.
- Dakle, što onda predlažeš? - upita Vanessa.
- Samo želim reci da smo možda malcice prestrogi.
- Prestrogi? Radi se o osobi koja ce odgajati našu djecu! Naravno da smo prestrogi!
- Pa, samo mislim da nisi - nismo suviše realni.
- Naravno da nisam realna!- vrisnu Vanessa. - Osjecajna sam, subjektivna, zahtjevna i puna nade - onda se utiša. - Što misliš, zašto je ovo ovako otužno?
- Možda ovo naprosto nadilazi naše financijske mogucnosti.
- Nee - jauknula je Vanessa. - Nemoguce. Toliko naporno radimo. Zaslužujemo najbolje.
- Ali i one su samo ljudi, Ness.
- Ma znam - zavapi Vanessa. - Osoba koja patentira robotiziranu dadilju umrijet ce kao bogata.
- Zar je to ono što tražimo? - upita Dick. - Robota?
- Ne, sad cu ti reci što tražimo - Vanessa se uspravi. - Tražimo finu, mlađahnu djevojku iz fine, stabilne obitelji koja nema apsolutno nikakav društveni život, decka koji po mogucnosti živi daleko, bez hobija i definitivno bez ikakvih fobija. Nipošto ne smije pušiti, ne smije gledati televiziju preko dana. Mora imati vozacku dozvolu i mora biti opsjednuta našom djecom - ona moraju biti njezin život - sve dok mi ne dođemo doma, a onda se mora maknuti i sjediti u svojoj sobi, gledajuci zidove. Mora biti odgovorna za njihovo zdravlje, ali ne i za svoje. Mora biti nježna, ali odlucna, mora imati primjereno obrazovanje, biti vedra i razumna; nesebicna, uredna, topla, znati crtati, maštovita i cista, s visokim pragom tolerancije. I mora izgledati gore od mene u bikiniju.
Nakratko nastupi tišina.
- Pa - Dick ce polako, riskirajuci. - Mislim da si sad mrvicu nerazumna.
- Naravno da sam nerazumna! - uzviknu ona. - Ja sam majka stvarno Dick, katkad se pitam slušaš li ti uopce.
- Ah, mila - uzdahnu Dick. - Nije ni cudo što ovaj proces toliko traje. Postoje li još neki zahtjevi za koje bih trebao znati? Možda idealan broj cipela?
- O da, još mi se mora i sviđati - dosjeti se Vanessa. - Ne kao prijateljica, ne želim prijateljicu, želim zaposlenicu. Ali, buduci da ce živjeti u mojoj kuci...
- Našoj kuci...
- Bit ce osoba s kojom cu željeti razgovarati svake veceri dok ti budeš gledao televiziju.
Nastupi duža stanka tijekom koje Dick oboma natoci pice. - Zašto su sve tako mlade? - razmišljao je naglas. - U stara dobra vremena bile su to prsate žene sa uštirkanim ovratnicima i facama koje su vladale kokošinjcem dok su roditelji vodili svoj život.
- Upravo tako, dragi, a usto bi bile potajno zaljubljene u batlera.
Zacuje se zvono na vratima.
- Mila, ja cu otvoriti - kaže Dick. - Možda nas ocekuje neko cudo.
Otvorio je ulazna vrata. Ispred njega se ukazala žena u svojim srednjim pedesetima, odjevena u kaput na preklop za koje je mislio da vec odavno ne postoje. Imala je prsa poput zida, a lice nalik na žablje. Istinski se preplašio.
- Uđite - rece prilicno oprezno. Slijedila ga je niz hodnik i dok su stigli do kuhinje on je gotovo potrcao. Uslijedilo je upoznavanje, te je zapoceo intervju.
- Što obicno kuhate djetetu? - pocne Vanessa.
- Dvaput dnevno moraju pojesti svježe voce i povrce - odlucno ce žena. - Provjerila bih s vama svoj tjedni raspored i potom ih navikla na rutinu. To ce im svakako pružiti stabilnost i dati im do znanja da nemaju oni moc, vec vi, preko mene dakako.
- Zahvaljujem - rece Dick, ustavši se. - Mislim da nema daljnje...
- Imate li obitelj? - upita Vanessa. Dick sjedne.
- Obje moje kceri žive u inozemstvu - rece žena. - Udovica sam od '79. Bit ce mi zadovoljstvo cuvati djecu bilo koje veceri. I vikendima.
- Mislim da je to sve, zar ne draga? Dick se okrenu prema Vanessi koja ga je, međutim, ignorirala.
- Imate li neki hobi?
- Pletenje i kuhanje.
- Pušite li?
- Nipošto. Grozna navika.
- Biste li voljeli vidjeti našu djecu? - upita Vanessa ignorirajuci slabašne trzaje koji su dolazili od Dicka.
- Nema potrebe - žena ce. - Volim djecu ma kakva ona bila.
Vanessa nije odmah odgovorila.
- O - rece. - Shvacam.
- Dobro! Dick gotovo poskoci. - Hvala vam mnogo na dolasku, strašno ste ljubazni, sviđa mi se vaše odijelo...
Ispratio je njihov posljednji ovotjedni intervju, dok je Vanessa potišteno buljila u prazno.
***
Osvanuo je svjež i suncan ponedjeljak u Niblet-upon-Avonu, i u parku je vladala prilicna gužva - dovoljno da Jo i njezina prijateljica, kolegica dadilja, Edwina budu prisiljene dijeliti klupu s brkatom postarijom ženom u muškom kaputu.
Sjedile su i držale na oku svoje šticenike koji su, posve prirodno, vladali parkom. Trogodišnji Davey bio je Join najnoviji djecak. Njegova je sestra vec išla u osnovnu školu, a i on ce uskoro krenuti u vrtic. Jedva je cekao taj dan, što su Jo i Davevjeva majka pokušale ne uzimati osobno. Jo ga je cuvala još od kad je imao samo šest mjeseci i naprosto ga je obožavala. Jednom kad krene u vrtic, zadovoljština koju je dobivala od svog posla bit ce znacajno smanjena.
Okrenula se i promatrala Edwinu kako pregledava "The Lady" u potrazi za novim poslom. Edwinina šticenica, Nancy, bila je sirota mala slatkica zahvaljujuci cinjenici što su joj roditelji bili upravo suprotno. Edwini je konacno prekipjelo s njezinom majkom te je, poput tolikih mnogih Nancynih dadilja, vecinu vremena s djevojcicom provodila ocajnicki tražeci novo radno mjesto.
Jo se okrenula kako bi pronašla djecu. Nakon nekoliko trenutaka spazila ih je u daljini kako sjede ispod jednog stabla.
- Hmm - obrati se Edwini. - Smije li Nancy ono raditi?
- Vjerojatno ne - promrmlja Edwina, ne podižuci pogled.
Nakon nekog vremena Edwina baci pogled na svoju šticenicu. Nancy je skidala svoje hlacice i pokazivala Daveyu gdje se njezina Barbie osobno potpisala.
- O, ne opet - jaukne Edwina, spusti svoj casopis, ustane s klupe i nevoljko se uputi prema Nancy.
Jo je gledala djecu kako stavljaju Barbie hlacice preko svojih glava, blaženo nesvjesni kako ce njihov test kakvoce uskoro biti ozbiljno ugrožen. Tada se nad njima nadvi sjena i dva para nevinih ociju pogledaše gore prema Edwini kroz cipkaste nabore na nogavicama.
Jo je pogledala na sat. Još pola sata igre prije odlaska. Toplije povjetarac najednom zagolicao zrak i ona na trenutak zatvori oci naslanjajuci se na klupu. Hihot djece i lavež pasa zapravo je djelovao umirujuce. Živi za trenutak, rece sama sebi. Jednostavno živi za trenutak.
Zacijelo je zaspala jer je šuškanje glatkih stranica koje su se okretale na vjetru dospjelo u njezinu svijest, budeci je iz sna u kojem je Hugh Jackman nosio ovratnik i smiješio se na sudoper u kuhinji njezine majke. Otvorila je oci i pogledala casopis koji je Edwina ostavila na klupi. Još nikad nije posegnula za "The Lady" - svi su je poslovi nekako sami pronalazili - no nešto je natjera da ga uzme u ruke. Pomislila je na Alisu u zemlji cudesa kako podiže bocu na kojoj piše "Popij me".
Letimice je prelazila preko oglasa za dadilje i postala svjesna kako je prijeko potrebna potrošna roba. Pocela je okretati stranice, osjecajuci se kao da je upravo otkrila novi sloj cokolade nakon što se vec pomirila s tim da je ostao samo marcipan.
Napokon, oci joj zabljesnu nad jednim oglasom.
Bio je uokviren lijepim crnim okvirom.
Traži se prijazna i ugodna dadilja za cuvanje djece dvoje zaposlenih profesionalaca u Highgate Villageu, u Londonu. Uvjeti su uredna vozacka dozvola i nepušacica. Posrijedi su djeca od osam, šest i cetiri godine. Na raspolaganju je uporaba renaulta clio i apartmana s televizijom i DVD-om.
Isprva je pomislila da je tjedna placa zapravo poštanski broj. Ponovno ga procita, ovaj put pažljivije. A onda još jedanput.
Highgate Village. Zvucalo je lijepo i pomalo starinski, ali ipak u Londonu. Ondje nije bila još od svojih ranih tinejdžerskih godina, kad bi s hrpom prijatelja odlazila u tamošnje diskoteke. Prisjetila se uzbuđenja koje bi osjetila zbog pregršt mogucnosti velikog grada, cak i u gluho doba noci. Ponovno je pogledala oglas.
Troje djece - još nikad nije cuvala troje djece odjednom, no ocajnicki je žudila za izazovom. A još i automobil ... A tek stan.
Nakon što ga je procitala nekoliko puta, mogla je osjetiti kako joj srce snažno tuce. Nove i blistave misli zaokupiše njezin um. S toliko bi novca mogla nešto i uštedjeti - možda i po prvi put u životu. Vratiti se doma i staviti polog za neki stancic. Ili, platiti tecaj na koledžu ... napokon, još je uvijek mlada, može poceti ispocetka, roditelji bi razumjeli...
Odjednom se spusti na zemlju - nikad ne bi mogla napustiti mamu i tatu. To ne bi bilo pošteno - bila im je potrebna sad više no ikad.
- Možeš ga zadržati - zacuje Edwlnin glas. - Meni je ionako sve to sranje.
Jo podigne pogled prema njoj.
- O, ma ne...
- Evo - rece Edwina. - Ponesi ga - uzme casopis iz Joinih ruku, grubo ga preklopi i ugura u njezinu torbu, između Daveyjevih omiljenih Thunderbirds lutaka, Scota i Virgila.
Te veceri Hilda i Bili nisu razgovarali. Bili je vec obavio svoju marendu u pubu - odrezak i krumpirice - umjesto da je lijepo pricekao zelje na pari i bakalar. Oboje su bjesnili jedno na drugo, a televizija je postala vecerašnji izbor oružja.
- Neceš valjda gledati to sranje? - rekla bi Hilda svaki put kad bi Bili promijenio program koji je želio gledati.
Jo nije imala osobitu želju gledati u ekran, no buduci da je izbjegavala majcin pogled nije imala izbora. Povremeno bi se uhvatila kako zuri u vrata hodnika.
- Što ima novo? - upita njezina majka.
- Idem telefonirati? - cula se kako govori.
- Dobro, ljubavi. Ne treba ti dozvola.
Jo ode u hodnik i nazove dom Fitzgeraldovih Highgateu u Londonu.
***
Bilo je toliko toga zavidjeti da Jo nije znala kamo bi prvo pogledala. Kuca u Highgateu izvana se doimala malešnom, manjom cak i od kuce njezinih roditelja. Bila je to obicna viktorijanska kuca bez balkona i bez prednjeg vrta. Imala je samo jedan prozor koji je gledao na ružnu sjeverno-londonsku ulicu koja ni po cemu nije slicila na selo, bez obzira na visoke ili niske vratnice. Ulica je toliko bila nakrcana golemim automobilima na sva cetiri pogona da se Jo pitala koriste li ih stanari povremeno kao dodatne prostorije.
Pozvonila je i pricekala. Najzad, gnjavatorica Francesca, uskoro bivša dadilja, otvori ulazna vrata i Jo se zabulji u Tardisa ispred sebe.
Predvorje je zapravo više nalikovalo sobi, poplocenoj svijetlim viktorijanskim plocicama i stropnim karnišama koje su uokvirivale filigranska pokrivala za radijatore. Sofa za odmor bila je smještena uz suprotni zid, s imitacijom viktorijanskog telefona na sicušnom stolicu tik do nje. Zidovi su bili oliceni sjajnom crvenom bojom. Bez rijeci, Francesca joj dade znak da poceka u dnevnoj sobi i zatvori vrata za sobom. Jo je ostala na nogama, polako se okrenuvši za 360 stupnjeva, pokušavajuci promotriti što je više moguce za ovo malo vremena. Prostorija za odmor i trpezarija bile su povezane, tako da je ono što se izvana cinilo kao malena soba zapravo bila vrlo udobna dnevna soba i trpezarija s velikim stropovima.
Dnevna je soba bila ispunjena golemim dubokim bijelim naslonjacima na nalaštenom podu od hrastovine. Zidovi su bili u bogatoj crvenoj nijansi, dok je dojmljivi viktorijanski kamin bio smješten na sredini jednog zida i uokviren stiliziranim sjajnim viktorijanskim plocicama. Povrh njega bila je ovješena slika u živahnim osnovnim bojama, za koju je Jo pretpostavila kako ju je naslikalo jedno od njihove djece.
Trpezarijom je dominirao prekrasan golemi drveni stol, s pripadajucim drvenim stolicama. Na zidovima su rucno izrađeni željezni svijecnjaci držali debele, izoblicene svijece, kao dodatak središnjem svjetiljnjaku u istom stilu. Jedino elektricno svjetlo dolazilo je iz udaljenog kuta, ponad ulaštenog klavira na kojem su bile polegnute dvije flaute. Tik uz njih, smjestila se bijela macka ceznutljivo zureci u nju i lijeno trepcuci. Jo se trgnula nakon prvog treptaja osjecajuci se kao da je uhvacena u špijuniranju. Posramljeno se nasmiješila, potom prekorila samu sebe i skrenula pogled.
Svaki je prozor imao simpaticne obnovljene okvire, dok su skupocjene zavjese bile u još tamnijoj i bogatijoj crvenoj boji od zidova, pricvršcene upecatljivim rucno izrađenim željeznim prstenovima.
Jo zacuje glasove muškarca i žene kako se pozdravljaju u hodniku, žena vrlo susretljivo, muškarac kratko. Potom se ulazna vrata zatvoriše, I nakon trenutka tišine ona cu kako muškarac glasno kaže: - Blažena Marijo. Jo je brzo sjela dok su se otvarala vrata sobe i na njima se pojavio muškarac. Ona ponovno ustane.
- Jo Green?
- Da - krenula je prema njemu. Covjek kratko klimne, prije nego što ce reci: - Slijedite me.
Jo je vec povukla ruku s kojom se kanila rukovati, a on kao da zastade.
- Oh - rece ulazeci u sobu i pružajuci joj ruku. - Dick Fitzgerald.
- Drago mi je gospodine Fitzgerald - odvrati Jo.
- O, Dick, molim vas. Drago mije također. Ovaj ... izvolite, samo naprijed.
Dick se uputi uskim hodnikom prema stražnjem dijelu kuce, te najzad otvori jedna vrata i propusti je u kuhinju.
- Supruga ce stici svaki trenutak - rekao je u Joina leđa.
Jo ga je jedva cula. Stajala je nasred najvece, najsvjetlije kuhinje koju je ikad vidjela - bila je velicine cijelog donjeg kata njezine kuce. U daljini su stropne svjetiljke obasjavale stakleni stol u zasebnoj prostoriji iz koje su golema, rucno izrađena francuska vrata vodila u savršeno proporcionalni, savršeno uređeni, dugi uski vrt. Okolo staklenog stola nalazilo se šest željeznih stolica s visokim naslonom i baršunastim sjedištima koja Jo podsjete na prijestolja iz bajki. Na stolu se opružila još jedna bijela macka, zureci u nju poput ledene kraljice, a Jo s nelagodom pomisli je li ovo blizanka macke s klavira, ili njezina neslana šala. Obeshrabrena, krene dalje po prostoriji. Kuhinja je bila olicena bojom kojoj cak nije znala ni ime. Je li možda purpurna? Boja lavande? Plava? Grimizna?
Nastavila se kretati i iza ugla, u produžetku, naiđe na staklenik pored kojeg je bio odgovarajuci (purpurni? boje lavande? plavi? grimizni?) dvosjed. Nasuprot njemu stajao je najveci televizor kojeg je ikad u životu vidjela. Jedva je suspregnula uzdah. Televizor je bio toliko velik da je stvarao privid još necije nazocnosti. Njezin bi se otac u ovoj kuhinji osjecao kao u raju. Trebao bi mu još nužnik u neposrednoj blizini i više ne bi mogao ni poželjeti. Vraga, snašao bi se on i s kahlicom. Zamijetila je da dvosjed nasuprot televizoru s jedne strane ima štitnik protiv prljavštine - jedini ustupak životu s djecom. Ovo je zacijelo prebivalište za dadilju. Uhvati se kako se nacerila. Ovdje bi se mogla zbilja usreciti.
Dick joj ponudi da sjedne, te se ona smjesti za stakleni stol. Nastojala je ne gledati svoje noge i stopala kroz staklo, no bio je to neodoljivo sjajan osjecaj. Pratila je Dicka pogledom dok je pospremao nekoliko caša u perilicu za suđe. Kuhinja je imala obla vrata i na njima jednako oble kvake. Bilo je tu svakojakih modernih aparata, ukljucujuci one za pravljenje kave, tjestenine i kruha. Osjecala se kao da je u pecini neke moderne vještice. Svaka pogodnost, ukljucujuci svemirski cajnik i toster, bila je nacinjena od sjajnog kroma. Ni cvijetka na vidiku. Njezina bi majka ovdje patila od simptoma otuđenosti. Dok je promatrala uredno poslagane predmete na širokoj prozorskoj polici od sjajne mediteranske cigle, Jo je pala u iskušenje da se složi sa svojom majkom. Osjecala se kao usred kromiranog bojnog polja.
Potrepštine, poput hladnjaka, bile su skrivene iza odgovarajucih (purpurnih? boje lavande? plavih? grimiznih?) vrata. Hladnjak je bio uocljiv jedino zahvaljujuci svom ledomatu, dok je pored njega stajao potpuno prazan i blistavo cist veliki sudoper u obliku bubrega, opet zahvaljujuci znalacki skrivenoj perilici za suđe. Jo se pokušala prisjetiti je li ikad vidjela prazan sudoper u majcinoj kuhinji. Umjesto dvije, sudoper je imao jednu ulaštenu mjedenu slavinu sto je više nalikovala staromodnoj pumpi za vodu. Oko sudopera, protežuci se preko svih kuhinjskih ormarica, luksuzom je blistala granitna radna ploha.
Nakon što je sve dobro promotrila, Jo letimice pogleda Dicka, klimajuci u znak zadovoljstva. Možda više nikad ne kroci u ovu prostoriju - morala je upiti ovu ljepotu što je više moguce. Dick krene prema drugim vratima i na mjestu onoga, za sto je mislila da je kuhinjski ormar, ukaza se ostava, s još jednim vecim, premda manje lijepim sudoperom. Ovdje su se nalazili sušilica i perilica za rublje, daska za glacanje i glacalo. Prostorija je bila velicine kuhinje njezine majke. Jo je gotovo požalila što nije ponijela fotoaparat.
Dick ju je pustio da zuri. Bože, ovo mu se sviđalo. Isplatilo se uzeti slobodnu subotu i uživati u svom ovom nevinom, provincijalnom divljenju. Obožavao je njihova nastojanja da prikriju svoju impresioniranost, bez obzira što im je to pisalo na celu. Ovdje bi obicno zanijemile i postale pokorne.
- Vaš dom je apsolutno prekrasan - pocne Jo prijazno. - Imam osjecaj kao da sam stupila u luksuzni casopis.
Dick se nasmije, pomalo iznenađen.
- O! Zbilja? Hvala vam - rece. - Ljubazni ste. Mojoj ženi idu sve zasluge...
Žena se pojavi na kuhinjskim vratima. - Govoriš li o svojoj vracenoj sposobnosti da se sam oblaciš, dragi? - upadne ona Dicku u rijec dok je prilazila Jo.
- Vanessa Fitzgerald.
- Jo Green.
- Doista vam zahvaljujem što se prešli sav taj put do ovdje.
- Nema problema. Kad ste u vlaku, nije...
- Gdje ste ono rekli da živite? - Vanessa se uputi prema kuhinjskom stolu i prijestoljima.
- Niblet-upon-Avon, malo mjestašce nedaleko od Stratforda.
Srdacno se rukovaše.
- Baš fino - rece Vanessa.
- O, jeste li ikad bili u Warwickshireu?
- Nisam. No cujem da neki njegovi predjeli podsjecaju na Toskanu.
- Hm. Pa, zbilja je vrlo lijepo.
- Dobro - Vanessa ce, tjerajuci macku - pocnimo. Macka se premjesti pod stol, spremna za predstavu.
Dvije žene sjedoše. Vanessa uputi Jo kratki smiješak.
- Samo trenutak da arhiviram prethodne zamolbe - ona zgužva pet životopisa i baci ih u kantu za smece.
- Tražimo dadilju - nasmije se - nismo Crveni križ.
- Bože, draga - javi se Dick iz druge prostorije. - Naprosto obožavam kad si nehumana.
Buduci da joj je bilo neugodno promatrati Vanessu kako išcitava njezin CV, Jo je proucavala Dicka dok se motao po kuhinji. Dalo bi se reci kako je privlacan stariji muškarac. Da je bio dvadesetak godina mladji, obrazi bi joj do sad vec znacajno porumenjeli. Najvjerojatnije je bio u svojim kasnim cetrdesetima, možda ranim pedesetima, a nosio je mornarskoplavu dolcevitu i traperice po posljednjoj modi. Na njemu se to nije doimalo odvec djecacki. Letimice pogleda Vanessu, koja je, premda vidno umorna, bila doista lijepa žena. Blage smeđe oci, koža boje vanilije i gusta tamna kosa podsjetiše Jo na sladoled Magnum. Vjerojatno, kasne tridesete. Bila je odjevena u modernu suknju do koljena i kratku zatvorenu majicu - odjeca koja je nagovještavala skoro toliko zaobljenja koliko je bilo i u njezinoj kuhinji.
Jo je pocela osjecati prve znakove nade, kakve vec dugo vremena nije osjetila. Ispred nje se nalazilo dvoje privlacnih ljudi koji su ocito strpljivo cekali prije nego što su pronašli partnera s kojim ce osnovati obitelj, umjesto da su žurili jer su se svi oko njih vec poženili. Zajedno su imali baš sve - izgled, novac, veliku obitelj i televizor velicine omanjeg kinoekrana. Gledaj i uci, pomisli za sebe - gledaj i uci.
- Caj? Kava? - upita je Dick.
- O, caj bi mi dobro došao - nasmiješi se Jo.
- Earl Gray, English Breakfast, biljni ili kineski crni?
Jo ga pogleda u nedoumici. Je li intervju vec otpoceo?
- Ne pravi se važan, dragi - uzdahne Vanessa. - Umukni i napravi nam caj.
Jo pogleda prema Vanessi. Nikad, ni u milijun godina, nije cula ženu kako govori mužu da umukne i napravi caj.
Dok je Dick pripravljao caj, pritom buceci, Vanessa uhvati Jo kako pogledava prema golemom televizoru iza nje.
- Možda i jest ogroman - Vanessa ce resko - no i dalje pokazuje ista sranja kao i svaki drugi televizor.
- Surround sustav - zapjevuši Dick, zaposlen postavljanjem šalica i cajnika na pladanj.
- Surround moje dupe - uzvrati mu Vanessa, još uvijek se smiješeci prema Jo. Nagne se prema njoj i rece urotnicki: - Muškarci misle da što je neka stvar brža i veca, to je bolja. Osim vlastitih supruga, naravno, za koje žele da su sicušne i spore. Baš ljupko, zar ne?
Jo se ponovno zabulji u nju. Je li sad poceo intervju?
Dick im pristupi s poslužavnikom, pažljivo prekoracujuci macku broj jedan, koja je u međuvremenu došetala iz dnevne sobe i smjestila se, poput sfinge, posred kuhinjskog poda. On spusti pladanj na stol i sjedne do Vanesse, nasuprot Jo. Jo u životu nije vidjela toliko razlicitih šarenih šalica i tanjurica. Dick ih je pažljivo rasporedio tako da ni jedna šalica nije odgovarala svom tanjuricu: tirkizna šalica bila je na tanjuricu boje fuksije, zelena na onom boje akvamarina, a akvamarin šalica na tirkiznom. Njezina bi majka bila izvan sebe.
Vanessa i Dick ljubazno joj se nasmiješe, ukazujuci kako je vrijeme da zapocne intervju. Nekako je uspjela uzvratiti ljubaznu gestu, osjetivši kako u njoj raste nesigurnost.
- Imam vec jedan brak iza sebe - pocne Dick dok je ulijevao mlijeko (iz grimiznog vrca) - stoga nije rijec samo o troje djece koja trenutacno žive u kuci. Tu je i Toby, trinaestogodišnjak, koga ce moja bivša supruga Jane...
- Kojeg ce - ispravi Vanessa.
Dick na trenutak zastane prije negoli ce nastaviti kao da se ništa nije dogodilo.
- ... dovoditi ovdje svakog petka uvecer, tocno u šest. Toby ostaje do nedjelje popodne - napravi malu stanku pa nastavi - mislim da shvacaš da je ipak bilo "koga", draga.
Vanessa uputi Jo sladunjav osmijeh iznad svoje šalice (tirkizne), kao da Dick nije ni progovorio. - Jeste li ikad cuvali dijete tih godina?
- Skoro - naglasi Jo, nastojeci ignorirati neobicno gramaticko prepucavanje bracnog para. - U jednoj od obitelji u kojima sam radila bila su djeca od pet do jedanaest godina. No zapravo, nedostajao mi je razgovor sa starijom djecom. To je jedan od razloga zbog kojih sam se javila na vaš oglas.
Vanessaje zurila u nju. - No, možda je još važnije - nastavi - jeste li ikad cuvali Sotonino dijete?
- Draga - ukori je Dick.
- Pa, to su tvoje rijeci - Vanessa podsjeti svog supruga. - Jane zvana Napor je vražja žena.
Jo ih prekine prije nego se rasprava nastavi.
- Oduvijek sam smatrala da djeca - baš kao i odrasli - imaju potencijal biti dobri, kao i zlocesti - rece im. - Ako znate s ljudima, znat cete i s djecom.
Dick se pridruži svojoj ženi u zurenju.
- Nadalje, tu je i Dickov drugi sin - nastavi Vanessa nakon stanke - koji ima dvadeset i pet godina.
Jo iznenađeno izvije obrve. Bila je to primjerena reakcija.
- Znam - iskesi se Dick, iskreno pokušavajuci ostaviti ponizan dojam, no iskreno ne uspijevajuci.
- Mladoženja s djecom. Nažalost, oženio sam djetinjastu mladu. Bili smo osuđeni na propast.
Vanessa pridoda: - Sad si najobicniji djetinjasti otac petero djece, a ona je ogorcena kuja iz pakla.
- Draga, hvala ti, zbilja mi pomažeš - Dick se okrene prema Jo, odmaknuvši se od žene. – Josh je na svog starog. Zgodan, ženske ga vole, uvijek ih ima nekoliko pri ruci, znate na što mislim, živi s prijateljima u Crouch Endu - vrlo trendi kvart nedaleko odavde - kroz nekoliko godina, nadam se, uspješan racunovođa, na putu prema partnerstvu u nekoj tvrtki u Cityju.
Uto napravi dramaticnu stanku, kako bi sve lijepo sjelo. Jo ponovno uzdigne obrve i klimne ne bi li pokazala neizmjerno poštovanje prema svim tim podacima.
Vanessa se okrene prema svom suprugu i kiselo se nasmiješi. - A kakav je to tocno njegov stari?
Uslijedila je tišina, za vrijeme koje macka na stolu zijevne, pokazujuci svima svoje sjekutice s neskrivenim ponosom.
Dick se polako okrene prema svojoj ženi i fiksira je pogledom. Sjedili su razdvojeno. Spusti pogled prema njezinim usnama. Jo nije uspjela razabrati jesu li zaboravili na njezinu nazocnost ili joj izvode malu predstavu.
- O, ma daj, srce - zaguce Dick. - Sjecaš se kakav sam bio kit? Pa, to nije bilo tako davno.
Cini se da je Vanessa dobro promislila o svemu, prije nego što mu je uputila utješni osmijeh i vratila pogled na Join CV.
- U svakom slucaju - rece Dick, okrenuvši se prema Jo - Josh navrati s vremena na vrijeme ...
- Kad nas se udostoji posjetiti - upadne mu Vanessa u rijec - s planeta Josh.
Jo nije imala pojma kao reagirati, pa rece prvo što joj padne na um.
- Ooo, baš fino! - oduševi se. - Cini se da je ... savršen. Hocu reci, ne mogu docekati. Hocu reci... zamuckivala je.
Oboje je sumnjicavo pogledaše.
- Želim reci - rece sad sporije - da to zvuci baš dobro.
Njihove se oci suziše, kao da žele prodrijeti u njezin um.
- Za vas - brzo ce Jo. - I naravno, za djecu.
- Ne baš - rece Vanessa. - Poznat je po tome što toliko uznemiri djecu, da na kraju povracaju.
Jo ozbiljno klimne. Ucini joj se kako joj nadzor nad intervjuom polako klizi iz ruku. Nešto se mora smjesta poduzeti. - Imam decka - objavi im. - Zajedno smo vec šest godina.
Njihove se oci ponovno rašire.
- Znaci, pretpostavljam da je to nešto ozbiljno? - upita Vanessa.
Jo malo promisli. - Da - napokon izusti. - No, znalo je biti i zabavno.
Dick se prodorno i dugo nasmije, nakon cega Vanessa izjavi resko: - Poznat mi je taj osjecaj.
- Sviđa mi se vaša zlatna ribica - ocajnickim ce glasom Jo, klimnuvši prema golemom pravokutnom akvariju, pricvršcenom na širokoj polici iznad kuhinjskog ormarica. - Ogroman je, zar ne? Polica je zacijelo bila posebno napravljena, buduci da je oblikovana tocno prema akvariju, onemogucujuci mackama da se penju, ili ne daj bože sjednu. U akvariju je plivala usamljena velika zlatna ribica, držeci macke na oku.
- Hvala! - rece Vanessa. - Pripada djeci. Ime mu je Homer.
- O, obožavam Simpsonove! - gorljivo ce Jo.
- On je napisao Odiseju - pojasni Vanessa.
- Imate li dosje u policiji? - provali Dick.
Vanessa obuhvati glavu rukama.
- Nemam - odvrati Jo s ljubaznim smiješkom. Pokušala se našaliti: - Mada, i da imam, pretpostavljam da bih vam to zatajila. Pogotovo za vrijeme intervjua.
Vanessa se okrene prema Dicku.
- Vidiš? Jesam li ti lijepo rekla da je to glupo pitanje. Upitati kriminalca je li...
- Ja nisam kriminalac...
- Dakako da niste - Vanessa ce. - No, bit svega je...
- Bit svega je da ona nije kriminalac - rece Dick.
- Bit svega je da si ti kreten - uzvrati njegova žena.
- Draga, ne zapocinji svađu pred osobljem - odgovori joj on takvim usiljenim osmijehom da je Jo gotovo mogla cuti kako škrguce zubima. - Ostavljaš dojam nervozne osobe. Ne želimo da nas napusti brzo kao i Francesca, nije li tako?
Vanessa se naježi.
- Napokon imam osoblje, dragi - promrmlja.
Jo je sad naizmjence zurila u oboje. Jo nikad dosad nije prisustvovala svađi u kojoj su prevladavali osmijesi, pogrdna imena, bez urlanja i neposrednih aluzija na seksualni život. Osjecala se kao da je krocila u neki drugi svijet. Kad bi se njezini roditelji svađali, tocno se znalo tko ce koga poslati na koje mjesto. Kao i vecina susjeda, uostalom. Prljave i eksplozivne svađe njezinih roditelja, zapocinjale su obicno zbog potpunog nedostatka međusobnog razumijevanja. Sve do sad, Jo je bila uvjerena kako je to njihov osnovni problem. Pa ipak, evo je, svjedoci braku u kojem snažno razvijena spoznaja o potencijalnom neprijatelju ima jednostavnu svrhu preciznijeg ispaljivanja smrtonosnih, vatrenih verbalnih projektila.
Dotle je Vanessa netremice piljila u nju. Jo je izbjegavala njezin pogled, pristojno joj dopuštajuci da bulji i dovijajuci se što li, dovraga, upravo razmišlja. Vanessa je, međutim, taman zapocinjala svoj odnos s njom. A, kao sto je to obicno slucaj s vezama, sve pocinje u glavi. Hmm, mislila je Vanes-sa. Lijepa, ali na dražestan, djevojacki nacin, s kojom ce se djeca lako povezati, dok Dick nece. Bistra, a istodobno otvorena i iskrena. Štoviše, za razliku od ostalih kandidatkinja, ima završen koledž, što znaci da ne samo što govori engleski, vec je i pismena. Ne izražava se kao lucki radnik, ne smrdi na ribu i ne izgleda kao baba-roga. Ima urednu vozacku dozvolu. A povrh svega, doima se sasvim razumnom. Je li ovo predobro da bi bila istina?
Jo je sjedila promatrajuci Vanessu i Dicka u napetoj tišini. Vanessa i Dick promatraše nju u napetoj tišini. Tada se Vanessa napeto okrene prema Dicku. Dick se u tišini okrene prema svojoj ženi. Dobru minutu nitko nije disao. Da je bilo imalo biljaka u ovoj kuhinji, zacijelo bi uvenule zbog nedostatka karbon-dioksida.
Najzad, Vanessa se obrati Dicku: - Dakle? Dragi?
Ovaj se nasmiješi. - Ti si šefica - odgovori on. - Draga?
Jo još nikad nije cula da se rijec "draga" upotrebljava kao izraz zlostavljanja. Imala je još toliko toga za nauciti.
Napokon se Vanessa okrene prema Jo. - Želite li nešto pitati?
Jo malo promisli. Da, izvjesna su kljucna pitanja isplivala na površinu. Jeste li vas dvoje ikad razmišljali o bracnom savjetovanju? Jeste li ikad upotrijebili aparat za pravljenje kruha? Hocu li moci gledati telku? Mogu li dovesti svog oca da gleda telku? Mogu li pozvati cijelo selo da gleda telku?
- Kakva je vaša zamisao o disciplini? - upita, međutim, obazrivo.
Vanessa se slatko nasmiješi. - Kad bi me on prevario, odrezala bih mu pimpek! Nastavila se cerekati vlastitoj šali.
- Vjerujem da je mislila na djecu, draga - rece Dick, prekriživši noge.
Vanessa duboko uzdahne. - Ne toleriram neistine - zapocne - ne više od dva sata dnevno gledanja televizije, ne želim nikakvu međusobnu netrpeljivost i ne podnosim lijenost. Cokolada dolazi u obzir jedanput tjedno - ne bih li sprijecila kasnije napadaje dijabetesa - i domaci se zadaci moraju izvršiti odmah nakon škole - kako bih sprijecila traume nedjeljom uvecer.
Dick se pokuša nasmiješiti. - Želimo samo da budu sretni.
Vanessa mu se obrati. - Je li to kojim slucajem kritiziraš moje roditeljsko umijece?
- Zaboga, ne - odvrati on. - Nosim hlace samo zbog estetskih razloga, draga.
Vanessi se oci suziše. - Da se nisi usudio ovo pretvoriti u pitanje spola, Dick - rece ona. - Naša se roditeljska hijerarhija temelji iskljucivo na uloženom trudu i rezultatima. JA sam glava kuce zbog toga što JA ulažem vrijeme, JA sam ta koja u konacnici preuzima odgovornost - emocionalnu i financijsku - i JA nisam ta koja je otišla u Klosters dok su oni bili u trbuhu, za razliku od nekoga ovdje prisutnog.
Jo se uvuce dublje u svoju stolicu. Bila je posve sigurna da nikad nije bila u Klostersu, no preplavi je neobjašnjiva potreba za isprikom.
- Djeca su poput života - promrmlja Vanessa ispod glasa. - Vrati ti se onoliko koliko si uložio.
- Možda bih sad mogla vidjeti djecu? - upita Jo slabašnim glasom.
Vanessa i Dick je iznenađeno pogledaše.
- Gore su u potkrovlju, igraju se - rece Vanessa, dok je Dick vec nestajao niz hodnik i zazivao njihova imena toliko glasno da mu je lice, kad se vratio natrag, vec bilo poprimilo boju zidova. Kroz nekoliko trenutaka, Jo osjeti tutnjavu koja je zvucala poput krda bizona koji gaze po njezinom mozgu.
- Pocuj! Nije li to pjesma anđela? - rece Vanessa dok se cetvero djece dokotrljalo u kuhinju. Soba najednom postade pretijesna.
- Ovo je Cassandra, ili Cassie - pocne Vanessa, dok je visoka, vitka osmogodišnjakinja s kuštravom crvenom kosom piljila u Jo. Bila je odjevena u moderne vojnicke hlace, sicušan top s natpisom "Psycho-bitch", dok su joj u kosi blještale raznobojne kopce. Izgledala je poput vile - ratnice. - Samo me prijatelji zovu Cassie - upozori ona.
Malo iza nje, doslovce u njezinoj sjeni, stajala je cetverogodišnja djevojcica i netremice gledala gore prema Jo. S njezine su se desne strane naguravali djecaci. Toby, u svojoj trinaestoj, ocito je bio bog; Zak, u šestoj, zadovoljni pripadnik štovatelja istog kulta.
- Aha - Toby frkne prema Cassandri - zato te nitko tako i ne zove.
Zak se pocne smijuljiti iza njegovih leđa, dok im Cassandra isplazi jezik i to pokretom koji je podrazumijevao napor cijelog tijela.
- O, lijepo si im vratila, dušo - Vanessa pohvali svoju kcer. Okrene se prema Jo. - Kao što se da zamijetiti, Cassie ce postati uspješna politicarka jednom kad odraste - rece. - A Toby ce postati svinja.
- Jesi li gledala Hannibala? - Toby upita Jo. Zak se naceri.
- Ne, nisam - odvrati Jo.
- On jede ljudski mozak - nastavi Toby. - Moj ga prijatelj ima na DVD-u i on ti lijepo izvadi mozak covjeku iz glave i skuha ga, dok je ovaj još živ.
- Ooh! - rece Jo. Nakon krace stanke ponovi: - Ooh!
- Krv mu curi niz lice - uskoci Cassandra u pomoc.
- I on pocne cmizdriti kao beba - pridoda Zak.
- Briljantanie - zakljuci Toby. - Vec sam ga dvaput gledao.
Jo se okrene prema cetverogodišnjakinji.
- A ti si sigurno...?
- To je Tallulah - rece Dick nježno, kao da predstavlja skupocjeni dragulj.
Tallulah se malo skloni iza Cassandre. - To je OK. - javi se ona iznimno sporo i tiho. - Ja sam dobro. Hvala na pitanju.
- Bi li htjela vidjeti mog Roving Willyja? - upita Zak, istupivši ispred Tobyja.
- On je robot.
Prije negoli Jo uspije odgovoriti, Vanessa ih prekine. - Dušo, sigurna sam da bi Jo voljela da joj pokažete kucu. Ali ne sad.
- Slobodni ste, možete ici - rece im njihov otac. Na Joino zaprepaštenje, tutnjava bizona pocne se udaljavati. U miru i tišini ona ponovno pogleda Vanessu i Dicka. Smiješili su se s neskrivenim ponosom, išcekujuci njezin komentar.
- Oni su ... preslatki su - rece im ona, uživajuci u zvuku rijeci iz svojih usta.
- Derišta - rece Dick s lažnom skromnošcu.
- Cime dokazuju da su na tebe - javi se Vanessa. Dick se okrene prema njoj: - O, lijepo si mi vratila, dušo.
Potom se obrati Jo: - Moja ce žena biti uspješna politicarka kad odraste.
- A Dick ce biti svinja. Jo se nervozno nasmije.
- Imate li još neka pitanja? - upita Vanessa. Kako ne, pomisli Jo. Kako najbrže mogu pobjeci odavde?
- Spomenuli ste korištenje clia? - cula se kako izgovara.
- Da - rece Vanessa oštro. - Samo je vama na raspolaganju, ima klimu, centralnu bravu i krov na spuštanje. Želite li posao?
Jo trepne u nanosekundi i osjeti kako joj glava potvrdno klima.
- Možete li poceti iduceg mjeseca? - zanimala se Vanessa.
Ponovno klimanje.
Dick i Vanessa široko se nasmiješe svojoj novoj dadilji. Joina se usta razvukoše u povratni smiješak svojim poslodavcima. Oni se još šire nasmiješe. Ona im uzvrati još širim osmijehom. Je li sad nezgodno vrijeme za povlacenje?
- Mislim da ce vam biti drago cuti kako je u vašem apartmanu isti ovakav televizor - rece joj Dick. - Dođite pogledati.
- Zbilja? - Jo se ozari, konacno pobijedivši u natjecanju osmijesima. - Savršeno!


Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 12:36 am

***

Kreveti na kat u sobi, nekoc Tallulahinoj i Zakovoj, bili su idealni za tajne susrete, premda Zak tu više ne spava.
Ponedjeljak ujutro, školski dan, navio se nad njima poput tri mala tamna oblaka. Nekako su znali da bi dijeljenje njihovih osjecaja samo oblikovalo jedan veliki oblak; ponedjeljak ujutro, usto još i školski dan, jedna je od životnih neizbježnosti poput, primjerice, nove dadilje.
- Mislim da nije loša - izjavi Cassandra.
- Nije bila ni Francesca - rece Zak. Uslijedi misaona stanka. - Nije gledala Hannibala.
- Pa? - upita Cassandra.
Zak pocne prekapati po mozgu u potrazi za prikladnim odgovorom. Poželi da Toby ne mora ici svake nedjelje kuci. Toby bi znao što na ovo odgovoriti. Toby je znao sve. Premda ne toliko koliko i Josh. Josh je bio još pametniji od Tobyja. Josh je izgledao kao odrastao muškarac, ali se ponašao kao djecak. Josh je bio zabavan.
- Sviđa mi se njezina kosa - prošapta Tallulah cuclajuci svoj palac, koji se našao u svom domu, njezinim ustima, nakon napornog radnog dana. - Kad porastem i ja cu imati crnu kosu. Vec ušuškana pod poplunom, napola je zaspala, a njezina se riđe-plava kosa razasula po Twinnies jastuku.
- Baš me zanima kako izgleda njezin mozak? - iskesi se Zak.
- Mogli bismo izvaditi tvoj i pogađati na osnovu njega?- rece mu Cassandra.
- O, ha, ha - Zak ce. - Ja sam decko pa je moj mozak drukciji.
Toby bi se sad dobro nasmijao ovome. Josh bi kazao: - Touche kompa - a zatim namignuo.
- Aha. Manji je - rece Cassandra. - S pišom na vrhu.
Tallulah se nasmije slatkim, polusnenim, djecjim smijehom.
- O, ha, ha - ponovi Zak, svjestan da je ponavljanje kojim uzvraca, na ovu domišljatu repliku relativno uzaludno.
Cassandra je mrzila Zaka nedjeljom uvecer. Vec ponedjeljkom ujutro on je bio onaj stari, no svake je nedjelje bio napumpan, sebi nesvojstvenim, glupostima nakon što bi proveo 24 sata s Tobyjem. Nažalost, mislila je, Zak nije posjedovao Tobyjevu inteligenciju, samo zahvaljujuci cinjenici što se njegov mozak još razvijao, dok je Tobyjev to davno prestao.
Zak se namršti. Sestre su prave posranke. Zašto je on morao imati dvije, dok su neki mogli zadržati starijeg brata citav tjedan? Pitat ce sutra mamu može li dobiti malog bracu.
Ustane s Tallulahina kreveta i popravi nogavice pidžame u bojama Arsenalovog dresa. - Idem u krevet - rece i izađe. - 'Noc, Lula.
Penjao se prema svojoj sobi, preskacuci dvije stube odjednom. Tobyja bi se ovo dojmilo, premda nikad ne bi priznao. Josh bi ga glasno bodrio i onda ga zavrtio po sobi dok mu se ne bi zavrtjelo u glavi. Fizicki napor ovog herojskog veranja po stubama rezultirao je dvostrukim zvukom trube koji je odjekivao iz njegovog donjeg dijela tijela i Zak je bio prisiljen priznati sam sebi kako su zvukovi prilicno upropastili opci dojam njegovih vještina. Možda je ipak bolje što sad nema Tobyja i Josha, pomislio je dok je otvarao vrata svoje sobe. Nekad je baš dobro biti sam.
Još uvijek je bio uzbuđen kad bi se penjao u svoju novu, u potkrovlju, sobu. Tobyjeva se soba nalazila nadomak njegove i služila mu je kao igraonica, jer, premda je Toby bio stariji, ipak je ovdje boravio samo dva dana u tjednu. Zak se osjeti nekako manjim, sad kad nije bilo Tobyja u susjednoj sobi.
Pažljivo prikaci komad žice na kvaku, pa potom na svjetlosnu sablju ponad vrata, namještajuci tako zamku za razbojnike, onda sklizne ispod popluna i priceka mamu da dođe gore i poželi mu laku noc. Ovdje mu je bilo mnogo bolje nego da je sad na gornjem krevetu i dijeli sobu s curama. Prozor u njegovoj novoj sobi bio je na stropu, umjesto na zidu. To nije imala ni jedna soba u kuci. Zbilja je mrak biti djecak.
Ispod njega, u Tallulahinoj sobi, Cassandra je promatrala svoju sestru, koja je dosad vec utonula u dubok san. Uzdahne. Ponekad poželi da ponovno ima cetiri godine, jer tad je sve moguce i ako vjeruješ da ceš imati crnu kosu kad odrasteš, tako mora biti.
Poželi da ne mora sutra u školu. Nije podnosila Arabellu Jackson i znala je da ako im gđica Holloway u razredu bude dovoljno dugo okrenuta leđima, ova ce je najvjerojatnije uštipnuti. U petak se u svlacionici, nakon tjelesnog odgoja, Arabella nešto došaptavala s Maisy Mason i pritom je piljila u nju, a onda se Maisy pocela hihotati i također piljiti. Cas-sandru bi zabolio trbuh pri pomisli na Maisyn smijeh. Obriše suzu ljutnje, glasno se usekne i kategoricno odluci da ce, ukoliko gđica Holloway bude dovoljno dugo okrenuta leđima - ugristi Arabellu.
Odmaršira u svoju sobu, poljubi poster Boy grupe na zidu, zamoli Boga da je ucini slavnom i legne u krevet.
Nesvjesna da su joj brat i sestra napustili sobu, Tallulahino disanje postade nježno i ravnomjerno. Vec je bila princeza Jo, glatke i sjajne crne kose, prekrasnih mackastih plavih ociju i beskrajno dugih, vitkih nogu.
Na tavanu kuce, Zak je ležao u svom krevetu i gledao zvijezde. I one su gledale pravo u njega. Poželi da mama požuri. Mrzio je Cassandru.
Zaklopio je oci. Potom ih je brzo otvorio.
Zar njegov mozak stvarno ima pišu na vrhu?
Kasnije te veceri, Vanessa i Dick spremali su se za spavanje.
- Što se to zbilo u ovo doba noci?
- Njegova svjetlosna sablja, mala beštija.
Dick se pocne smijuljiti. - To ce sprijeciti provalnike.
- To ce sprijeciti mamu da ga ušuškava svake veceri.
Vanessa legne na leda i položi ruke uz tijelo, zaklopi oci i pocne duboko disati iz svoje dijafragme. Zahvaljujuci trogodišnjem odlaženju na hipno-terapiju, bila je kadra odagnati svoje misli sa svega stresnog i usredotociti se samo na ono ugodno. Njezin bi hipnoterapeut preporucio krasan ljetni vrt, ili mirnu pješcanu plažu. No, Vanessa je radije mislila na Harrisona Forda u boksericama. Na nju je samo to djelovalo. Snažno se fokusira na dva cvrsta, vitka, osuncana bedra.
- Onda - mumljao je Harrison u njezino uho. - Našli smo novu dadilju.
Poput školarke koja mašta o prizoru s likom na naljepnici, Vanessa vizualizira Harissona kako je drži u narucju, nakon što ju je spasio od opasnih zmija i nacista.
- Zar naš dogovor nije imao završnu tocku? - prošapta Harisson, dok mu je brazgotina sjajila u tami.
Ležeci savršeno mirno, Vanessa odapne svoje misli prema Dicku. Barem je uzeo slobodan dan i pomogao joj s intervjuima. Barem je skuhao caj.
Klimnula je, a Harisson se baci na njezin trbuh.
***

- Odlaziš? - ponovi Hilda. - Kako to misliš? Odlaziš?
- Ovaj - pocne Jo. - Ja-ja-ja sam mislila, ja...
- Vidim da cu morati porazgovarati s tim deckom.
- Tata!
- Taj je momak potratio najbolje godine tvog života.
- Hvala.
- Pa, nisi više mladica...
- To sa Shaunom naprosto ne bi išlo.
- Glupost!
- Bill. - povikne Hilda.
- Dakle, tako mislim! Svi su se dimili u tišini.
- Zar nisi sretna ovdje, zlato? - upita Hilda.
- Ma ne! Naravno da jesam!
- Pa, onda zašto?
Jo spusti pogled na svoje dlanove.
- Mama. Hilda klimne.
- Imam dvadeset i tri godine...
- Znam, zlato, i ja sam imala.
- ... i nikad nisam živjela negdje drugdje.
- ŽIVJELA BI DA TE JE TAJ KURVIN SIN ZAPROSIO!
- BILL! Pusti je da govori.
Bili se tako divljacki ushoda po predsoblju da se doimao poput zvijeri u kavezu.
- Sjedni - naloži mu Hilda. - Znaš da ti škodi kad se uzbuđuješ...
- Sad cu ti ja reci što mi škodi...
- PRESTANI URLATI!
- NE URLAM!
- URLAŠ! NIJE NI CUDO ŠTO ŽELI OTICI OD KUCE!
Bili se strovali u svoju fotelju.
- To je zbog tvog neprestanog zanovijetanja i galamljenja - rece on Hildi. - Svakome bi se popela na vrh glave. Da mi se pruži prilika, vec bih pobjegao u Highbridge ili Gatesbury, ili gdje bilo...
- Prilika bi baš dobro došla - odvrati Hilda.
- Ej, Jo, trebaju li možda građevinca?
- Hah! - ispali Hilda. - Ne bi mogli platiti troškove za hranu koju bi ti...
- MA DAJ MALO 'OLADI, ŽENO!
- OPET SE DEREŠ!
- NARAVNO DA SE PROKLETO DEREM! - Bili postane crven u licu.
- DOVODIŠ ME DO LUDILA!
- SMIRI SE! - Hilda je bila na rubu placa. - TO TI ŠKODI!
- PRESTANI MI GOVORITI ŠTO DA RADIM, INACE NEK' MI BOG BUDE NA POMOCI, JA CU...
- Dobro, dobro - rece Hilda, najednom ustavši. - Pristavit cu caj.
Jo i njezin otac ostali su sjediti u dnevnoj sobi i osluškivali zvukove iz kuhinje koji su jasno nagovještavali kako Hilda bijesno uzima šalice, cajnik i vrc za mlijeko.
Nakon izvjesnog vremena Jo uhvati ocev pogled.
- Mislim da smo još dobro i prošli, zar ne? Oboje su glasno disali sve dok Bili ne izgovori: - Da nas napada Adolf, prokleti Hitler, ona bi pristavila usrani caj.
- A ti bi urlao dok ne poplaviš u licu. Bili se premjesti u svoju fotelju.
Hilda se pojavi s pladnjem i oni su je u tišini promatrali dok je ulijevala caj i mlijeko u šalice. Krotko posegnuše za svojim šalicama. Nakon nekoliko gutljaja, Bili se u fotelji nagnu prema naprijed i protrlja rukama.
- Tako znaci - rekao je. - London, ha? Svjetla velikog grada.
- Baš tako - uzvrati Jo. - Vidjet cu kako ce mi krenuti. Vjerojatno cu svaki vikend dolaziti doma.
Hildine su se usnice oblikovale u tanku crtu dok je otpijala svoj caj, a Jo i Bili su se trudili ne primjecivati koliko joj drhte ruke.
Bili namigne prema Jo.
- Nema ništa bolje od caja tvoje majke. Jo se nasmiješi i oni dovrše caj u tišini. Kasnije te veceri, između Jo i Shauna isprijecio se ružicasti stolnjak, odgovarajuce svijece, pripadajuci svijecnjak I jedna ruža u istoj boji. Otpili su po gutljaj vina, potom napunili usta teškom francuskom hranom, a onda ponovno otpili malo vina.
Shaun se doimao u stanju šoka. Nije bilo drugog nacina da ovo izađe na vidjelo. Dok mu je Jo priopcavala kako joj je ponuđen posao u Londonu, kojeg je i prihvatila, njegovo se tijelo lagano lecnulo, poput marionete ciji je lutkar upravo štucnuo.
- Ali, nisam još gotova s tobom! - blebetala je. - Još uvijek želim izlaziti s tobom, ako i ti to želiš.
- Pa što onda izvodiš, jebote? - upita on, naizgled skepticno. - Misliš da ce udaljenost poboljšati stvari između nas?
- Jednostavno, moram otici i o svemu razmisliti. Shaun stiša svoj glas: - Ako ideš u London jer nemaš muda prekinuti sa mnom - rece - ja...
- Ali, ja ne prekidam s tobom - Jo ce odlucno. - Shaun, poslušaj me. Ne mogu se zamisliti s drugom osobom. Zbunjena sam jednako kao i ti zašto... - mucila se pronaci prave rijeci - ne mogu reci - da.
Shaun duboko uzdahne i pogleda kroz prozor. Jo nastavi.
- Mislim da naprosto, opcenito, nisam zadovoljna. Zbog svog života, zbog toliko mnogo stvari. Moji roditelji, moj posao, cak i Sheila - sve me to izluđuje i osjecam se ... depresivno, nesretno... Potištena sam, Shaun. Vrlo potištena. Vec neko vrijeme. Jedva sam sama sebi to priznala. Mislim da sam se tek na svoj rođendan uspjela s tim suociti.
Nasloni se osjecajuci se kao da je netom izvela strašno loš prvi striptiz. Što li ce sad Shaun misliti o njoj? Hoce li pomisliti da je psihicki nestabilna? Hoce li prekinuti?
- A gdje se ja tu uklapam? - rece on i dalje zureci kroz prozor.
Protegnula se prema njemu, no nije ga mogla doseci, te se osloni rukama o stol.
- Shaun, ti si jedina osoba koja me drži prisebnom. Molim te, vjeruj u to. Ali, moram otici kako bih mogla shvatiti što me zbunjuje.
- Zbunjuje? - mrko je pogleda. - Cini mi se da si spominjala depresiju?
Jo se trudila pojasniti: - Zbunjena sam jer ne znam zbog cega sam u depresiji. Mislim, imam sve što bi svaka djevojka mogla poželjeti. Zar ne?
Shaun je pogleda.
- Imaš li?
- Znaš da je to istina - odvrati ona, pojacavši dozu uvjeravanja u glasu. - Moj se život cini ispunjenim, i upravo zato ne mogu razumjeti zašto se ne osjecam ... sretnom?
- Možda naprosto suviše ocekuješ od života?
- Nemoj tako.
- To je istina - rece Shaun. - Previše razmišljaš, to je tvoj problem.
- Ne mogu si pomoci.
- Naravno da možeš. Jo se nasmiješi.
- Što ako otkriješ da je ovo sreca? - upita Shaun. Nastupi tišina.
- Da je ovo sreca, Shaun, ubila bih se ovog trenutka.
Preplaši se cuvši svoje izgovorene rijeci.
- Živjela - prošapta Shaun, otpivši gutljaj vina.
- Shaun, znam da ovo zvuci kao klišej, ali zbilja nije do tebe. Stvar je u meni. Brine me...
- Daj, poštedi me! - Shaun se muklo nasmije.- Sad ceš mi još reci kako si me oduvijek voljela kao prijatelja, zar ne?
- Samo...
- Što?
- Daj mi malo vremena, Shaun. Molim te...
Shaun se najednom nadvije preko cijelog stola i unese joj se u lice.
- Dao sam ti šest jebenih godina - prosiktao je, gotovo ugasivši svijecu. - Što želiš od mene, Jo. Da se borim za tebe? Je li ovo neki test? Da vidiš volim li te dovoljno da bih otišao za tobom u London?
- Ne...
- U cemu je onda stvar, Jo? Sjeban sam što ne mogu prokljuviti?
Da joj je ostalo imalo energije, Jo bi sad zacijelo zaplakala.
- Samo budi uz mene, Shaun.
- Misliš, kao u braku?
- Ne, ne mislim...
- O, ne panicari - rece on brzo, posprdno podigavši ruke u obrambeni položaj. - Nemam te namjeru još jedanput zaprositi. Ostalo mi je još nešto ponosa, znaš.
Sjedili su u tišini.
- Viđajmo se svakog vikenda - Jo ce nakon nekog vremena, molecivo. - Molim te, Shaun. Trebam te.
Konobarica im pristupi i upita ih za desert. Shaun polako podiže glavu prema njoj i zaustavi oci na njezinoj suknji.
- Ne. Možemo li dobiti racun, molim? Dok je konobarica odmicala, on se okrenu prema Jo.
- Postoje žene koje cekaju na mene, Jo - prošapce. Ona spusti glavu.
- Cekaju me u redovima. Na krilima. Nudile su mi... - zaustavi se.
Ona ponovno spusti glavu. Nije željela dalje slušati.
Kad se konobarica vratila i stavila racun pred njega, ona pogleda kroz prozor.
***

Iduceg je dana Jo sve ispricala Sheili. Ova ju je saslušala u tišini, tako da ispovijest nije suviše dugo potrajala. Nakon svega uslijedi stanka, za vrijeme koje je Jo mozgala ima li što još za reci.
- Tako dakle! - najzad progovori Sheila. Kako je to primio naš Shaun?
- A što misliš? - upita Jo.
- Kao svaki pravi muškarac - rece Sheila - loše. Jo je klimnula dok je otpijala gutljaj svoje kave.
- Možda strašno griješim - rece.
- Ako mene pitaš - nato ce Sheila - mislim da je to sjajna ideja.
- Zbilja? - Je!
- Zašto?
Sheila zatrese glavom: - A ne, neceš - rece - nemoj mi sad samo poceti s tim analitickim sranjima. Jednostavno, tako mislim.
- Ali, zašto?
Sheila ju je nakratko proucavala. - Previše razmišljaš.
- Upravo mi je i Shaun to rekao.
- Stvarno? Onda povlacim svoje rijeci.
- Što osim toga misliš? - Jo je bila uporna. Što se zapocne, mora se i dovršiti. Sheila ugasi cigaretu u pepeljari, prije negoli fiksira Jo odlucnim pogledom.
- Zbilja želiš znati?
Jo napravi grimasu: - Možda i ne želim.
- Mislim da ste ti i Shaun zapeli u rutini i da nijedno od vas nema hrabrosti suociti se i prekinuti.
Jo se nagne naprijed i nasloni se na koljena.
- Pa zašto me onda i dalje uporno prosi? Sheila slegne ramenima. - Možda te želi pogurati prema prekidu? Znaš kakvi su frajeri. Nikad ne rade stvari koje ženske mogu obaviti za njih.
- Nisam sigurna...
- Znaci, oboje ste zaglibili u emocionalno cistilište i tebi je nužan odlazak kako bi mogla nastaviti sa svojim životom. Što objašnjava tvoju utucenost u zadnje vrijeme, ali i to sto je on postao još veci gnjavator nego kad ste se upoznali. Svjesna si toga, kao i ja, uostalom - izgovori Sheila, dovršavajuci svoje pice.
- Zaslužuješ bolje.
Ma koji god da su se osjecaji motali po Joinoj glavi, u njih nipošto nije spadalo to da zaslužuje bolje. No, ova je pomisao progonila cijeli tjedan.
Nije imala pojma na kakve ce sve reakcije nailaziti, ali ona, njezine poslodavke, bila je najveci šok od svih.
- Dakle - rekla joj je Daveyjeva majka u pola glasa. - Pretpostavljala sam kako ce se ovo dogoditi prije ili kasnije. Ali nikad ne bih pomislila da ce se dogoditi tako brzo.
- Žao mi je.
- Nemoj žaliti - rece ona. - Znala sam da si predobra da bi potrajalo.
- Hvala vam.
- Trebala sam ti više placati.
- Ma ne.
- Trebala sam bolje postupati s tobom.
- Ne...
A tada, na Joino zaprepaštenje, žena pocne plakati. Jo joj obgrli ramena.
- Ja sam užasna majka - jecala je. - Užasna supruga i užasna majka.
Jo je dala sve od sebe ne bi li je uvjerila u suprotno, no ova se pokaza neutješnom. Tek kad se Davey pojavio u sobi i zatražio cokoladu, ona se nekako uspije pribrati i stoicki mu okrene leđa. Jo mu dobavi malo cokolade i on, nezainteresiran za sve osim za dragocjenu robu u svojoj šacici, sretno odskakuta natrag u svoju indijansku utvrdu, dok se cokolada vec pocela pojavljivati po njegovom licu.
Pola sata kasnije, do vremena kad bi se suprug njezine poslodavke trebao vratiti s posla, Jo je doznala, između ostalog, kako njezina šefica mrzi svoj posao i traumatizirana je svakodnevnim ostavljanjem djece, no zgrožena je pomišlju na ostavljanje posla jer je vidjela što se zbilo s njezinim prijateljicama koje su to napravile, da bi se nakon tri godine našle u ispraznoj svakodnevnici i sa zastarjelim CV-om.
- Bila sam tako ljubomorna kad bi djeca pitala za tebe - grcala je. - Nekad bih te znala mrziti, mrziti.
- O, Bože.
- A sada - rece između isprekidanih jecaja - sad te mrzim jer me napuštaš.
Jo joj doda još jednu maramicu. Kad joj se suprug pojavio na donjem katu u hlacama, koje su mu loše pristajale, i džemperu, pogleda u svoju ženu i promumlja: - Ne opet - i ostavi ih nasamo.
Daveyjeva se majka glasno usekne u rupcic i molecivo se nasmiješi prema Jo, dok joj je maškara curila niz lice.
- Kladim se da ta nova obitelj nije tako disfunkcionalna kao naša - smrkne pateticno.
Jo se nasmiješi svojoj poslodavki. - Kladim se da jest - rece.
Tek kad se suocila s objašnjavanjem trogodišnjem Daveyu, Jo shvati kako je sve to do sad bilo macji kašalj.
Njegovo se lišce zbunjeno iskrivi. - Zašto? - upita.
- Zato što sam dobila novi posao.
- S nekim novim malim djecakom?
- Ne. S velikim djecakom i dvije djevojcice. Davey malo promisli o ovome.
- Hoceš li i dalje moci dolaziti po mene u vrtic?
- Ne, dušo.
- Hoceš li i dalje ispuhivati moj nos i zvati to "slonovsko puhanje"?
Jo ga podigne i posjedne na koljena kako joj ne bi mogao vidjeti izraz lica.
- Slušaj, dolazit cu ti cesto u posjetu - šaptala je u njegovu kosu. - A slat cu ti smiješne razglednice. To ce ti biti zabavno, zar ne?
- Hoceš li mi doci kad budem išao spavati? – zanimao se dalje Davey.
- I imat ceš dobru novu dadilju koja ce te voljeti baš kao i ja.
- Hocu li i ja nju voljeti?
- O, sigurno! - uzvikne Jo, pokušavajuci ne misliti na nju. - Naravno!
- Hocu li ti nedostajati?
- Naravno da ceš mi nedostajati.
- Pa zašto me onda ostavljaš? Snažno ga zagrli.
- Ponekad moramo napustiti ljude koje volimo - smrkne ona.
- Zašto?
Jo se nasmiješi u njegovu kosu.
- Ah - prošapta. - To je pitanje na koje ti ne znam odgovoriti.
Jo je uredila da putuje s vlakom u nedjelju ujutro, tako da njezini roditelji budu jedini koji ce je ispratiti. Sheila je odrađivala nedjeljnu jutarnju smjenu. Shaun je kazao kako bi zbilja volio doci, no mora biti pripravan buduci da je njegova tvrtka iduceg jutra sklapala najveci ugovor dotad, te je morao dovršiti neke detalje u posljednji trenutak. Jo je odlucila prihvatiti ovo objašnjenje. Napokon, teško da je s njegove strane mogla ocekivati potporu za svoju karijeru, a da sama nije bila voljna za isto. No, inzistirala je da svoju posljednju noc u Nibletu provede spavajuci u vlastitom krevetu, u svom domu sa svojim roditeljima, i oboje su bili svjesni kako ga time kažnjava jer nije mogao odvojiti pola sata nedjeljnog jutra kako bi se s njom oprostio. Zapravo, bili su se nijemo oprostili u kasnu subotnju noc, nakon mucnog i mrzovoljnog, zajednicki provedenog dana.
- Nazvat cu te cim stignem - obecala mu je.
- Cool - odvrati on. - Cuvaj se, mala. Poljubio ju je ovlaš u usta, a ona je jecala putem do kuce. Kad je stigla kuci, roditelji su je ostavili nasamo, uvjereni da place jer on nije zagrizao mamac i zaprosio je. Bili se premišljao bi li otišao do tog momka i rekao mu što ga spada, i ucinio bi on to, samo da nije znao kako mu Jo ne bi nikad oprostila, i da Hilda nije bijesno zalupila vratima spavace sobe u svojoj spavacici i uvijacima, zbog cega se on osjeti pomalo glupavo.
I tako, lijepog i suncanog nedjeljnog jutra, njih se troje spremiše za odlazak na stratfordski kolodvor. Jo se nije mogla dosjetiti pristojnog nacina da im ukaže kako zbilja nije nužno da joj oboje mašu. Tek tijekom vožnje do kolodvora shvati da ih je zapravo ostavila u uvjerenju kako joj cine uslugu, jer bi ovo mogao biti posljednji put da osjecaju kako su joj potrebni, što je vjerojatno bio prvi put da se Jo osjetila zaštitnicki spram njih. Kako tipicno, pomislila je, baš sad kad odlazim.
Vlak je stigao dvadeset minuta ranije. Bili ponese Join kovceg do vlaka i okrene se prema njoj, prije nego što ce se vratiti na peron. Govorio je brzo i tiho. - Ne zabravi nazivati majku. Nedostajat ceš joj - uspevši se na peron, cvrsto je zagrli, nakašlje se, te se okrene i odšeta prema metežu, fuckajuci i zveckajuci sitnišem u džepu svojih sivih hlaca.
Hilda i Jo promatrale su kako se udaljava.
- Pierce Brosnane, pojedi se od muke - rece Hilda. Jo se nasmije.
- Znaš, on te slino voli - rece Hilda svojoj kceri.
- Znam.
- Nemoj se otuđiti od nas. To bi mu slomilo srce. Dvije se žene zagrle, a zatim se Jo okrene i popne se u vlak.
Okupirala se pronalaskom sjedišta i vađenjem knjige. Kad se smjestila, pogleda kroz prozor i uoci svoju majku kako polako slijedi oca niz peron.
Kad se Join vlak otisnuo sa stratfordskog kolodvora, bila je odvažna, neustrašiva pustolovka s nadom u duši i pjesmom u srcu. U vrijeme kad je stigla kod Fitzgeraldovih vec je bila izmoždena olupina.
Londonska se podzemna željeznica cinila nekako drukcijom od prije mjesec dana. Kad se njome služila dok je odlazila na razgovor za posao, bila je turistkinja. Svjetla, zvukovi, ritam, mirisi, naginjanja u vožnji, kašnjenja, anonimnost - sve je bilo neobicno i uzbudljivo.
Sada je sve bilo posve drukcije. Sada je bilo stvarno. Ljudi su se kretali u ritmu kojeg nije bila kadra slijediti. Osjecala se kao nova djevojka u sobi sa zrcalima na satu baleta. Kako su je pomicne stube vodile sve dublje i dublje, silna težina nastade u njezinim grudima, koja kao da ju je povlacila iznutra prema dolje. Spazivši reklamne oglase što su pozivali na hvatanje u koštac s usamljenošcu, morala je okrenuti glavu.
Pokušala se ne obazirati na osjecaje i upijati zrak poput sezonskog putnika, jer konacno, vec je jednom doputovala u Highgate i tocno je znala kamo ide. Kako joj to može biti teško, zapitala se. No, kad se našla na High Barnetu uslijedio je poprilicno jezgrovit odgovor.
U Highgate je dospjela pola sata kasnije, traumatizirani "nitko i ništa" pod stresom, svjesna konacne beznacajnosti borbe za opstanak i "priđeš li korak bliže, povuci cu obarac" bljeska u ocima.
Sišavši na highgateskoj stanici, na trenutak poceka ne bi li osjetila prepoznatljiv miris, okus i svježinu zraka. Kad to nije docekala, umalo ne zavapi:
- London ima drukciji zrak! Naravno. Gotovo da je mogla osjetiti kako joj zagađenje prodire kroz pore.
Dok se uspinjala po brijegu prema odredištu, ruksak joj je vrijeđao leđa pri svakom ponovnom kontaktu, u glavi joj je bubnjalo, a stopala su dokazivala da su cipele katastrofalni dizajnerski promašaj, te pomisli hoce li joj Vanessa Fitzgerald zamjeriti ako je pozdravi rijecima: "Želim toplu kupku, kujo, ili cu ti zadaviti djecu." Smjesta shvati kako nije sposobna izgovoriti tako kompliciranu recenicu.
No, uzalud se brinula. Vanessa nije bila kuci. Buduci da je to bila prva nedjelja u mjesecu, bio je Dickov red za brigu o djeci. Samo naraštaj ranije, ovo bi podrazumijevalo dan stroge discipline. Danas je to znacilo kako ce netko gledati sranje na TV-u i jesti brzu hranu.
- Kako je protekao vaš put? - upita Dick, preuzimajuci njezin kovceg i spuštajuci ga pola metra dalje u hodniku. Ignorirao je šareni ruksak što je virio iza njezine glave.
- O, pa znate - rece, prisiljavajuci se na smiješak.
- Loše.
- Dobro - rece on. - Djeca su gore...
- TA-TA! - zadere se jedno od njih.
Dick se bespomocno, premda sretno, nasmiješi i ostavi je veruci se po stubama, preskacuci dvije odjednom.
Osjecajuci se poput neželjenog gosta na tulumu iz pakla, Jo na trenutak ostane na mjestu, pokušavajuci se orijentirati. Kad je uspjela pohvatati konce, poželi da ih može promijeniti. Potom, na zvuk Dickovog slobodnog spusta niz stube, ona bez razmišljanja podigne svoj kovceg i odšepa prema stražnjem dijelu kuce, kroz kuhinju, u svoj apartman.
Napokon spusti kovceg i polako se sruši leđima na krevet, aterirajuci pritom na ruksak. Nekako se iskoprcala iz naramenica, te umjesto da poleti prema nebu, kao što je zamišljala, tijelo neposlušno ostade na mjestu. Ležala je tako na leđima, poput uginulog kukca, do daljnjega.
Kad je osjetila da su joj se oci malo odmorile, podigne se u nešto što bi se jedva dalo nazvati sjedeci položaj. Tako pridignuta, prisili svoje tijelo na približno stojeci položaj. Tako stojeci, savlada svoj iskonski strah, prizove svoj borbeni duh te smjesti jednu nogu ispred druge. Saplete se preko kovcega, opsuje i odvuce se u drugu sobu.
Nekoje vrijeme stajala na vratima i upijala prizor. Ogroman ormar dominirao je u udaljenom kutu, golemi televizor nastanio se u sredini, dok je bliži kut zauzimao toaletni stolic. Nasuprot svega bio je šareni dvostruki krevet.
"Da imam snage", pomisli, "sad bih donijela sve svoje stvari i raspakiravala se iducih mjesec dana."
Umjesto toga, ona ode i rastvori prostrani ormar ocekujuci da ce se zateci u bajci. Zurila je tužno u prazan ormar. Bio je neizrecivo ogroman. Namršti se i ostane još malo zuriti. "Hmm", razmišljala je, "trebat ce mi još odjece."
Vrati se natrag kroz spavacu sobu, kratko preskocivši svoju prtljagu, i stupi u kupaonicu. Ona je također bila ogromna. Nažalost, bez kade (njezini roditelji nikad nisu instalirali tuš-kabinu), no tuš je zauzimao toliko prostora kao i kada normalne velicine, a bila je tu i WC-školjka, umivaonik, te pod koji bi mogao poslužiti kao omanji plesni podij.
"Da imam snage", pomisli, "sad bih donijela sve svoje stvari i ostavila ih nasred poda cijeli mjesec." Umjesto toga, umila se i pogledala u zrcalo. "Ovako se vjerojatno osjecala Lady Di kad je stigla u palacu", rekao je njezin odraz u zrcalu. Odjednom zacu nježan glasic iza sebe.
- Vrijeme je za caj.
Okrene se i pogleda dolje, prema Tallulah.
- Bok! - Jo klekne i nasmiješi joj se kao staroj, davno izgubljenoj prijateljici.
Tallulah ju je smeteno promatrala. - Bok - rece pristojno.
- Kako si? - upita Jo.
- Ja sam dobro, hvala - odvrati Tallulah. - Kako si ti?
- I ja sam dobro, hvala - rece joj Jo. Nastade zatišje.
- Vrijeme je za caj - objavi ponovno Tallulah.
- Ooo, krasno - Jo ce. - Hvala.
- Tata pita hoceš li brioš ili foccaciu?
Jo nacas promisli, pokušavajuci shvatiti je li joj djevojcica kojim slucajem upravo opsovala. U sebi ponovi recenicu nekoliko puta.
- Poci cu s tobom, pa cu odluciti, mogu li? -izgovori naposljetku.
Tallulah je poprijeko pogleda. - Ako ne znaš sad, neceš znati ni poslije.
- Oh! - rece Jo. - Znaci tako misliš, ha?
- Da.
- Pa onda - Jo nježno primi Tallulah za ruku - morat ceš ti odabrati za mene.
- Ne mogu ja to - rece Tallulah, vodeci Jo za ruku kroz sobu.
- Zašto ne? - upita Jo.
- Zato što ne mogu.
- Naravno da možeš. Ja ti potpuno vjerujem.
U kuhinji, Tallulah znacajno trepne prema Jo. Taman prije negoli ce ostala djeca napredovati prema prvim linijama, Jo se ucini kako je ulovila tracak smiješka na njenom licu.
- Hocu cokoladni namaz - obznani Toby, skocivši na baršunasti jastuk jednog od željeznih prijestolja, umalo zgnjecivši dvije macke, koje uzmaknu i upute mu pogled što bi smrznuo i veceg covjeka.
- To je Nutella - ispravi ga Cassandra, smjestivši se njemu nasuprot.
- I ja cu cokoladni namaz - izjavi potom Zak.
- Nutellal - ponovi Cassandra.
- Ja biram caj za Jo - objavi Tallulah svima. - To je cokoladni namaz, pametnjakovicko – Zak ce svojoj starijoj sestri.
- Nutella, glupanderu - Cassandra ce njemu.
- Dobro, dobro - smiruje ih Dick.
- I ne želim cokoladni namaz na kruhu - nastavi Zak - hocu ga na cokoladnim keksima.
- Želi li netko humus? - upita Dick.
- BLJAK! - pljucne Toby.
- Da, molim - rece Tallulah.
- Od humusa mi bude zlo! - objasni Toby.
- Ja ga volim - Tallulah tiho obavijesti Jo.
- Napravljen je od slanutka - Cassandra ce svima.
- Oooo-oo-ooh - naruga joj se Toby. - Napravljen je od slanutka.
Zak se strovali na stolicu u napadu histerije.
- Napravljen je od slanutkal - ponovi.
- Pa je! - Cassandra ce, vidno frustrirana.
- Pa je! - oponašao je Toby.
- Dobro, dobro - Dick ce i okrene se prema Jo. - Imamo miješanu salatu s acettom balsamicom i svježim rajcicama - djeci su sušene rajcice suviše slane - te foccacio sa humusom, tzaziki ili guacamole umakom. Ili, ako vam se jede slatko imamo brioše, maslo, cokoladni namaz ili med - sve organski proizvedene namirnice. Napravit cu kavu cim riješim djecu. Imamo bez kofeina, organsku i brazilsku, nadam se da je to OK.
Nakon sto je razabrala da je Dick krajnje ozbiljan, Jo spusti pogled na Tallulah.
- Tallulah bira za mene - rece. - Uzet cu što i ona. Ne cekajuci daljnji poticaj, Tallulah neznatno isplazi svoj ružicasti jezicak u kutu usana i pocne pripremati caj za Jo.
- COKOLADNI NAMAZ! COKOLADNI NAMAZ! - pobjedonosno zaurla Zak.
- Nutella! - povice Cassandra. - Pogledaj naljepnicu!
- TATA JE REKAO COKOLADNI NAMAZ! - opet vika.
- TA-TA! - zakuka Cassandra.
- Dobro, dobro - rece Dick.
Tallulah dotle odabere brioš s maslacem, slojem humusa i cokoladnog namaza. Srecom, cini se da je uslijed nostalgije za domom Joino culo okusa privremeno obamrlo.
- Sviđaju mi se vaše macke - rece ona, nadajuci se kako ce cin govora odvratiti njezino tijelo od cina mini-živcanog sloma.
Dick se nasmiješi.
- Zovu se Molly i Bolly - obrati se Tallulah iskljucivo njoj. - Molly je decko, on je onaj veci, a Bolly je cura.
- Molly je neobicno ime za decka - rece Jo.
- To je skraceno od Moliere - pojasni Tallulah. - On je mamin najdraži dramaticar. On je Francuz.
- Znam - nasmiješi se Jo. - Ucila sam o njemu na koledžu.
Za stolom zavlada tajac.
- Bolly je skraceno od Bollinger - nastavi Tallulah. - To je mamin najdraži šampanjac. Bolly je uvijek živahnija od Molly, ali ne jede tako puno kao on. To su burmanske macke, ali nemaju smiješan naglasak.
Nato se razgovor za stolom pretvori u živu prepirku na temu koji bi naglasak imale macke da mogu govoriti, dok je Dick naizmjenicno igrao pasivno-aktivnu ulogu u raspravi svoje djece.
Za vrijeme jela Jo postade svjesna zvuka telefona koji se u kakofoniji prolamao oko nje. Pricekala je hoce li netko odgovoriti, a kad se to ne dogodi, ona pomisli nije li to zvonilo samo u njezinoj glavi. Ali ne, Dick je također polako postajao svjestan. No i dalje se samo mrštio na njega. Je li ovo neki test? Da se vidi može li ona preuzeti odgovornost? Je li to možda zove Vanessa? Ili, možda njezini roditelji zovu da provjere je li sigurno stigla u London? Nije još uhvatila vremena da im se javi. Sto je zvonjava bivala duže zanemarivana, to je postajala mahnitija. Najzad, ne mogavši se više suzdržavati, obrati se Dicku: - Želite li da odgovorim?
- O da, molim vas - gorljivo ce on.
Dok je Jo prilazila telefonu, obitelj se utiša. Jo shvati da ne zna napamet broj telefona, pa ipak osjeti da bi i neformalan odgovor bio neprimjeren, kao da je recimo gospodarica kuce, osobito ako je s druge strane Vanessa. Ubrzo joj postade jasno da nema pojma kako uopce odgovoriti na ovaj mali kromirani aparat. Najednom je ispuni samopouzdanje. Podigne slušalicu i cu se kako izgovara:
- Dom Fitzgeraldovih. Izvolite?
- PRITISNI ZELENI GUMB! - odjednom histericno povicu Fitzgeraldovi.
Jo nekako uspije ne zavitlati telefonom po zraku i pritisne zeleni gumb.
- GOVORI! - povikaše oni svojoj novoj dadilji. Jo im okrene leda.
- Dom Fitzgeraldovih - procijedi ona. - Izvolite? Nastupi poduža stanka. Mogla je osjetiti kako cijela obitelj bulji u njezina ledja. Tišina se nastavi. Cula je kako netko diše s druge strane žice.
- Dom Fitzgeraldovih, mogu li vam pomoci? - ponovi.
Opet stanka. Još se malo okrene od obitelji.
- Ili, ne?
- Bok - zacu se topao muški glas.
- Mogu li pomoci? - ponovi.
- Pomoci kome? - u glasu se osjeti smijeh. - Vi ste ta koja zvuci kao da joj je štap zabijen u dupe.
Joinim tijelom prostruji toplotni udar.
- Hvala - rece. - S kim biste voljeli govoriti?
- Dick. Je onaj ... s kim bih volio. Govoriti.
Jo pokuša dodati slušalicu Dicku, držeci je kao tempiranu bombu, no ovaj se ne pomakne. Povice prema njoj punim ustima: - Tko me, dovraga, uznemiruje za vrijeme moje nedjeljne užine? Jo duboko udahne, zaškrguta zubima i ponovno im okrene leda.
- Tko ga treba, molim lijepo? Ponovno muk.
- Izvolite reci da ga treba Josh.
- I o cemu se radi? - povice Dick preko kuhinje. Ovo je zacijelo test. Nije ni cudo što stalno mijenjaju dadilje.
- Zna li on o cemu se radi? - Jo izgovori u slušalicu.
- Ne - nasmije se glas. - Ni JA još ne znam o cemu se radi - rece. - Živimo opasno i vidjet cemo što ce se dogoditi, može?
Jo pomisli kako je, dovraga, postala predmet šale nekomu koga još nije ni upoznala. Osjeti žalac cežnje za domom i poželi priliku da se ona nemilosrdno izruguje drugima, a ne obratno. Jesu li je Fitzgeraldovi smatrali glupavom? Jesu li joj se svi sad smijali? Okrene se prema njima. Svi su se cerekali, dok se Dick kljukao salatom. Osjeti iznenadnu potrebu za svojim krevetom, gdje bi Shaun bez pitanja znao što se s njom zbiva. Jo doda slušalicu Dicku, pritom zamišljajuci Shauna, Sheilu i Jamesa kako je slušaju, pokušavajuci otkriti naznake stare Jo, i rece: - Josh je. Nema nikakav plan o tijeku razgovora, no voljan je živjeti opasno, ako se slažete.
Fitzgeraldovi su eksplodirali u veseli smijeh i svatko je pokušavao dograbiti slušalicu.
- Prvorodjeni moj! - povice Dick u slušalicu. Držao ju je izvan dohvata djece, koja su redom izvikivala svoje pozdrave.
Pretvarala se da ne cuje Dicka kako ponavlja: - To je rekla? To je rekla? - naglasivši rijeci grlenim smijehom.
Zadovoljila se spoznajom da je, ma što Josh govorio o njoj, ocito bilo nevino, a osim toga i ona je mislila isto o njemu, i to beskonacno više puta, s figom u džepu.
Josh je, putem telefona, bio predan svakome od djece, a ona je bila prisiljena slušati baš svakoga od njih kako se smije na njegove rijeci i potom izgovara:
- Ma ne, stvarno je simpaticna - sve dok nije poželjela vrištati.
- Rekao je da si Mary Poppins - najzad objasni Tallulah. - I personificirao je tvoj glas na telefonu.
Jo se toliko dojmilo što cetverogodišnje dijete poznaje znacenje rijeci "personifikacija", pa se nije stigla osjetiti smrtno uvrijeđenom.
Zak i Toby se nasmijaše.
- Ne brini - prošapta Cassandra. - Meni se sviđa Mary Poppins.
Jo joj se nasmiješi. - Hvala ti - rece.
- Sve je u redu - Cassandra slegne ramenima. - Josh je jednostavno... - tada pogleda svoju bracu - muško.
Dok su se djecaci veselili, Jo, Cassandra i Tallulah podijele trenutak međusobnog razumijevanja.
Prije negoli su završili svoj caj, pojavi se i Vanessa. Dobaulja u kuhinju, ostavi razne vrecice iz ducana na podu i nadje se usred paljbe pitanja: "Jesi li mi što kupila?", "Što je u plavoj vrecici?", "Zašto ti je kosa druge boje?", no, međutim, procijeni situaciju preciznom tocnošcu.
Podboci se i zabulji u svoju obitelj sve dok se svi ne utišaše, a onda rece mirnim glasom: - Ucinilo mi se da sam cula eksploziju bombe tamo u Hampsteadu, ali nisam imala pojma da je pogodila moju vlastitu kuhinju.
Djeca se, ukljucujuci Dicka, nasmijaše na ovo, a Jo postade jedina osoba u prostoriji koja je promatrala prizor Vanessinim ocima. U kuhinji je vladao kaos. Osjeti truncicu sažaljenja za Vanessu, sve dok joj ova ne rece: - Sigurna sam da ce ti Dick pomoci s ovom gomilom - i ona osjeti mnogo vecu trunku sažaljenja prema samoj sebi. Vanessa je i dalje govorila. - Kad ovdje dovršiš, mogla bi malo prouciti tjedni raspored. Dobro! Okrene se prema svojoj obitelji. - Sad cu se uvaliti u vrucu kupku. Razmaknite se pred pogibelji. I prije no što se Jo pruži prilika da zavapi: - Cekajte i mene! - ona nestane.
Do trenutka kad je Jo, pocistivši sav nered potpomognuta Dickovim uputama gdje što pripada, najzad uspjela otvoriti svoj kovceg i nakratko ga promotriti, Vanessa se vec osjecala preporođeno.
Našle su se za kuhinjskim stolom kako bi Jo dobila svoje prve upute za predstojeci tjedan. Vanessa je bila u svom pahuljastom ogrtacu, kose umotane u rucnik i ocišcenog lica. Jo je bila iscrpljena, kose u neredu i lica u grcu.
- Dobro - pocne Vanessa, duboko udahnuvši - Zak ide u školu St. Albert u Hampsteadu - preporucam da izbjegavaš sate kad je najgušci promet jer bi u protivnom mogla cijelo jutro provesti na cesti. Cassie pohađa St. Hilda, na putu prema Highgateu, i nece ti zamjeriti ako je ostaviš na pola puta, ukoliko je gužva. Tallulah ide u ovdašnji vrtic Montessori, no željeli bismo da pješaci, te bih te zamolila da je radije odvoziš doma, a da s njom prošeceš do vrtica, nakon što drugo dvoje odvezeš. To je sjajna tjelovježba, uz veliko brdo! Lulina smjena završava u podne. Jednom tjedno ide na gimnastiku, a jednom tjedno na balet, baletna haljinica se nalazi iza vrata u njezinoj sobi, molim te nemoj je zaboraviti jer je poznata po tome što place dok ne poplavi u licu. Drugo dvoje su gotovi u tri i dvadeset, ali prvo idi po Zaka, jer je Cassie dovoljno velika da sama krene prema kuci s prijateljicom, a nije joj teško ni pricekati - no uvijek ujutro pitaj što ce od ove dvije opcije, jer ona obicno zaboravi reci. Zak nakon škole ide na karate i nogomet, ili kod kuce ima instrukcije iz matematike i engleskog, koje se održavaju u trpezariji. Cassie u sklopu školskih aktivnosti ima sate iz drame i glazbe, baleta, stepa i jazza izvan škole u Muswell Hillu, tamo se može i presvuci, adresa ti je na hladnjaku, a brojevi telefona i plan grada pokraj kuharica kod kuhinjskih vrata.
Dvoje starije djece uzimaju satove klavira i flaute barem jedanput tjedno, u trpezariji. (U mjesnoj ljekarni imaju sjajne cepove za uši.) Zak ponedjeljkom nosi flautu u školu, a Cassie ima pjevanje - petkom.
Njihov tjedni školski raspored oznacen je na kalendaru na hladnjaku - ni u ludilu ne bih mogla upamtiti što je koji dan. Sve što znam jest da je jedna naša dadilja jednom odvela Cassie na karate, Tallulah na nogomet, a Zaka na balet, te se do kraja dana vratila u njedra svoje obitelji u Norfolku. Uh! I dakako, kad god se može uvaliti, moja majka Diane ne propušta navratiti da vidi malo djecicu - oni je naprosto obožavaju. Sve što moraš upamtiti jest da je utorcima dan nocne more, kad im svima moraš pripremiti paketice s cajem i ruckom - što me je podsjetilo da Zakov paket mora sadržavati slane prutice od sira, inace doslovce ne želi ništa pojesti. Citav dan. Također mu svaki par gacica mora biti izglacan, jer ih u protivnom nece htjeti odjenuti. Na Tallulahinoj kutiji za rucak je slika Tweenies - Zakova je sa Supermanom - Casseina s Buffy. Molim te, nastoj ih ne pobrkati jer ce podivljati - Vanessa se odjednom namršti. - Ima li pitanja? Join se mozak naježi.
- Oooh - dosjeti se Vanessa, zaronivši u svoju rucnu torbicu. - Izvoli svoj novi mobitel - preda joj sicušan, srebrni telefon. - Bateriju valja puniti barem svaki drugi dan - zar ne moramo svi mi? -Broj ti je na ovoj kartici. Molim te, neka bude stalno ukljucen i slobodno daj broj svojoj obitelji i prijateljima. Tvoj je. Možda budeš primala pozive za Francescu, ali to zacijelo nece potrajati, a osim toga znat ceš po tome što nitko od njih ne govori engleski, niti to ocekuju od tebe. Ovdje je moj broj s posla - doda joj posjetnicu. - Izravni broj je 4435, u slucaju da te djevojka s recepcije odmah ne spoji, ili prekine vezu. Evo i Dickov broj s posla - preda joj i Dickovu posjetnicu. - Nema izravan broj, ali nekad ne odgovara na pozive ukoliko ima mušteriju u ducanu, ili negdje banci. Ovdje su tvoji kljucevi, a šifra našeg kucnog alarma je 4577, nalazi se ispod stuba, i zapisi to ako ne možeš upamtiti, ali ga nikad nemoj držati u istoj torbi gdje su kljucevi, jer ako ga zagubiš, a nas opljackaju, necemo ništa izvuci od osiguranja, a Dick ce unajmiti nekoga da te skrati za glavu. Molim te aktiviraj ga svaki put kad izlaziš.
Ne ukljucujemo ga po noci, u slucaju da netko od djece tumara po donjem katu i iskljuci ga. Evo ti kljucevi od automobila, ti si treca koju smo osigurali i imaš clanarinu Auto-moto kluba. Na svakoj cesti koja nema "ležece policajce" postavljeni su radari za mjerenje brzine. Djeci pozli cim ubrzaš preko 60/ km na sat. Uvijek imaj pri ruci papirnate vrecice.
Ponovno se namršti: - Preporucam ti da redovito cistiš posudu gdje macke vrše nuždu, barem svaki drugi dan, jer u protivnom smrad postane nepodnošljiv. Hrani ih samo u vrijeme rucka, macja hrana se nalazi u smocnici, ja ih nahranim ujutro, a Dick uvecer. To je jedini posao koji smo uspjeli podijeliti. Hrana za ribicu također se nalazi u smocnici, djeca nahrane Homera jednom tjedno, obicno petkom, no trebat ce im pomoc da ga spuste dolje. Nipošto ne želim da se pentraju po radnoj plohi. Također, ne želim macju hranu u akvariju, kao što je jedna od dadilja, saznavši da je dobila otkaz, ucinila i ubila ribicu. Vanessa se nagne naprijed i šapne: - Ovo je, zapravo, Homer II. - dotakne svoj nos. - Entre nous.
Treptale su jedna drugoj, dok je Jo imala osjecaj kao da joj krv istjece iz udova.
Vanessa se ponovno nasloni. - Pretpostavljam da bi se sad željela raspakirati - rece vedro.
- Pa i ne baš - nato ce Jo.
- Onda, možda sutra - rece Vanessa, suosjecajno. Jo kimne, ne pomaknuvši glavu.
Vanessa se ustane i ode do hladnjaka, izvadi bocu vina i pogleda prema Jo, pokazujuci na nju i izvivši upitno svoje savršeno oblikovane obrve.
Jo odmahne glavom. - Mislim da bih zapravo mogla u krevet, ako nemate ništa protiv.
Vanessine se oci rašire.
- Naravno! - usklikne. - Zacijelo si iscrpljena. Samo pozdravi djecu za laku noc i slobodna si kao ptica.
Joino pozdravljanje djece ocito je više imalo svrhu Vanessinog mirnog odlaska u krevet, nego Joinog ili djecjeg. Slijedeci Vanessine upute, Joina glava proviri kroz vrata Tallulahine sobe. Djevojcica je vec bila u krevetu s palcem u ustima, a kapci su joj se spuštali dok je tata pripovijedao pricu. Jo joj šaptom poželi laku noc i zauzvrat dobije omamljeni smiješak. Potom pokuca na Cassandrina vrata i nade je kako sjedi na krevetu, bjesomucno zapisujuci nešto u svoj krznom obloženi ružicasti dnevnik. Jo poželi laku noc, djevojcica je na trenutak smeteno pogleda, pristojno uzvrati i vrati se svom pisanju. Potom se Jo uputi u potkrovlje kako bi pozdravila Zaka.
Buduci da se još nikad nije susrela sa svjetlosnom sabljom, nije imala nikakvu šansu. Na zvuk udarca u njezinu lubanju, Zak poskoci iz kreveta uz zadovoljni cijuk. Njegov je plan uspio! Nema tog provalnika koji bi zamijetio sablju! Bio je pravi akcijski junak! Uzbuđeno se maši za svog pišu.
Vanessa se pokazala iznimno suosjecajna. - To malo govno - povice gore prema Jo, trljajuci hranjivu masku sa svog cela. - Jednog cu mu dana zabiti tu sablju gdje upute izricito zabranjuju - u znak isprike za sinovljevo ponašanje, Vanessa je inzistirala da se Jo pridruži njoj i Dicku na zdravici dobrodošlice, sto je za posljedicu imalo daljnje odgađanje nužnog odmora.
- Grozne su te nedjelje uvecer, zar ne? - promrmlja Vanessa izdašno joj ulijevajuci vino u cašu.
- Mm - složi se Jo. - Znaju biti.
- Ne svakome, dušo - javi se Dick. - Možda Jo, za razliku od nas, uživa u svome poslu.
- Ne budi smiješan - Vanessa ce. - Nitko ne uživa u poslu.
- Ja uživam - rece Dick.
- Zato što se ono što ti radiš ne može nazvati poslom - odvrati njegova žena.
- To je više hobi.
- Hobi koji placa djecje školovanje, sve naše praznike, pola racuna i sitne luksuze poput dadilje - brzo ce on.
Vanessa se okrene prema Jo.
- Dicku je tata oporucno ostavio zakladu - pojasni joj. - Pa je on sebi kupio ducan s LP plocama kako bi se mogao igrati. Za ono troje ljudi u državi koji nisu pali pod utjecaj jednokratnog cuda zvanog CD.
- Dobro, dobro - rece Dick, okrenuvši se prema Jo. - CD-ovi su prolazna faza. Ploce su ispunjene uspomenama.
- Što upravo i jest razlog zašto ih ljudi ne bacaju, te stoga nemaju potrebu kupovati nove, dragi.
- Imam i jedan stancic iznad ducana - Dick se nastavi povjeravati Jo - koji sam uz veliki osobni trošak sam uredio i masno ga iznajmljujem - uzdahne. - Nije lako biti gazda. Silna odgovornost. I zbog toga više ne moramo razbijati glavu oko racuna, a moja žena može uživati u posljednjim krikovima mode i skupim tretmanima ljepote.
- S onim što ostane nakon isplate zajma i djecje odjece, školske opreme i igracaka, ocito - dovrši Vanessa. - Bilo je to prije nego sto je upoznao mene, naravno - nastavi ona, obracajuci se Jo, kao da Dick nije ništa rekao. - Inace bi imao primjeren posao i investirao u nešto što bi koristilo njegovoj obitelji, poput dionica ili vile u Nici ili jahte. Ali, decki moraju imati svoje igracke.
- Ne baš sve igracke, dušo.
Vanessa na ovo odgovori otkrivajuci Jo informacije od vitalne važnosti.
- Inzistirala sam na stolu u trpezariji umjesto kompleta vlakica - objasni. - Siroti Dick. Nikad nece preboljeti to razocarenje.
- Ali, nije problem - nadoveže on njihovoj novoj bracnoj savjetnici - buduci da sad imamo najružniji stol na svijetu.
- Koji pristaje tvojoj prvoj ženi - izgovori njegova druga u svoj sivi pinot.
- Još vina? - Dick upita Jo.
- Da, molim - odgovori ona.
Jo se napokon našla u svojoj novoj spavacoj sobi, potpuno sama, s cijelom veceri na raspolaganju, preciznije, tocno u ponoc. Preskoci preko svog otvorenog kovcega i odbacenog ruksaka, te se opruzi na krevetu preumorna i da zaplace. Nakon nekog vremena svuce svoju odjecu i uvuce se pod poplun, gdje se najednom potpuno razbudi. Ležala je tamo, trepcuci u mraku dobra cetiri sata. Do cetiri ujutro mrzila je London, mrzila je Fitzgeraldove, mrzila je djecu i mrzila je svoj život. U minutu nakon cetiri sata utonula je u dubok san. Dva i pol kratka sata potom, bila je vrlo grubo probuđena.
***


Jo bi vjerojatno mogla podnijeti zov buđenja koji je poput pneumatske bušilice odjekivao u njezinoj lubanji, da nije upravo sanjala o upucavanju nijemom, djevicanski zgodnom Benu Afflecku koji je izranjao iz njezine privatne lagune. Grozno je probuditi se na zvuk bušilice što odjekuje u lubanji u bilo koje doba dana, ali ovo je zbilja bio nizak udarac.
Otvorila je oci i cekala poznati zvuk obližnje rijeke Avon da ispliva iz buke sto je odzvanjala u njezinoj glavi. Cekala je i cekala. Najzad, promoli glavu iznad popluna. Bila je suviše dezorijentirana da bi odmah shvatila kako nije u svojoj spavacoj sobi, vec usred neke IKEA nocne more. Najednom, prisjeti se svega. Nalazila se u paklu smještenom u sjevernom Londonu. Ležala je u krevetu buljeci u prazno i nadajuci se brzoj, bezbolnoj smrti kadli, nenadano kao sto je i pocela, buka se utiša. Blaženstvo. Krajnja tišina. Pocasti se sjecanjem na nijemog, djevicanski zgodnog Bena Afflecka koji je taman otkrio vodopad u njezinoj privatnoj laguni, kad je nanovo uznemiri bušenje pod njezinim prozorom. Poskoci iz kreveta. Iznervirano razmakne zavjese i nađe se licem u lice s tri golema građevinca, jednim tackama i građevinskim ljestvama ispred kuce u susjedstvu. Kao jedan, sva trojica je spaze, nacere se muškim cerekom, visoko ucinkovitom komunikacijskom precicom svojstvenom njihovom spolu, koja transparentno docarava njihove misli. Navuce zavjese i nasloni se na zid.
Nakon osvježavajuceg tuša, Jo skupi prvo iz kovcega što nije izgledalo kao da ga je krava prožvakala, žurno se odjene i pojavi u kuhinji. Tamo nije bilo nikoga. Pristavi vodu za caj, pokušavajuci se prisjetiti gdje stoje cajne kesice, pritom osluškujuci što se zbiva na gornjem katu. Kad je bušenje ponovno pocelo, ona odluci riskirati i uputiti se gore do djece. Možda bi ih mogla zamoliti da je sakriju.
Svi su još uvijek spavali. Pogledala je na svoj sat. Bilo je prilicno kasno. Djeca bi ubrzo morala biti u školi. Lagano pokuca na vrata Vanessine i Dickove spavace sobe, pa onda na ona Tallulahine i Cassandrine.
Ne prođe ni sekunda, a u kucanstvu Fitzgeraldovih zavlada uzbuna visokog stupnja.
- ZAKASNILI SMO! - derala se Vanessa cijelome svijetu, tvoreci dojmljivu konkurenciju bušilici. - USTAJTE ODMAH. JO VAS ODVOZI TOCNO ZA DESET MINUTA!
Jo shvati kako je sad zacijelo pravi trenutak da otkrije gdje se nalaze škole, te potrca na donji kat kako bi proucila plan grada.
- KAMO CEŠ? - povice Vanessa. -Dolj...
- DICKU TREBA POMOCI DA SPREMI DJECU DOK SE JA TUŠIRAM!
Dick je doista trebao pomoc. Škakljati djecu dok su u polusnu sve do trenutka kad te nenamjerno udare šakom u lice, dosad se nije pokazalo kao najprimjereniji nacin buđenja.
Pocevši i sama pomalo osjecati paniku, Jo razmakne zavjese i objavi im da ce, ukoliko kroz deset minuta budu spremni, pripremiti iznenađenje za veceru. A prvi koji bude gotov, dobit ce najveci komad. Obecanje je imalo cudesan ucinak, premda se tek cekalo degustiranje njezinih kulinarskih vještina.
Jo jedva da je zamijetila da su, kad je izlazila s djecom, i Vanessa i Dick još uvijek bili u kuci, a Dick još nije bio niti odjeven. Sve što je zamijetila bilo je da se gotovo odmah našla u prometnoj gužvi, te da je spojka u automobilu mnogo niže nego sto je zamišljala. Vecinu svoje prve utrke do škole provela je podešavajuci naprijed-natrag sjedalo u automobilu, pretvarajuci se da zna što ce skuhati veceras i skrenuvši u krivu ulicu. Djeca su uživala u sveopcem uzbuđenju, no na povratku su se Tallulahine oci napunile suzama. Putovanje joj se ucinilo dulje od ostatka njezina života, te prvi put osjeti u sebi bujanje egzistencijalnog gnjeva. Osjecaj nije bio ugodan. Jo naprosto nije imala vremena odvesti se kuci i potom pješaciti s Tallulah do vrtica, stoga donese izvršnu odluku. "Ako je mama i tata ne mogu probuditi na vrijeme, ni ja ne mogu s njom propješaciti do vrtica", opravdavala se sama sebi. "Možda ce ih ovo nauciti da ne ponavljaju pogrešku."
Dok su se ona i Tallulah vozile niz Highgate Hill, u Jo je sve više raslo nespokojstvo zbog spoznaje kako je nizbrdica iznimno strma. Vec se mogla vidjeti kako mili uz nju. No utješi se da ce joj kroz nekoliko tjedana noge biti oblikovane i vitke, a srce na vrhuncu dobrog zdravlja. Ili to, ili ce biti mrtva od umora.
Vrativši se kuci, nakon što je odvezla Tallulah, valjalo je pospremiti kuhinju i dovršiti glacanje, a željela je još i nazvati Shauna. Pretpostavljala je da cišcenje kuhinje ne bi trebalo biti teško, no ubrzo shvati da vjerojatno nije propisno ocišcena još od vremena dadilje prije Francesce. Napokon, krajnje iscrpljena pristavi vodu za caj i protegne ledja. Okrijepivši se šalicom caja, pocne glacati. Ponovno uslijedi zanimljiva spoznaja. Baš je sve, ukljucujuci carape, jastucnice, plahte i Zakove hlace, bilo na gomili predviđenoj za glacanje. Taman kad je naumila otpiti caj do kraja i nazvati Shauna, shvati da je, ukoliko je htjela prohodati do Tallulahinog vrtica, trebala krenuti još prije pet minuta. Uzme kljuceve, razmišljajuci kako listi za kupovinu treba pridodati i kisik, te izađe iz kuce, dakako, ne zaboravivši ukljuciti alarm.
Listovi na nogama su joj podrhtavali, a znoj joj je curio niz ledja u trenutku kad je skrenula u ulicicu gdje se nalazio Tallullahin Montessori vrtic. Ugleda kolonu roditelja - mahom žena, s pokojim neobicnim muškarcem - kako se tiskaju u redu ispred kuce u stilu kralja Georgea i ucini joj se kao da je stupila u reklamu za GAP. Stane na zacelje, razmišljajuci bi li Tallulah pristala da je odnese doma na leđima. Vanessa je bila napomenula kako iz sigurnosnih razloga teta iz vrtica svako dijete ponaosob predaje svom "skrbniku po odabiru", umjesto da bilo tko došeta s ulice i pokupi dijete. Jo nije mogla shvatiti zašto se teta ne oslanja na upoznavanje svakog skrbnika ponaosob. Cini se kako su se i roditelji slabo međusobno poznavali, a nitko od njih nije pokazao nikakvo zanimanje za Jo. Ocekivala je kako ce morati objašnjavati tko je i svakome potanko opisati svoj CV, baš kao sto je i svaka dadilja u Nibletu morala uciniti. Ali, ovdje nije bilo tako.
Nakon nekoliko trenutaka iza nje stane druga žena i Jo pomisli kako je najzad u pomoc stiglo prijateljsko bice.
- Bok - zacu glas iza sebe.
Tek što se okrenula i zaustila odgovoriti, žena ispred nje zapocne razgovor s njezinom nesuđenom prijateljicom. Tada, na njezinu nevjericu, dvije žene nastaviše zdušnu konverzaciju preko nje, kao da je bila nevidljiva. Dok su uspoređivale vrijednosti Hatha s Iyengar jogom, Jo se trudila ne misliti na svoje roditelje. Izvadi svoj mobitel ne bi li nakratko nazvala Shauna, no izgubi samopouzdanje. Morala je biti nasamo.
Kad je Tallulah doskakutala do Jo, smiješeci se neposrednim djecjim osmijehom, ona je poželi zagrliti do boli. Srecom, Tallulah je bila suviše zainteresirana za veceru da bi zamijetila kako nešto nije u redu. Njih su dvije odšetale niz brdo razgovarajuci o vecerašnjoj veceri iznenađenja.
- Je li peceno pile? - upita Tallulah.
- Nije.
- Krumpirici?
- Ne.
Tallulah uzdahne. - Krema od sira! - uzvikne.
Hocu kuci, pomisli Jo. - Koje je tvoje najdraže jelo svih vremena? - rece umjesto toga. Ovo ce jamacno upaliti. Omiljena hrana svakog cetverogodišnjaka fino stane u jednostavni recept koji podrazumijeva cokoladne pahuljice.
Tallulah na trenutak razmisli. Potom široko rastvori oci i izjavi sa strahopoštovanjem: - Domaci humus, domaci brioši i masline punjene lukom.
Jo klekne pred nju.
- Pa dušo - pocne - nije ni to.
Jo je kanila nazvati Shauna za vrijeme Tallulahinog sata baleta, no ucini fatalnu grešku odlucivši prije toga baciti pogled na Tallulah u punom sjaju baletne haljinice. Nakon sto je pola sata stajala opcinjena s jedanaest minijaturnih vila u zacaranoj šumi, shvati da je propustila priliku. Pridruži se ostalim roditeljima u kutu sale.
Tallulah je glumila stablo, izvijajuci se visoko, visoko ka nebu u svojoj ružicastoj, svjetlucavoj opravi s ružicastom, cvjetnom vrpcom za kosu. Tik do Tallulah stajala je, nalik na drvo, sicušna cetverogodišnjakinja u toploj vesti ispod svoje haljinice, baletnim papucicama koje ce joj tek kroz nekoliko godina odgovarati po broju i s izrazom lica vilinskog slona. Njezina je majka sjedila pokraj Jo, s neskrivenim obožavanjem u ocima.
- Izvrsno, Xanthe! - zapjeva uciteljica. – Pridruži se.
Xanthe je, međutim, bilo daleko zanimljivije pasionirano kopati po nosu. U raznim intervalima tijekom baletnog sata, raznorazne su vile odlucivale kako ne postoji prikladnije vrijeme za napustiti vilinsku šumu i odšetati se do svojih mama, skinuti vrpce s glavica i buljiti u njih, svuci svoje hulahupke preko guza, ili naprosto zabiti lice u ruke i plakati. Ali ne i Tallulah. Tallulah je bila postojano stablo.
- Oo, Tallulah - zacrvkutala je uciteljica - baš si predivno stablo. Nije li predivno stablo?
Uto sve cetverogodišnjakinje, u haljinicama tek neznatno vecim od gacica, pogledaše prema Tallulah. Ona okrene svoje lišce spram sunca i pocne misliti misli svojstvene stablu.
- Kakvo predivno stablo - gukala je nadalje uciteljica. - Jesi li hrast ili kesten?
- Banana.
- Ooo - nato ce uciteljica. - Predivno.
Jo se jedva suzdrža da ne potapša ženu do sebe i objavi kako je ona Tallulahina dadilja. Nije ni trepnula, a sat baleta bio je gotov, te Jo shvati da ce razgovor sa Shaunom morati pricekati dok se ne vrate doma.
Kad su napokon stigle kuci, Jo postade jasno kako je kratka s vremenom. Valjalo je preodjenuti Tallulah iz vile u djevojcicu i spustiti je s vrtoglavih visina filmske zvijezde, te promisliti i obaviti pripreme za popodnevni caj, a sve to unutar kratkog roka za odlaženje po drugo dvoje djece.
Kako je popodne protjecalo, Joina potreba za razgovorom sa Shaunom postajala je sve neugodnija, poput neopažene opekotine. Obicno bi se ujutro nakratko culi, potom ponovno oko rucka i onda još popodne kako bi se dogovorili za predstojecu vecer. Znala je sve makro i mikro detalje njegova dana, pocevši od prometne gužve u koju je zapeo na povratku s posla, pa do priloga u sendvicu, a ako bi se našlo vremena, uspjeli bi se i posvađati. Nakon toliko zajednickih godina mogli su se brzinom svjetlosti prebaciti s neobaveznog cavrljanja na žucnu prepirku. No danas nije bilo vremena cak ni da zapocnu svađu. Zbog nemogucnosti razgovora sa Shaunom Jo iznenada preplavi cudan osjecaj kao da je nasred oceana i ne nazire obalu. Svaki put kad bi podigla slušalicu, uskocila bi Tallulah s novim pitanjima i zahtjevima, s energijom i upornošcu mahnitog šteneta.
Na svoje je zaprepaštenje Jo uspjela pripraviti caj, te su ona i Tallulah bile spremne za odlazak po drugo dvoje djece. Veceras ce uistinu morati nazvati Shauna, cvrsto si obeca, a do tada ce se morati snaci na otvorenom moru. Tada, upravo na izlasku iz kuce, zazvonio je telefon. Bila je to Diane, Vanessina majka. Srecom, objasnila je, uspjela je iznaci malo vremena za posjetu prije partije bridža, dakako, ukoliko djeca stignu doma na vrijeme. Došla bi tocno u cetiri, pa Jo izjavi kako bi to bilo baš lijepo, te da se upravo žuri po djecu. Tallulah je bila prezadovoljna da bi se žurila, buduci da je bila najbolje stablo, a u njezinom tjelešcu teško da je bilo mjesta za svu tu srecu. Zapravo, komadici srece povremeno bi eksplodirali u obliku hihotanja, poskakivanja, pa cak i prdeža, koja se ne daju tako lako docarati.
Dospjeli su pred Zakovu školu, taman na vrijeme. Spazio ih je na igralištu, kratko im klimnuo i lijeno se osmjehnuo. Otišao se rukovati s uciteljem te svukao kapu s glave, prije negoli ce pokorno pristupiti dodavajuci Jo svoju nogometnu loptu, kao da je ona baš to i cekala, da bi je potom primio za ruku upitavši je kako je i onda joj prepricao do intimnih detalja kako je proveo dan.
Zak i Tallulah proveli su ugodnih deset minuta u automobilu za vrijeme vožnje prema Cassandrinoj školi. Našli su je kako sjedi sama na niskom zidu s izrazom zlovolje i krajnje dosade na licu. Jedva trepnuvši u znak prepoznavanja, ona bez rijeci sjedne u automobil. Sve troje djece nađoše se u svom vlastitom malom svijetu i Jo ih tamo i ostavi, nastojeci ne odvesti se kuci putem preko Manchestera.
- Bila sam stablo - obznani im Tallulah.
Kad ih je Jo dovezla kuci, tocno minutu prije cetiri, otkrije kako je zaboravila šifru za iskljucenje alarma. Zak je to zapamtio, no spotaknuo se na putu prema ormaru ispod stuba, te poceo toliko glasno jaukati da je gotovo zaglušio zvonjavu alarma, premda ne potpuno. Tallulah je otišla provjeriti Zakovo koljeno dok je Cassandra mirno utipkala cetveroznamenkastu šifru i kazala Zaku da prestane cmizdriti poput kakve bebe. Jo pomisli je li sad pravo vrijeme za bijeg. Pogleda na sat. Još 30 sekundi dok se ne pojavi Diane. Razmišljala je ima li između Diane i njezine kceri ikakve slicnosti.


Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 12:39 am

***


Dotle je Dianina kci prilicno uživala u svom danu. Vecina je radnog vremena protekla glatko. Tog je jutra žurno prošla pokraj prijemnog pulta reklamne agencije "Gibson Bead" u Sohou, noseci vrucu kavu u jednoj, a pretrpanu aktovku u drugoj ruci.
Uputila se prema dizalu dok je zvuk njezinih visokih potpetica odzvanjao na mramornom podu. Pritisnula je gumb na dizalu i provjerila šminku u sjajnom odrazu vrata dizala. Preusmjerila je pogled iza svojih leđa i ugledala Anthonya Harrisona iz kreativnog odjela kako ulazi u zgradu, namiguje djevojci na recepciji i odlazi prema dizalu, zviždeci pritom. Okrenula je glavu od njega, pretvarajuci se da gleda u nešto na udaljenom zidu, sto je bila gesta za koju je podsvjesno znala da ce mu vjerojatnije prije privuci pozornost nego da je zapocela razgovor s njim.
Anthony Harrison bio je jedan od nekolicine iz kreativnog odjela s kojima bi Vanessa, zapravo, vrlo rado surađivala. Kreativci su bili naširoko poznati kao bahati, razmaženi i opcenito nemoguci, no Anthony Harrison uspijevao je preokrenuti ove znacajke u privlacne potvrde genijalnosti. Bio je to covjek koji je osmislio iznimno uspješnu: "Dovraga - zar su vec oni dani u mjesecu", reklamu za tampone; i vec glasoviti ironicni slogan za liniju L'Orealovih proizvoda: "Jednakost - jer ja to zaslužujem". Cini se kako je bio kadar bez ikakvog napora prodrijeti u ženski um. Vjerojatno stoga što je jednakom lakocom pristupao i ženskim gacicama. Vanessa se ponosila sto je bila jedina žena u cijelom uredu koja je ostala hladna na Anthonyjev šarm. Da, njegov izgled, kreativnost, inteligencija i šarm bili su neupitni i ona je toga itekako bila svjesna. No još od trece godine svojeg života, kad je otprilike pocela primjecivati muški rod, privlacili su je iskljucivo crnomanjasti muškarci. Što se nje tice, plavi muškarci uglavnom nalikuju Barbie lutkama. Jednostavno je nisu uzbuđivali. Svi su njezini prijašnji momci imali tamnu kosu, njezin je suprug također tamnokos, s maslinastim tenom i blagim smeđim ocima. Anthony Harrison imao je gustu plavu kosu koja mu je padala na celo, na dražestan djecacki nacin, no doimala se poput lana. Koža mu je bila glatka poput svile, no bila je svijetla; oci su mu bile duboke i prodorne, ali plave. Vanessa je bila izvan opasnosti.
Anthony je stao pored nje, a ona je i dalje cvrsto držala pogled na zidu, svjesna da ju je uspio pogledati bez da pritom pomakne glavom. Ona se nasmije u sebi. Muškarci su tako predvidljivi. Što je bio, znala je, jedan od razloga zašto ih toliko obožava.
Oglasilo se zvonce na dizalu i vrata se bešumno otvore. Tek je tad jasno dala na znanje kako je svjesna njegove nazocnosti, na što joj on gestom ustupi prvenstvo ulaska. Uputila mu je profinjeni smiješak, taman toliko da istakne svoje jagodicne kosti i zadrži tajanstvenost. Dok se dizalo uspinjalo, stajali su jedno kraj drugog u potpunoj tišini. Vanessa je izašla prva. Kreativci su bili na katu poviše - ili u tzv. pent-houseu s kojeg se pružao velicanstven pogled, a imali su i gušce sagove od ostatka zgrade. Dok je odmicala, mogla je osjetiti Anthonyjev pogled kako još jednom odmjerava njezinu figuru. U recepcijskom je zrcalu vidjela kako Anthony Harrison ignorira pogledavanja žena koje su se vec nalazile na svojim mjestima i nastavlja netremice zuriti u pogled koji mu je ona priuštila, sto je podrazumijevalo izvijanje glave u stranu dok su mu se vrata lifta zatvarala pred nosom. Osjetila je kako joj je srce poskocilo s osvetnickim zadovoljstvom na pomisao da je muškarci još uvijek smatraju seksipilnom.
Žurno je odšetala do svog ureda, visoko držeci šalicu kave, glavu još više, dok joj je samopouzdanje lebdjelo negdje medju oblacima. Ovo je jamacno bio najbolji dio dana. Nažalost, bližio mu se kraj. Uletjela je u svoj ured s nedvojbenim samopouzdanjem, zatvorila vrata za sobom i pristupila stolu. Odložila je kavu do najnovijih djecjih fotografija, potom spustila aktovku i sjela, nastojeci što prije obuzdati nadolazecu prazninu.
Zacula je kucanje navratima, koje je nalikovalo rafalu.
- Uđi! - naredila je.
Vrata se dramaticno otvore i Max Gibson, osnivac agencije i neponovljivi reklamni guru, teatralno stane u sredinu sobe, sa smiješkom, širim od ovoja njegove kravate. Maxovi dani nadahnutih reklamnih zamisli bili su daleko iza njega, a njegovi su nenadmašni slogani, koji su svojevremeno potresali naciju sad bili toliko zastarjeli da su zapravo imali postmodernisticki štih. No, on je trenutacno uživao u svojoj retrospektivnoj fazi daleko više nego u pocetnom uspjehu, kad je bio preambiciozan da bi mogao u bilo cemu uživati.
- Vanessa, dušo - riknuo je kroz cigaru u ustima. - Oni iz VC-a žele agencijski izvještaj! Zamoljeni smo osmisliti reklamnu kampanju!
Vanessa iznenađeno trepne. Njihovi glavni rivali McFarleys, vec su gotovo pet godina pohlepno držali posao za Vital Communications. Njihova zadnja kampanja - vrlo moderan medvjedic s vlastitim mobitelom i web stranicom - vec se polako ofucala, no buduci da je prodaja još uvijek dobro išla, svi su u biznisu pretpostavljali kako su McFarlys sigurni barem još nekoliko narednih godina.
- Šalite se! - uzviknula je Vanessa.
Max se glasno nasmije. - Zar bih zbijao šalu s necim ovako ozbiljnim? - trepnuo je. - Ta kopilad sad zacijelo kokodacu - nasmijao se, a onda najednom postao smrtno ozbiljan. - Želim najbolje kreativce koje imamo. Ne zanima me koliko su im guzice visoko, zapravo što više, to bolje. Želim kreativce koji su toliko iznad svojih vlastitih jazbina, da su jebeni speleolozi. Želim da ti prouzrokuju migrenu, želim da tim bude tako prokleto dobar da ti od života naprave nocnu moru. Želim da nad ovim pociniš samoubojstvo, dušo.
- Želite da time rukovodim? - zadahtala je.
- Rukovodiš? Rukovodiš? - uzviknuo je Max. - Želim da budeš mozak operacije. Želim da budeš jebeni Mussolini! I ocekujem da pobereš samo najbolje! Šlag nad jebenim šlagovima!
- U redu - rekla je Vanessa, držeci olovku u ruci.
- Imaš li koga na umu?
- Znaš - rekla je Vanessa - još nikad nisam radila s Anthonyjem Harrisonom i Tomom Blattom.
- Zajebavaš me? - eksplodirao je Max. - To je ravno zlocinu. Koliko si vec ovdje? Što? Osam godina? Sazovi sastanak za rucak kod "Grouchoa", pronto.
- OK - nasmiješila se Vanessa. - Vi ste šef. Podigne šalicu s kavom, a Max joj namigne kroz dim cigare.
Anthony Harrison gledao je iznad svojih odlicja poredanih na prozorskoj dasci, prema vani, na Soho koji je poceo vrvjeti s naznakama nadolazeceg proljeca. Glasine o natjecaju za VC vec su se pocele širiti.
Tom Blatt bio je Anthonyjev suucesnik u zlocinu; graficki dizajner koji je, po vlastitim skromnim izjavama, mogao osmisliti slike koje bi i "potrošene plavuše natjeralo da kupe flaširanu mokracu." Tom nije bio covjek od velikih rijeci. Sjedio je u uredu kojeg je dijelio s Anthonyjem, mršteci se tako snažno da je to potaknulo jednu od njegovih glavobolja.
- Ako ga dobiju Šiljo i Mrgud - rekao je Anthonyju - ja odlazim. Odlazim. Tako je. Idem na brod - kuci slikati cvijece po jebenim crnim kantama.
- Za ime Boga - odvratio je Anthony. - Zašto ti odmah na pamet pada najgore?
Tom je slegnuo ramenima. - Pomaže mi da se suocim.
- Sa cim? Još se ništa nije dogodilo.
- Ali kad se jednom dogodi, bit cu spreman. To ti je zdravi pesimizam. Djelovao je u Van Goghovom slucaju.
- Kako? Covjek si je odrezao uho i onda se ubio.
- Ali, vidiš kako je sad slavan...
- Cuj, Tom ... ti si u reklamnom biznisu. Dakle, neceš si odrezati uho, niti ceš postati slavan.
Tom se srušio u kožni naslonjac nasuprot Antonyjevom stolu.
- Kladim se da je kuja odabrala Šilju i Mrguda. Ta ne bi prepoznala talent ni da joj se posere na lice.
- Koja kuja? Tko rukovodi s tim?
- Vanessa Fitzgerald.
- Sranje! Sreo sam je jutros u dizalu. Trebao sam s njom postupati u maniri starog Tonyja.
Tom se iskesio i zaparao s magnetom po Anthonyjevom stolu. - Kako to da ulizice imaju svu moc, a ne mi koji imamo talenta?
- Nemam pojma, Tom.
Zazvonio je Anthonyjev telefon. Njih su dvojica zurili jedan u drugog i nakon sto je tri puta zazvonio Anthony je podigao slušalicu.
- Anthony Harrison.
- Anthony? - s druge se strane zacuo ženski glas, odlucan, ali prijateljski.
- A-ha.
- Vanessa je.
- Bok, Vanessa.
Tom se naglo uspravio u svojoj stolici.
- Necu vrdati - rekla je. - Znaš da smo dobili natjecaj za VC.
- Da, nešto sam nacuo.
- Jeste li ti i Tom zainteresirani? Anthony se nacerio Tomu.
- Da, zašto ne? Siguran sam da cemo naci vremena.
Tom je zaklopio svoje oci u blaženstvu, docekao se koljenima na podu i zapoceo smišljati svoj govor zahvale. - Volio bih zahvaliti svim malim ljudima, uglavnom zbog toga što su me ucinili tako velikim...
Anthony mu mahne da umukne.
- Održat cemo sastanak - nastavila je Vanessa. - Bit cu slobodna tek u ponedjeljak. Kod "Grouochoa" u 13 sati. Ti, ja, Tom i Max.
- Sjajno. Obavijestit cu Toma.
Odložio je slušalicu i pobjedonosno udario šakom po zraku.
Na donjem je katu Vanessa polako spuštala slušalicu, nasmiješila se i zaklopila oci. Vrtjela je u glavi Anthonyjev odgovor, otkrivajuci kontrolirano uzbuđenje koje je cula u njegovu glasu. Ima nešto silno dražesno u muškarcima koji se pretvaraju da ne podliježu vašoj moci.
U cetiri popodne Vanessa je uspjela naci vremena da nazove Jo.
- Bok! Kako ide?
Jo je smjestila telefonsku slušalicu između glave i ramena. Jednim je uhom osluškivala najavljeni Dianin dolazak, koji se trebao dogoditi kroz sekundu, dok je u drugom uhu još uvijek odzvanjao zvuk kucnog alarma. Znala je kako sad mora poceti pripremati rižine pahuljice želi li ih dovršiti u vrijeme caja.
- Kako je bilo u školi? - upita Vanessa, završavajuci izvještaj o reklami za žitne pahuljice.
Jo se trudila misliti.
- Dobro. Zak je imao test iz pravopisa. Pravilno je napisao "vrijeme" sa "i". Uciteljica je bila vrlo zadovoljna. Trebat ce mu nova flauta, jer su je neki stariji decki upotrijebili kao vratnice za nogomet, pa se slomila. Cassandra je imala sat iz matematike, a Tallulah je sjedila do Elle za vrijeme crtanja.
Uspjela je skupiti sve sastojke na radnoj plohi, pa se nasmijala u sebi. Dobro je poznavala djecje zapovijedi: - Neka svagda u kuci bude sastojaka za cokoladne rižine pahuljice.
- Mmhmm - rece Vanessa, potpisujuci se na dno svog izvještaja. - Molim te zapisi to u rokovnik, još cu ovaj vikend kupiti flautu.
Spiderman se dobacio u kuhinju, nesvjestan da su njegove vrecaste, ovješene donje gacice upropastile cjelokupan dojam.
- Jesi li ti negdje sklonila mog Cyber-doga? - upita on Jo, nestrpljivo podižuci glas.
- Mislila sam da si se spremio za svoju baku? - odvrati ona, spuštajuci pogled prema njemu. - Nece joj biti drago kad te vidi takvoga, zar ne?
Max proviri glavom kroz vrata Vanessinog ureda.
- Jesi li razgovarala s Anthonyjem? - rikne on, ignorirajuci telefon u njezinoj ruci.
Vanessa se nasmiješi i klimne, istodobno izrekavši: - Kako je odjeven?
- Što ja, dovraga, znam kako je odjeven? - upita Max.
- Kao Spiderman - odgovori Jo u slušalicu.
- O, Bože.
- Jesi li makla negdje mog Cyber-doga? - ponovi Spiderman, jedva se suzdržavajuci da ne zaplace.
- Razgovarala sam s njima još jutros - rece Vanessa Maxu, podižuci palceve.
- Zbilja? - upita Jo. - Nisu mi ništa rekli.
- Ma ne s djecom - s kreativcima.
- S kime?
- NE MOGU PRONACI SVOG CYBER-DOGA!
- Ako se presvuceš u pristojne hlace i majicu, pomoci cu ti da ga pronađeš - rece Jo.
- Je li se cijeli dan držao za svoga pišu? - upita Vanessa.
- Pobogu, nadam se samo da ne razgovaraš s klijentom! - drekne Max.
- Žurim - rece Vanessa. - Ovdje je ludnica. Cao. Jo prekine vezu, uputi Spidermana u tajnu misiju odijevanja u pristojnu odjecu koja se sviđa baki (pritom riskirajuci napad zlocinaca), stavi telefon u hladnjak, izvadi telefon iz hladnjaka i nastavi pripremati rižine pahuljice od cokolade. Dvadeset minuta kasnije, troje je djece u pristojnoj odjeci nijemo gledalo u zdjelu.
- Zna li mama da si nam ovo pripravila? - upita Cassandra.
- Ne zna - Jo ce. - Bi li i ona htjela pahuljice?
- Ona nam ne dopušta da jedemo puno cokolade - pojasni Zak. - To nije dobro za naše zube, a dugorocno, ni za citav naš sustav.
Jo je pomišljala upitati je li mamina mama jednako mislila, kad zacu zvonjavu telefona.
Držeci djecu na oku, ode podignuti slušalicu.
- Halo - rece u telefon. - NE JEDITE to još! - povice prema djeci koja su se muvala oko zdjele.
Djeca se zabulje u nju i ona u njih, prijeteci držeci kuhacu u ruci. Kad je glas iz slušalice progovorio, ona doživi omanji šok.
- Halo, je li Jo tamo, molim vas?
- SHAUN! - Jo gotovo zarida od olakšanja.
- Covjece, jesi to ti? Nisam te prepoznao.
- Tako mi nedostaješ! NE JEDITE TO JOŠ! Poleti preko sobe i uzme zdjelu.
- Ovo je desert poslije domacih zadataka - obavijesti ih. - Ili, drvena kuhaca po guzi.
- Cijoj guzi - zanimala se Cassandra.
- Rekla si da ceš nas pocastiti ako se probudimo - rece Zak. - A ne ako napišemo domace zadatke.
- Može li to biti Zakova guza? - upita Cassandra.
- Ne može - rece Jo.
- Ali zašto?
- Koliko god da uživam slušati disfunkcionalnu djecu - zacu ona Shaunov glas u uhu - trenutacno imam dosta posla. Da se cujemo malo kasnije?
- Dobro - rece Jo drvenoj kuhaci. Cassandra joj oduzme slušalicu.
- Može li vas Jo nazvati kasnije, molim lijepo - zacu ona kako Cassandra govori Shaunu. - Trenutacno ima posla. Zna li ona vaš broj? Potom, brišuci cokoladu sa svojeg uha, Jo cu kako djevojcica nastavlja. - Ako vas ne nazove veceras, nazvat ce vas cim prije. Hvala na pozivu. Dovidenja sad.
Cassandra prekine vezu. - Rekao je da je to u redu - obavijesti ona Jo, vracajuci joj telefon. - Znaš li gdje su keksi?
Nijemo klimnuvši, Jo je negdje u daljini cula zvono na vratima.
- Dobro! Vrijeme je za domace zadatke - objavi žureci prema vratima i vježbajuci prigodan smiješak. Otvorivši ih ne zatece nikoga, no u vrtu spazi besprijekorno dotjeranu ženu kako obezglavljuje grm ruža. Neko ju je vrijeme pomno promatrala, sve dok se žena nije okrenula i pocela prilaziti. Nedvojbeno, bila je to Vanessina majka.
Za vrijeme upoznavanja na kucnom pragu, Jo uputi ženi svoj uvježbani osmijeh, a ova joj preda peteljke ruža i udje u kucu. Koža joj je bila zategnuta i glatka, šminka besprijekorna, a odjeca skupocjena. Bila je pretjerano dobro njegovana i cinilo se kako nije kadra propisno se nasmiješiti, poput Mona Lise, mislila je Jo. No, ipak joj je najviše zapela za oko njezina kosa. Bila je nalik na novu krunu ispletenu od zlata i bakra, a svaki se njezin pokret doimao kao da još uvijek vježba hodati s tim na svojoj glavi.
- Došla sam ravno od frizera - rece ona, skidajuci svoj kaput i preda ga Jo. - Stoga ne mogu baš dugo ostati.
- U redu - rece Jo.
- Bok, dragi moji! - zazva ona preko hodnika. - Bila sam kod frizera, pa ne mogu ostati dugo!
Okrene se prema Jo i rece: - Samo jedan caj, molim, veceras igram bridž - i otplovi dalje prema kuhinji.
Tamo nadje djecu u razlicitim fazama jedenja sirovih cokoladnih pahuljica s drvene kuhace.
- Lula! - vrisnu Diane, zastrašena Tallulahinim ljepljivim smeđim ustima. - Izgledaš kao klaun!
- I ti isto! - uzvikne Tallulah, impresionirana. - Hocu ruž za usne!
Diane se okrene prema Jo.
- Je li to cokolada? - upita.
- Da - naceri se Jo, spuštajuci obezglavljene ruže u kuhinjsku kantu za smece. - Duga je to prica.
- Znam ja pricu o cokoladi - odrješito odvrati Diane. - Pravi se od zrna kakaa, a u Europu su je prvi put donijeli Španjolci kad su osvojili Meksiko. No, nisam na to mislila.
Jo trepne prema Diane. - Nisam ni ja mislila na tu pricu - prošapta.
- Jo nam je jutros obecala poslasticu ako se ustanemo - pojasni Cassandra.
- Zaboga, što još? - Diane upita sobu. - Darovi za spavanje?
- Jutros su prespavali, pa... - pocne Jo.
- Ne mogu dugo ostati - ponovi Diane. - Tko želi gledati kako baka lakira nokte?
Djevojcice pocnu klicati, a Zak prezrivo frkne.
- Zachariah! - povice njegova baka. - Mislim da za tim nema nikakve potrebe, nije li tako? Jo se zdušno složi sa Zakom, te tiho nastavi pripremati caj.
- Oprosti - rece Zak, prije nego što ce promrmljati - i kaže se Zacharie.
- Mogla sam i misliti.
- Zapravo, baš su krenuli obaviti domacu zadacu - rece Jo.
- Da - nato ce Zak. - Imam hrpu toga - i izgubi se.
- Djevojke - pocne Jo. - Nakon što završite pomagati svojoj bakici...
- Baki - ispravi je Diane u najboljoj maniri Lady Bracknell.
- ... možete ici napisati domacu zadacu - nesigurno dovrši Jo. Potom pronađe zdjelice za kolace i pocne u njih prebacivati svoju mješavinu, dok su se djevojcice okupile oko Diane koje je uređivala svoje nokte.
Što prije ovo obavim, mislila je Jo, imat cu više vremena za nazvati Shauna, prije nego djeci poslužim caj. Cim je pahuljice smjestila u hladnjak, zazvoni telefon. Jo pogleda prema Diane, koja je mahala netom namazanim noktima u njezinom smjeru. Dok je Jo odlazila odgovoriti na poziv, mogla je cuti kako Diane govori djevojcicama: - Sad cemo cuti kako vaša nova dadilja odgovara na telefon, hocemo li djevojke? To je savršen test za damu. Uzbuđene, Cassandra i Tallulah stadoše prodorno gledati u Jo.
Dobro, pomisli Jo, same ste to tražile.
- Dobar dan - rece ona u slušalicu, oponašajuci glas Elize Doolittle u fazi nakon "kiša - u - Španjolskoj" govornih vježbi. - Londonski dom obitelji Fitzgerald. Molim lijepo, kako vam mogu pomoci?
U stanci koja je uslijedila, Jo spazi kako su se Dianine obrve izvile u luku, gore prema njezinoj zlatnoj kruni.
- Ti bokca! - zacu kroz slušalicu topli muški glas, odmah ga prepoznavši. - Imaš li kecelju i kapu na sebi?
Jo je netremice zurila u Diane, prikovana ženinim ispitivackim pogledom.
- S kim izvolite govoriti? - Jo je sad bila automatski pilot, paralizirana propadanjem.
- S tobom - smijao se Josh - od neprocjenjive si vrijednosti.
Diane se pocne blagonaklono smiješiti prema Jo, koja to shvati kao poticaj za nastavak.
- Biste li željeli razgovarati s nekim iz obitelji Fitzgerald?
- Bože sacuvaj, ta' oni su svi ludi.
- Djecja baka, Diane, je ovdje i zabavlja se s djevojcicama.
- Zašto? Što su jadne skrivile?
Jo se jedva suzdrži od smijeha. Uspije se nekako napola okrenuti od Diane, zbog cega se lakoumno osjeti buntovnom.
- Pojeli su gotovo svu cokoladu - rece usiljeno.
- Oh, Gospode Bože! - oponašao je Josh njezin ton. - Pozvat cu policiju, a ti ih dotada natjeraj da sve povrate!
- Upravo su sa svojom bakom - odgovori Jo - pa mislim da za tako nešto nema potrebe.
Joshovo: "Jebote, jesi li ti stvarna?" upropasti prvi osjecaj topline koji se pojavio od njezina dolaska. Jedna je stvar kad ti se netko izruguje, ali posve je drugo kad ti se izruguje kreten koji ne zna prepoznati šalu. Razocarenje još više potakne njezin gnjev.
- Mogu li te staviti na razglas - nastavi on - jer decki u uredu mi ne vjeruju? Rupert bi želio na spoj s tobom, ako mu dopustiš da ponese lutku na napuhivanje.
Jo je sad škripala zubima.
- Obavijestit cu Fitzgeraldove o vašem pozivu - rece ona i spusti slušalicu.
Polako se okrene prema Diane koja je mirno sjedila, neznatno zabacene glave i upitnog pogleda. Djevojcice su se vec odavna negdje izgubile, nalazeci da je Join telefonski razgovor dosadan gotovo podjednako kao i promatranje laka za nokte dok se suši. Diane je sad bila okružena zaposlenima Molly i Bolly, koje su joj se pridružile u superiornom, neumoljivom zurenju.
- Bio je to Josh - objavi im Jo.
Svi su se redom doimali krajnje ravnodušnima.
- Zbilja? - promrmlja Diane, premda je to mogla biti i Molly, Jo se ne bi mogla sa sigurnošcu okladiti.
- Među nama - pokuša Jo - mislim da ne utjece baš dobro na djecu.
- Dakako da ne utjece - složi se Diane, ustajuci. - On je sin Dickove prve žene, Jane, za koju ceš vrlo brzo ustanoviti da je krava. Pod posve neucinkovitom krinkom. Sigurno ceš je upoznati kad dovede svog sina Tobyja, ukoliko ne bude morala negdje žuriti. A taj je decko sam vrag.
- Dobro - rece Jo dok je Diane odmicala kroz hodnik, pracena mackama. - Jedva cekam.
- Pa-pa dragi moji! - podvikne Diane. - Baka odlazi!
- Djeco! - povice Jo. - Pozdravite baku na odlasku, ide na bingo!
- Bridžl - uzvikne Diane, prestravljena.
- O, ispricavam se. Uvijek brkam to dvoje. Diane ponovno podvikne prema gornjem katu.
- Ne morate silaziti, žurim!
- BOK! - troje djece zaurla, svatko iz svoje sobe. Jo doda Diane kaput, a ona je još jednom dobro promotri, kao da joj je ova upravo predala buket cvijeca u znak zahvalnosti. Nakon što joj je Jo otvorila ulazna vrata, Diane joj je dala instrukcije da kaže Vanessi da uputi vrtlara da obreže ruže te ispracena tihim mackama sve do ulaznih vrata u dvorištu, išcezne.
- Mmm, prokule - lagala je Jo, nakon kusanja.
- Mrzim prokule - rece Tallulah, dok su drugo dvoje gledali u Jo, podjednako sumnjicavo.
- Zamisli da su prekrivene cokoladom - rece Jo.
- Tako ja uvijek radim.
- Zašto ih jednostavno ne pojedeš? - upita Zak.
- Ili ih premažeš cokoladom? - upita Cassandra.
- Naprosto volim jesti ono od cega mogu narasti - Jo ponovno slaže.
- Zašto? - Cassandra ce. - Vec si dovoljno visoka. - I ja cu biti visoka kad odrastem - rece Tallulah, uzimajuci zalogaj prokula.
- Ja cu samo nositi visoke potpetice - izjavi Cassandra.
- Ja sam bila stablo - izjavi Tallulah.
Tek sto je Jo napunila perilicu za sudje i krenula okupati Tallulah, Dick stigne doma. Gotovo da je kleknula u znak zahvalnosti, dok su se djeca vješala o njega. Dok ga je promatrala kako se kotrlja s njima po podu, razmišljala je kako ovaj "tatica" može biti onaj isti covjek s kojim je razgovarala za posao. Kad su ga djeca pocela koristiti kao ljuljacku, a on joj se glupavo nasmiješio, Jo shvati koliko prvi dojam može prevariti.
Pogleda na svoj sat. Sedam uvecer. Radila je dvanaest sati bez prekida, a još uvijek nije dovršila glacanje. Imaju li svi Londonci ovako glupo radno vrijeme, ili je to slucaj samo kod Fitzgeraldovih? Dick zamijeti njezin pogled na sat.
- Znam - rece on, dok je ležao ispod jednog djeteta. - Cudno vrijeme za dolazak s posla.
- Ah - s olakšanjem se nasmiješi Jo. - I mislila sam da je tako.
- Bože da! - rece on. - Ali, kako je ovo tvoj prvi dan, zatvorio sam ducan ranije i došao doma.
***



Cetrnaest dana kasnije, u Nibletu, Shaun je stigao u omiljeni kafic taman prije sumraka. Spazio je Sheilu, prije nego li ona njega, sakrio se iza drvenog stupa i narucio pivo s nogu.
- Jesi li se cuo s Jo? - rece gazda umjesto pozdrava.
- Je - odvrati Shaun. - Cini se da pada s nogu.
- Ah, jadna djevojka. Kao i obicno? Bok Sheila, što ceš popiti?
Shaun se okrene prema Sheili koja je stajala tocno iza njegovih leda.
- Bok - pozdravi je. - Nisam te vidio.
- Laži nekom drugom - rece Sheila. Stajali su tako neko vrijeme.
- Cuo sam se s Jo danas - najzad prozbori on. Sheila mu se nasmije. - Koliko si se dugo suzdržavao?
- Kako znaš da ona nije nazvala mene?
- Zato što je mene nazvala samo dvaput u ova dva tjedna. I ne zanima me što govore o pravoj ljubavi jer nema šanse da tebe zove više od mene.
Shaun na brzinu otpije gutljaj.
- U pravu sam, zar ne? - upita ga ona.
Shaun uze svoju kriglu i ode sjesti sam. Sheila si naruci pice i krene za njim.
- Shaunie, ne shvacaj to osobno - rece ona, pridruživši mu se ispred kamina. - Sigurna sam da ima zvati mnogo važnije ljude od nas oboje, sad kad je u Londonu.
Shaun ispije pice do pola, duboko uzdahne i iskapi ostatak.
- Kladim se da si strašno ljuta - rece napokon Shaun. - Sad kad si svjesna da se može snaci bez tebe.
Sheila slegne ramenima. - Ma, dobro sam. Dobro je za nju što je otišla. Što se makla od svega. Shaun se glasno nasmije. Potom obriše usta.
- Dakle - rece Sheila. - Kako se ti zabavljaš subotom uvecer?
- Meni nije problem - rece on. - Ali kako se, dovraga, ti zabavljaš subotnjim popodnevom? Nema više cjelodnevne šoping-ekspedicije kojom si je odvracala od mene.
- Zapravo, nikad je nisam ni trebala odvracati. Najednom Shaun zazove Jamesa, koji se upravo pojavio na ulaznim vratima. James klimne i uputi se prema njima.
- Kao i obicno? - Shaun zabrunda prema Sheili. Sheila klimne. Shaun krene s Jamesom prema šanku.
U međuvremenu, stotinama kilometara daleko u nekom zadimljenom baru u Cityju, Joina je telefonska komunikacija bila tema još jednog, prilicno živahnog razgovora.
Josh je upravo pred prijateljima dovršio oponašanje "Dadilje na telefonu". Sally iz racunovodstva bila je veceras u njihovom društvu, a on je bez imalo arogancije bio siguran zasto je ona tu. Što se društvo više smijalo njegovom oponašanju, to mu se Sally više približavala, sve dok se njezine carape s podvezicama nisu prakticki našle na njegovim bedrima. Danas je sve išlo nabolje. Prvo poziv njegovog oca, ne bi li malo muški popricali, a sad je Sally iz racunovodstva u njegovom krilu.
- Pa gdje su nabavili tu dadilju? - upita Jasper.
- Vrag zna - odvrati Joshua, rastreseno. - Valjda iz neke uštogljene Akademije za dadilje.
- Moram razgovarati s tom ženom - javi se Rupert.
- Pali me i sama pomisao na nju.
- U koliko cemo se okladiti?
- U cenera.
- Hah!
- Dvadeset!
Josh se ponovno nasmije.
- Pedeset! Ako nije žena mojih snova, dugujete mi.
- Dogovoreno! - povice Josh uz opce odobravanje.
- Kad budem s njom pricao drugi put, stavit cu je na razglas i kad ti dam znak, dobivaš rijec.
Sally klizne u Joshovo krilo, suknja joj se na trenutak podigne i njega zabljesne sjaj njezina broncanog bedra. Ostatak je veceri uštogljena dadilja pala u potpuni zaborav.
Tijekom iducih nekoliko tjedana, život uštogljene dadilje krenuo je novom i nadasve spektakularnom silaznom putanjom. Potkraj treceg tjedna u domu Fitzgeraldovih našla se na krevetu, buljeci u svoj otvoreni kovceg, odbaceni ruksak i neraspakiranu kutiju, odvec iscrpljena da se pomakne i svim se silama trudeci ne zaplakati.
Tehnicki, Jo bi uvijek imala slobodne vikende, osim ako se ne bi prethodno drukcije dogovorila. No prvi je vikend provela nadoknađujuci prijeko potreban san, dok ju je drugi vikend Vanessa zamolila da joj samo doda ovo i da samo ubaci nešto u perilicu, te da samo skoci na gornji kat i nešto joj donese. Treci joj je vikend bilo dozvoljeno da ode sama u kino, tek toliko da se zna kako je tehnicki zapravo slobodna. Tamo se našla okružena hrpom neotesanih tinejdžera koji su neprestano buljili u nju i još nekolicinu zaljubljenih parova, a onda je još zaspala u trenutku kulminacije, te se naglo prenula glasno izgovorivši: "Jesu li macke tu?", što je rezultiralo s dvije minute najveceg poniženja te veceri.
Voljela bi da je mogla tijekom vikenda odlaziti kuci, no znala je da se u tom slucaju ne bi nikad više vratila, što bi znacio kraj njezinih snova i pocetak života ispunjenog slavodobitnim podsjecanjima "lijepo smo ti rekli" od strane njezinih voljenih. Kad je rijec o Shaunovim posjetima njoj, njegova je tvrtka još uvijek bila u najvažnijem mjesecu najveceg ugovora, te je znala kako on prakticki živi na terenu, ukljucujuci i vikende. Osim toga, buduci da nije mogao naci vremena za ispracaj, teško da bi mogao odvojiti nekoliko dana za posjet. Povremeno, zapravo vrlo rijetko - i obicno uvecer - zatekla bi se kako razmišlja nije li generacija njezinih roditelja ipak bila u pravu inzistirajuci na tome da ženina karijera bude podređena odabraniku njezina srca. Jasno, pod izvjesnim okolnostima to možda i nije bilo najugodnije za žene, ali je jamacno bilo manje komplicirano.
Kontaktirala je s roditeljima gotovo svaku vecer što joj je pomagalo da ne zaplace svako jutro razvozeci djecu. Na stranu iscrpljenost i nocni sati u kojima nije imala mnogo vremena za dugotrajne osobne razgovore, naprosto nije imala dovoljno energije za razgovor sa Shaunom, a rijetko je bila u pravom raspoloženju i za Sheilu. U rijetkim trenucima mira patila bi za svojim roditeljima; u svim je ostalim ceznula za prisnim trenucima života u Nibletu.
U petak ujutro, cetvrtog tjedna kod Fitzgeraldovih, Jo je cekala na kraju reda ispred vrtica, naprežuci svoje moždane vijuge još od trenutka kad je napustila kucu. Od samog je pocetka bila svjesna da ce se dom Fitzgeraldovih uvelike razlikovati od njezina vlastitog, no mislila je da ce razlike biti samo u nekim sitnim detaljima. Sad je shvacala da su upravo ti detalji ono što kucu cini domom. A kuca Fitzgeraldovih bila je daleko od doma - bila je to stanica za daljinske upravljace. U njoj je bilo toliko daljinskih upravljaca da je valjalo imati jedan poseban upravljac samo kako bi se lociralo sve ostale. Imali su po jedan za svaku glazbenu liniju u svakoj sobi, po jedan za podešavanje svjetla u svakoj sobi, jedan za kamin i cak jedan za sat u sobi za odmor - iritirajuci broj sa svjetlosnim efektom u koji, dakako, valja uperiti upravljac kako bi radio. Tada bi se iz stolica za kavu podigao mali oklop, poput ptice feniks, i projicirao svjetlost na prazan zid nasuprot. A zatim bi se pojavio, bešumno poput macke, zidni sat. Obicno bi do vremena njegova pojavljivanja shvatili kako kasnite. I naravno, postojao je daljinski upravljac za svaki televizor u kuci. Ukoliko bi došlo do pljacke njihovih daljinskih upravljaca, kuca naprosto ne bi mogla više funkcionirati. Bila bi samo prazna školjka.
A Join je apartman s više soba, televizorom i golemim ormarom bio dokaz, ako bi ga uopce ikad i trebala, kako novac ne znaci uvijek i srecu. Citavo je njezino tijelo žudjelo za opuštenom udobnošcu njezine sobice, velicanstvenog pogleda na rijeku Avon i umirujuceg zvuka roditeljske prigušene galame koja dopire s donjeg kata.
Dok je gledala u red pred zgradom vrtica, pomisli kako možda ipak nema snage za ovako nešto. Nakon samo jednog mjeseca, mogla bi se vratiti kuci, poražena.
- Daj se malo razvedri - najednom zacu glas iza sebe. - Izgledaš kao da si izgubila dijete, pa onda pronašla troje.
Jo pretpostavi kako se glas ne obraca njoj, no ipak se neznatno osvrne. Iza nje je stajala skupocjeno odjevena, visoka i preplanula plavuša, otprilike njezinih godina, držeci u ruci djecju sjedalicu za auto, a u njoj bebu velicine lutke.
- Ti si nova medju dadiljama, zar ne? - upita je djevojka, smiješeci se kao da je sve skupa silno zabavlja. Jo klimne.
- To sam si i mislila - rece djevojka. - Da si necija mama izgledala bi kao da se dosađuješ, a ne kao da ti je sjeban mozak. Ja sam Pippa, a ovo je - pokazujuci na sjedalicu - Sebastian James.
Jo pogleda Sebastiana Jamesa. Nije mogao biti stariji od nekoliko tjedana.
- Reci bok ovoj finoj teti, Sebastiane - rece Pippa. Lijeva obrva Sebastiana Jamesa nakratko zatreperi. Nije nešto, pomisli Jo, no bilo je više od onoga na što je navikla.
- Drago mi je što sam te upoznala, Sebastiane James - rece ona i ispruži ruku.
Guza Sebastiana Jamesa ispusti vjetar.
- Ta današnja mladež - podsmjehne se Pippa, namještajuci sjedalicu na bok. - Nemaju nimalo poštovanja.
- Pa - nasmije se Jo. - Nisu preživjeli ratno doba.
- Majka mu se upravo rješava problema s hemeroidima - iskesi se Pippa.
- Ooo, baš fino.
- Pa i jest, osobito specijalistu iz Harley Streeta. Tisucu i dvjesto funti za cetrdeset minuta.
Jo ispusti dugi zvižduk.
- Doduše - povjeri se dalje Pippa - covjek ih ipak mora locirati. Vjerojatno to dodatno naplacuje.
Jo je ubrzo otkrila kako je sestra Sebastiana Jamesa, Georgiana Anne, bila u grupi s Tallulah. - Njihovi su roditelji još djevice kad je rijec o dadiljama - objasni Pippa. - Ja sam im prva, Bog ih blagoslovio. Kod njih sam vec tri godine, tako da sam im prakticki sad ja šefica. Placaju mi dodatno tri sata tjedno aerobika i kozmeticke tretmane. A tek osjecaj grizodušja! To je nevjerojatno. Postoje ljudi koji ubijaju djecu, dok moj bracni par po cijele dane samo radi i radi ne bi li uzdržavali svoju malu obitelj, a covjek bi pomislio da izvršavaju genocid. Jadnici. No, mogu ti reci, da od toga imam i neke koristi. Imam svoj apartman u potkrovlju u Highgateu, s posebnim ulazom i terasastim vrtom s južne strane. A nedavno sam se vratila s prednatalnog "radnog" odmora na Bahamima. Željeli su ici na Antibe, ali ja sam zahtijevala da idemo na Karibe. Je li tvoji rade?
- Da.
- Sjajno.
Sebastian James podrigne. Pippa i Jo ga pogledaju.
- Muškarci - podsmjehne se Pippa. - Imaš vremena za kavu?
Jo zakoluta ocima.
- Zapravo - odvrati joj - nemam vremena ni za WC.
- O draga, to nije dobro.
- Da - složi se Jo. - To nipošto nije dobro.
- A ja sam se cudila zašto imaš takav izraz lica. Joinje smijeh bio iznenadan i zvonak, kao da je zaboravila kako se smijati. - O, ma to je moj uobicajeni stav nakon uspinjanja po brdu Highgate.
- Što radiš vikendima?
- O, pa znaš, svakojake poslice za moju šeficu, potom cmoljim u svojoj sobi ili zaspem u kinu i takve stvari.
- Što ceš raditi ovu nedjelju?
- Dat cu otkaz, otici doma i udati se za svog decka. Pippa joj stisne ruku. - A da se umjesto toga nadješ sa mnom na kavi? - zamoli je. - Costa Coffee, u Highgate High Streetu, u 11 ujutro. Lekcija broj jedan - nemaš li planove za vikend, oni ce smatrati da trebaš nešto raditi. Ali, nikad ne planiraj prerano ujutro, jer ce se onda ponašati kao da je radni dan.
- Oh - rece Jo, široko raširenih ociju. Pippine oci zaiskre. - Imaš još toliko toga za nauciti, naivko.
- Hvala ti - rece joj Jo.
Vrata se vrtica otvoriše i jedan po jedan, deset neobuzdanih malih zecica, cije su se i rijeci okretale iskljucivo oko zecica, izađoše treptajuci na suncu. Iza njih je tumarala Tallulah.
Georgiana Anne pristupi Pippi, snažno poljubi svog bracu u celo, ostavljajuci tragove zubi na njegovoj prozirnoj koži, preda Pippi nekakvo papirnato umjetnicko djelo koje je nalikovalo penisu s perikom,
povuce prema gore svoje hlacice i objavi: - To je za mamu.
- Uau! - usklikne Pippa. - Blago mami.
- Želim pilece odreske za rucak.
Jo klekne u Tallulahinu razinu kako bije mogla bolje cuti. Tallulah je pogleda ravno u oci.
- Bok - rece Tallulah.
- Bok - nasmiješi se Jo. - Kako si provela dan?
- Dobro, hvala. Georgiana je moja prijateljica.
- Baš fino.
Tallulah pogleda prema Georgiani.
- Samo ponekad - prizna druga djevojcica.
Na pola puta do kuce Tallulah pogleda gore prema Jo.
- Smijem li skakutati? - upita.
- Naravno da smiješ, lutkice. Samo me pocekaj na plocniku.
- Sviđa mi se tvoja kosa - rece Tallulah, prije nego ce se usredotociti na mnogo važnije stvari. Morala je skakutati.
U vrijeme rucka, Cassandra je stajala na igralištu, glave visoko uzdignute u ocajnickom pokušaju da ne gleda u Maisy Mason i Arabellu Jackson koje su izvodile predstavu došaptavanja i hihotanja.
Kako su joj se približavale, nju je sve više spopadala vrucina te je bila uvjerena da u svakom milimetru njezina lica mogu procitati apsolutnu svijest o njihovoj nazocnosti. Još više uzdigne glavu. Dok su prolazile pokraj nje, ona zacu svoje ime izgovoreno glasnim šapatom, a onda još i hihot od kojeg osjeti grc u trbuhu. Pocne pjevušiti neku veselu melodiju
i krene prema toboganu.
***
Arabella Jackson imala je duge plave uvojke i bucmaste rumene obrašcice. Dobro je savladala umijece pretvaranja - izvela bi blagi trzaj svojim tankim obrvama, ispod kojih bi se ukazao jedva primjetan nagovještaj zdvojnosti u ljubicastim ocima, kao da je bila potpuno nesposobna suociti se sa životom i silno bi željela nekog velikog, visokog i snažnog spasitelja kako bi joj pomogao opstati. Cinila je to krajnje prirodno. Neke žene nikad ne uspiju svladati ovaj trik, no neke ga dovedu do savršenstva još u osmoj godini života. Djecaci su je obožavali. Cak i veliki decki. Decki koji su se valjali po blatu i urlali po parku oponašajuci rafalne zvukove iz svojih mitraljeza, znali bi ostati trenutacno paralizirani porumenjenim Arabellinim obrazima i nagovještajem suza u njezinim ljubicastim ocima. I djevojcice su voljele Arabellu. Zapravo, voljele su je i više od djecaka. Sanjale su da mogu biti kao ona, ali zadovoljavale bi se i samim tim što su u njezinoj blizini, nadajuci se kako ce dobiti bijedne ostatke s vilinske prašine kojom je bila okružena. Bilo je teško sjediti do nje petkom popodne na satovima slikanja, male je rucice dizala sto je više mogla kako bi držala podalje od drugih svoju omiljenu lutku za vrijeme ekskluzivnih (i skupih) satova drame i govorništva. Svi su voljeli Arabellu.
Svi osim Cassandre. Sve do sedme godine, Cassandra je također pripadala skupini ovih prostodušnih i slijepih obožavatelja. Ali danas, s mudrošcu stecenom tijekom prošle godine, Cassandra je naprosto više nije podnosila. Zapravo, željela ju je smaknuti s lica zemlje ili barem snažno ugristi. Njezina je strastvena mržnja bila cista i mocna. Da je njezina mržnja mogla biti tema neke biblijske price, raspredala bi se kao žestoka i neoboriva cinjenica koju cak ni sam Bog nije bio kadar kontrolirati. No najgore je od svega bilo to što Cassandra nije imala pojma što uciniti sa svojom posvemašnjom mržnjom. Bila je posramljena jer mržnja ne pristaje dobroj djevojcici. Zbog mržnje se doimala pakosnom, zlocestom i zavidnom. A ona nije bila takva. Bila je samo ispunjena mržnjom.
Isprva je gajila nadu kako ce kod roditelja i ucitelja naici na razumijevanje. Njihove bi laserske i sveznajuce oci mogle pronaci ono što druga djeca ne umiju, te bi nadmocnu ljepotu Arabelle Jackson bacili u mracno podzemlje njezina uma i duše. Njihovi bi mudri, razotkrivajuci umovi probili zid neistina koje je izgovarala i tako razotkrili onu skrivenu jezgru nakaradnosti.
No, Cassandrine nade ostadoše neispunjene. I odrasli su podjednako obožavali Arabellu, katkad i više od samih djevojcica, i ne bi se mogli suzdržati a da je ne zagrle, poljube ili dodiruju. S vremenom je Cassandra spoznala da to što su odrasli veci od djece, ne znaci nužno da su i bistriji.
Frustrirana spoznajom kako je u pravu, za razliku od svih ostalih, Cassandra se gotovo svakodnevno nalazila na rubu živcanog sloma. Zašto joj nitko nije vjerovao?
Da je sad odrasla i da se sve događa u nekom uredu, mogla bi smisliti neku podvalu kojom bi joj stala na kraj, ili bi barem imala partnera kojem bi uvecer došla doma da joj rastereti dušu, ili bi jednostavno promijenila radno mjesto. Ali, buduci da je imala samo osam godina jedino što joj je preostajalo bilo je cekati dok mržnja ne preraste u opsesiju do stupnja koji ce prijetiti da je živu pojede. Arabella je, u međuvremenu, cinila sve sto je bilo u njezinoj moci kako bi degradirala sebi ravne nevjernike.
Sve je pocelo još prije godinu dana s pricom uobicajenom za razrednu politiku. U razred je pristigla nova djevojcica, Asha Murray, koja je prvi dan plaho stajala pored uciteljice, sramežljiva i preplašena životom. Pored toga, imala je rijetke zube, bila je blijeda i jednostavna. Razred je buljio u nju posve nezainteresirano, dok je ona s podjednakim zanimanjem buljila u svoja velika, ravna stopala.
- Tko bi se želio pobrinuti za Ashu? - uputila je uciteljica pitanje razredu, s ocitim prizvukom nade u svojemu glasu.
Osamnaestoro se djece sumnjicavo pogledavalo. Nastupila je duga i mucna tišina. Potom je Arabella podigla svoju rucicu u zrak, neznatno pognula celo i rekla: - Molim vas uciteljice, ako Asha želi biti moja prijateljica, bit ce mi drago brinuti se za nju.
U trenutku je Asha prešla s položaja najjadnije djevojcice u razredu do one kojoj se najviše zavidi, a sedamnaest je djevojcica poželjelo da su i one jednako postupile. Jer da jesu, možda bi ih Arabella sad više cijenila.
Tako je Arabella postala utjelovljenje anđela. Kroz nekoliko su minuta ona i Asha bile dvije sestre blizanke koje nikad nisu imale, a razred je promatrao kako Arabella poklanja Ashi samoljepljive slicice. Cime li je Asha to zaslužila?
To nikad nije otkriveno, te je ostatak Cassandrine godine protekao u uobicajenim ekscesima. Jela je suviše slatkiša, darivano joj je suviše igracaka, pogledala je suviše Disneyjevih filmova i primila (nije na odmet priznati) možda i suviše bezuvjetne ljubavi. Bila je toliko sretna da nije mogla shvatiti koliko je zapravo bila sretna. A bila je i dovoljno sretna da ne smatra cudnim što je ta plaha, sramežljiva, preplašena Asha, umjesto da procvjeta pod utjecajem tako bogomdanog prijateljstva, na kraju postala još bojažljivija i sramežljivija.
A onda je, potkraj školske godine, Cassandra stekla svoj prvi uvid u svijet odraslih.
Bio je ljetni semestar. Sve su djevojcice kliznule u svoje jednostavne ljetne uniforme i beskrajno uživale u blagodatima prirode dok je sunce ljubilo njihovu mladu kožu. Sve se cinilo osobitim, a cak je i škola bila zabavna.
I kao dodatak sveopcem uzbuđenju, citav je crni zid u ucionici bio oblijepljen slikama farme za Otvoreni dan, koji se održavao u subotu, kad su svi roditelji došli pomno ispitati radove svoje djece. Svaki je ucenik ponaosob morao od pamuka i vune saciniti ovcu i okaciti je o zid. Njihova su imena bila napisana ispod svake ovce, tako da je svaki roditelj mogao ponosno kvocati nad djelom svojeg djeteta. Za vrijeme pauze, dan prije Otvorenog dana, Cassandra se zatekla u ucionici zajedno s Arabellom i Ashom taman kad je uciteljica ocjenjivala radove. Cassandra je nacula kako se Arabella nešto do-šaptava s Ashom.
- Necu - cula je Cassandra Ashu kako mumlja. Arabella joj je odgovorila dovoljno glasno da je može cuti Cassandra, ali ne i uciteljica.
- Ako neceš, necu ti više biti prijateljica. Asha je zatresla glavom, oborena pogleda.
- A kad te ja napustim, svi ce te mrziti. I još cu svima reci kad si se popiškila u krevet...
- UCITELJICE! - najednom je povikala Asha. Uciteljica je gotovo iskocila iz vlastite kože.
- Što je bilo Asha?
- Ja - ja mislim da Arabellina ovca nije dovoljno dobra da bude na zidu. Naj - najgora je od svih.
Zavladao je muk. Arabella je prodorno zurila u Ashu, s izrazom lica za kojeg je Cassandra shvacala da odaje bol zbog izdaje, no Ashi se više cinio kao pogled upozorenja.
Asha je nastavila: - Molim vas, skinite je, upropastit ce cijelu farmu.
Šokirana, Cassandra je promatrala Arabellu, utjelovljenje poniženja i boli, koja je pognula glavu. Htjela je povikati kako je Arabella nagovorila Ashu na ovo, ali su joj rijeci zastale u grlu.
Uciteljica je, također u šoku, oštro pogledala Ashu.
- Asha, to nije lijepo reci za prijateljicu, nije li tako?
- Sve je u redu - rekla je Arabella slabašnim glasom. - Mislim da je u pravu - dodala je i pocela šmrcati.



Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 12:41 am

Uciteljica joj je prišla i obgrlila je oko ramena, a Arabella joj je dopustila da je miluje po kosi.
- Smjesta se ispricaj Arabelli - rekla je uciteljica Ashi ljutitim glasom. - Više nikad ne želim cuti takve gadarije. Srami se Asha Murray.
Tek je tad Arabella pogledala kroz svoje uvojke, i lica skrivena od uciteljice, uhvatila Cassandrin pogled u kojemu nije bilo nikakvih dvojbi. Vidjela je sve, oci je raširila kao tanjurice, a lice joj je odavalo nevjericu i grozu.
Netremice su piljile jedna u drugu. Arabella je prva pocela, no ubrzo se pribrala.
Potpuno svjesna da joj uciteljica ne može vidjeti lice kroz uvojke, ona uputi Cassandri nesumnjivo prijeteci pogled i kad joj se ucinilo kako je ova dovoljno zastrašena, zagnjuri lice natrag u uciteljicin vrat.
Cassandra je poželjela da nije prisustvovala ovom incidentu, no nije bila kadra istjerati prizor iz svoje glave. Kroz svoj je kratak život doživjela toliko malo toga, da se sjecanje na ovaj događaj tvrdoglavo zalijepilo u njoj poput ljepila. Poželjela je da može vratiti sat unatrag i gledati Arabellu kao i prije, oduševljena njome, obožavajuci je, biti bezumno u krivu kad je ona posrijedi i nastaviti biti sretna sa svojim životom.
No, nije mogla. Da sve bude još gore, bila je svjesna kako je Arabella spazila njezin trenutak prosvjetljenja i nije znala što sve može od nje ocekivati. U danima i tjednima koji su uslijedili Cassandra se, koliko god da se trudila, naprosto nije mogla suociti s Arabellom. Pokušala ju je izbjegavati, no Arabella bije uvijek nekako uspjela pronaci, katkad je otvoreno zadirkujuci, katkad je prikriveno upozoravajuci, a pokoji put je samo netremice gledajuci. Što se Cassandra više držala podalje od nje, to ju je Arabella više proganjala. Zvala bi je da se pridruži njoj i Ashi u igranju i kad je Cassandra napokon jasno i glasno izjavila da ne to želi, Arabella je odustala od prijetvornog prijateljstva.
- Nikad te više necu pozvati - rekla joj je i udaljila se odmahujuci svojim plavim uvojcima.
Nakon toga je Arabella odlucila promijeniti taktiku. Maisy Mason bila je ovogodišnja nova djevojcica u razredu. Bila je lijepa, s dugom smeđom kosom, velikim smeđim ocima, pjegicama i veselim osmijehom. Cassandra je odmah bila ocarana njome. Kad je uciteljica, gđica Davies, zapitala tko bi se brinuo
o novoj djevojcici, Cassandra nije bila u stanju sprijeciti svoju ruku od podizanja raketnom brzinom, visoko gore prema nebu. Bila je brža od svih i Maisy je krenula prema njezinom stolu.
Do odmora, njih su dvije vec bile najbolje prijateljice. I tako je bilo cijeli semestar. Dijelile su tajne i zajednicki šifrirani jezik, zajedno provodile vrijeme za igru i spavale jedna kod druge. Cassandra je bila blaženo sretna, te nikako nije mogla predvidjeti kako ce se njezina bezuvjetna ljubav prema Maisy na kraju pokazati kao veliko razocarenje.
Jednog je dana Cassandra do u detalje objašnjavala zašto Arabella nije tako dobra kao što izgleda, a Maisy se sva pretvorila u uho. Tijekom Cassandrina izvještaja, dvije bi djevojcice povremeno pogledavale prema Arabelli, prilicno opcinjene. Uto, tako iznenada da su obje teško zadahtale, Arabella je podigla glavu i pocela zuriti ravno u Cassandru. Nakon trenutka, koji se cinio kao citava vjecnost, skrenula je pogled na Maisy i uputila joj neodoljivo topao smiješak. Zatim je okrenula glavu i rekla nešto zbog cega su se svi za njezinim stolom nasmijali. Cassandra se pokušala pribrati, no nešto joj je govorilo da nece sve ostati na tome.
U pocetku su se događale samo male stvari. Arabella je dopuštala Maisy da pridrži njezinu lutku za vrijeme satova drame i govorništva, odabrala ju je za partnera na satovima slikanja, znacajno joj se smiješila preko ucionice zbog cega bi se cijeli razred u trenutku sledio. Polako, ali znalacki, odvracala je Maisy od Cassandre. A Cassandra, nesposobna nadzirati svoje osjecaje koji bi katkad bili toliko snažni da nije mogla izdržati, postala je izjedena vlastitom zavišcu i zlovoljom. Postala je posesivna i paranoicna, te je zapravo više pomogla nego odmogla Arabelli. Kroz nekoliko joj je tjedana jedino preostalo nemocno gledati kako je Maisy polako napušta.
Prošao je gotovo cijeli semestar dok Maisyna privrženost nije u potpunosti bila iskorijenjena i presađena, pri cemu je Cassandra proživljavala pravu agoniju. No ništa je nije moglo pripremiti na posljednji udarac kad je Maisy odlucno odšetala do gđice Davies i zatražila ako bi mogla, molim lijepo, zamijeniti mjesto sa Ashom.
- Zašto, Maisy - upitala ju je gđica Davies, nemalo iznenađena.
- Zato sto je Arabella moja najbolja prijateljica - odvratila je Maisy s neskrivenim ponosom.
Gđica Davies je pogledala prema Arabelli, koja je odmah izvela jednu od svojih nevinih izvedbi male djevojcice shrvane ocajanjem.
- Ne vidim razloga zašto ne - rekla je nježno gđica Davies. - Možeš se premjestiti tijekom stanke za rucak. Asha ce zamijeniti mjesto s tobom.
Maisy i Arabella izmijeniše osmijeh zadovoljstva preko ucionice. S tim bi se prizorom, ma koliko bolan bio, Cassandra još i mogla suociti. Ali tada se Maisy okrenula prema njoj iskrivljujuci lice u grimasu i krene ka svom "starom" mjestu kao da ide na vlastito smaknuce. Cassandra je nemocno svjedocila kako mjesto do nje postaje umrljano nepopularnošcu. Kad je Maisy stigla do nje, okrenula joj je leđa i odmakla se sto je dalje moguce, te naslonila glavu na klupu. Svatko je mogao osjetiti kako se Cassandrina popularnost nasukala, promatrajuci sve s mješavinom užasa i opcinjenosti, kao kad ljudi u tišini promatraju poprište strašne prometne nesrece. A, baš kao i žrtva prometne nesrece, Cassandra je bila toliko šokirana i osupnuta razaranjem koje je vidjela da dolazi, ali ga nije znala zaustaviti, da uopce nije zamjecivala buljenje svojih kolega. Cijelo to jutro Maisy nije progovorila ni rijec sa svojom bivšom prijateljicom. Cassandra je bijesno zbrajala nastalu štetu i svaki put kad bi joj oci zaiskrile, znacilo bi kako se dosjetila još neceg.
Ovo nije bio prekid ljubavne veze, stoga nije bilo ni prijateljica koje bi se okupile oko nje nutkajuci je cokoladom i maramicama, govoreci joj da je ionako zaslužila bolje od toga; nije bilo potencijalnog ljubavnika koji bi joj ponudio bolju, blistaviju, svježiju ljubavnu vezu, niti savjetnika koji bije uvjerio kako ce vrijeme zalijeciti sve rane, te da to nipošto ne znaci kako nije voljena. Buduci da je ovo bilo prvi put da joj je netko slomio srce, Cassandra nije mogla znati kako su ovi osjecaji posve normalni, te da ce s vremenom izblijedjeti. Mislila je kako se njezin svijet srušio u nepovrat i da je prepuštena sama sebi.
U vrijeme rucka, uz mnogo prigušenog hihotanja - od kojih je svaki Cassandru zabolio poput soli na otvorenoj rani - Maisy je premjestila svoje knjige, stolicu sa slovom M i ružicasto oštrilo za olovke koje joj je Cassandra još davno bila poklonila, dok se blijeda i vidljivo pogođena Asha pojavila kraj nje. Nisu se usudile gledati jedna u drugu iz straha kako ne bi vidjele svoj vlastiti odraz. Teško je biti gubitnik, a još je teže nastojati zavoljeti jednog od njih.
Cassandrin je ugled u razredu automatski opao. Sad je bila ona bivša, samo jedna s kojom se Maisy eto slucajno zatekla u ranijim danima, prije nego što je stekla ime, prije nego što je spoznala svoju pravu vrijednost.
Cassandra je mislila kako stvari ne mogu biti gore nego što jesu, sve dok nije vidjela kako Maisy odaje Arabelli tajni šifrirani jezik koji su zajednicki stvorile.
Odmah joj je postalo jasno da ce je Maisy izdati dokraja i ispricati Arabelli sve one užasne stvari koje je rekla o njoj. Strah se opasno nadvio nad njezinim jadom.
Te noci, kod kuce, Cassandra nije progovorila ni rijeci. Nije mogla vecerati, nije željela ni da joj mama procita pricu prije spavanja. Bilo je to davno prije ere dadilje Jo, prije kratkotrajne ere dadilje Francesce, a za vrijeme ere dadilje Jennifer, na koju se, međutim, teško moglo osloniti. Dick je bio rastresen i i zbunjen, Vanessa je bila iscrpljena i frustrirana. Potom je, nakon izvjesnog vremena, Cassandra pocela osjecati bolove u trbuhu koji su se redovito javljali nedjeljama uvecer, te je jedne veceri, nakon vec uobicajenih suza prije spavanja, konacno odlucila sve priznati majci.
- Dušo - rekla joj je Vanessa. - Cijeli ceš se život susretati s raznim Arabellama.
Rijeci se nisu pokazale osobito utješnima. Dickovo je maženje, međutim, privremeno ublažilo bol, te je Cassandra polako pocela shvacati da što više maženje pomaže, to bol postaje sve manja. Navikla se na stres uslijed suocavanja sa svakodnevnim borbama. Naucila je živjeti sa svojim strahom, slomljenim srcem i izdajom. A, sto je najvažnije, naucila je da život ide dalje.
Samo ju je jedna misao sprjecavala da se ne zaleti u Arabellu s naoštrenom sjekirom. Osveta. Jednog ce se dana osvetiti. Nije znala kako, ali je znala da jednog dana hoce. U svoj je dnevnik zapisivala sve najsitnije pojedinosti o Arabelli, trudeci se ništa ne izostaviti. To joj je pomoglo da se nosi sa svakodnevnim gnjevom i mržnjom, a tko zna - možda joj to bude od iznimne koristi u buducnost?
- Cassie, jesi li se sad oporavila od onoga s Arabellom? - upitala ju je Vanessa nekoliko tjedana poslije.
Cassandra joj je uputila tajanstveni smiješak i klimnula glavom, misleci na svoj dnevnik. O da, pomislila je. Svakim je danom sve bolje.
U vrijeme kad je Jo došla po nju, Cassandra je vec proživjela još jedno od beskrajno dugih popodneva. U kuci, nakon škole, dok su ona i Zak bili zauzeti obavljanjem domacih zadataka, Tallulah je također trebala nešto cime ce se zabaviti nakon seanse poskakivanja.
- Što bi sad voljela raditi? - upita je Jo, nadajuci se kako ce djevojcica reci: - Pronaci ti novi posao, dok ceš ti za to vrijeme nazvati svoga decka i uciniti ga najsretnijim covjekom na svijetu.
- Voljela bih crtati - obznani Tallulah.
- Dobro - rece Jo. - Što bi voljela crtati?
- Kandinskog.
Jo se nasmiješi. Ponovno je nerazumljivo govorila.
- Kan - što - skog?
Tallulah zahihoce. - Kandinskog, ludice - zatim primi Jo za ruku i odvede je u dnevnu sobu te uperi prstic u šarenu sliku ponad kamina koja je ocito bila oslikana rukom cetverogodišnjeg djeteta. - To je Kandinsky. Naravno, ne pravi, nego kopija - objasni joj Tallulah.
Jo klekne. - Znaš - rece zacuđeno - razumijem tek svaku trecu rijec koju izgovoriš.
Tallulah klimne i nasmiješi se. - Znam kako ti je - rece potom tiho.
Pola sata kasnije, pošpricana bojama po cijelom tijelu, u maniri Kandinskog, Jo pođe otvoriti ulazna vrata nakon kratkog zvona. Zacuje krdo bizona kako juri niz stube, te se pripremi na jedno od neproživljenih iskustava koja tek valja iskušati u ovom novom domu. Gotovo da se radovala ovom susretu. Dosad nije imala cast upoznati Tobyjevu majku, ozloglašenu gospođu Fitzgerald I. Dva petka ranije, Jane Fitzgerald silno se žurila na tursku kupelj, tako da sve što je Jo mogla vidjeti od nje bio je stražnji dio njezina peugota, dok je prošli petak, taman u dragocjenom trenutku Janeina dolaska, Jo bila zauzeta s Tallulahinom nuždom, te je ulazna vrata otvorio Zak.
Jo otvori vrata. Ispred nje se ukaza namrgođeni Toby, sa ženom skrivenom iza suncanih naocala koje su zacijelo težile više nego njezina tjelesna težina. Toby bez rijeci projuri pokraj Jo u hodnik, gdje ga zakljucno pozdravi.
- Pa-pa dušo - zacu Jo kako Jane govori iza njezinih leđa. - I ti ceš meni nedostajati.
Jo se okrene prema njoj i tek što zausti na pozdrav, kadli Jane skine svoje naocale, otkrivajuci par oštrih plavih ociju i izgovori: - Je li kuja doma?
Joina se vilica opusti.
- Jesi li ti najnovija dadilja?
Jo klimne i Jane je polako odmjeri od glave do pete. Odmahne glavom i podsmjehne se.
- Dajem ti tjedan dana - rece s osmijehom morskog psa. - Kako ti se sviđa ovdje?
Jo slegne ramenima.
- Tjedan dana - ponovi žena. - Jedini razlog zbog kojeg su još uvijek u braku, jest što ona ne mora raditi sve ono što sam ja morala. Idem na terapiju, znaš, i to svih ovih jedanaest godina nakon razvoda.
Jo trepne. Jane prekriži ruke na grudima.
- Pa, kako ti se sviđa pametnjakovic Dick? – upita je.
- Ovaj...
- A Pamela Ewing? - Hm...
- Vidim da su te zaposlili zbog puste pameti - promrmlja ona i krene prema ulaznim vratima. Na izlazu se još jednom okrene i rece: - Sretno s Tobyjem. On je mali govnar. Baš poput njegova oca. Zatim ode.
Jo ju je neko vrijeme promatrala kako odlazi, te polako zatvori ulazna vrata. Potom ostane malo stajati u hodniku.
Krenula je do Zaka i Tobyja, prema stakleniku, i našla Zaka kako se teško suocava s nesmiljenom istinom da nakon životnog vrhunca neumitno slijedi ponor. Lupao je nogama u pod, govoreci "to nije fer", dok je Toby, suigrac kojeg je još od nedjelje uvecer ceznuo imati samo za sebe ne bi li zajednickim snagama ispravili sve svjetske nepravde, bio krajnje nezainteresiran za njega te je krenuo prema Tallulah.
- Tko ti je najdraži od Teletubbisa, Lulu? – upita je.
Tallulah se iskesila i ne skidajuci pogled sa svog crteža, odgovorila: - Moje ime je Tallulah. Ane Lulu.
- Pa Tallulah, je li ti draži Po ili La-la?
- Ja nisam više mala beba - odgovori Tallulah, gotovo necujno.
- Aha, shvacam. Pa što onda gledaš sad kad si tako velika djevojka?
- Tweenies.
Toby frkne i promrmlja: "Loše." Potom se okrene prema Cassandri, koja se mrštila nad svojim zadacima iz matematike.
- Nisi baš raspoložena. Je li to zbog djevojackog razdoblja, Katastrofo?
Cassandra mu odgovori jednolicnim tonom.
- Tvoj je tata napustio tvoju mamu zbog djevojke upola mladje od njega, a onda se zaljubio u našu - rece mu.
Toby slegne ramenima. - Vaša mama je sebicna kuja.
Najednom sva djeca poskoce cuvši prodoran vrisak. Zabuljiše se u Jo. Dovršivši vrištanje i ona se zabulji u njih s takvim izrazom gađenja na licu da su se svi poceli osjecati pomalo posramljeno.
- Dobro - prosikta prijeteci. - Cujem li još jedan slican komentar, sve cu vas podaviti.
- Nece moci - podsmjehne se Toby.
- Osim Tallulah - nastavi Jo, spazivši kako je Tallulahina brada pocela podrhtavati - koja se savršeno lijepo ponašala.
- Završila bi u zatvoru - nastavi Toby - i tamo bi te najvjerojatnije isprebijali.
- Nije me briga - rece Jo. - Vrijedilo bi. Djeca pognuše glave.
- Toby, Zak, idite gore - nastavi ona. - Ne želim cuti ni da ste pisnuli, sve dok ne kažem "pisnite".
Toby i Zak uputiše se gore, Toby ležernim koracima kojima je želio pokazati cijelom svijetu da je to ionako kanio uciniti.
Cassandra i Tallulah nijemo su gledale u Jo koja je u međuvremenu pocela pripremati caj.
Nakon nekog vremena, Cassandra prozbori: - Bi li nas stvarno zadavila?
- Ne bih.
- To sam si i mislila - promrmlja ona i vrati se svojim zadacima.
Jo je polako izbrojala do deset.
- Dobro - rece. - Idem obaviti telefonski razgovor. Cassandra, molim te pripazi da ti sestra posvuda ne prolijeva boje. Necu dugo.
Dok je izlazila iz kuhinje mogla je cuti kako Cassandra gunđa, te je zalupila vratima svoje sobe. Tek što se mašila za torbu kako bi izvadila mobitel i nazvala Shauna - ne, Sheilu - ne, mamu, kadli zazvoni telefon. Sjedila je na svom krevetu, socno opsovala i podigla telefonsku slušalicu sa stolica pokraj kreveta. Bio je to prvi put ikad da je odgovorila na poziv u ovoj ludnici, a da je pritom netko nije pomno promatrao. Osjetila je divlje uzbuđenje zbog rizika.
- Halo?
Zacula je klik pa onda jeku, te je na trenutak pomislila kako je to zacijelo Sheila koja je zove iz svog ureda i stavlja na razglas, sto je obicavala ciniti kad bi škvadra iz ureda željela sudjelovati u tracanju. Potom se osjeti pomalo zastrašenom na pomisao da mora izvoditi predstavu za Sheilino društvo. Nije bila raspoložena za tako nešto. Najednom kroz slušalicu zacu Joshov glas.
- Dobar dan - rece on glasno. - Bih li mogao razgovarati s Mary Poppins?
Jo osjeti kako joj se steže vilica.
- Ne - grubo procijedi. - Ne možeš.
- Oh - rece Josh i zastane. - Zašto?
- Zato sto je gore na dimnjaku. Doslovno. S Dick Van Dykeom.
Uslijedi stanka. Jo je mogla cuti glasove u pozadini.
- Tko je to? - upita Josh.
- Ovdje Jo Green. Uskoro bivša dadilja. Nisam ja nikakva Mary Poppins, ne nosim ovratnik ni šešir, i nisam ovdje da bih tebe zabavljala. Cuj, baš mi se cavrlja, no za razliku od tebe nemam vremena za neobavezne telefonske razgovore na racun svojih poslodavaca. Ili još gore, okupiti se oko necijeg telefona i slušati njegove neobavezne razgovore, poput ostatka tvog ureda.
Treskom sklopi slušalicu i baci se na krevet.
Josh je neko vrijeme piljio u slušalicu. Škvadra se oko njega razišla, neki se osvrcuci po sobi ne bi li otkrili skrivene kamere, a drugi se vracajuci svojim radnim stolovima.
- Mislim da mi duguješ pedeseticu, stari - rece Rupert.
Sally se vec negdje izgubila. Josh trepne nekoliko puta prema telefonu te opsuje socnije nego što bi se dalo zamisliti.
***
U nedjelju ujutro, Jo je ustanovila kako su se savjeti njezine nove prijateljice Pippe pokazali neprocjenjivima. Probudila se prije zvonjave budilice, no prisilila se ostati još neko vrijeme u krevetu.
Mogla je cuti djecu u kuhinji kako prosipaju pahuljice za dorucak negdje pokraj posudica, kako lome toster ušutkujuci jedno drugo, te se prepiru oko daljinskog upravljaca, dok je televizor treštao na sav glas. Nekim je cudom vjerojatno ponovno zadrijemala, jer iduce što je cula bio je Dick koji se s televizorom natjecao za pozornost svoje djece, nakon cega je priznao teški poraz i otišao sebi spraviti kavu, te se dogovoriti za rucak s Joshom. Kad se iduci put probudila, Vanessa je bila ta koja je ušutkavala djecu i to s iznenađujucim rijecima: - Probudite li Jo, napustit ce nas i morat cu vas dati u dom.
Bila je prilicno polaskana cuvši kako je upozorenje djelovalo. U devet se sati konacno izvukla iz kreveta i uvukla pod tuš. Ostala je pod tušem dulje nego inace, iz principa, a kad je izašla, upotrijebila je visoko ucinkovitu metodu sušenja - ležanje na krevetu i cekanje. Dok je tako ležala, bacila je pogled na svoj još uvijek dopola raspakirani kovceg, ne-raspakirani ruksak i kutiju. Navikla se na takvusituaciju i znala je kako još uvijek nije spremna smjestiti fotografije svojih voljenih, a tješila se cinjenicom kako je uvijek potrebno manje vremena za spakirati se nego obrnuto. Međutim, ne ucini li uskoro nešto po tom pitanju, odjeca ce biti nenosiva. Zlovoljno okrene glavu i ostane ležati na krevetu, sušeci se.
Kad se uvjerila kako je suha da suša na može biti, pocela se premišljati što ce odjenuti, vadeci nekoliko omiljenih komada odjece i svakodnevnih potrepština, pazeci pritom da ne rabi rijec "raspakiranje" i pokušavajuci pronaci drugi nacin da to ucini. Konacno, ruksak i kutija postadoše okruženi vecinom svog sadržaja, kovceg je bio široko rastvoren i citav se pod našao zatrpan njezinom odjecom. Prožeo ju je osjecaj kako soba napokon pripada samo njoj. Najzad, spustila se u kuhinju.
- Bok! - usklikne Vanessa.
Jo se plaho osmjehne svojoj šefici.
- Hoceš li kavu? - zapjevuši Vanessa. - Upravo je meljem.
- Ne hvala - rece Jo. - Drugi put.
- Taman gledamo "Bewiched" - objasni Vanessa, zabavljajuci se tamnim, bogatim zrnima kostarikanske kave. - Želiš li nam se pridružiti?
- Zapravo - rece Jo, nemirnije nego sto je željela - imam dogovor u 11 sati s prijateljicom. Nece me biti cijeli dan. Morat cu uskoro krenuti da ne bih zakasnila.
Vanessa prestane raditi ono što je radila. - Oh -rece.
- Nisam placena za danas, zar ne? - upita Jo, zabrinuto.
- O, ma ne - žurno ce Vanessa. - Ni - nisi. Samo sam mislila ... ma jasno...
- Bože, stvarno mije žao - rece Jo, dirnuta Vanessinim razocarenjem više nego sto je ocekivala. - Pretpostavila sam da je danas moj slobodan dan. Upoznala sam tu djevojku ispred Tallulahinog vrtica. Ona je isto dadilja. Dogovorile smo se, ali ako cete me trebati...
- Ne, naravno da imaš slobodan dan i drago mi je da si upoznala nekoga - rece Vanessa. - Baš dobro. Nadam se da ceš se lijepo provesti.
Nastupi trenutak tišine. Vanessa krene prema kaucu i sjedne do djece.
- Usput - rece najednom, okrenuvši se prema Jo. - Dick i ja smo planirali izaci negdje u cetvrtak navecer. Bi li mogla pricuvati djecu? Ako možeš? Ili cu pronaci nekoga drugog. Možda moja mama bude slobodna.
Jo polako klimne, kao da se razmišlja. - Može u cetvrtak - rece. - Idem samo zapisati u rokovnik.
Otišla je u svoju sobu i sjela na krevet, dok je osmijeh polako obasjavao njezino lice.
Stigavši do kafica u Highgate Hill ulici, bila je sasvim dobro raspoložena. Umirivala ju je sama cinjenica što postoji netko s kim se može naci i osjetila je kako može poceti s istraživanjem svog novog obitavališta. Skrenula je s glavne ulice i krenula kroz park Waterlow, gdje je malo zastala i sa strahopoštovanjem se divila pogledu koji se pružao na centar Londona. Potom je zašla u nekoliko ducancica koji bi joj se svidjeli - u jednom je provela pola sata prije nego li je shvatila kako je rijec o ducanu koji robu dobiva iz donacija, a prihod ide u dobrotvorne svrhe - da bi zatim malo tumarala po pitoresknim zelenim površinama. Na izvjestan ju je nacin sve podsjecalo na dom, no ipak se umnogome razlikovalo; u njezinom rodnom gradicu nije bilo ducana pretrpanih cokoladama svakojakih okusa i oblika, trgovina s izvornim talijanskim delicijama, parfumerija, kineskih biljnih ljekarni i svih mogucih vrsta restorana i barova sa specijalitetima iz cijeloga svijeta. I sve to u jednoj jednostavnoj i starinskoj prigradskoj ulici.
Vratila se do parka kako bi nazvala Shauna. Bio je na poslu.
- Ja sam! - rece umjesto pozdrava.
- Prokletstvo! Dali su ti pet minuta odmora, ha? Nasmijala se.
- Upravo sam u jednom od najljepših parkova koje sam ikad vidjela i za deset minuta se nalazimj s novom prijateljicom.
- Dobro - rece on. - Pa, ne bih te htio zadržavati.
- Ja - ja sam samo...
- Kako si?
- Dobro.
- Je li ti se pocelo sviđati tamo?
- Djeca su krasna - rece ona. - Zbilja krasna.
- Baš fino.
- Kako je u Nibletu?
- Iscrpljujuce. Upravo sam na terenu.
- To sam i mislila.
- Ali, sve u svemu, i nije toliko loše.
- Hoceš li moci navratiti malo do mene.
- Pa znaš kako kažu, ako nece Muhamed brdu... - znala je da se smiješi.
- Oprosti. Do vikenda sam vec toliko iscrpljena da...
- Sve je u redu. Cim sredim nekoliko stvari ovdje, mislim da cu si moci priuštiti barem jednu noc odsustva.
- Oh, sjajno!
- Jedan se od mojih dobavljaca negdje izgubio, a rekao je da ce se pojaviti do 11. Morat cu ga uskoro nazvati, zapravo bilo bi bolje da to ucinim odmah.
- OK.
- Lijepo se provedi danas. Pokušat cu doci dolje kroz jedan od tri iduca vikenda, ako ne vec i sljedeci.
- Fantasticno! Sretno s dobavljacima.
- Hvala, mala. Uslijedi stanka.
- Dobro onda - rece on - cujemo se uskoro.
- Hvala ti za dolazak.
- Pa nisam još došao.
- Ma znaš na što mislim.
- Aha.
Ponovno stanka.
- Onda, vidimo se uskoro.
- Aha. Vidimo se. Ponovno stanka.
- Dobro - rece ona.
- Dobro. Ponovno stanka.
- Onda, bok mala.
- Bok - rece ona i prekine vezu.
Odšetala je natrag uz brdo, ovaj put bez velikog napora. Na vratima je kafica zastala i pogledala po prostoriji, te u udaljenom kutu opazila Pippu zavaljenu na kaucu, zatvorenih ociju, dok su se ispred nje na malom stolicu pušile dvije šalice kave. Jo je prolazila kroz fotelje i sofe, zabavljena prizorom samaca, umjesto grupica ljudi, kako udobno smješteni prelistavaju svoje nedjeljne novine, ispijaju kave i uživaju u croissantima, kao da su u vlastitim domovima. Postupno se navikavala na cinjenicu da nitko nije podigao glavu dok je prolazila kraj njih, premda je jedan njezin dio ocekivao kako ce ugledati poznato lice iz vrtica.
Pogledala je dolje prema Pippi. - Jesam li te probudila?
Pippa je otvorila jedno oko i polako se nacerila. - Pa i nisi baš.
Zijevnula je i napravila mjesto na kaucu za Jo. - Narucila sam ti americanu - obavijesti je.
- Hvala - rece Jo. - Ali, vec imam decka.
- To je vrsta kave.
- Oh, onda dobro.
- Dakle - Pippa je pogleda ravno u oci. - Kako ide?
- Bila si apsolutno u pravu o jutrošnjem prizoru - pocne Jo.
- Naravno - nato ce Pippa. - Ja sam profi.
Jo se nakloni glavom. - Imam još toliko toga za nauciti, Sveznajuca. Pippa uzdigne glavu.
Sat kasnije po Joinom su se mozgu rojile svakojake misli. Narucila je dorucak i po još jednu kavu za sebe i Pippu, a potom je slijedilo ispitivanje znanja stecenog tog jutra.
- Tko je odgojio sve do i jednog kralja kojeg je naša zemlja imala?- upita je Pippa.
- Dadilja.
- Tocno. Zbog koga smo pobijedili u Drugom svjetskom ratu? - zatim ce Pippa.
- Zbog Churchillove dadilje.
- Tocno. Tko je spasio von Trappove od izumiranja i izmislio prvi nacionalni rucak nakon Božica?
- Dadilja.
- Tocno. Po kome je pas u Petru Panu dobio ime, ne bi li tako izrazili svoju ljubav i poštovanje?
- Po dadilji, Nana.
- Tocno. Kako nazivaju vladu koja se smatra transparentnom i pravednom?
- Država - dadilja.
- Tocno. Tko je pomogao ženama više od bilo kojeg politicara u ostvarivanju svojih prava i jednakosti na radnim mjestima?
- Dadilja.
- Tocno. Recimo da si na tulumu. Prilazi ti pompozni krelac. Pita te što radiš. Što ceš mu odgovoriti?
Jo ponosno izbaci bradu.
- Ja sam kamen temeljac moderne obitelji. Ja omogucavam suvremenoj ženi da dokraja iskorištava svoje potencijale, kakvi god oni bili, dopuštajuci joj da se razmece obiteljskim životom kako bi njezin partner bio oslobođen osjecaja krivnje. Današnjoj djeci pružam vjeru u sebe, ucim ih disciplini u kontekstu zabavnog, toplog, ugodnog doma, te se brinem za njihovu zdravu dijetnu ishranu. Ja sam diplomatkinja, slušateljica, organizatorica i opsjenar. Svakodnevno smišljam nove i svježe ideje ne bih li održala srecu najzahtjevnije publike na svijetu. Zabavljam majke pod stresom i ugađam umornim ocevima. Volim svu djecu. Kuham, cistim, glacam, perem, pospremam - ali nisam niciji rob, jer cinim to zbog place.
- Što si ti?
- Ja sam DADILJA.
Pippa se nasmiješi.
- Bože, kako sam dobra.
- Bogme - rece Jo - nikad dosad nisam shvacala koliko sam zapravo briljantna.
- Pa, odsad to imaj na umu.
- OK.
Pippa je pogledala na sat. - Spomenula sam ti da cemo se naci s djevojkama kod "Flaska" oko jedan.
- O, dobro.
- Obicno zajedno rucamo, a onda oko cetiri, odemo do obližnjeg puba gdje se izopijamo ko' glupace. Malo smo kratke s vremenom, ali nekako uspijevamo.
- Tko su djevojke?
- Rachel i Gabriella. Krasne su. Kladim se da ti strašno nedostaju prijatelji.
Jo se nasmiješila, podvivši noge pod sebe.
- Aha, moja najbolja prijateljica, Sheila, i moj decko, Shaun. Dosad sam rijetko nalazila priliku da im se javim - kazala je Jo.
Pippa je klimnula glavom. - Sjecam se da nisam mogla nazvati decka sest tjedana nakon što sam ovdje došla, cak i kad bih imala vremena.
- Zapravo, i kod mene je slicno - priznala je Jo. - Kao da se moram prisiliti da to ucinim, ni sama ne znam zašto.
Pippa je slegnula ramenima. - Nostalgija za domom. Ne možeš se suociti s tim da ti nedostaju, a ne želiš se suociti s tim da ti zapravo i ne nedostaju.
Jo je trepnula prema Pippi.
- Bogme - rekla je. - Tocno tako.
Pippa joj se prijazno nasmiješila. - Stvar je u tome da svi prolazimo kroz tu fazu. Da je ne prolaziš, onda s tobom nešto ne bi bilo u redu. Pakleno je, ali brzo ceš to prebroditi.
Jo teško udahne i nasloni se na kauc.
- Bože, sad se puno bolje osjecam – uzdahnula je.
Pippa se nasmiješila. - Izvrsno.
- Hvala.
- Nema na cemu. Zauzvrat, želim se družiti s tobom, jer ce nas decki proganjati. Ne vjerujem u altruizam, napokon - nisam ja neka slabo placena dadilja.
- Što se zbilo s deckom kojeg nisi zvala šest tjedana?
- Ostavio me je nakon tri. Samo nije našao za shodno da me o tomu obavijesti.
- O, ne.
- Ma sve je u redu. Taman kad sam bila spremna nazvati ga, bila sam spremna i za prekid.
- Oh - tiho je rekla Jo.
U tišini su dovršile svoje kave.
- Zašto si odlucila raditi kao dadilja? - najzad je upitala Jo.
Pippa je ponovno slegnula ramenima. - Nisam imala za kartu do Hollywooda. Ali zahvaljujuci svom sadašnjem poslu, imat cu je do 2020., bez brige.
Ustala je. - Dobro - rekla je. - Dok nam donesem zadnju turu kava, ti pripremi pricu o Jo i Shaunu.
Jo je promatrala Pippu kao stoji u redu pred blagajnom, razmišljajuci gdje bi zaboga pocela, nesvjesna da nema potrebe za brigu.
- Gdje ste se upoznali? - pocela je Pippa cim je sjela.
- U vrticu.
- Šališ se?
- Ne - rekla je Jo. - Bila sam njegova prva simpatija.
- Što? I od tada ste skupa? Je li to normalno?
- Otkupio je tvrtku u kojoj je moj otac radio do prije sedam godina - nasmijala se Jo.
- Aauu! - rekla je Pippa, prekidajuci nakratko puhanje u kavu.
- Nije ni upola tako dojmljivo kao što zvuci - nastavila je Jo. - Mala tvrtka, mnogo posla, silne brige.
- Pa, kako ste se zapravo spojili? Zacijelo si dolazila po tatu na svome biciklu, a onda se pojavio on u svojem šminkerskom sportskom automobilu, zamijetio te je i pomislio: "Moram imati ovu djevojku."
- To je maslo mog starog.
Iz Pippe je provalio nalet smijeha. - To, stari!
- Zapravo - nacerila se Jo - to je u njegovoj prirodi. On ti je luđak koji mora imati sve pod nadzorom. Jedinica sam, tako da su moji roditelji... - na trenutak je promislila - zakaceni.
Pippa se zagrcnula. - Izvrstan termin - rekla je. - Znaci sviđa im se decko - šef?
- Obožavaju ga - jauknula je Jo. - Ponekad pomislim...
Zaustavila se. - Žele da se vjencamo. Misle da sam došla ovamo ne bih li ga natjerala da me zaprosi.
Pippine su se obrve umalo spojile s linijom kose. Jo je odmahnula glavom.
- No, istina je ta da sam ga ja odbila – prošaputala je.
Pippa je uzdahnula.
- Tri puta - podigla je tri prsta kako bi istaknula bit.
Bilo je tako dobro što se napokon mogla smijati zbog toga. Hihotati se. Toliko da su ljudi buljili u njih. Grcati od smijeha i slicno. A najbolje od svega je da pritom nije osjecala ni najmanju grižnju savjesti.
- Imam osjecaj - rekla je, kad su se malo primirile - da mi nedostaje neki ženski gen jer ne žudim za romanticnom prosidbom tako dobre lovine.
Pippa se nasmijala.
- Mislim - nastavila je Jo, razmišljajuci naglas - kao da sam neka vrst društvene genetske greške jer nisam kadra dosegnuti emocionalni vrhunac sa svojim deckom.
Pocele su se ponovno hihotati.
- Što tvoji prijatelji kažu na sve to? - zanimala se Pippa.
- Ovaj - pocela je Jo. - Pa, moja najbolja prijateljica, Sheila, ona...
Jo se nakratko poigrala sa svojom šalicom. - Njoj se, zapravo, Shaun nikad nije sviđao. Ona misli da je prilicno bizarno hodati s ocevim šefom.
- Zvuci naporno.
Jo je slegnula ramenima. - Jednostavno sam se naviknula. Više mi sve to toliko ne smeta. James, Sheilin decko, Shaunov je prijatelj još iz škole, tako da smo kao nekakva cetvorka.
- Dobro.
- Zapravo, Sheila je upoznala Shauna još prije negoli smo nas dvoje poceli izlaziti, što znaci da ... ovaj...
Pippa je klimnula u znak podrške.
- ... što znaci da mi nekad želi dati do znanja kako ga ona poznaje bolje od mene. Ne cini ona to zlonamjerno. Nego više kao da ga ona bolje razumije zato što ga zna iz vremena kad je bio samac. Sve mi to zna prilicno ici na živce. Pippa je ponovno klimnula.
- Ponekad. Tako da više ne pricamo o tome - rekla je Jo. - Držimo se podalje od te teme. Sve ostalo je izvrsno. Najbolje smo prijateljice još od petnaeste godine.
- Nije ni cudo što ti nedostaje - kazala je Pippa. Jo je klimnula.
- Ja - ja doista volim Shauna.
- Jasno da ga voliš - rekla je Pippa. - Samo ne toliko da bi mu prala gace ostatak života. Meni je to savršeno jasno.
Jo se široko osmjehnula Pippi.
- Mislim da bi bilo dobro da krenemo na taj rucak - kazala je Pippa. - Inace svi najbolji kutici budu zauzeti, pa znamo završiti u nekakvoj rupi od restorana.
Ispile su svoje kave i krenule iz puba.
- Pa, što ima s tobom? - upitala ju je Jo dok su cekale na raskrižju. - Imaš li trenutacno koga u svom životu?
- Ma kakvi - rekla je Pippa. - Naletiš li slucajno na nekoga, slobodno ga uputi na moju adresu.
- OK - nasmiješila se Jo, ulažuci svjestan napor da zapamti receno.
Ulazak u pub doimao se poput stupanja u svijet Dicka Turpina. Grede od tamnog drva i neravan pod prebacili su je u neko davno vrijeme i ona pomisli zašto li je ikad zamišljala da London nema dušu. Pippa klikne i mahne dvjema djevojkama što su sjedile u najudaljenijem kutu prostorije. Rachel je bila niska i zdepasta, ali promatrajuci iz stanovitog kuta, gotovo lijepa, dok je Gabriella bila prava talijanska ljepotica maslinasta tena. Rachel je bila dadilja Benu, Tomu i Samu, "Mislim da žele labradora". Gabriella je cuvala Heddu i Titaniju, "Puno teže je od moja doktorat, ali lijepo je biti u Engleska".
Jo ih je slušala dok su se podvrgavale zajednickoj terapiji slušanja o tjednim problemima i našla da je vrlo neobicno koliko vremena i energije ulažu u međusobne teškoce. Kad je došao red na nju, na svoje se iznenađenje najviše žalila na Joshove pozive nego na bilo koji drugi aspekt života s Fitzgeraldovima. Nakon detaljnog ispitivanja, potankog seciranja i analiziranja, djevojke su ga otpisale kao bogatog, razmaženog klinca, vizualizirale njegova debela bedra i dupli podbradak, te ga preimenovale u Josh Kicoš.
Jo je shvatila kako ce joj ovakve terapije biti nužne svakoga tjedna. Do cetiri popodne bila je sretnija nego ikad za vrijeme svog boravka u Londonu. Zapravo, vec dugo vremena nije bila ovako sretna.
- U stvari, ozbiljno sam pomišljala odustati od svega i vratiti se doma - priznala je nakon njihove druge boce vina.
Nastupila je tišina.
- Znaš zašto si se tako osjecala, zar ne? - upitala ju je Pippa.
- Zašto?
- Zato što nisi poznavala nas. I bila je u pravu.
Stigavši te veceri kuci, Jo se osjecala kao da je na vrhu svijeta. Osim kad se spotaknula na svoj kovceg i aterirala na ruksak, te joj se ucinilo da je na samom dnu. Dopuzala je do kreveta i obecala si kako ce se sutra raspakirati.


Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 12:50 am

***
Kad se Joina glava spustila na jastuk, soba se zavrtjela oko nje. To je zbog iscrpljenosti, pomislila je, a zatim toliko snažno kihnula da je umalo otpuhala samu sebe. Potom je uslijedio pad u zaborav.
Tresak je, međutim, probudi u trenutku. U budnom stanju, njezino tijelo krene u akciju, pumpajuci krv iz ekstremiteta u srce. Tijelo je, prije mozga, znalo da je prestravljeno, no i mozak je polako postajao toga svjestan.
Netko je pokušavao uci u kucu kroz kuhinjski prozor.
Dok je njezino srce beskorisno tuklo u njezina rebra, cini se kako su se njezine uši povecale i toliko snažno osluškivale buku iz kuhinje da su nanosile bol njezinoj ionako bolnoj glavi. Gotovo je zanijemila osjecajuci metalni okus straha u grlu. Spoznala je što znaci kad govore da cijeli život u trenutku prođe pred ocima. Nije toliko bila rijec o događajima, koliko o novom promatranju stvari - dovršeni sklop. Dakle, to je bio njezin život. Zurila je u tamu oko sebe, ne vidjevši ništa ispred, ali mogavši vidjeti sve iza sebe.
Instinktivno je znala da ce uljez, ukoliko uđe u njezinu sobu, moci osjetiti kako je budna jer joj je mozak bio toliko živ da je to bilo gotovo vidljivo.
Zapravo - bila je iznenađena što to nije mogao uociti iz kuhinje. S druge strane, možda je vec i uocio.
Zadržala je dah i zaklopila oci u mraku. Kad joj se pocelo vrtjeti u glavi ponovno ih je otvorila. Sad je mogla, bez ikakve dvojbe, cuti zvuk od kojeg joj se sledilo srce kako netko odvaja staklo iznad kuhinjskog sudopera, vadi ga iz okvira i naslanja na zid u vrtu. Potom je nastupila tišina. Usudila se nekoliko puta duboko udahnuti. Je li odustao? Je li uzeo što je htio i otišao?
Iznenada zacuje glasan prasak stakla kako se razbija o zid. Zatim s užasom shvati kako je uljez opsovao ispod glasa. Tresla se cijelim tijelom.
Palo joj je na pamet kako provalnika nitko od ukucana ne može cuti. Jedino ga je ona mogla zaustaviti u onome što god da je radio. A njezin je posao - dobro placen posao s dodatkom clia - bio da zaštiti djecu.
Dok je vecina njezina mozga bila okupirana interpretacijom onoga sto je cula, mali se dio kolebao, grcevito razmišljajuci. Nije ni cudo što su joj dali apartman na donjem katu. Sad joj je sve postalo jasno. Možda se ovo vec i prije događalo! Možda su baš zato sve prethodne dadilje odlazile!
Ugrizla se za usnu i pijano zatvorila oci. Obje joj radnje nanesu bol. Mrzovoljno morsko cudovište odabere baš taj trenutak da se probudi u njezinom trbuhu. Postade joj jasno kako je prošle noci pretjerala s picem. Pola je njezina mozga zažalilo zbog toga, drugoj je polovici bilo drago, pa je i ona prva polovica razumno shvatila kako sve to i nije važno jer ce ionako uskoro biti mrtva. Ostatak je priznao da se u svemu malo izgubila.
A, što joj sad sve pada na pamet? Naprosto, više nema vremena za bilo kakva mozganja! Životi Fitzgeraldovih su u opasnosti. Potrebna joj je snaga. Potrebna joj je pribranost. Potrebna joj je odvažnost. Ali, najviše od svega, potreban joj je aspirin.
Pomakla je glavu na jastuku malo u stranu i smjesta zamijetila kako je to glasno zazvucalo. Sad je mogla razabrati obrise telefona na obližnjem stolicu. Dok je buljila u njega, želeci da on nekako dogmiže do nje, zacu mukli zvuk, kao da se napadac penje kroz prozor. Potom uslijedi glasan tresak i mukli jauk kao da je pao na aparat za pravljenje kruha.
Jo je zgrabila telefon i uvukla se ispod pokrivaca, jer kao sto je svakomu jasno, nije se mudro smijati u facu nožem naoružanom manijaku. Kad se našla pod okriljem pokrivaca, odupirala se iskušenju da nazove majku umjesto policije. Na nesrecu, ruke su joj se toliko tresle da nije bilo ni važno što ne može vidjeti prst pred nosom.
Polako i bešumno odmakne vrh pokrivaca i izvuce ruke i telefon. Svu je pažnju usmjerila na ruke, trudeci se zaustaviti njihovo drhtanje, barem dok ne okrene broj, dok je zvuk muškarca koji tumara po kuhinji slao njezino srce gore, prema njezinim ustima.
- Hitna služba, koju uslugu trebate?
- Policiju. Klik, stanka.
- Ovdje policija. Kako vam možemo pomoci?
Jo je sad vec posve jasno mogla cuti dvometraša kako kradomice gazi po stakleniku, negdje u blizini televizora. Udario je u nešto i ponovno opsovao. Pokušala je govoriti, ali nije uspjela istisnuti nikakav zvuk.
- Kako vam možemo pomoci?
- Ja sam u sobi. Pocela je plakati.
- Pokušajte se smiriti i kažite mi svoju adresu. Nekako uspije promucati adresu Fitzgeraldovih.
- Izvrsno. Sad ostanite pribrani i kažite mi tko ste.
Pokušala je plakati pribrano.
- Ja sam Jo.
- Jo, što se zbiva?
- On je provalio ... kroz kuhinjski prozor.
- Nastavi.
- Ja sam u sobi blizu kuhinje.
- Jesi li ga vidjela?
- Dolje. Hocu reci, pokraj kuhinje.
- Jesi li ga vidjela? Znaš li kako izgleda? Jo je nijecuci zatresla glavom.
- Imaš li razloga pomisliti kako je to seksualni manijak?
Jo nije mogla na ovo odgovoriti buduci da je najednom postala obuzeta cinjenicom kako su joj se smrznuli udovi.
- Halo? Jo? Što se sad događa?
- Ponovno je otišao. Nisam ga vidjela. Možda su cak i dvojica.
- Ostani na vezi. Naši ce doci sto je prije moguce. Jo je ostala na vezi, zakopavši se ispod pokrivaca,
osjecajuci se snažnije zbog telefona u ruci preko kojeg je bila u vezi s policijom. Jer, kao što je svima poznato, nema ništa strasnije golemom, gnjevnom, sjekirom naoružanom manijaku, od telefona. Narocito ako se osoba koja ga drži nalazi u neobicnom, prijelaznom stanju između pijanstva i mamurluka.
Nekoliko kilometara dalje, Nick i Gerry, dva policajaca u civilu, izmorena neopisivom dosadom, patrolirali su po susjedstvu nadajuci se prijavi o provali. Nick je, naslonjen na Gerryja, brisao pasji izmet sa svoje tenisice.
- Isuse - rekao je - ovo nije pasje govno, nego ljudsko.
- Zaveži i obrisi ga prije nego povratim. Prekine ih poruka s radija.
- EK 2, 45 Ascot Drive, Highgate, sumnjivac primijecen na djelu, ugrožena je ženska osoba. Prvi stupanj.
- To je u blizini - rece Nick.
- Nije da nisi u pravu, stari - odgovori Gerry.
- Misliš da bismo trebali pomoci našem prijatelju u neznanju, Gerrard?
- Ne bih mogao mirno spavati da to ne ucinimo, Nicholas.
- Baš si srce.
- A usput cu se maknuti od tvoje smrdljive tenisice.
Sjedoše u policijski auto i odjuriše prema kuci, širom otvorenih prozora.
- Decki su ponovno u gradu - rece Gerry.
- Ni-na, ni-na, ni-na - rece Nick.
U međuvremenu, drugi je policijski automobil cekao na plocniku. U njemu su dva pozornika cekala da se najduža smjena ikad privuce kraju.
- Htio sam reci ovo - ponovio je onaj na vozacevu mjestu - ne bih želio biti u civilu ni da mi platiš.
- Nitko ti i nece platiti - zajaukao je njegov partner. - To je ono što ti ja hocu reci.
Radio se oglasi i vozac poskoci, spreman na akciju.
- Aha, prijem EK 2 - graknuo je, postavio rotaciono svjetlo, upalio sirenu, dao gas do daske, opsovao, zakocio, okrenuo se i ponovno nagazio po gasu.
U neposrednoj blizini, dva su specijalca, pripadnici Leteceg odreda, stajala i zurila u ducan koji se nalazio ispod stana kojeg su kanili posjetiti. Bio je to deseti stan u koji su ih poslali kako bi provjerili informacije o gradskom bombašu. Deveti stan, u koji su bili poslani, pripadao je nekoj sicušnoj starici koja im je otvorila vrata, primila ih u stan u njihovim uskim trapericama i kožnatim jaknama, te ubrzo doživjela srcani udar. Morali su pozvati hitnu pomoc.
U tišini su proucavali izlog ducana.
- Baš krasna majica - najzad prozbori jedan od njih. - Dobro bi ti pristajala.
- Odjebi.
Oglasila se radio-stanica. Poslušaše obavijest i pogledaše se.
- Možemo ostati ovdje i ubiti još neciju baku ili možemo otici do provalnika dvije minute odavde i spasiti ugroženu žensku osobu.
Sjedoše u auto i odjuriše.
- Cujem sirene - prošapta Jo u telefonsku slušalicu, malo se smirivši. Uto spazi kako se kvaka na njezinim vratima okrece i sledi se.
- Evo ga na mojim vratima! - prosiktala je ispod pokrivaca.
- Sve je u redu. Policija je tu svaki trenutak.
Automobil se zaustavi uz škripu kocnica ispred Ascot Drivea br. 45, a Nick i Gerry pojuriše prema ulaznim vratima. Dvije minute kasnije stigoše i dva pozornika.
- Rekla je da bi mogla biti i dvojica - prošaptao je pozornik.
- Zašto šapuceš - upitao je Gerry. - Oglušio si od sirena?
- Kakav je to smrad? - upita pozornik.
- Sranje - uzdahne Nick pogledavši u svoju tenisicu. - To sam ja. Oprosti.
Dotle su dva specijalca iz Leteceg odreda doletjela u stražnji vrt i probila se do kuhinjskih vrata. Jedan je pronašao slomljeno prozorsko okno, opazio rupu velicine covjeka, te provirivši kroz otvor ugledao visoku, tamnu figuru naslonjenu na vrata sobe u kutu kako pozorno osluškuje s rukom na kvaki.
Prošaptao je u svoju radio-stanicu.
- Uljez je na vratima ugrožene osobe.
Dok je govorio, netko je razvalio prednja vrata sa suprotne strane. Skocio je kroz prozor, dok mu je za leđima bio vjeran partner. Kad su dospjeli u Joinu mracnu sobu, jedva su je uspjeli razabrati kako stoji kraj kreveta u majci i gacicama te vitla enciklopedijom prema visokom, mladom provalniku.
Iznenada u sobu banuše Nick i Gerry, a sekundu nakon njih pojaviše se i dva pozornika. Uljez je podigao ruke uvis, dok je Jo vrištala ispustivši enciklopediju na vlastitu glavu. Uljez se potom bacio na Nicka, Gerry na uljeza, a dva su pozornika napala specijalce. U međuvremenu, Jo se skutrila na podu zazivajuci Boga.
Uljez se nekako uspio othrvati iz Nickovog i Gerryjevog "zagrljaja", odjurio prema vratima, naletio na njezinu kutiju oznacenu s "lomljivo", docekao se koljenima na prvi oštri predmet koji je stršio iz nje, zatim skliznuo postrance na metalni okvir njezina ruksaka, da bi se onda katapultirao prema prozorskom okviru, docekavši se glavom, odakle se, vec prilicno omamljen, unatraške sapleo i pao na drugi oštri predmet sto je stršio iz njezine kutije oznacene "lomljivo", pritom ispuštajuci živopisne ratnicke poklike. Najzad se opružio i završio licem u njezin otvoreni kovceg, pomirivši se sa sudbinom.
Svi su mogli cuti trubu prije nego su je vidjeli, a kad su se upalila svjetla, slediše se na mjestu poput djece uhvacene s marmeladom umrljanim licima. Postupno, jedan po jedan, ugledaše Vanessu i Dicka koji su stajali na vratima, odjeveni u pidžame, dok su im se među nogama motale macke. U muku što je uslijedio, svi su promatrali poprište krvoprolica pokušavajuci shvatiti što se zapravo dogodilo.
Nakon nekoliko trenutaka, dvojica specijalaca pogledaše u pozornike koje su malocas davili, pa ih pustili, da bih ih potom svladali i prikliještili Nick i Gerry.
Vanessa još jednom puhne u djecju trubu.
- Dosta! - zadere se. - Ne plašim se ovo upotrijebiti! Dick zavitla svojim mobitelom. - Zvao sam policiju.
- Mi smo policija - rece Gerry.
Valjalo je proci dobrih nekoliko trenutaka kako bi se shvatilo.
- I mi isto! - rece netko od prikliještenih na podu. - Leteci odred.
Uslijedi još jedan trenutak potreban za shvacanje.
- I mi isto - rece jedan od pozornika. Mrzio je biti izostavljen.
- Nemoj srat Sherlock - rece Gerry. - A mi smo mislili da ste unajmljene striptizete.
- Dokaži da si iz Leteceg odreda - naredi Nick covjeku kojeg je držao prikliještenim o pod.
- PUSTI ME ILI CU TE JEBENO RAZBITI! Nick ga pusti. Prepoznao je taj ton Leteceg odreda.
Gerry je bio dovoljno uvjeren da pusti onog drugog ispod sebe, te se dvojica nesuđenih heroja s bijesom na licima, otkotrljaju preko poda, efektivno skoce, otiruci prašinu s kožnatih jakni i traperica.
Vanessa i Dick su nastojali ovladati situacijom sto je prije moguce.
- Što svi vi radite u mojoj kuci? - najzad upita Dick.
- Našoj kuci, dragi.
Uto se iza njega pojaviše djeca.
- VRACAJTE SE U KREVET! - zaurlala je Vanessa. Svi su poskocili.
- Kakav je to užasan smrad? - upitala je.
- O, sranje - javi se Nick. - To sam ja. U stvari, nisam ja...
- Imamo nezvanog gosta - ridala je Jo.
- Imamo šest nezvanih gostiju - ispravi je Vanessa. - Od koji je jedan, cini se, od straha napunio vlastite hlace.
- To je pasje govno, nisam ja...
- On je uljez! - povikala je Jo, upiruci prst u uljeza koji je ležao na njezinom kovcegu, nosa zabijenog u omiljene joj cipkaste tanga gacice.
- Nisam ja uljez - prošaputao je on.
- Bogme stari, tako mi izgledaš - rece mu Gerry iskorištavajuci priliku da ga prikliješti.
- E pa, nisam!
Gerry ga još jace stisne.
- Aaahh! - jaukao je uljez.
- Kako bi ti sebe onda nazvao, kompa? Nastupila je poduža tišina za vrijeme koje je uljez ljutito zalijevao suzama Joino donje rublje.
- Ja sam racunovođa - procijedio je.
- Baš - Nick rece Gerryju. - Ošamari komedijaša. Zatim, na sveopce iznenađenje, Dick jurne naprijed i sruši se na pod do uljeza, obgrlivši ga rukama.
- Mili Bože! - povikao je. - To je Josh!
- Gdje? - zapita Gerry. - Tko je sad taj Josh?
- Moj sin! - povikao je Dick. - Ostavi ga na miru!
- Gospodine, jeste li sigurni...
- Mici se s mog sina!
Gerry polako oslobodi uljezovu ruku i pusti je da mlitavo padne na Joino donje rublje. Uslijedi još jedna dugotrajna tišina. Najzad, uljez se bolno iskoprca i namjesti se u fetalni položaj ispred Dicka.
- Bok, tata - rece on slabašnim glasom. - Sviđa mi se novi TV.
Jo je treptala dok se Gerry odmicao od Dickova najstarijeg sina. Bolno polako, Josh se opruzi svom svojom dužinom na njezin kovceg, teško dišuci. Dok ga je Jo mrko promatrala, postupno joj se bistrila slika pred ocima.
Bio je oceve visine, djecacke građe i guste valovite tamne kose. Masnica se tek pocela nazirati između njegovih ociju boje rastopljene cokolade, koje su otežale pod gustim vlažnim obrvama, nova frizura isticala je visoke jagodicne kosti, krvava linija je klizila preko njegovih punih usnica i cvrste vilice, dok se njegova brada, upotpunjena jamicom, jedva suzdržavala od drhtanja.
Zurila je u njega, skamenjena. Je li to doista njezin jezik omotao njegovo uho, ili je još uvijek pijana?
Sad su se svi u sobi okrenuli prema njoj, a ona im uslužno ponudi slabašan smiješak i pomisli je li sad možda pravo vrijeme da upita nekog za aspirin.
- To je Josh! - odjednom je vrisnuo Zak, dok je ulijetao u sobu. - Ima krvi po cijelom licu! I još policajci! - uzbuđeno je skakutao gore-dolje, držeci se za svog pišu. - Mama - preklinjao je - može li doci i Toby pa da se igramo?
Cassandra i Tallulah stajale su iza svojih roditelja.
- Zašto su ranili Josha? - upitala je Tallulah. - Je li uzeo keks bez pitanja?
Svi su upitno pogledali u Jo.
- On - on - ja - ja... On... On - on - ja... - pojasnila je, svjesna da to ne bi prošlo u sudnici. Prisilila se uspraviti i uspjela ne izgubiti ravnotežu. - Mislila sam - progovorila je polako i teško razumljivo - da je ooon veliki ubojica sa sjekirom.
Sad su svi pogledali u Josha, koji se tresao.
- Da - rekla je Vanessa. - Nije teško pogriješiti - kleknula je do Josha.
- Lijecnik samo što nije stigao.
- Bok, Vanessa - teško je disao. - U redu.
- Zašto nisi pozvonio? - upita ga ona nježno.
- Izgubio sam kljuc. Nisam vas želio buditi. Vanessa se nasmiješila. - Baš si nam nedostajao, Josh. Zbilja znaš unijeti uzbuđenje.
Okrenula se prema Jo, koja se sad držala za glavu.
- Jo - rekla je ustajuci. - Cini mi se da te nešto boli.
Jo je klimnula, a onda zastala.
- Je li te netko pogodio necim u glavu? - Vanessa joj se približi.
- Da - složila se Jo, pokazavši enciklopediju na podu. - Ja sama sebe.
Iznenadila se kako je na malo suosjecanja naišla zbog ovoga.
- Mislila sam da je provalnik - rekla je drhtecim glasom.
Vanessa je krenula odgovoriti, no nešto najednom obuzme njezina cula. Sledila se, oci joj se ovlažiše i uhvati je napadaj kašlja. Nije bila jedina. I drugi su se poceli odmicati i odvracati poglede.
Vanessina se vilica opusti dok je pokazivala na užas u Joinu krevetu.
- Je li se netko posrao na pokrivac? - rekla je, držeci se za nos.
- Oh, sranje, to sam ja - zagrmio je Nick. - Odnosno, nisam to ja, jasno, to je pasje govno.
- Dakle da pojasnimo - Vanessa se posramljeno smiješila na specijalce iz Leteceg odreda. - Vi ste policajci, ali u civilu.
- Tako je - naceri se jedan od njih.
- Potpuno u civilu. - Tako je.
Pozornik se došuljao iza Vanesse i specijalca, prekidajuci njihov razgovor povremenim komentarima ispod glasa. Tek se sad dosjetio zasto je bolja civilna odjeca od uniforme. Zato što žene tako smatraju.
Dotle su Nick i Gerry uzimali izjavu od Jo i pokušavali je nekako umiriti. Pokazalo se to bezuspješnim, osobito kad su predložili da proživljeno iskustvo zaboravi.
Poslije, dok je Vanessa pomagala šestorici policajaca da donesu zakljucke, odgovarajuci detaljno na njihova pitanja, i sve to bez donjeg dijela pidžame, Dick je natocio cašu brendija za Jo, a lijecnik je pregledavao Josha u njezinom apartmanu. Nije bilo nekakvog unutarnjeg oštecenja ili lomova, samo uništen ponos, nezgodno išcašen clanak i nekoliko prilicno gadnih masnica. Napokon, Josh se teško dovuce do kuhinje gdje je sjeo nasuprot Jo, te su tako oboje sjedili u tišini dok se Dick šapatom opraštao od lijecnika. Jo je bila svjesna svojih golih nogu ispod staklenog stola, podjednako, kao i kukavnog položaja u koji se dovela. Najzad progovori.
- Ja-ja... žao mije - prošaptala je. - Mislila sam da imaš sa sobom sjekiru.
On joj se nasmiješi s neskrivenom zlobom na licu. - Još nikad nisam cuo da tako to zovu - rece.
- Dobro, dobro - javi se Dick. - Jednog dana cete se oboje ovomu smijati.
- Apsolutno - uzdahnuo je Josh. - Ako poživim do tada. Motrio je na Jo kroz svoje guste trepavice s nagovještajem osmijeha na svojim usnicama. Jo poželi da je proguta zemlja. Zatim poželi da zemlja baci Josha povrh nje.
- Samo sam mislila zaštititi obitelj - promrmljala je jednolicnim glasom.
- Tata - rece Josh, ociju prikovanih za Jo - molim te obavijesti ovog inspektora Clouseaua da ja jesam obitelj.
Jo osjeti kako u njoj raste gnjev.
- Dick - rece ona što je uljudnije mogla - molim vas recite ovom nestašku da je pentranje uz neciji prozor usred noci i šunjanje po njihovoj kuhinji prilicno nezrelo, glupo i ... nezrelo.
Zurili su jedno u drugo nekoliko trenutaka.
- Dobro, dobro, dobro - umirivao ih je Dick, dodajuci im oboma šalicu caja. - Došlo je do pogreške u zamjeni identiteta. Oboje ste preplašili jedno drugo i oboje žalite zbog toga.
Njih su se dvoje pogledavali preko šalica.
- Prijatelji? - upita Dick.
- Mislila sam da ce me napasti - mrmljala je Jo nad svojom šalicom.
Josh je nastavio zuriti u nju, a Jo nije mogla razabrati smiješi li se.
- Noc je tek pocela - rece on tiho.
***
Iduce jutro Jo je toliko patila od glavobolje da joj je prva pomisao kad se probudila bila kako je njezin mozak zacijelo nabujao pod lubanjom. Zatim se dosjetila što je ucinila prošle noci te zakljuci kako je nabujali mozak najmanji problem. Zacijelo joj se glava nekako smanjila.
To je dokazala i probadajuca bol cim je otvorila oci. Ponovno ih je zaklopila i pocekala da kuckanje prestane. Sama je sebi zamjerala zbog zle sudbine. Pomisli kako ne postoji nacin da njezino tijelo ikad više ustane iz kreveta. Osjeti se neobicno mirnom dok je cekala da se ukaže tunel i svjetlo u daljini. Uto njezin Mickey Mouse, sat, pocne prodorno zvoniti i ona se nade na svojim nogama.
Ušavši u kuhinju suocila se s kaoticnim prizorom obiteljskog dorucka. Dick se tužio na iscrpljenost, Vanessa je likovala "sad znaš kako je to", dok su se djeca glasno prepirala. Cini se kako nitko nije mnogo obracao pažnju na hranu, osim Josha. Polako se okrenuo kako bi pozdravio Jo, pritom se bolno trzajuci.
- Ah! - rece on nakon trzaja. - Golonogi inspektor! Ostali je, na njezino iznenađenje, srdacno pozdrave i osim povremenih zadirkivanja od strane Dicka i Vanesse, cinilo se kako su svi iskreno zabrinuti za njezino stanje. Dick joj ponudi kavu i tost, što je bilo lijepo od njega premda nije imala vremena za dorucak. Otpije gutljaj kave dok je Vanessa djeci navlacila kapute. Kratkim, no toplim osmjehom Vanessa joj se obrati: - Danas ne moraš pješaciti s Tallulah do vrtica. Neceš stici - i krene na posao.
Tijekom vožnje na povratku kuci, Join mobitel zazvoni. U ovakvim bi se situacijama obicno zaustavila i odgovorila, ili bi ignorirala zvonjavu. Danas se javila na poziv ne zaustavljajuci se. Bio je to Shaun.
- Bok, mala.
Jo duboko uzdahne. - Sinoc me je u gluho doba noci napao njihov sin! - požurila je. - Mislila sam da je provalnik! Došlo je šest policajaca! Mislila sam da ce me napasti - cekaj, moram skrenuti... - spusti telefon, skrene i ponovno ga uzme u ruke. - U životu se nisam toliko prestrašila! Šest policajaca, ni manje ni više! Bili smo budni do tri ujutro!
Ponovno skrene desno.
- Shaun? - upita.
- Kaži.
- Jesi li cuo što sam ti upravo rekla? Napao me je njihov sin.
- Jesi li pijana?
- Ovaj... - Jo na trenutak malo porazmisli. - Mislim da nisam. Ali sam bila sinoc. Bila sam s Pippom i djevojkama. Ajme Shaun, bilo je užasno.
- Kvragu, Jo. Što si dovraga mislila?
Jo se odupirala iznenadnom porivu da zaplace. Nije mogla prozboriti ni rijeci.
- Da se jedan od mojih ljudi napije na radnom mjestu - nastavi Shaun - istog bih mu trena dao nogu.
- Nisam se napila na radnom mjestu, bila je nedjelja, a onda poskoci u šoku jer je bocnim ogledalom zakacila neciji automobil. - Imam jedan slobodan dan, znaš.
- Pa, ocito je da sutradan trpiš posljedice. Jo je parkirala ispred kuce Fitzgeraldovih.
- Slušaj, ne bi bilo na odmet da pokažeš malo suosjecanja.
- U pravu si - odvrati on. - I ne slutiš koliko mije žao te obitelji.
Jo je nepomicno sjedila u automobilu.
- Moram ici sad - najzad prozbori.
- OK - rece Shaun. - O, da ne zaboravim, moci cu te posjetiti za dva tjedna.
- Sjajno - rece Jo. - Bok. Prekinula je vezu.
U međuvremenu, Josh i Dick su u kuci razgovarali za kuhinjskim stolom.
- Mogao bih se zakleti da sam cuo njezin auto - govorio je Dick. - Ah, siguran sam da ce sve biti u redu, ali cemo pitati za svaki slucaj.
- Misliš li da ce imati nešto protiv dijeliti kupaonicu s pastuhom poput mene - upitao je Josh.
- Cudi me da je to nismo pitali za vrijeme njezina intervjua.
Josh zijevne. - Uvjeren sam da nece biti problema - rece on. - Drukcija je nego što sam ... nije tako ukocena kao što sam mislio.
- Ma ne, ali je vrlo savjesna.
- Osim kad je rijec o raspakiranju - rece Josh. - Umalo sam prosuo svoju slezenu po njezinom ruksaku.
Culi su kako se ulazna vrata otvaraju pa stišaju glasove.
- Mada, to je dobar znak - rece Dick. - Znaci da još nije boravila u sobi gdje ceš živjeti.
- Ali, morat cu prolaziti kroz njezinu sobu do kupaonice i, jasno, do ostatka kuce.
- Dobro, uvjeren sam da ceš svaki put pokucati...
- Naravno.
- Jesi li se javio u ured?
- Zvat cu ih nakon razgovora s Jo. Osluškivali su kako Jo ulazi. No, nisu znali da je ona prošla kroz donji kat preko garderobe, želeci se osvježiti, da bi potom neko vrijeme stajala u hodniku s naporom se koncentrirajuci. Nije se mogla prisjetiti niti jednog trenutka za vrijeme vožnje do kuce. Što nije baš dobro ukoliko vozite šefov automobil.
- Jo! - pozvao ju je Dick iz kuhinje.
- Molim?
- U kuhinji smo.
- OK! - protrese naglo glavom kao da je htjela istjerati maglu iz mozga, te krene prema kuhinji. Dok je otvarala vrata mogla je opaziti kako se Josh iskrada kroz francuska vrata prema vrtu. Bila je zahvalna na dodatnom vremenu u kojem je mogla vratiti izraz lica u normalu. Dok je koracala prema dasci za glacanje vidjela je kako joj stoji okrenut leđima i telefonira.
- Jo ... ovaj... - rece Dick. - Možeš li odvojiti trenutak vremena?
"Pa, i ne baš", pomisli Jo. Moram izglacati sve hlace tvog sina.
- Naravno - rece umjesto toga.
Dick je kuckao prstima po stolu ispred sebe. - Pridruži mi se.
Jo je sjela nasuprot njemu. Smiješila se. I on se smiješio.
- Dakle, napokon si upoznala Josha.
- Jesam.
- Dakako - pocne on - teško je steci pravi dojam nakon nocašnjih događaja i zacijelo u ovoj fazi još nisi posve nacistu sa svojim osjecajima, ali samo bih želio znati, i budi iskrena, naravno, ali zanima nas, odnosno, Josha zanima, odnosno ne, obojicu nas zanima...
Jo se sva pretvorila u uho.
- Vanessa, jasno, još uvijek ne zna... Jo se malo nagne prema naprijed. - Da?
- Pa - nastavi Dick, u neprilici. - Dakle, posrijedi je iduce. Što misliš o tome da se Josh useli.
- Oh - uzdahne ona.
- Ovdje. Kod nas. -Oh.
- Naime, ima izvjesne probleme sa svojim cimerima. U osnovi su isparili bez ikakvog nagovještaja i otišli putovati po svijetu, a on nije mogao nikoga pronaci za ovo kratko vrijeme, tako da mu je stanodavac otkazao.
- Oh.
- Da, necuveno.
- Gdje bi se smjestio?
- U tvoju sobu.
- Moju sobu?
- Da.
- Oh - iznenada poskoci sa stolice. - Bože sto je ovdje vruce, zar ne?
- Dobro, ocito nece biti u tvojoj spavacoj sobi - ispravi se Dick. - U tvojoj dnevnoj sobi. Vidjevši da se zapravo tamo nisi ni uselila, pomislili smo da neceš imati ništa protiv...
- Stvarno nemam ništa protiv - rece Jo, stojeci pored kuhinjskog prozora.
- Mislim - nastavi Dick - dijelit cete kupaonicu, dakako...
- U redu - rece ona slabašnim glasom, okrenuvši ledja vrtu.
- Ali, znaš, on je vrlo uredan - uvjeravao ju je Dick. - Neceš ga ni primijetiti.
Ona ponovno baci pogled prema vrtu. - Mmm.
- Usto, gotovo je cijeli dan na poslu. Osim kad negdje ne banci, jasno. A ne kao mi oženjeni starci.
- Oh.
- Dakle, ono što smo htjeli znati, to jest ja i Josh, jer Vanessa još ništa naravno ne zna, jest imaš li nešto protiv da se Josh useli u sobu do tvoje.
Jo mu okrene leđa. - Nemam - rece.
- Ili ... ili je li to OK?
Jo uzdahne. Tek što je pomislila kako ce Dick ponoviti pitanje, francuska se vrata otvore i Josh stupi u kuhinju. Pozdrav joj zapne u grlu. On je, međutim, ni ne pozdravi i ona je promatrala njegove spore i lagane korake dok se približavao.
- Šef mi kaže da mogu raditi i kod kuce cijeli iduci tjedan - obrati se on Dicku. - Srecom da sam sinoc ponio svoj laptop.
- Siguran si da nemaju ništa protiv? - zapita Dick. Josh odmahne glavom. - Sudeci po lijecnickoj ispricnici ne bih trebao uopce raditi, stoga su svjesni da ovako samo mogu profitirati.
Josh se nasloni na oblu radnu plocu nasuprot Jo i prekriži ruke.
- Onda, jesu li djeca u školi? - upita je. Klimnula je.
- Jo nema ništa protiv da se doseliš u sobu do njezine - javi se Dick. - Je li tako Jo?
Josh je ozbiljno pogleda. Ona trepne.
- Ne, jasno da ne - rece.
- Spavaš li gola, ili ima nešto slicno za što bih trebao znati? - upita je Josh.
- Ništa takvoga - krenula je u susjednu prostoriju, dovršiti glacanje.
- Oh, OK. Znaci samo ja to radim. Jo se kratko nasmije.
- I obecavam ti da cu kucati - pridoda.
- Sjajno.
- Osim ako ne zaboravim, jasno.
- Dobro.
Josh se okrene prema Dicku: - Cini se da smo sve sredili.
- Još nam ostaje da o svemu obavijestimo Vanessu - rece Dick.
Sobom kao da je prostrujao ledeni zrak.
- Bolje da te ostavimo na miru dok glacaš - Dick ce tiho. Dok je prolazio pored Jo lagano ju je okrznuo, potom joj namignuo i rekao: - Ne daj mu da te ometa.
- O, sinoc me je dovoljno uznemirio - Jo se pokušala nasmijati.
- Mislio sam da te netko možda vec ometa - rece Josh ljubazno.
U vrijeme rucka Dick je otišao na posao, Josh je obavljao telefonske razgovore, a Jo je otišla po Tallulah, tek napola dovršivši glacanje.
***
U međuvremenu, Vanessa je došla u Soho, tocnije u klub "Groucho".
Clanovi kluba sjedili su za šankom, raspravljajuci o malim samodopadnim zamislima, dok je Max vodio Vanessu, Toma i Anthonyja kroz restoran do stola u dnu sale. Nažalost, trenutacno nije bilo ni jedne slavne osobe unutra, zbog cega su se svi nazocni osjecali manje važni u vlastitim ocima nego što bi to željeli.
Ova posebna mala, samodopadna grupica sjela je za stol u kutu, Vanessa nasuprot Anthonyju, Max nasuprot Tomu.
Vanessa se osjecala pomalo stresno uslijed kombinacije nedostatka sna i straha da bi ih Jo mogla napustiti. Da veceras dođe doma i ugleda vanzemaljce kako vrše eksperimente nad njezinom obitelji, znala je da bi joj prva pomisao bila: "Ostavite dadilju". Bio je ovo jedan od onih stresnih dana kad bi osjecala nekontrolirano neprijateljstvo spram svog supruga, što se obicno manifestiralo kroz iznenadne navale bijesa svaki put kad bi na njega pomislila. Nije bila rijec o necemu posebno, vec bi joj naprosto sve išlo na živce - pogled na njega kako ležerno toci brandy za Jo dok ona ispraca policajce, pogled na njega kako toci brandy za Josha dok ona sprema djecu u krevet, pomisao na njega kako jadikuje zbog nedostatka sna i zatim se odlucuje na slobodno jutro. Ništa posebno, i sve skupa.
Anthony i Max bili su u dobrom raspoloženju, ispunjeni optimizmom i razmetljivim samopouzdanjem; Max jer je imao priliku razglasiti svima potanko o svakom aspektu dobivenog posla, dok se Anthony ocajnicki trudio prikriti Tomov urođeni pesimizam. Toliko se usiljeno smiješio da se pobojao kako ce dobiti napadaj grcenja vilice.
- Bacit cemo one iz McFarleyjsa na koljena - ustvrdio je Max ponad svoje šalice kave - muda ce im izaci na usta.
- Kakva predivna slika - rece Tom. - Potrudit cu se da je iskoristim.
Max se gromko nasmijao, dok ih je Anthony sve dojmio svojim još širim cerekom.
- Dakle! Decki! - rece Max tonom zbog kojeg su se Tom i Anthony zgrozili. Izvinuo je svoje elasticne obrve visoko prema svom širokom celu. - Imate li vec nekakve zamisli? Najbolji kreativni tim u agenciji ukrade za sebe nekoliko dragocjenih sekunda ne bi li izmijenili znacajne poglede, a potom pogledaše prema Maxu.
- Pa - konacno prozbori Anthony - istina je da smo nešto na brzaka mozgali prije rucka, tako da imamo nekoliko ideja.
Max se široko naceri prema Vanessi. - Što sam ti govorio? Ovi su momci genijalci. Genijalci.
Anthony nije osjecao potrebu da objasni kako je najbolje što su uspjeli osmisliti bio patuljak odjeven kao telefon uz popratni slogan - "Uz VC konkurencija je patuljasta."
- U srijedu se nalazim s projektantima - rece Vanessa - kako bismo razvili strategiju, a potom slijedi sastanak s ljudima iz VC-a, u petak ujutro. Izvijestit cu vas o svemu što je prije moguce.
- Kad je prezentacija? - pitao je Anthony.
- Za cetrnaest dana.
- Sranje! - uzviknuo je Tom. - Imamo samo dva tjedna?
- Aha - rece Max, ponovno upalivši svoju cigaretu. - Upravo zbog toga sam ukljucio najbolje ljude.
Tom i Anthony u tišini iskape svoje vino.
Nakon rucka, dok su svi pješice išli do ureda, Anthony je posve prirodno koracao uz Vanessu.
- Tom je malo napet, zar ne? - zapita ona nakon nekog vremena.
- To valjda ide uz kreativnost - odvrati Anthony.
- Siguran si da je dorastao ovome?
Anthony se tako naglo okrene prema njoj da je morala lagano uzmaknuti kako se ne bi sudarili. Bio je toliko nizak da ga je mogla gledati izravno u oci bez da imalo podigne glavu.
- Vanessa.
- Hmm?
- To je covjek koji je stvorio Bobbyja Pavijana. Pogledi im ostadoše prikovani.
- U pravu si - rece ona. - Žao mije.
- Hej, sve je u redu - nasmiješi se on. - O tome trebaju brinuti glavonje. A tek tvoj posao. Da budem iskren, nemam pojma kako uspijevaš. Ali, bolje ti nego ja.
Nastavili su hodati jedno pored drugog, a Vanessa zamisli Dicka kako joj izgovara iste rijeci o njezinom doprinosu u kuci. Gotovo smjesta osjeti kako joj krv pocinje kipjeti.
- No, naš je posao osmišljavanje - govorio je dalje Anthony. - Zato brige prepusti nama.
Široko se osmjehnula. Bio je to osmijeh olakšanja i ona poželi da se može tako pouzdati i u sposobnosti svoga supruga.
Stojeci u dizalu ispred Anthonyja, Vanessa je u zrcalu mogla vidjeti kako on skuplja vizualne podatke o njezinom tijelu koji ce potom biti ucitani i pohranjeni. Najzad, njihovi se pogledi susretnu i on namjesti cerek posramljenog djecacica. U njezinim se ocima zrcalilo negodovanje. Zacijelo je smatrao da je ona od jucer. Zamisli Dicka kako svjedoci ovom prizoru i nasmije se u sebi.
Vrata dizala se bešumno zatvore za njom i Maxom. Decki su napokon ostali sami. Ispustiše duboke i zahvalne uzdahe.
- Proklete glavonje.
- Mm.
- Proklete, da su proklete glavonje.
- Mm.
- Misle da su popili svu pamet svijeta.
- Mm.
- A mi imamo dva prokleta tjedna za osmisliti remek - djelo.
- Mm.
Vrata dizala se otvore na posljednjem katu i oni preko plišanog tepiha odšetaše do svog ureda koji je imao prekrasan pogled.
- Mislim da ona nije tako loša.
- Pizdarija. Ona je jedna od najgorih. Anthony slegne ramenima.
- Valja nam samo doznati kako cemo s njom igrati - rece on zatvarajuci uredska vrata za sobom.
Stigavši te veceri kuci, Vanessa ustanovi kako kuhinja blista. Jo je nešto pospremala i usput cavrljala s Tallulah; Dick je pomagao Zaku s domacim zadacima; Cassandra je vjerojatno vježbala flautu u dnevnom boravku, a Josh je sjedio za stolom i tipkao nešto u svoj laptop, povremeno tjerajuci macke kojima je tipkovnica postala novo središte zanimanja. Vanessa osjeti rijedak trenutak posvemašnjeg zadovoljstva.
- Bok, draga! - pozdravi je Dick. - Josh ce živjeti s nama.
A, joj... Carobni trenutak rasprsnuo se kao mjehur od sapunice.
Kad su smjestili svu djecu na spavanje, Dick i Josh složiše vecericu od salate, sira i kruha, a Vanessa otvori prvu bocu vina. Uporno je zahtijevala da im se Jo pridruži.
- Pretpostavljam da bi bilo u redu da si nam barem nešto natuknuo - obrati se Vanessa Joshu.
- Ma mislio sam da cu pronaci nekoga u zamjenu - odvrati Josh, sliježuci ramenima. - Ali nisam imao srece.
- Cak ni u Crouch Endu? - sumnjicavo ce ona.
- Aha - rece on. - Cak ni u Crouch Endu. Cini se da to mjesto vrvi prokletom djecicom. Ne možeš pošteno ni popiti pivo, a da se ne pojavi neka faca s bebom okacenom na prsima i žali se kako je kronicno neispavan, kao da želi odlicje zbog toga.
- O Bože! - rece Vanessa. - Najbolje da djeca ostanu sa ženama u sobicku, tako da ih se uopce ne vidi.
- Samo sam htio reci - naceri se Josh, zanemarujuci Dickov upozoravajuci bljesak u ocima - kitovi mojih godina bi radije živjeli negdje drugdje.
- Pretpostavljam da bi ti idealna cimerica bila Claudia Shiffer - promrmljala je Vanessa.
- Pa nisam baš toliko plitak - rece Josh i letimice pogleda u Jo. - Snašao bih se ja i s Yasmin Le Bon.
- Dakle - zakljuci Vanessa - ako se Dick slaže, onda ni ja nemam ništa protiv. Sve dok je Jo zadovoljna što ce s tobom dijeliti apartman.
Josh se okrene prema Jo, a ona pocne zuriti u dva tamno smeđa jezera, koja su otkrivala kako se on silno zabavlja situacijom.
- Onda, Jo? - on ce. - Kako je to kad se Vanessa brine o tvojim osjecajima? Jer ja to još nisam doživio.
- Da povremeno pokažeš dobru volju i pripaziš na djecu - izjavi Vanessa - brinula bi se i o tvojim osjecajima.
- Nisam znao da je moja životna uloga - odvrati Josh smireno, mažuci maslac na kruh - brinuti se o drugoj obitelji mog oca zbog koje je ostavio moju obitelj.
Nastupi mucna tišina.
- Ma dajte ljudi - konacno procijedi Dick. - Ma dajte...
Jo zamijeti da Josh nije pojeo svoj sendvic.
Uz svježu vecernju kavu i kineski zeleni caj sa svježim mentolom iz ducana s organski proizvedenom hranom, Josh je objašnjavao Vanessi kako ce ovaj prvi tjedan, ili dulje, biti kod kuce dok se ne oporavi i bude sposoban ici s podzemnom željeznicom.
- Prometna gužva je prava nocna mora - govorio je. - Stoga cu neko vrijeme posao obavljati kod kuce, jer ne kanim još više ozlijediti svoj ionako išcašeni clanak i vec polomljene kosti gužvajuci se u podzemnoj. Lijecnik je rekao kako moram mirovati dva tjedna. Takoreci. Ali ne mogu si priuštiti dva slobodna tjedna, pa cu raditi u kuci. Baš ce biti fora -skenirao je Jo ocima - dijeliti ured s vašom nevjerojatno ucinkovitom dadiljom.
Dick i Vanessa ga znacajno pogledaše.
- Hej! Ne gledajte u mene - rece on. - Nisam ja kriv što mi je tijelo puno masnica. Podigne cašu i nazdravi, gledajuci u Jo sa zlokobnim bljeskom u ocima. - Na tomu možete zahvaliti ovoj psiho-dadilji.
Vanessa duboko uzdahne i spusti svoju cašu vina. Jo je gotovo mogla cuti kako su se Dickovi guzovi zgrcili.
- Joshua - pocne Vanessa. - Mislim da cemo morati ozbiljno porazgovarati.
Obratila mu se tonom kao da se pokakio u njezinu cipelu.
- Dick i ja iskreno žalimo što si nastradao u našoj kuci, a mislim da mogu sa sigurnošcu izjaviti kako i Jo jednako žali.
Dick i Jo naglo klimnu glavama u pokušaju bešumnog odobravanja.
- No - nastavi Vanessa - ako misliš da bismo radije imali dadilju koja bi prespavala provalu, umjesto dadilje koja se oduprla vlastitom užasu i pozvala policiju, tada si veca budala nego što izgledaš.
Joshovo se ukoceno tijelo ukocilo još više.
- Dobro, dobro... - pocne Dick.
- Richard! - povice Vanessa, kao da je njezin muž uzeo kakicu iz cipele i poceo je jesti. - Mogu se nositi s ovim, hvala ti lijepo.
Ako je postojala i najmanja dvojba u svezi s ovim, u trenutku je nestala.
- Što se nas tice - Vanessa ponovno usmjeri svoju pozornost na Josha - pružio si Jo jedinstvenu priliku da dokaže koliko je dosljedna svome poslu i našoj obitelji kao i - ucini dramaticnu stanku zbog koje je i zlatna ribica postala napeta - tocno koliko ti nisi. Jo se preplašeno trgne. - Daljnji dvosmisleni komentari o našoj dadilji, za koju je ocito da nakon herojske noci nije dovoljno placena, naprosto se nece tolerirati pod ovim krovom.
Nakon ovog malog monologa uslijedila je tišina koju su tek povremeno prekidali Molly i Bolly, koji su odabrali upravo ovaj trenutak za podizanje svojih desnih nogu kako bi odmjereno i sinkronizirano pomno istražili vlastite stražnjice.
- Nadam se da sam bila jasna, Joshua? - najzad upita Vanessa.
Ponovno stanka.
- Kristalno - odvratio je on tiho.
Vanessa se sad okrene prema Jo obracajuci joj se tonom Pepeljuge koja doziva svoju omiljenu pahuljastu mackicu.
- Zapravo, Jo, još nismo o tome razgovarali, ali znam da ce se Dick složiti sa mnom. Doista bismo ti voljeli ponuditi povišicu.
Jo ostade toliko šokirana da nije uspjela ni zamijetiti reakciju dvojice muškaraca.
***
Nakon vecere Jo je morala premjestiti nekolicinu stvari koje je bila smjestila u garderobu, dok je za to vrijeme Josh unosio svoje stvari. Ranije tog dana Dick je otišao do Ikeinog ducana i nabavio za Jo mali ormar i sicušan stolic, koji je trebao zamijeniti njezin toaletni stol. Njoj je to odgovaralo.
Potišteno je pregledavala svoju neraspakiranu odjecu, potom odmakne kosu što joj je pala preko lica i krene na posao, no uto ustanovi kako Josh stoji navratima, promatrajuci je gotovo s jednakom tugom na licu.
Najednom podigne bocu vina i dvije caše, i namjesti osmijeh za koji je Jo pretpostavila da je iziskivao silan napor. - Može malo talijanskog?
- Oh - ona ce.
- Da se oboje opustimo nakon pustolovina. Ona vrlo polako i pažljivo klimne, kao da je nastojala utisnuti u glavu ovo nenadano ulagivanje, a Josh krene tociti vino u caše, pomalo groznicavo. - I da uspijem zaboraviti na to da me oceva supruga ne podnosi - pruži joj punu cašu vina i ona je primi. Dok ju je uzimala, netremice su se gledali.
- Hvala.
- I dakako - on se nasmije, prije negoli ce pustiti cašu - kako bih otupio tvoje osjecaje. Nipošto ne bih želio da pozoveš policiju ako ucinim neki nagli pokret.
Jo zacu sebe kako se glasno smije. - To nije fer -rece ona tiho, ne usuđujuci se istrgnuti cašu iz njegove ruke. - Zbilja si me preplašio.
- Stvarno? Žao mije zbog toga - rece on i konacno joj dopusti da uzme vino. Ona ga ispije do zadnje kapi.
- Oprošteno - rece vedro, okrenuvši se.
U tišini su raspremali svatko svoje stvari, ne racunajuci Joino tiho štucanje. Kad joj je zazvonio mobitel, ona ga uze u ruke, vidi da je Shaun i srdito ga iskljuci. Najmanje što je sad trebala, bila je još jedna lekcija spocitavanja, osobito pred Joshom.
Oboje su prilicno brzo završili s raspakiranjem. Kasnije je Josh došepao do Joine sobe i polako sjeo na njezin krevet, stavljajuci vino na pod između njih. Smiješio se dovoljno uljudno, ali ona je i dalje dvojila. Obazrivo se oslonila leđima o zid, puštajuci da joj pramenovi kose slobodno padaju na lice.
- Dakle - pocne on. - Kako ti se sviđa raditi za cudovišta?
- Dobro je - rece ona oprezno.
- Ma daj - rece Josh. - Totalno su ludi, svi skupa. Jo se prisili na nešto zašto se nadala da izgleda kao ležeran osmijeh. - Posao je naporan - priznala je - ali klinci su sjajni.
- Aha - složi se Josh, izvijajuci kutove usana u tajanstveni smiješak. - Jesu.
Oboje su klimnuli pa se neko vrijeme smiješili.
- Pa - pridoda on, otpijajuci gutljaj vina. - Buduci da je stari poludio pod stare dani i poceo ispocetka, nisam mogao poželjeti bolji nakot.
Join je mozak groznicavo pretraživao sve mogucnosti odgovora, a potom stao. Odluci se za promjenu taktike.
- Je li se tvoja mama preudala?
Dok je Josh odmahivao glavom, Jo je proucavala njegovo lice ne bi li uocila ijedan nagovještaj žene s prodornim ocima i oporim glasom koju je nedavno upoznala.
- Je li ti ovo prvi put da si otišla od kuce? - upita je Josh.
Jo zatakne kosu za uho. - Zar je to tako ocito? Josh slegne ramenima, a ona osjeti potrebu da prekine tišinu.
- Pretpostavljam da jesam pomalo nesigurna - priznala je. - Sve je toliko drukcije. Josh je šutio. - Možda sam zbog toga i pretjerala sinoc - otpije malo vina. Kad ga je ponovno pogledala, tako je prodorno zurio u nju da se naježila. Ona se zabulji u drveni pod.
- Mislim da si iznimno hrabra - rece najzad.
- Zvala sam policiju skrivena ispod popluna - napravi grimasu. - Jedva sam uspjela okrenuti broj, koliko sam se tresla.
Ponovno uslijedi stanka. Ovaj put je Jo hrabro izdržala.
- Upravo tako - napokon prozbori Josh - bila si prestravljena, a opet si to ucinila.
Jo otpije još malo vina i osjeti kako joj toplina struji tijelom.
- Ljudima se baš ne sviđa kad si odvažan, zar ne? - najednom zapita ona. - Kao da žele da se bojiš jer im to dopušta da se ne upuštaju u daljnje rizike.
Josh okrene glavu prema njoj, namrštivši se.
- Moja odluka da odem od kuce nije baš naišla na razumijevanje - pojasnila je, uzimajuci još jedan gutljaj i razmišljajuci nije li vec dovoljno popila.
- Ah - rece on. - Kod nekog posebno?
Jo je ponovno cula u glavi Shaunovo negodovanje, no njezina srdžba najednom nestane. - Kod svih - rece mrko.
- Zbilja? Opa - odvrati Josh.
Jo ga sumnjicavo pogleda uvjerena kako joj se izruguje. No na njegovu licu nije mogla procitati nikakav znak ismijavanja.
- Zacijelo si vrlo snažna osoba kad se s time možeš nositi - nastavio je.
Pokušala je progovoriti, međutim neuspješno, te slegne ramenima i otpije još jedan gutljaj.
- Neka ostane među nama - nastavio je Josh - volio bih da imam toliko hrabrosti.
- I ti bi se negdje odselio? - zapita ga Jo. Odmahnuo je glavom. - Volio bih promijeniti posao. Ali nemam pojma što bih drugo radio, a znam da bi me roditelji zadavili.
Jo uzdahne: - Pricaj mi tome - rece ona suosjecajno. Pogodi cija je zamisao bila da pocnem raditi kao dadilja?
- Tvojih roditelja?
- Bez greške.
- A što si ti željela?
- Ma niš ... glupo je...
- Nastavi.
- Vjerojatno su bili u pravu.
- Kaži mi.
Jo duboko udahne. - Željela sam postati.... nemoj mi se smijati...
- Necu...
- Željela sam postati antropolog. Otpije još malo vina.
- Uauu - zadivljeno ce Josh. - Fantasticno. Ona slegne ramenima. - Kad si mlad, pun si blesavih ideja.
- Što ima blesavo u tome?
- U svakom slucaju, sad sam dadilja. I to je dovoljno teško, a kamoli još i dadilja koja je otišla iz okrilja svog toplog doma.
Josh se nagne prema njoj i natoci još vina u njezinu cašu.
- Ne, hvala - rece ona tek kad joj je natocio.
- Pa, kako to da si se odlucila otici?
Pažljivo je odmjeravala svaku rijec. - Zbog potrebe da si dokažem kako dosadašnje odluke nisam donosila linijom manjeg otpora.
Gledali su se u oci, a onda je Josh obazrivo klimnuo. - Kužim - prošaptao je - kužim što želiš reci.
Kosa joj se ponovno raspe po licu, te ona spusti svoju cašu kako bi je skupila u labavi konjski rep. Potom pocne pogledavati okolo po sobi, da bi najzad pogledala u Josha i ustanovila kako je on pomno promatra. Upravo je kanila objaviti kako zbilja treba malo odspavati, kadli se on široko i toplo nasmiješi i podigne cašu prema njoj.
- Dakle - promrmljao je - za prave odluke. Jedva da je bila svjesna kako je upravo svjedocila jednoj znacajnoj odluci. Podigne svoju cašu, uzvrati
mu smiješak i oni se kucnuše. - Za prave odluke - složi se ona i otpije vino do kraja.
Te je noci zaspala uz zvuke Joshovog hromog tapkanja po sobi, te je cvrsto spavala cijelu noc, prvi put otkako je ovamo došla.
***
Tijekom iduceg tjedna, Jo je doznala kako prosjecan racunovođa ucini otprilike pola od kolicine posla kojeg za isto vrijeme ucini prosjecna dadilja. Josh bi obicno ranije ustao i radio dva sata dok se ona ne bi vratila u kucu. Potom bi se odlucio na dvosatnu pauzu za caj, te bi dokono tipkajuci po svom laptopu, cavrljao s njom dok ona glaca. Isprva joj je njegova nazocnost bila pomalo zastrašujuca, no postupno su konverzacijske pauze bivale sve krace, a napetost je nestajala sve dok ona konacno nije postala sasvim opuštena. Zapravo, ostala je zapanjena shvativši koliko joj se promijenio život što ima nekoga s kim može cavrljati tijekom dana.
Nakon nekog vremena prestao je propitkivati hoce li pozvati policiju svaki put kad bi naglo ustao i kad ce se više odluciti plesati u njegovu krilu. Također se poceo vrzmati okolo, slijedeci je kad bi odlazila pospremati djecje sobe. "Dobra vježba za moje noge" , govorio bi. Znala bi usporiti i pricekati ga, narocito jer je još pomalo osjecala krivnju buduci da je bila glavni uzrok za njegovo, ocito, bolno stanje. Pored toga, ne može se nipošto reci da joj je druženje s njim teško padalo buduci da je vecinu vremena provodila smijuci se. Jedno jutro, ni sama ne znajuci kako je do toga došlo, zapoceli su razgovarati o rastavi njegovih roditelja. Ispostavilo se da je Dick imao aferu sa svojom tajnicom, preko cega Joshova majka nikako nije mogla prijeci.
- Kakva šteta - rekao je tužno. - Obitelj se raspala zauvijek - zapucketao je prstima - samo tako.
- To je zbilja užasno - rekla je Jo.
- Svojedobno je bilo totalno sranje - rece on klimnuvši. - Nije baš zgodno izgubiti tatu u dobi od cetrnaest godina.
- Ali sad je vaš odnos prijateljski, zar ne? Cinilo se kao da je Josh o ovome malo promislio.
- Aha, dobri smo si. Usto, takve se stvari stalno događaju. Jo klimne.
- Treba ici dalje - nastavio je. - Ali sam tada shvatio kako nevjera može biti razorna. Sve je u povjerenju - rece brzo prije negoli ce promijeniti temu.
Što je više razgovarala s Joshom, postajala je svjesnija kako se Shaun ne snalazi u normalnoj konverzaciji. Bilo je dana kad su mogli cavrljati gotovo o svemu, ali nekako nikad nisu uspijevali razgovarati o njihovom ljubavnom životu. Jo je imala dojam kako je to tabu-tema. No što su više caskali i što se više ona osjecala bližom Joshu - a osjecala se vec nevjerojatno bliskom - to je više osjecala kako se krivo predstavlja. Ipak, nikako nije mogla pronaci prikladan trenutak da spomene Shauna, a da to ne zvuci nespretno i netakticno.
Zapodjenula je razgovor o ovome za vrijeme jedne nedjeljne terapeutske seanse s djevojkama.
- Da nešto razjasnimo - pocela je Pippa. - Uspjela si cak ni nagovijestiti cinjenicu - cak ni usput - da si u vezi s istim momkom vec šest godina.
Jo je klimnula.
- Stalno cekam pravi trenutak - bila je uporna - ali je teško samo tako izjaviti: "Dodaj mi tanjur, imam decka."
- Ali vi ste samo prijatelji - rekla je Rachel - kroz razgovor se lako dode na tu temu.
- Ma znam - složila se Jo - i ja sam to mislila, ali svaki put kad to želim reci imam osjecaj da ce to izgledati kao da ga želim držati na distanci ili nešto tako, a onda bi ispala bahata.
- Jeste li vi zbilja samo prijatelji? - upitala je Rachel.
- Naravno - inzistirala je Jo.
- Hmm - javila se Pippa. - Cini se da nisi imala problema reci meni o tome.
- Ali, ti si me pitala.
- Istina.
- A osim toga ti mi se ne sviđaš.
- AHA! - uskliknule su djevojke uglas. Jo se nacerila.
- Buduci da me on nije ni pitao imam li decka - rekla je - ocito je da ga ne zanimam.
- Bi li se što promijenilo da je pitao?
Jo je promislila o ovome. Zatim se sjeti Shauna. Slegnula je ramenima, osjecajuci se mizerno. Nakon trenutka tišine, Gabriella je također imala nešto za pitati.
- Onda, kako taj Josh Kicoš izgleda? Jo zaklopi oci. - Kao Ioan Gruffudd. Djevojkama je trebalo nekoliko trenutaka kako
bi pokazale koliko ih se ovo dojmilo.
- Moj Bože! - usklikne Pippa. - Pa ti živiš s "Hornblowerom".
- Da - priznala je Jo. - Samo što nema bermuda hlacice. I nije tako sparno.
Nastupi poduži muk.
- Dakle - prva se javi Pippa. - Mislim da je sve vrlo jednostavno. Cim pocneš puhati u njegov rog, s jadnim je Shaunom gotovo.
- O, Bože! - uspjela je Jo progovoriti kroz navalu smijeha. - Ali ja imam decka! Decka koji uskoro dolazi.
- Cini se da je onda neizbježno da Josh dozna - nasmije se Rachel.
Jo smjesta potonuše sve lađe.
- Ne brini - rece Pippa. - Imaš još dosta vremena prije nego Shaun dođe. Imaš obvezu pronaci prikladan trenutak.
Ovo je bio prvi put u njihovom kratkom druženju da je Pippa bila u krivu. U danima što su uslijedili, tema se našla na vrhu Joina jezika mnogo puta, no svaki put kad bi shvatila da razgovor ide u tom smjeru ona bi ga nekako preusmjerila. Bila je uvjerena da ce zvucati ili bahato ili pateticno ili da ce se osjecati krivom što to nije dosad spomenula - kako bi drukcije Josh mogao protumaciti taj izljev istine osim kao izravan nacin kojim mu daje do znanja da se drži podalje od nje? Jer, cak nije ništa ni pokušao, ništa takvoga. Vjerojatno ga na poslu oblijece gomila djevojaka, što objašnjava njegovu opuštenost u njezinom društvu. Sto je ono Dick jednom rekao za
njega? Da ga djevojke cekaju u redovima, ili nešto slicno. Cinjenica je bila ta da on naprosto nije bio zainteresiran za nju, sto je dobro, naravno, buduci da je u vezi sa Shaunom. A posljednje što je htjela bilo je povrijediti Josha. A pretposljednje sto je htjela bilo je da ga odbije, u slucaju da je ipak zainteresiran.
Sto je dulje oklijevala, postajalo joj je sve teže, jer svaki put kad bi pomislila na Joshovo geslo kako je sve u povjerenju, osjetila bi kamen u grlu, u slucaju da je smatra neobuzdanom namigušom. Osjecala se stjeranom u kut, a izlaz se nije nazirao.
Pocela je zvati Shauna iz automobila, te se tješila time kako je to jedino mjesto gdje ima privatnost. Bila je to istina, uostalom. Josh je cijelo vrijeme boravio ili u njezinoj sobi ili u susjednoj, štoviše, vrata između njihovih soba bila su neprestano otvorena, osim tijekom noci.
Ona, međutim, još uvijek nije oprostila Shaunu što se ponašao poput nekakvog staratelja umjesto poput decka, onda kad mu je ispricala što se dogodilo one noci kad je Josh došao, no uspostavili su prešutno primirje. On joj je rekao kako mu silno nedostaje, a ona njemu da se raduje njegovom posjetu. Bila je uvjerena kako ce sve doci na svoje mjesto kad ga napokon vidi. Pocela je odbrojavati dane, ispunjena lošim slutnjama.
Jedne veceri, dok je Vanessa radila do kasno, a Dick spavao u sobi za odmor, Jo je gledala televiziju i razmišljala koliko ce se Josh zadržati u kupaonici. Cula je zvono na vratima, a potom Dicka kako ih otvara. Nemalo se iznenadila kad se on pojavio na vratima njezine sobe s jednim od policajaca koji su se onako promptno reagirali u noci kad se zbio incident.
- Pogledaj koga sam našao ispred vrata! - rece Dick. - Jednog od onih finih ljudi što su mi napali sina.
- O da - rece Gerry. - Još jednom, oprostite zbog neugodnosti.
- Bez brige - odvrati Dick. - Preboljet ce on to kroz ... ooo ... pa nekoliko mjeseci. Nego kažite vi meni, jeste li vi bili onaj koji je smrdio na pasje govno ili je to bio onaj drugi?
- Bio je to onaj drugi. Definitivno, onaj drugi.
- Izvrsno. Izvrsno.
Pogledao je prema Jo i rekao: - Pa ostavit cu vas nasamo - i ostavi ih same.
- Bok - pozdravila je Jo smeteno.
- Bok ti - odvratio je on, prišavši joj nekoliko koraka bliže. - Htio sam, naime, samo provjeriti kako si. One si se noci doimala u prilicno lošem stanju.
- O Bože, znam - požurila je Jo, nalazeci se s njim na sredini kuhinje. - Zbilja mi je žao zbog svega. Sad sam dobro. Neizmjerno vam hvala. Pocela se poigravati sa svojom kosom.
- Imam nešto za tebe - izvadi posjetnicu. - To je broj Plavog telefona. Ponekad se kod ljudi javi zakašnjela reakcija na šok.
- Oh - uzdahnula je. - Hvala vam.
Uzela je posjetnicu, naslonila se na radnu plohu i smijuljila se prema Gerryju. On je uzvratio smiješak i prišao joj još bliže. Procitala je tekst na posjetnici i nekoliko puta klimnula. Dovršivši, krene ponovno citati. Potom ispuni stanku koja je uslijedila s nekoliko daljnjih klimanja.
- Znaci, nije bilo više provala u noci? - upitao je.
- Ne. Hvala.
- Dobro. Dobro. I opuštena si u krevetu.
- Paa, da...
- I po noci?
- Da. Hvala.
- U svakom slucaju, stvar je u tome, samo me je zanimalo...
Uto su se otvorila vrata Joine sobe i na njima se pojavi Josh. Cim je vidio Gerryja, sledio se. Cinilo se kao da se i Gerry sledio. Obojica su se sledila. Jo je vec neko vrijeme bila sledjena.
- Gledaj! - obratila se Joshu. - To je ... od neku vecer...
- Ah, da! - uskliknuo je Josh. - Onaj fini gospon koji me je prebio.
- Gerry - rekao je Gerry, pružajuci ruku. - Zovite me Gerry.
- Kao Tom i Jerry? - upitao je Josh, rukujuci se s njim.
- Ne, s Gerry sa "G".
Dva su muškarca klimala jedan drugome i nastavila se rukovati vrlo cvrsto i s velikom odlucnošcu. Kad su napokon prestali, Gerry se odmakne jedan korak od Jo.
- Baš sam pitao Jo je li sad sve u redu - rece on uzgredno.
Josh je trznuo glavom.
- I osjeca li se sigurnom - nastavio je Gerry. - Znate, po noci.
- Oh, shvacam! - najednom je uskliknuo Josh. - Poput odnosa s klijentom! Uauu! Nisam znao da vi decki tako radite.
- Pa, nije da je to neko pravilo...
- Aha - klimnuo je Josh polako - u pravilu ne. Ali vi volite kršiti pravila, zar ne? Nešto kao buntovnik, a? Nije vas briga koga cete ozlijediti, ali se itekako brinete za usrani odnos s klijentom.
Jo se usiljeno nasmijala. Motrila je dvojicu muškaraca kako zure jedan u drugog. Još nikad nije prisustvovala suceljavanju nakon borbe. Gotovo da je mogla cuti glas Davida Attenborougha u pozadini.
- Samo sam donio za Jo posjetnicu Plavog telefona - rece Gerry pomirljivo. - Ponekad se ljudima javi zakašnjela reakcija na šok.
- Zbilja? Kod mene nije tako - rekao je Josh. - Meni se javio cim sam bio napadnut.
- Ah, da, žao mi je zbog toga - rekao je Gerry. - Strašna greška.
- Hvala vam lijepa. To ce ublažiti moju strašnu bol.
Gerry mu potom okrene leda i pogleda prema Jo.
- Na posjetnici je i moj broj - rekao je. - Osjetiš li potrebu za razgovorom, slobodno nazovi. Vjeruj mi, znam koliko sve skupa može biti stresno.
- Aha, ja također - nadodao je Josh iza njegovih leđa.
- Doista vam zahvaljujem - brzo je rekla Jo. - Zbilja ste ljubazni.
- Nema na cemu - kazao je Gerry. - Ako nekad poželiš izaci, možda... - nakašljao se nakon što je Josh frknuo. - Osim... - Gerry najednom okrene lice prema Joshu i uperi prst u njih dvoje - ako vas dvoje...
- Bože sacuvaj! - rekoše njih dvoje uglas. Jo, međutim, nije promaklo kako je Josh bio daleko glasniji.
Gerry se smiješio prema Jo. Ona iskrivi lice u grimasu. Sad je bilo pravo vrijeme da spomene decka. Decka s kojim je u vezi vec šest godina. Koji ce uskoro doci u posjet. Na ruku joj je išla cak i podulja stanka.
Stanka je još uvijek trajala.
Ali, kako ce to zvucati Joshu da sad spomene Shauna - nakon sto je provela toliko vremena s njim bez ikakve i najmanje naznake o tomu? Kakav užasan nacin da se sve dozna. I nece li se doimati bešcutnom ako tako lako odbije Gerryja, kad su njegova nastojanja najvjerojatnije samo prijateljska? Ili, hoce li Josh pomisliti kako ona zapravo laže Gerryju, da ne postoji nikakav decko, te da je stoga ona nestabilna i ne zaslužuje povjerenje? Kako god da bilo, valjalo je nekako prekinuti tišinu.
- Imam nekoliko prijateljica - cula se kako izgovara - koje bi silno voljele upoznati neke ... decke ... prijatelje...
Gerryjeva je klonulost bila ocita.
- Pa ako imaš neke prijatelje... - nastavila je dok joj je srce snažno tuklo.
- O, sjajno! - oduševio se Gerry. - Što više, to bolje! Dobro, imam tvoj broj od prije neku vecer.
Jo je klimnula, pogleda prikovanog za pod i odmaknula kosu sa lica.
- Sam cu izaci - rekao je, spremajuci se za odlazak.
- Pa sam si ušao - promrmljao je Josh dok je Gerry prolazio pored njega.
- Ako se dobro sjecam - promrmljao je Gerry s kuhinjskih vrata - i ti isto.
Okrenuo se prema Jo i uputio joj široki osmijeh koji ga ucini gotovo privlacnim.
- Bok, onda - rekao je. - Cujemo se uskoro.
Jo i Josh su slušali kako se Gerry udaljava niz hodnik i za sobom zatvara vrata. Jo ustanovi kako je sad pravo vrijeme da spomene Shauna. Ovo je bio trenutak koji je cekala! Mogla bi reci kako joj je sad nezgodno zbog decka, s kojim je eto vec šest godina, koji uskoro dolazi, a zove se Shaun. Zar ga zbilja nije ni rijecju spomenula? Bože. Smiješno. Mogla bi se zakleti daje...
- Dakle - progovorio je Josh. - Nije li ovo bilo baš ljupko?
Prije negoli je dobila priliku da išta kaže, on išcezne u svoju sobu.


Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 12:56 am

***
U ponedjeljak je Vanessa sjedila na redovitom kolegiju pogrbljena nad svojom kavom, razmišljajuci zasto je ne prodaju u kriglama. Tallulah ju je tijekom noci dvaput probudila, jednom u cetiri i jednom u šest, i oba joj je puta trebalo sat vremena prije negoli je uzmogla ponovno zaspati. Za razliku od ostalih putnika u vlaku, bila je zahvalna kad se dogodio desetominutni zastoj za vrijeme kojeg se mogla našminkati, doci do daha i prisjetiti se vlastitog imena.
Sjedila je nasuprot tinejdžerici koja je ocito krenula u cjelodnevni šoping. Nije bila kadra maknuti pogled s mlade djevojke, pokušavajuci se sjetiti sebe u tim godinama, kad je sve radila iskljucivo zbog vlastitog zadovoljstva u blaženom neznanju kako bi se to jednoga dana moglo ciniti sebicnim. Od prvog trenutka kad je postala majkom, cinilo se da je definicija rijeci "sebicnost" postala spolna odrednica. Muškarac može cijeli vikend provesti na golf-terenu i dalje se smatrati obiteljskim covjekom. Žena pak može cijeli tjedan zarađivati, provoditi svaki slobodan trenutak s djecom i smatrati se sebicnom jer želi oboje. Jednog ce dana napisati knjigu na tu temu. Samo kad nadje vremena.
- I to je to - dovršila je Tricia, Vanessina pomocnica. Vanessa ju je pogledala i bila malcice iznenađena ustvrdivši da i Tricia gleda u nju. Djevojka je jamacno dovršila sa svim tjednim izvještajima.
- Hvala, Tricia - rekla je Vanessa i proslijedila s izvješcivanjem o projektu za VC. Bila je toliko umorna da joj je promakao povecani intenzitet Anthonyjevog zurenja. A bila je i potpuno nesposobna nagađati kako on uklapa izvjesne kljucne cinjenice o njoj u izvjesne kljucne cinjenice o njegovom ranojutarnjem sanjarenju.
- Dakle - zakljucila je. - Sutra se nalazim s Mirandom Simmonds, direktoricom marketinga iz VC-a, nakon cega cu moci detaljno izvijestiti Kreativni tim o tijeku razgovora. Recimo, odgovara li vam srijeda, u devet ujutro?
- Bojim se da ne možemo u devet - rekao je Tom.
- Imamo sastanak sa Sretnom djecom.
- Onda popodne?
- Flasteri Elephant.
Vanessa uzdahne. Nužno je što prije krenuti s poslom.
- Može li u 5 i 30? - upitao je Tom. - Tako ne gubimo citav jedan dan, a ja cu izbjeci kupanje s blizankama. Vuk sit - koza cijela.
Vanessa se prisili na slabašan smiješak.
- A nakon svega možemo otici na jedno picence da proslavimo - pridodao je Anthony.
Vanessa nije imala snage suprotstaviti se. Pribilježi sebi kako mora napomenuti Jo da u srijedu ode pred Cassandru nakon zbora.
Nakon sastanka, Anthonyje presretne na hodniku.
- Radujem se danu kad ceš mi podnijeti izvještaj - prozujao je dalje, gotovo je dodirnuvši bokovima.

- O, i ja jedva cekam. Hocu reci...
- Fantasticno.
***
Dok je Jo sretno glacala, tiho pjevušeci, dotle je Josh citao neke bilješke, odmarajuci nogu na kuhinjskom stolu, s mackom koja mu je gurkala petu. Cuvši zvonjavu mobitela, Jo ode u svoju sobu i javi se.
- A tu si! - krikne Sheila. - Vec sam mislila da su te prožderali!
- Sheila! - vrisne Jo, dolazeci u kuhinju. - Moj bože, pa kako si?
- Zapostavljeno, ti stara kujo.
- Ajme, oprosti. Bila sam toliko zauzeta.
- Ocito. Prezaposlena da bi me se udostojila nazvati - Jo je kroz veseli ton mogla osjetiti nagovještaj zamjeranja.
- Stvarno mije žao, Shee.
- Dakle! - Sheila se i dalje cerekala. - Cujem da imaš nove prijateljice.
- Ha? - Jo je smjestila telefon između ramena i uha, nastavljajuci s glacanjem.
- Shaun mi je sve ispricao. Neki komad imenom Pippa. Znaci li to da ceš me još rjeđe zvati?
Jo je prestala glacati.
- Shee, molim te. Nemoj mi još otežavati stvari. Nije mi lako, znaš. Ja...
Prekine je zvono na vratima. Pogledala je prema Joshu. On podigne pogled i pocne micati nogu s kuhinjskog stola. Kad je pokušao prikriti bolan izraz lica, Jo mu mahne neka prestane.
- Shee, moram ici. Netko je na vratima.
- Dobro - rece Sheila. - Bok. I prekine vezu.
- Oprosti - rece Josh. - Ova prokleta noga.
Zvono se ponovno oglasi i Jo požuri prema vratima. Bila je to Agnita, vesela Poljakinja koja je radila kao au pair u susjednoj kuci i koja je dolazila kod Fitzgeraldovih glacati sve ono što nije bilo djecje. Jo je bila uvjerena kako Agnita nikad ne nosi hulahupke, a danas je, slijedeci je niz hodnik, to bilo više nego ocito buduci da je na sebi imala bijele dokoljenke. Jo se našla kako zuri u njezinu nevjerojatno izazovnu okruglu stražnjicu, te prekori sama sebe zbog zahvalnosti sto je ostatak Agnitine tjelesne grade bio nalik arheološkom nalasku.
Bacila je pogled na sat i ustanovila kako ima još deset minuta prije nego ce morati krenuti po Tallulah. Pomisli kako bi Pippa postupila u ovoj situaciji. Otišla je u svoju sobu i okrenula Sheilin broj. Kvragu. Zauzeto. Ostavi poruku kako joj je užasno žao što nije mogla nastaviti razgovor, te da joj ima hrpu toga za ispricati. Potom pokuša dobiti Shauna. Kvragu. Također zauzeto. Ostavi i njemu poruku kako ne može docekati dan njegova dolaska. Potom prijeđe pogledom po sobi i vrati se u kuhinju. Nije bila odvec iznenađena našavši Josha kako prelazi prstima preko svoje tipkovnice, pogleda prikovanog za Agnitinu stražnjicu.
- Imaš posla? - upita ga znacajno, potrudivši se da uoci njezin osmijeh.
Iskesio se.
- O, da.
Nesvjesna svega, Agnita se ljubazno nasmiješi prema Jo, a ova joj uzvrati ekstremno širokim osmijehom.
- U redu - obrati im se oboma - idem po Tallulah. Zatim se okrene prema Joshu: - Nemoj napraviti nešto što ni ja ne bih napravila.
Agnita se ponovno nasmiješi, dok se na Joshovom licu zrcalila razmetljiva malodušnost. Jo zalupi vratima razmišljajuci o definiciji ocijukanja.
Cuvši kako su vrata zalupila, Josh teško uzdahne. S izvjesnim naporom podigne svoju nogu sa stola i odšepa do vrta, gdje se potom smjestio na klupu. Nakon nekog vremena izvadi svoj mobitel i okrene ocev broj u ducanu.
- Halo?
- Tata, ja sam.
- Kako se osjecaš?
Josh na trenutak zastane.
- Nemocno. Ti?
- Mirim se sa sudbinom.
- Nemoj tako. Riskirao si i nije se isplatilo. Ja cu se potruditi i vec ti nekako pomoci.
- Kako?
- Ne brini se.
Dick uzdahne. - Ne mogu vjerovati u što sam se uvalio.
- Tata, prestani sam sebe muciti. Uslijedi stanka.
- Sve bi bilo u redu - rece Josh - da nije bilo onog sranja neku vecer.
- Zašto jednostavno nisi uzeo svoj kljuc?
- Zaboravio sam. A netko me je zaboravio obavijestiti da dadilja živi pored kuhinje, zar ne? Mislio sam da ce me nasmrt pretuci.
- Pa što si mislio gdje dadilja živi?
- Nemam pojma! Pod stubama? U našim momackim stanovima nemamo dadilje. Nažalost.
Dick ispusti još jedan uzdah.
- A onda još - nastavi Josh - dodje Vanessa i da joj povišicu! Nemoj me krivo shvatiti, nipošto ne bih htio da djevojka skapava, ali...
- Ma znam. Situacija nije idealna, Josh i žao mi je zbog toga. Nakon svega što si...
- Ne, Bože, tata, meni je žao. Samo sam ... želio pomoci. Ali, ponovno sam zabrljao.
- Josh, pomažeš mi samim tim što si uz mene. Josh je šutio.
- Sine, nisi ti odgovoran za moje ... zbog ovoga. Ponovno tišina.
- Moram se sad vratiti - rece Dick. - Bok, sine. U prodavaonici ploca, Dick je odložio telefon, uzeo jaknu i treci put tog jutra zakljucao vrata za sobom. Josh obori pogled na svoj zavoj, odšepa natrag u kuhinju i nastavi s poslom.
***

U srijedu, negdje u vrijeme caja, Jo je pozvala Pippu i Georgianu da dođu u posjet. Pridružio im se i Sebastian James, buduci da im je majka bila na pilotes vježbama. Jo je izašla Zaku u susret obukavši se u kostim macke, koji se sastojao od crno-bijele kape od macjeg krzna i s macjim ušima, rukavica oblika macjih šapica i crno-bijelog macjeg repa, dok ju je portretirao. Za vrijeme caja i cokoladnih kolacica Zak je pokazao svoj crtež Jo kao žene-macke, Jo je obavijestila Pippu o Shaunovom posjetu, dok je za to vrijeme Sebastian James napunio svoje pelene.
- Kamo da odvedem Shauna? - upita Jo. - Pitala bih Gerryja, ali mislim da to ne bi baš bilo prikladno.
- Ooh - nato ce Pippa. - Pa, sviđa li ti se to Gerry?
- Ma ne - otpuhne Jo. - Ništa takvoga.
- Pa zašto ga onda i dalje peceš na laganoj vatrici?
- Zbog tebe! Možda ima nekog prijatelja...
- Uh!
- O Bože - rece Jo. - Totalno sam zbunjena.
- Zašto?
Jo pogleda prema Zaku. - Ma znaš... - rece. Zak nije niti podigao pogled. Zabavljao se Joinim macjim repom.
Pippa oblikuje u usnice "Josh", a Jo potvrdno klimne.
- Jesi li mu vec kazala?
Jo odmahne glavom, Pippa je poprijeko pogleda, potom umoci kolacic u caj i slasno ga smaže.
- Kako napreduje slika žene-macke? - upita Jo Zaka.
Zakov je pogled i dalje bio prikovan za crtež. -Dobro.
- Pippa - rece Jo, okrenuvši se ponovno svojoj prijateljici. - Ili Sebastianu Jamesu treba promijeniti pelene, ili imaš ozbiljan problem.
- Znam - uzdahne Pippa. - Samo sam provjeravala koliko dugo mogu izdržati.
- Pa izdržiš li još deset minuta, mislim da ce mi pozliti.
Pippa pogleda na svoj sat. - OK.
Pet minuta kasnije crtež je bio dovršen, a dok je Pippa mijenjala Sebastianove pelene, Zak je pred Jo izvodio obred otkrivanja umjetnickog djela. Uši su joj bile poprilicno velike, jedna ruka dulja od druge, te je imala samo jednu nogu, no na stranu sve to, bilo je i stanovitih slicnosti, osobito prpošan rep koji je, cini se, uspješno prkosio sili teže.
- Crtež je fantastican, Zak! - uskliknula je. - Gle! Imam rep!
- Naravno da imaš rep - nato ce Zak. - Ti si žena-macka. Mogu li sad dobiti cokoladu?
- Možeš, ali tek nakon što popiješ caj.
Kad je na telefon nazvala Samova majka, jednog od Zakovih najboljih prijatelja, ona se veselo javi.
- Ne bih željela prenagliti - rece Samova majka oprezno. - Samo Sam nikako ne može pronaci svoju kornjacu i izvan sebe je.
- Ma jasno mije, pitat cu ga - rece Jo. - Odmah cu vas nazvati.
Spusti slušalicu i sjede do Zaka, spretno zamahnuvši repom.
- Zak - pocne ona.
- Mm.
- Zvala je Samova mama. Zak zašuti.
- Sam je vrlo tužan.
- Mm?
- Zato što misli da je izgubio svoju kornjacu. Zak slegne ramenima.
- Hoceš li otici gore i dobro pogledati nisi li je možda slucajno donio doma?
Promatrala je njegovu reakciju.
Cinilo se kako se njegovo tijelo nekoliko sekunda bori samo sa sobom, ali najzad, onaj dio koji je znao kako se nema smisla prepirati jurne spram potkrovlja, bijesno na onaj drugi dio zato što nije bio ustrajniji.
- NE MOGU JE PRONACI! - proderao se prije negoli je uopce stigao do sobe.
Jo mu dopusti prednost dvojbe.
- ŽELIŠ LI DA DOĐEM GORE I POMOGNEM TI?
- NAŠAO SAM JE! - vrisnu on. Jo prekriži ruke.
Zak je sišao dolje i pružio joj plasticnu kornjacu na uvid. Snažno rumenilo oblilo je njegove obraze i nije bio kadar pogledati je u oci.
- Nisam zadovoljna, Zak - rece nezadovoljna žena-macka.
- Pa, pronašao sam je.
- Zak, nemoj mi lagati - rece ona nepokolebljivo. - Ako nešto ne mogu podnijeti, to je laganje.
Zak se doimao preplašenim.
- Nazvat cu Samovu mamu.
- Ali, bilo je to slucajno!
Kad je završila s pozivom, otišla je gore i našla Zaka kako sjedi na krevetu.
- Bilo je slucajno! - ponovio je, premda smanjenom žestinom.
Jo je sjela do njega, podignuvši rep.
- Zak, kako bi se ti osjecao da je došao Sam i uzeo tvog Cyber-doga?
Zak pocne nogom lupkati po podu i uzimati zraka poput ribe na suhom, što se pokaza beskorisnom zamjenskom aktivnošcu za zaustavljanje suza. - Bilo je to slucajno - prošaptao je, ali ga suze odaše.
- Otuđio si nešto i onda još lagao o tome - rece Jo tužno.
Zak zarine lice u jastuk, a ona napusti sobu.
Promijenivši Sebastianove pelene, Pippa je pomogla Jo sastaviti listu najboljih londonskih klubova, barova i restorana koje bi mogla pokazati Shaunu, tako da vikend prođe u pravoj akciji. - Jer, cini se da nece biti prilike za drugu vrstu akcije - rece ona Jo.
Tallulah udje.
- Moram kakati - objavi ona smireno.
Zacuvši zvono na vratima, Jo iskrivi lice u grimasu. - To se najvjerojatnije Josh vratio iz šetnje, bit ce da je opet zaboravio kljuc. Možeš li ti otvoriti, molim te? Tallulah i ja imamo važniju obvezu.
- Jasno - rece Pippa. - Jedva cekam vidjeti cuvenog Joshuu Fitzgeralda.
Pippa krene prema vratima, držeci sjedalicu sa Sebastianom Jamesom naslonjenu o kuk. Smiješila se na dvojicu visokih muškaraca u odijelima koji su stajali na ulaznim vratima, dok joj je sunce obasjalo plavu kosu, isticuci kestenjaste pjegice u njezinim ocima.
Nick i Gerry su je promatrali sa zanimanjem i samo zahvaljujuci dugogodišnjem treningu prikrivanja, uspiju sprijeciti dahtanje.
- Bok - rece Pippa Nicku.
- Bok - odvrate njih dvojica uglas.
Potom su se svi skupa neko vrijeme smiješili. Situacija je lijepo napredovala.
- Kako vam mogu pomoci? - upitala je Pippa.
- Samo smo nakratko navratili do Jo - rece Gerry.
- To jest, on je navratio - pojasni Nick. - Ja sam se malo htio provozati.
Pippa i Nick izmijene osmijehe.
- Pa - rece Pippa što je zavodljivije mogla - Jo upravo briše Tallulahinu guzu, želite li uci?
- Kako bismo to mogli odbiti? - odvrati Nick i dvojica muškaraca udju u kucu.
Kad su Jo i Tallulah malo kasnije ušli u kuhinju, zatekle su neobican prizor. Jedan je od krim- policajaca sjedio za kuhinjskim stolom i citao Sebastianu Jamesu Koliko te volim?, dok je drugi posjeo Georgianu na krilo i citao joj Kako dalje?.
Pred Nickom i Gerryem se ukazao također zanimljiv prizor. Pred njima je stajala golonoga Jo s krznenim macjim pokrivalom za glavu na kojem su se isticale macje uši, s macjim šapicama i prpošnim repom. Sunce koje je malocas toliko išlo u prilog Pippinoj kosi, ucini Join tamno plavi pogled još prepredenijim.
- Hej, hej, hej - pozdravi je Nick. - Cini se da smo pronašli našu macku - provalnicu.
- Misliš li da bismo je trebali odvesti na ispitivanje? - predloži Gerry.
- Doveo si svog ukakanog prijatelja! - smijala se Jo.
- Pa, zapravo... - pocne Nick, pogledavajuci na Pippu koja mu se nato široko osmjehne.
- Baš su citali djeci - rece Pippa. - Cini se da nas dvije više nemamo što raditi!
Tallulah, međutim, koju je tek cekalo svladavanje složenih ženskih lukavština, dotrci do najbližeg od njih dvojice i izvijesti ga: - Kakala sam!
- Ma nemoj? - upita je Gerry. - To se baš sviđa barbi Nicholasu.
Tallulah se poslušno okrene prema Nicku. - Kakala sam! - rece mu.
- Ma bravo! - srdacno ce on. Istina je, naime, bila ta da je on zbilja bio impresioniram tim stvarima. Decki u postaji bi to razumjeli. ("Baš sam istresao jednog trokilaša..."; "Nije to ništa, stari, prošli cetvrtak su mi trebali šavovi..."; "Sereš. Dok vama dvojici ne krene krv na nos, ja ostajem Kralj Govana." i slicno.)
- Nije bilo tako ljigavo kao jucer - nastavi Tallulah.
- Zbilja? - Nick ce sa zanimanjem. - Izvrsno. Potom se posramljeno okrenuo prema Jo. – Jesi li ga uspjela maknuti s pokrivaca?
Iz Tallulah je provalio glasan smijeh. - Nisam to uradila na pokrivacu, blesane! - hihotala se. - Baš je blesav! - obavijesti ona Jo.
- Jesam, hvala - naceri se Jo Nicku. - Sve se opralo.
- Ma kad se dohvatim tog pseta u nekoj mracnoj ulicici - rece Nick - nece se moci posrati iducih mjesec dana.
- Oooh - zacvrkuta Pippa. - Kako seksi. Tallulah se toliko hihotala da je umalo pala.
Smijeh je zatekao njezino tijelo nespremnim, te ona uredno ispusti mali prdac.
- PRDNULA sam! - klikne potom razdragano.
- Bravo! - pohvale je sad obojica, iskreno impresionirani. Konacno jedno žensko bice s kojim mogu razgovarati.
- Reci cu ti kako mi se možeš iskupiti - zadirkivala je Jo.
- Vecerom za dvoje? - zapita Gerry.
- Ne. Mogao bi pokazati jednom dobrom djecaku svoju znacku.
- Nisam se pokakala na pokrivac, ti blesane! - ponovila je Tallulah, penjuci se u krilo jednome od njih. No njega je daleko više zabavljao pogled na Jo koja je izlazila s macjim repom što je poskakivao gore-dolje na njezinoj guzi a la' J-Lo.
Dok se Jo penjala prema gore kako bi objavila Zaku uzbudljivu novost, za to su vrijeme Pippa, Tallulah i Georgiana otišle pristaviti deckima caj. Kad su ostali sami u sobi, dvojica muškaraca izmijene znacajne poglede.
- Radije bi joj pokazao nešto drugo umjesto znacke, Nicholas, ako me razumiješ - rekao je Gerry ispod glasa.
- Psst! - rece Nick stavljajuci ruke preko Sebastianovih ušiju. - Ne ispred malog, Gerrard.
- Oprosti Nicholas. Nisam promislio.
Jo proviri glavom kroz Zakova vrata.
- Zak - tiho ga pozove.
Zak je sjedio na rubu kreveta, pognute glave, nogu prekriženih u prstima, raširenih ociju gledajuci u Buffy koja se taman spremala isprašiti vampira. Pritisnuo je pauzu i uperio prstom u ekran.
- Gledaj! - rece. - Sad ce ga riješiti.
- Ooo! Fino! Imam iznenađenje za tebe. Zakove se oci još više rašire.
- Kakvo?
- Pogodi tko je dolje! - Tko?
- Svidjet ce ti se.
- Batman?
- Ne.
- Spiderman?
- Ne.
- Yoda!
- Ovo bi moglo potrajati.
- Tata?
Jo pomisli kako bi mu bilo bolje što ranije otkriti, prije negoli se gorko razocara.
- Dva prava pravcata policajca!
Zak užasnuto zadahta, a lice mu postane gotovo ljubicasto.
- Ali, bilo je to slucajno! - vrisnuo je, uzmicuci prema zidu. - NECU U ZATVOR!
Jo je spoznala svoju pogrešku, ali nažalost ne prije negoli je Zak prešao s one strane strave i užasa i natrag.
No, još jutros je dobio svoju porciju cokolade.
Tijekom popodneva provedenog s Nickom i Gerryjem, Jo je uspjela nekoliko puta spomenuti Shauna, onako ovlaš, u cemu joj je pripomogla Pippa, te je na kraju bila uvjerena kako je Gerry jasno primio poruku. Zapravo, cinilo se kako je to
posve dobro prihvatio. Stoga, kad su ih decki pozvali da iducu subotu izađu u cetvero, vikend nakon Shaunova posjeta, bez oklijevanja je pristala.
Ne nesrecu, Josh se vratio kuci nakon šetnje po Waterlow parku prije no što su decki otišli, nakon što je Pippa otišla i prije nego li je uspjela skinuti svoj kostim.
Ušavši u kuhinju zatekao ju je kako postavlja Zakovo umjetnicko djelo na vrata hladnjaka. Mogla je osjetiti kako se nešto promijenilo u zraku te se hitro okrenula, zamahujuci repom. Ugleda Josha kako stoji na vratima i gleda u Nicka i Gerryja. Zatim je skrenuo pogled spram nje, zastao u, kako se cinilo, polurazmišljanju i trepnuo. Nepomicno je stajala na mjestu dok je on polako upijao prizor. Njezina ruka krene prema zakrivljenom repu i ostane na njemu u obrambenom položaju dok su Joshove oci klizile od crno-bijele krznene kape i pahuljastih ušiju dolje preko njezinog tijela. Pokušala se nasmiješiti, a zatim obratno. Najzad, on je pogleda u oci.
U prostoriji je vladao muk.
Josh uto izvije obrve. - Pajkani su ti stali na rep, a? - tiho je upitao.
Gerry se nasmijao, a u sobi kao da je nestalo zraka.
- Baš tako, stari.
- Bok - pozdravi Josh lažno prijaznim tonom. - Nije li to Buntovnik i Pasje Govno. Opet ste tu?
- Izgleda da je tako - odvrati Gerry jednako prijazno.
Josh letimice pogleda Jo prije negoli ce se okrenuti prema Gerryju. - Uživajte. Zatim krene u dnevnu sobu.
Jo podigne pogled na nebesa i spazi sat. Za pocetak, ustanovila je kako vec debelo kasni Cassandri. U pet minuta uspije izvuci vani policajce, Zaka i Tallulah. Vozila je poput manijaka i našla djevojcicu kako sva jadna sjedi na zidicu ispred škole. Cak ni pogled na Jo s macjim ušima nije je uspio razveseliti.
No, Cassandri je zapravo bilo drago što Jo kasni. Tresla se od uzrujanosti. Još uvijek nije mogla povjerovati što joj se dogodilo i bila je voljna trampiti život s Bogom samo kad bi vratio vrijeme nekoliko sati unatrag. Asha Murray, međutim, bila je u još bjednijem stanju.
- Izbacit ce nas iz škole - drhtala je prije nego što je majka došla po nju.
- Nece - rekla je Cassandra. - Nece ona nikomu reci. Rekla je da to mora biti tajna.
- Misliš, laž - kazala je Asha i briznula u plac. Nakon što je Ashina majka došla i odvezla je,
Cassandra je ostala sama teško dišuci. Vrtjela je događaj u mislima kao da je pokušavala otkriti u kojem se tocno trenutku njezin život zauvijek promijenio.
Ona i Asha zakasnile su na zbor i na svoje su iznenađenje zatekla dva prazna mjesta u prvom redu. Cini se kako nitko u razredu nije zamjecivao slobodna mjesta, svi zadovoljni s onim gdje su bili. Asha nije željela sjediti ispred svih, no popustila je pred Cassandrinim inzistiranjem, te ju je ova za ruku odvela prema središnjim mjestima. Sjedajuci shvatile su da su im odostraga pristupile Arabella i Maisy, te potom stale ispred njih. U razredu zavlada tišina.
- Ali to su naše stolice! - uskliknula je Maisy, nevino iznenađena. - Ukrale su naše stolice iako smo ostavile svoje stvari na njima.
Dok je govorila, Arabellino je lice bilo slika i prilika muceništva. - Ne mari, sjest cemo iza.
Cassandra je zaustila prosvjedovati, no njih su se dvije vec okrenule i uputile prema stolu u pozadini. Bila je to zamka - Cassandra je sad shvacala kako je i cijeli razred imao prste u tome - a ona i Asha su upale ravno u nju.
Ni Cassandra ni Asha nisu bile u stanju mnogo pjevati, pozornost im je bila usmjerena na stražnji dio razreda gdje su se Arabella i Maisy neprestano nešto došaptavale, s rukama na ustima, i ociju cvrsto uprtih prema njima. Zatim se šapat proširio na kolege oko njih, sve dok se cijeli razred nije nešto došaptavao. Cassandra i Asha nemocno su promatrale kako šapat laži postaje neumoljiva opceprihvacena istina.
Cassandra je oduvijek smatrala nemogucim šutjeti cetrdeset minuta. Mogla je cuti Ashu do sebe kako tiho šmrca, zbog cega se osjecala još jadnije.
Po završetku sata cijeli ih je razred gurkao na putu prema vratima ne bi li ih kaznili za pocinjeno zlodjelo. Kad su ostale same u ucionici, Asha je briznula u plac. Cassandra je sjela do nje pokušavajuci je nekako utješiti. Zacuvši zvuk, naglo se okrenula.
Arabella i Maisy su se vratile. Bile su pokraj klavira i skupljale svoje stvari koje su, cini se, zaboravile.
- Hajde - Arabella je rekla Maisy. - Idemo.
- A, ne, necete - kazala je Cassandra, poskocivši.
- Zašto? Što ceš napraviti? - pitala je Arabella. - Plakati svojoj mamici?
- Necu - rekla je Cassandra, premda joj je i ta pomisao prošla kroz glavu.
- Hajde - rekla je sad Maisy. - Idemo.
Cassandra i Arabella stajale su jedna pred drugom, licem u lice, napetih ruku, zgrcenih prstiju, dok je sunce obasjavalo popodnevnim zrakama prazno igralište.
- Ne! - kazala je Arabella ispod glasa, ne skidajuci pogleda s Cassandre. - Ona misli da je tako pametna, gospođica Cassandra Fitzgerald, ali ja dobro znam kakva je ona ustvari. Moja je mama u školskom odboru i znam da je Cassandra Fitzgerald na popisu problematicne djece.
Cassandra je ostala bez teksta. Osjetila je kako se topi iznutra.
- Zbilja? - zgranula se Maisy.
- To je gro-grozno, kako to možeš reci? - povikala je Asha, toliko se uspuhavši da su joj se zamaglila stakla na naocalama.
Uslijedila je duga i mucna tišina. A onda je Cassandra pukla. Ispustivši ratnicki poklic jurnula je prema Arabelli i snažno je udarila posred lica.
Omamljena, Arabella je leđima pala na pod, a Cassandra, prije negoli je uopce mogla shvatiti što cini, bacila se na nju, cupajuci je za kosu, udarajuci je po nogama, grebuci je i udarajuci, zapravo, svuda gdje je to bilo moguce. Na sveopce zaprepaštenje Asha se bacila svojim nejakim tjelešcem na Maisy, te se njih dvije također nađoše na podu.
Cassandra nije znala kako je sve skupa završilo. Znala je samo da su, nakon nekog vremena, sve sjedile na podu ridajuci.
- Reci cu te svojoj mami - jecala je Arabella. -Izbacit ce te iz škole!
No Cassandru je vlastiti gnjev samo osnažio. - Imam dva svjedoka koja su cula što si mi kazala i kako si me izazivala - rekla je.
Maisy ponikne glavom. Arabella se okrene spram Ashe. - Ash? Sjecaš se kad smo bile prijateljice? Kad bismo opet bile prijateljice, bila bi zbilja popularna - sad je i Asha poniknula glavom.
- Samo se potuži svojoj mami - zaprijetila je Cassandra Arabelli - pa cu reci i nastavnicima što si rekla.
- Samo se ti potuži svojoj mami - grozila se Arabella - pa cu im ja reci da si me napala kao ... kao vuk.
- Vuk? - Cassandra je prasnula u smijeh i za trenutak su se sve zajedno hihotale, kao za vrijeme Božica u nekoj zemlji nedodiji. Zatim hihot prestane.
Za vrijeme stanke Cassandra je pretresala Arabelline rijeci. Dosad nikad nije nešto zatajila mami. Ali ovaj put nije imala izbora. Okrenula se prema djevojcicama. One su imale manje za izgubiti od nje i Arabelle, pa ih je ih je bilo nužno zaplašiti.
- Slušajte vas dvije - odlucno im se obratila. - Ovo mora biti naša tajna.
Njih su dvije svecano klimnule, taruci nosove o školske veste.
- Ovo mora biti naša zajednicka tajna - objavi Cassandra. - Nitko ne smije doznati što se ovdje zbilo. Inace - okrenula se Arabelli - svi ce napokon saznati pravu istinu o tebi.
Arabella je visoko podignula nos, pokupila svoje stvari i ustala s poda.
- A ti-kazala je. - Još nije sve gotovo, Cassandra.
Primila je Maisy za ruku i visoko uzdignute glave, povela je prema vani, ostavljajuci Ashu i Cassandru same u mracnoj ucionici.
***
U vrijeme kad se Cassandrin život vec bio zauvijek promijenio, u životu njezine majke tek su zapocele drasticne mijene.
- U redu, možemo poceti - rekla je Vanessa Anthonyju i Tomu, prebacujuci jednu nogu u carapama s podvezicama preko druge.
Anthony se tiho nakašljao, stavljajuci lice među šake.
- Provela sam ocaravajuce jutro s ljudima iz VC-a i evo što ocekuju od nas - pocela je. - Ocekuju brzinu, duhovitost i prijateljsko okružje.
- Dobro - rekao je Tom, ustajuci. - Krenimo na posao.
- Nisam dovršila.
- Otkud znam? - ponovno je sjeo.
- Žele poletnog, uredno podšišanog, uredno obrijanog, bijelog heteroseksualca, uredna života, sretnog, obiteljskog covjeka, laburistickog biraca, no cinika, po mogucnosti plavookog.
- U redu.
- Misao vodilja je: "Vodi vas u drugi svijet." Tom i Anthony zapisali su sve ove podatke.
- Koju bi željeli boju donjeg rublja? - upitao je Tom.
Vanessa je uzdahnula. - Ti su ljudi fašisti. Ne pravdam se, samo vam govorim.
- Nadali smo u reklamu ubaciti patuljka - morao je kazati Tom, pa kud puklo da puklo.
Vanessa se nasmiješila. - Ja sam se nadala odmoru prije ljeta - rekla je. - Život je sranje. Anthony se glasno nasmijao.
- Cini mi se da je njihova direktorica marketinga najveca krava na svijetu - nastavila je. - Kladim se da ti ljudi imaju tecaj preko vikenda: "Kako postati kurvin sin." S njima se naprosto nema smisla prepirati.
Anthony je klimnuo. Zbilja nema smisla. Netremice je gledao u Vanessu.
- Vanessa, jesi li se ikad okušala u nekom kreativnom poslu? - zapitao je Tom tiho.
Vanessa postane napeta. - Troje djece, sretan obiteljski život i karijera - rekla je. - Osim toga, ništa osobito.
- Želim reci, doista osmisliti nešto? - ponovio je Tom. - Nešto iz određene misli vodilje - neko magicno geslo iz popisa zahtjeva? Nešto jedinstveno, upecatljivo, nezaboravno, pametno, i to iz nicega osim iz vlastite mašte ... vlastitih ideja ... iz tvoje vlastite nutrine.
Pogledala ga je.
- Ooo! Slušajte! - najednom je uzviknula. Tom i Anthony su slušali. No, nisu ništa mogli cuti.
- Što? - prošaptao je Tom.
- Zvona zvone na uzbunu - rekla je Vanessa zajedljivo. - Prokleto glasno.
Tom je glasno uzdahnuo.
- Nisam, Tome - odgovorila je na njegovo pitanje. - Takva vrsta kreativnosti je u tvojoj domeni. Moj je posao da uguram tvoj golemi talent u omanji mozak direktorice marketinga.
Tomovi vidici kao da su se proširili. - Težak je to posao - nacerio se. - Ali, netko ga mora obaviti.
Neko su se vrijeme izmjenjivali osmijesima. "Opa", pomislio je Anthony, "troje djece i takvo tijelo."
Nakon sastanka, naslonio se i prckao po svojim papirima, dok je Vanessa dotle skupljala svoje stvari. Kad je krenula izaci, hitro ju je sustigao.
- Idemo na jedno picence? - upitao ju je. - Ionako idemo vani.
- Zbilja bih trebala krenuti doma. Žurim se kuci ljutiti na muža.
- O, samo naprijed - nasmijao se. - To je kljucno za održavanje našeg međusobnog radnog odnosa. Znam da bi se i Tom složio sa mnom.
Vanessa malo zastane. - Misliš da sam bila suviše stroga prema njemu?
Anthony se nasmiješio, a Vanessa je morala priznati da je, ukoliko vam se sviđaju plavi muškarci, ovaj uistinu caroban.
- Držim da ne bi bilo na odmet pokazati malo dobre volje i pocastiti ga picem - priznao je Anthony.
Vanessa je pogledala na sat. Cassie bi vec sad trebala biti doma. Usto, njezinoj karijeri nece škoditi uspostavi li dobar odnos s ovim momcima. Svidi li im se, veca je šansa da ce dobro raditi pod njezinim rukovodstvom, što znaci i veca šansa za izdašni bonus prije Božica. Ovo radi za svoju obitelj.
- U redu - nasmiješila se. - Samo jedno pice. Cetiri sata kasnije Tom je bio prvi koji je krenuo doma.
- Dobro - prtljao je. - Idem ja. ' Noc. Vanessa mu se pospano nasmiješila i mahnula na pozdrav.
- Još jedno za put? - predložio je Anthony.
- Zašto? Zar cesta žudi za mnom u polusvjesnom stanju?

- Kaži ti meni - rekao je Anthony tiho. Vanessa se zahihotala i nestašno ga lupila po ruci. Mašila se za svoju rucnu torbicu.
- Zbilja moram ici - uspjela je prozboriti. - Ceka me propitkivanje cijele obitelji.
- Zvuci sjajno.
Poprilicno frfljajuci, pokupili su svoje stvari i teturajuci krenuli van iz trenutacno vrlo popularnog bara.
- Ideš li taksijem? - upitala je Vanessa.
- Ne. Kamo ceš ti?
- Prema sjevernom dijelu. Highgate. Ti?
- Notting Hill. Ici cu podzemnom.
Pojavio se taksi i Anthony je strpljivo cekao pokraj njega, promatrajuci Vanessu kako se naginje kroz prozor i daje vozacu adresu. Prije negoli ce joj otvoriti vrata, približio joj se na nekoliko centimetara. Gledali su se ravno u oci. Mogla je nanjušiti mješavinu mirisa dima i after shavea.
- Onda, 'noc - nasmiješio se.
- 'Noc.
Ponovno izmijeniše osmijehe.
Pocelo je kao nevini prijateljski poljubac za laku noc, premda prilicno nepotreban nakon poslovnog sastanka, no ništa manje ugodan. Završilo je, međutim, kao nešto sasvim drukcije. Prije nego što je taksi zatrubio, Anthony je svladao vecinu Vanessi-nih oblina koje su mu u posljednje vrijeme zaposjedale maštu, a Vanessa se pretvorila u ženu kakva je nekoc bila. Bilo je to vece otkrice za nju samu, negoli za njega.
Najzad, razdvojiše se malo kako bi došli do zraka. Vanessa se naslonila na vrata taksija, hvatajuci dah. Noge su joj se tresle.
- Onda, 'noc - promrmljala je, okrenuvši se bez da ga još jednom pogleda.
- 'Noc - prošaptao je Anthony, povlaceci se natrag u nocnu tamu.
Posrnula je ulazeci u taksi i tromo sjela, usnica vrelih i bolnih, dok joj je u trbuhu kljucala kiselina. Kad je vozac taksija odložio svoj sendvic i naglo krenuo, ona se zabaci natrag na sjedalo i pocne se vrlo loše osjecati.
***
Upalivši kuhinjsko svjetlo, našla je Jo kako sjedi za stolom.
- Oh! - poskocila je. - Što radiš? Špijuniraš u mraku?
Jo se slabašno nasmiješi. - Josh se tušira. Mislila sam ga malo ostaviti nasamo.
- O Bože - zastenjala je Vanessa, spravljajuci si napitak prije spavanja. - Zbilja mi je žao što smo ti ga smjestili. Besmisleno je, znam. Beskucnik u Highgateu, besplatno živi u ocevoj kuci u dobi od dvadeset i pet. Ma molim te lijepo! Dick o nicemu nije imao pojma.
Joina se vilica opusti. - Besplatno? – zgranula se.
- Bože, da. Siroti mali bogatuncic.
- Ja-ja ... pojma nisam imala. Ne placa ... baš ništa?
- Apsolutno ništa.
Jo je ostala bez rijeci. Pomisli s koliko je godina pocela pridonositi kucnom budžetu. Pomisli koliko se samo Shaun mucio radeci. Pomisli koliko je samo Sheila propustila praznika kad ne bi dokraja obavila posao. Ucini joj se kao da se rasprsnuo mjehur od sapunice u kojem je smjestila Josha.
Vanessa je otišla do ormarica s picima i pogledala znacajno u Jo.
- Nemoj padati na cuveni šarm Josha Fitzgeralda - rece prijazno. - Dvadeset i peta, debelo zašao u šestu. Jasno - dodala je, dotaknuvši prstom nos i prolivši malo viskija na pod - ovo neka ostane među nama.
- Jasno.
Otpivši gutljaj whiskyja, Vanessa ponovno pocne.
- Pretpostavljam da je Dick opet cijelu vecer buljio u televiziju?
Jo se pokušala prisjetiti što je Dick doista radio.
- Naravno da jest! - Vanessa je odgovorila na svoje pitanje. - Jedino ja ovdje nešto radim. Posao mog muža sastoji se mahom od zabave, dok je moj posao omoguciti mu da se zabavlja. A znaš što je u svemu tomu najsmješnije?
Jo odmahne glavom, pripremivši se za nešto što, po svoj prilici, uopce nije smiješno.
- Najsmješnije od svega jest to što moj mužic misli da se ubija od posla! - Vanessa priđe i sjedne za stol. Nagne se naprijed. - Toliko mi je muka od posla da mi dođe da povratim. Mrzim ga. Kako mi je u uredu, tako mi je i u kuci. Moj posao ... moj posao ... posao s titulom i placom ... jest da svima osiguram što više zabava i priznanja.
- Ajme.
- I još - nastavi. - I još ... me suprug ne podržava. A, ne! On mi zamjera. Zamjera na cinjenici što radim do iznemoglosti kako bih prehranila obitelj. Da covjek ne povjeruje vlastitim ušima, zar ne?
Jo klimne.
- Svaku minutu svakog dana provodim radeci, prehranjujuci obitelj dok Dick radi sam Bog zna što, vjerojatno se zabavlja s nekom ženom, nije iskljuceno, jer posve sigurno ne prodaje nikakve jebene ploce - i još ... - pripremi se za krešendo - ... mi zamjera zbog svega!
- Ajoj.
- Znaš koju bi mi titulu trebali dodijeliti? Jo odmahne glavom.
- Direktorica govnarija. Jer, to je ono što radim. Rukovodim govnarijama. Na poslu i u kuci. Svim onim nevidljivim, prljavim, nezahvalnim govnarijama. Ja sam ti kao neka vjecna kucanica kod koje sve mora savršeno funkcionirati. Svakog trenutka svakoga dana masiram ega raznoraznih genijalaca, usput se brinuci za rokove, podatke i budžet, brinuci se da klijenti ne doznaju koliko ih svi mrze, i brinuci se da sve to lijepo popratim prikladnom 30-sekundnom reklamom. A onda dođem doma, da bi radila to isto. Osim, dakako, reklame. Zapravo, moj je posao, po svojoj prirodi, potpuno neprimjetljiv. Primijete ga samo kad stvari krenu po zlu. Zapravo - glas joj se povisi - što bolje obavljam posao, on se manje primjecuje. Hocu reci - glas joj sad poprimi ohol ton - kad je zupcanik dobro podmazan, svi pretpostavljaju da ga je lako podmazati. Zar ne? - sad je vec vikala. - Ali nije! Nemoguce je podmazati proklete zupcanike! Stane, te polako i pažljivo izgovori: - Proklete zupcanike. Napravi stanku.- Stvar je u tome što ja to prokleto dobro obavljam.
U stanci sto je uslijedila, Vanessaje iskapila svoje pice i oprezno krenula prema sudoperu. - Prokleto dobro - ponovila je - i to za nikakve novce, a kamoli priznanja.
Stavila je svoju cašu pored drugih u sudoperu.
- Oh! - ljubazno je uskliknula, zureci u sudoper. - Cini se da smo zaboravili na perilicu.
- Baš sam ih mislila staviti cim dovršim svoje pice - rece Jo.
- Ah, dobro - rece Vanessa, naslonivši se na sudoper i zureci u pod. - I cini mi se da sam prolila malo pica po podu - podigne pogled prema Jo. - Što bismo mi bez perilice za suđe, a? - namigne joj, kao žena ženi, a zatim još jednom prijeđe pogledom po kuhinji. - Možda bi mogla ovo mjesto dovesti malo u red kad si vec tu. Dobro, onda. Vrijeme je za krevet. Slomljena sam. Nikad mira za nas zloceste, a?
Jo se osmjehnula.
- Želiš li da ugasim svjetlo? - upita je Vanessa. - Ili ce ti trebati dok budeš radila?
- Ostavite ga, molim.
- Onda OK - rece Vanessa. - Lijepo snivaj.
Jo je zijevnula promatrajuci svoju šeficu kako odlazi niz hodnik i skrece prema stubama.
Cuvši kako Josh izlazi iz kupaonice i tumara kroz njezinu sobu na putu do svoje, zatvorivši potom vrata za sobom, podigla se sa stolice i pocela prebacivati u perilicu Vanessine i Dickove caše. Dotle se Vanessa prišuljala na prstima do Zakove sobe, udarivši se celom u golemog plasticnog dinosaurusa sto je visio na vratima ne bi li zaplašio provalnika, te mu utisne lagani poljubac na lice. Nekoje vrijeme ostala sjediti na njegovu krevetu i promatrala ga. Potom ode u Cassandrinu sobu i zatekne je kako vrela leži s glavom na mjestu nogu. Odmakne kosu svoje kceri s lica i poljubi je u neobicno vruc obraz. Neko je vrijeme ostala sjediti na njezinom krevetu i promatrala je. Najzad uđe u Tallulahinu sobu i nade djevojcicu
kako teško diše, dok su joj kapci podrhtavali. Neko ju je vrijeme promatrala kako spava. Napokon se dovuce do svog kreveta. Dick je ležao i cvrsto spavao, mrtav za ostatak svijeta.
Na trenutak ga pogleda i zatim skrene pogled. Legla je na krevet, dok joj je tijelo još uvijek podrhtavalo od Anthonyjevog neocekivano - ocekivanog poljupca. Svaki put kad bi zatvorila oci kako bi dopustila poznatom, povjerljivom liku Harissona Forda da smiri njezin bijes i pomogne joj zaspati, ukazao bi se Anthony. Cinilo se kao da joj je njegov lik bio utisnut u ocne kapke.
Otvorila je oci i zurila u tamu. Zašto i njezin život nije tako jednostavan, kao ostalima iz njezine obitelji? Ležala je budna, cinilo joj se satima, ponovno proživljavajuci svoju tajnu poput kakve nestašne školarke.
***
Shaun je dolazio ovaj vikend pa Jo nije mogla racunati na nedjeljno popodne s Pippom i djevojkama. Bile bi se vec dogovorile za subotu uvecer, no njezin su petak, subota i nedjelja bili rezervirani iskljucivo i samo za njega. Sto je, međutim, znacilo da joj ostaje na raspolaganju cetvrtak uvecer.
- To je fantasticno - oduševila se Rachel. - Cetvrtkom je u klubu vecer rezervirana za dame.
- Sjajno - rekla je Pippa. - Sad još samo valja pronaci neke dame.
Sve poceše ciktati blesavim smijehom. Dok su se motale po klubu Pippa je znacajno gurkala Jo.
- Znaci - pocela je - sutra stiže Shaun, a?
- Aha.
- Je li Josh sad vec svjestan njegova postojanja?
- A, ne.
- Bez brige - rekla je Pippa - uvjerena sam da ga nece niti zamijetiti.
- Mmm. Hvala.
Bila je to sjajna vecer. Rachel i Gabriella odlucile su kako, buduci da nisu platile ulaz, moraju nadoknaditi razliku s dum-dum tekilama. Gabriella je zatim priznala kako joj se sviđa muž njezine šefice i da misli da je to obostrano, te ih je nastavila potanko izvještavati o raznoraznim socnim detaljima, dok je Pippa imala za ispripovijedati šokantnu pricu o prijateljicinoj prijateljici koja je uhvacena na djelu dok je isprobavala šeficinu odjecu. Jo je svim silama nastojala ne misliti na Shauna, Josha i Gerryja, a kad u tome nije uspjela, opila se ko' zemlja.



Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 12:56 am

Nakon toga, vecer je postajala sve boljom i boljom. Zapravo, kad je Jo stigla kuci i u mracnom se hodniku spotakla o Tallulahin Barbie tricikl, ustanovi kako je to bez dvojbe jedna od najsmješnijih stvari što su joj se ikad dogodile. Zatim, kad se pokušala osoviti na noge i ponovno pala, docekavši se na koljeno buduci da joj je potpetica zapela za kotac, mislila je kako ce se ugušiti od smijeha.
Deset minuta kasnije nekako je dopuzala do kuhinje, izmoždena. Valjalo je oprati koljeno. Ništa lakše. Uspela se na radnu plohu, odvrnula slavinu, sva uživljena u proces da bi potom, smjestivši se na sve cetiri preko sudopera, spustila u nj svoje koljeno. Štucnula je, a njezina se duga kosa razasula po sudoperu.
- Jebote - rekla je. - Koncentriraj se. Koncentriraj se.
Zbilja se nije mogla zamarati pentranjem po radnoj plohi, stoga je spustila jednu nogu, a drugu pokušala uvaliti u sudoper. Sreca što ima tako duge noge i tako kratku suknju. Dobro namocivši koljeno, pokuša podici drugu nogu koja je bila izvan sudopera. Polako, ali sigurno, spustila je i tu nogu u sudoper, ali tek kad je bila jednom nogom cvrsto na podu, a drugom, u sad posve neudobnom položaju, na radnoj plohi. Stajala je tako neko vrijeme, teško dišuci.
- Ajme meni, ajme, ajme - uzdisala je sama za sebe. - Tko je u proble... - štucne. - Pardon. Tko je u proble... - štucne. - Pardon. Tko je u proble... - štucne. A onda prasne u tako silovit smijeh da umalo skonca na podu.
- Trebaš pomoc? - zacuje se glas iz tame. Cuvši Joshov glas sto je dolazio s kuhinjskog stola, toliko se šokirala da je skocila kao oparena.
- Ne, hvala - rece ona slabašnim glasom, zatim spusti nogu dolje i padne licem na pod.
U stanci što je uslijedila val poniženja preplavi Joinu prethodnu histeriju. Kako se stanka nastavila, stanovitim dijelovima njezina tijela pocela je strujati bol. Ponadala se da je Joshov glas bio samo plod njezine mašte, a sto je tišina dulje trajala ona je bivala sve uvjerenija u to. Bila je tek kadra ispustiti kukavan zvuk nakresane žene koja se sprema zaplakati.
- Jesi li u redu? - zapita Josh, s nagovještajem smijeha u glasu što je Jo mogla detektirati cak i kroz izmaglicu vlastita mozga.
- Ne panicari - rece on potom. - Dolazim - mogla je cuti kako spušta nogu s kuhinjskog stola. - Evo me kroz koji sat.
- Jao, jao, jao, jao - objasnila je, sad vec nekontrolirano jaucuci.
Nije mogla ustanoviti otkud izviru sve te suze, znala je tek da ih nije sposobna zaustaviti. Nije znala ni koliko je vremena prošlo prije negoli se Josh dovukao do nje.
- Podignut cu te - prošaputao je on - mada trenutacno ne mogu podici ni žlicicu.
Jo je zarila lice u pod. - Ja sam te osakatila - cmoljila je.
- Molim te, ne placi - preklinjao je Josh. - Ipak sam samo muško, ne znam se nositi sa suzama.
Jo je promrmljala nešto nepovezano, nakon cega, cini se, postade još više uzrujana.
Josh joj se posve približi i ostane umalo zatrovan njezinim dahom. – Sto je to?
Ponovno je nešto trabunjala.
On se nagne još bliže. - Nisam razumio...
- HOCU MAMU I TATU - proderala u njegovo uho. Pocela je ridati.
- Ma daj - prošapta Josh. - Hajde, digni se, sve je u redu. Osloni se na mene.
Uz poprilican napor obaju strana, Jo se nekako uspije pridici i nasloni se na njega.
On ustukne. - NE TAKO SNAŽNO.
Ona naglo poskoci u stranu i pocne gubiti ravnotežu kadli je Josh cvrsto primi oko struka. Oboje potom padnu preko radne plohe, lica centimetar udaljenih, bokova priljubljenih. Ocutjela je njegov dah na svojim usnicama. Zaklopila je oci. Soba se pocela vrtjeti. Ponovno ih otvori.
- Sve u redu? - prošaptao je.
- Mmmhmm - mumljala je, osjetivši kako se topi. Ostala je tako naslonjena na njega i klonula glavom na njegove grudi. Sad se sve cinilo boljim. Ne usudi se pomaknuti. Možda bi mogla zauvijek ovako ostati. Ne, to ipak nije moguce, sutra, naime, valja raditi, a usto dolazi i Shaun.
Najednom otvori oci. Shaun. Njezin decko. O kojem još ni rijeci nije kazala Joshu. Na trenutak se paralizira. Bila je zla, loša osoba i usput paralizirana.
- Jo? - cula je njegov glas u svojoj kosi. Cinilo se kao da struji kroz njezine vene i ona uloži sav napor snage volje kako bi se odmakla od njega. Grlo joj je bilo suho.
Na svoje slasno zaprepaštenje, Joshovo ju je tijelo slijedilo, a lice mu se prislonilo na njezino. Dahnula je. Dahnuo je.
U tami je zurila u njega. I on je zurio u nju. Pokušala je prozboriti. On se još više primaknuo.
Odlucno se odgurnula, ocutjevši šok uslijed hladnog zraka što se stvorio medju njima.
- Josh? - prošaptala je.
- Da? - prošaptao je on. Osjeti suze u ocima. - Ja...
- Da?
- Imam decka. On zastane.
- Što?
- Shaun. Sutra dolazi u posjet, vec smo šest godina zajedno, zaprosio me je tri puta, zaposlenje u građevinskoj industriji.
Josh se naglo odmaknuo, a ona umalo padne na pod.
- Dobro - rece on, bez imalo topline u glasu. - Idemo te smjestiti u krevet.
Poveo ju je kroz kuhinju, jedva je doticuci rukama.
- Žao mi je, trebala sam ti ranije reci... - suze ponovno krenu niz njezino lice.
- Ne budali...
- Naprosto nisam mogla pronaci pravo vrijeme...
- E pa, sad je baš bio savršen trenutak...
- Mrziš me - pokuša se okrenuti prema njemu.
- Ne mrzim te - on ce nježno, no odlucno, te je okrene od sebe.
- Istina je, mrziš me.
- Ne mrzim te.
- Mrziš.
- Daj zaveži, Jo.
Petak je osvanuo kao lijep i suncan dan, što je cinjenica na koju je Jo ostala sasvim ravnodušna. Ležala je u krevetu muceci se grizodušjem. Kako se mogla tako izopijati sinoc? Kako može imati mamurluk na jutro Shaunova dolaska? Kako je, dovraga, uopce dospjela u svoju majicu za spavanje? Najednom se dosjeti nocašnjeg događaja. Na samu se pomisao automatski zgrcila. Promjena u Joshovoj osobnosti dokraja je obeshrabri. Pomisli, hoce li se danas sve vratiti u normalu. Najednom je spopadne muka. Blagi Bože. Ne može se suociti sa Joshom. A ne može se suociti ni sa Shaunom. Poželi umrijeti.
Usput budi receno, njezino ju je tijelo u tome podržavalo. Nekakav miris domace životinje ugnijezdio se tijekom noci u njezinoj usnoj šupljini, te na sam zvuk i pomisao o tome mozak joj poželi pobjeci van kroz uši. Valjalo je proci dobrih nekoliko minuta prije negoli je shvatila kako zvuk zapravo dopire od Josha koji se tuširao.
Nekako se uspjela pridignuti, sjela je na rub kreveta i pogledala na sat. Dulja ruka Mickyja Mousea neumoljivo je pokazivala na brojku dvanaest, što je mogao biti kljucni razlog zašto joj je njegov osmijeh ovog jutra osobito išao na živce. Sjedila je tako daljnjih pet minuta prije nego se odlucila pokucati na vrata kupaonice.
Lagano je kucnula. Ništa. Pokuša ponovno. Ništa. Uto, taman kad je krenula snažnije udariti, vrata se otvore i ukaza se Josh s rucnikom oko struka, dok mu je voda klizila niz torzo. Iznenađeno je trznula glavom, u kojoj, međutim, smjesta osjeti i snažnu pulsirajucu bol.
- Da? - rece Josh napeto, a onda spusti pogled na njezine grudi. - Dobra majica - nastavio je suho. - I ja sam volio Kojota.
Ona polako spusti pogled na svoju majicu i uzdahne. Glava joj dade na znanje kako nije ni najmanje impresionirana samom akcijom.
- Moram pod tuš - graknula je, podižuci svoju glavu s ljubavlju i pažnjom - inace ce djeca zakasniti u školu.
Josh široko rastvori vrata i pusti ih da se treskom odbiju o zid.
- Nemoj da te zadržavam - glasno je izgovorio i prošao pored nje. Bio je posve druga osoba. Cuvši kako je zalupio vratima, ona oprezno uđe u kupaonicu. Okrenula se prema tušu i promatrala vodu kao tece, razmišljajuci što li je to mogla sinoc popiti da osjeca ovako duševno rastrojstvo.
Dotle je Josh stajao u svojoj sobi i napeto osluškivao zvukove iz kupaonice. Ispružio se na svom krevetu. Zatim, vrlo polako, namjesti se u udobniji položaj. Bio je potpuno slomljen. Sinoc nije oka sklopio. Nije toliko bila rijec o psihickoj boli, koja mu je po svoj prilici ionako dovoljno omela san, koliko o tjeskobi što se obicno javlja prije spolnog dozrijevanja. Bio je uvjeren kako je snažniji. Sve je tako lakše kad si distanciran. Rukom se dotaknuo za celo i brzo je maknuo cim je uspostavio kontakt s masnicom među ocima. Namjesti se u još udobniji položaj.
Ponad slojeva te duboke, poznate tjeskobe, nalazio se citav splet svježih briga. Svaki put kad bi se prisjetio nocašnjeg događaja, ocutio bi neobican, mucan osjecaj zbunjenosti. Jo se pokazala upravo suprotnom od onoga što se nadao. A zatim, obeshrabrujuce, mrzovoljne misli smjestile su se u njegovoj glavi kao kod kuce, morao ju je, naime, tješiti kad mu je ona otvorila svoje srce - bila je prestravljena mišlju kako ce joj otac umrijeti od srcanog udara, a majka od usamljenosti. I da, usput je zaboravila spomenuti da ima decka. Stoga, pretvarat ce se kako se sve ono ocijukanje i zadirkivanje i nedvosmisleno pogledavanje i onaj zagrljaj i hajdemo-u-krevet pogled i disanje u vrat, nije uopce dogodilo, jer usput ima decka, kako je netom spomenula? Koji dolazi u posjet. A onda mu je još naložila da se okrene i poceka dok se ne svuce, za što joj je trebalo daljnjih pola sata, buduci da se uslijed nekog bizarnog razloga sva pretvorila u prste i palceve.
Legao je u krevet tek oko tri ujutro. I ležeci tako u tami, sam sa sobom, bez Joine nazocnosti, stvari su mu postale kristalno jasne. Mnogo je jednostavnije spoznati grubu istinu kad nije spakirana u medeni, dugonogi paket.
Nakon mahom besane noci, probudio se u šest i smjesta ocutio cvor u trbuhu. Proci ce, tješio se. To je nužna faza koja naprosto mora proci. U prevelikoj nelagodi da se okrene i opsuje, nije imao drugog izbora vec proci kroz njezinu sobu do kupaonice. Tamo je vladao mir. Iskrao se polako na prstima i krenuo kroz sobu, ne skidajuci pogleda s uspavanog oblika u krevetu, ne bi li bio siguran kako se nece probuditi i uciniti nešto nesmotreno, primjerice pozvati šestoricu policajaca da ga isprebijaju na mrtvo ime.
Dok je dospio do Joina kreveta, oci su mu se vec bile privikle na mrak i on se zaustavi na pola puta kako bije malo promatrao.
Njezina je duga kosa bila razasuta po jastuku, koža rumena od sna, usne razdvojene u poluosmijeh i mada su te krupne, bademaste oci bile zaklopljene, zamijetio je kako joj trepavice nježno trepere. Iz njezinih su usta dolazili gotovo necujni zvukovi i prije no što se snašao njegove misli pobjegoše i on pocne razmišljati o cemu li sanja.
Polako je spuštao pogled. Pokrivac je bio omotan oko tih beskrajno dugih nogu, a vragolasto se Kojotovo lice lijepo ugnijezdilo medu njezinim grudima i netremice ga gledalo, kao muškarac muškarca.
Još jednom baci pogled na to lice nevina izgleda i nastavi prema kupaonici, gdje stane pod znacajno hladniji tuš no što je obicavao.
Kad je Jo izašla ispod tuša, on se vec osušio, odjenuo i otišao u kuhinju. Sva su djeca bila vec na nogama zajedno s Vanessom i Dickom, Dick nagovarajuci Zaka da pojede pahuljice, Cassandra privezujuci vezice na Tallulahinim cipelicama, dok je ona za to vrijeme nestrpljivo zamahivala svojim ružicastim, blještavim štapicem, a Vanessa zapisivala upute za Jo koje su se ticale naredaba za svih. Joshu je trebalo neko vrijeme dok se nije naviknuo na prizor.
- Jutro svima! - pozdravi ih. - Tko želi kavu?
- Josh! - pozdravi ga Zak. - Hoceš se igrati Batinana sa mnom nakon škole, ti možeš biti Joker.
- Zak - povice Dick. - Sjedni dolje i dovrši svoje pahuljice. Necu te više upozoravati.
- Dobro - rece Zak - roditelji su nekad prava gnjavaža.
Josh je krenuo pristaviti kavu, gotovo više uopce ne šepajuci, no i dalje koracajuci vrlo polako. Kad se Jo najzad pojavila, on je zanemario cinjenicu da je bljeđa nego inace. Uspravne glave ušla je u kuhinju i pocela se naširoko ispricavati što se tako kasno probudila. Na to nitko nije odgovorio, a Va-nessa, ne digavši pogleda, pocne joj davati upute za taj dan. Jo je samo klimala, gledajuci u pod.
- Oh, imam i još jedan sastanak danas popodne
- nastavila je Vanessa - i ne znam kad cu biti gotova, pa bi li mogla ti skoknuti po Cassandru na sat drame? Nisi ništa imala u planu, zar ne?
Jo obori pogled.
- O Bože - rece. - Tako mi je žao, ali ne mogu. Danas dolazi Shaun, sjecate se? Rekla sam vam još prošli tjedan.
Josh se naslonio na ormaric i poceo jesti svoju porciju pahuljica.
- Sranje - promrmljala je Vanessa.
- Sranje - rekla je Tallulah, zamahujuci svojim ružicastim štapicem ponad Zakove glave.
- Strašno mije žao - rekla je Jo.
Josh zapucketa jezikom. - Zašto ti je žao, jebote? - promumlja između zalogaja. - Pa smiješ, valjda, imati decka.
- Jebote! - klikne Zak kad ga je Tallulah dirnula štapicem blizu oka.
- JOSH! - povicu Dick i Vanessa uglas.
- Ups! Pardon, ljudi.
- Ne možeš li se pristojno izražavati pred djecom, možda bi bilo bolje da šutiš - rece mu Vanessa.
- Ispricao sam se!
- Siguran sam da je to bilo slucajno, draga - javi se Dick. - Baš kao i tvoje elokventno "sranje".
- Sranje - ponovi Tallulah kad joj je Zak bacio žitnu pahuljicu u lice.
Josh se okrene prema Jo.
- Trebala bi se prestati ispricavati zbog svog privatnog života, znaš - rece. - Nije mi drago što ti ja moram na to ukazati, ali cini se da nikog drugog ovdje nije briga.
Graja se oko Jo nastavila, ali je ona neko vrijeme nije uopce zamjecivala.
- Josh, hvala ti - ispali Vanessa. - Ali, mislim da nam tvoja pomoc nije potrebna.
- Pa, cuj, necija vam je svakako potrebna - odvrati joj Josh - u protivnom, mogli biste završiti s djecom koja se osjecaju zapostavljenima, što zna ostaviti gadne dugorocne posljedice.
- Ja cu otici - brzo ce Dick. - Izaci cu ranije s posla. Nema problema. Uostalom, malo cu se više družiti s Joshom.
Josh se nasmiješi. - Eto, to smo riješili. Cassie se nece osjetiti zapostavljenom, tata i ja cemo se malo družiti, a Jo ce moci raditi kojeg god vraga želi u svom privatnom životu. Svi sretni i zadovoljni.
Jo je teško žmirkala.
- Josh - rece Vanessa. - Molim te potrudi se pred djecom ne upotrebljavati rijec s "J".
- Zašto? - upita Cassandra. - Nije tako prosta kao rijec s "P", iako se i ona odnosi na savršeno prirodan i lijep dio ženskog tijela.
Na trenutak zavlada muk.
- ZAK! - najednom vrisne Dick. Zak umalo padne sa svoje stolice. - DOVRŠI SVOJE PAHULJICE INACE CE SE TATA OZBILJNO NALJUTITI!
Na pola puta do kolodvora Jo se odluci zaustaviti i malo posjesti u svom cliu. To je bio jedini privatni prostor - mnogo privatniji od njezine sobe, za koju je imala osjecaj kao da je dijeli sa Joshom. Ovdje je smjestila cak i svoju malu plišanu lutkicu što joj je bila talisman i sad ju je promatrala ne bi li se uspjela pribrati.
Ovo je bio prvi put nakon nekoliko tjedana kad je ostala malo nasamo, a kroz samo pet minuta vidjet ce Shauna prvi put nakon mjesec dana. No, glava joj je bila puna Josha. Ignorirao je cak i njezin pozdrav. Željela mu se ispricati, no nije bila sigurna za koju bi mu se stavku svojeg ponašanja trebala ispricati. Uostalom, cini se da isprike nisu djelovale ni sinoc. Sve je bilo tako zbrkano - ne samo njegov Jekill/Hyde preobražaj, vec i to što ju je sve skupa toliko uzrujalo.
Pogledala je na sat u automobilu. Zakasnit ce po Shauna. Pokušala je ponovno zuriti u svoj talisman. I on je zurio u nju. Ništa mudrija, ona pokrene motor. Vozeci niz strmi obronak prema highgateskom kolodvoru, nije bila iznenađena zbog napetosti u trbuhu. A zatim ga ugleda kako sjedi na zidicu i prelistava casopis.
Istaknute jagodicne kosti i oci koje pristaju uz njegovu jeans jaknu i hlace. Oprao je i kosu. "Zaboga", pomislila je, "veleposlanice, vi ste nas razmazili". Parkirala se u blizini i neko ga vrijeme promatrala, a on je još uvijek nije zamijetio. Najzad, podigne pogled. Nekoliko su se sekundi nijemo promatrali, a onda se oboje nacere dok je onaj poznati osjecaj polako prodirao u njihove živote.
Dok je koracao prema njoj, Joino se disanje polako uravnotežilo. Sve ce biti u redu, sad je ponovno bila sigurna. Otvorio je vrata automobila i naslonio se, žmirkajuci na suncu.
- Baš sam razmišljao tko je ta krasotica u šminkerskom autu - iskesio se. - I onda shvatim - to je moja prekrasna djevojka.
Na svoje iznenađenje, Jo osjeti kako ju je preplavio val emocija i brižne u plac.
Shaun žurno ostavi torbu na zadnje sjedalo i sjedne u auto.
- Što nije u redu? - pitao je gledajuci ravno ispred sebe.
Jo ovije ruke oko njegovih ramena.
- Samo sam sretna što te vidim - rekla je grleci ga svom snagom.
Shaun je zaklopio oci i držao je cvrsto sve dok netko nije poceo trubiti.
Jo nije htjela odmah odvesti Shauna u kucu Fitzgeraldovih, no valjalo je izglacati odjecu i malo pocistiti po kuhinji, a Shaun nije imao ništa protiv. Hvala bogu, Josh je negdje izašao.
Ispostavilo se, međutim, kako Shaun nije imao ništa protiv ni zavoditi Jo dok je ona pokušavala glacati. Najzad je popustila, te se u njezinoj sobi na brzaka pohvataše. Bilo je lijepo, no daleko bi više uživala da nije morala jednim uhom osluškivati vrata, dijelom mozga brinuti o glacanju, a ostatkom tijela misliti na Josha. Ipak, uživala je u aspektu neobicnosti vođenja ljubavi sa Shaunom nakon toliko dugo vremena. Premda su slijedili svoje dobro uvježbane tehnike, nije se cinilo predvidljivim, nego naprosto sigurnim i ugodnim, poput dolaska kuci. Ili radije, mislila je, dolaska u kucu.
Cim je sve bilo gotovo, izvukla se iz kreveta, odjenula i vratila se glacanju. Shaun joj se pridružio nakon desetak minuta, navlaceci majicu preko glave.
Pola sata kasnije, promatrao ju je kako glaca cetrnaestu Barbie vestu, dojmljivom brzinom. Povremeno bi bacio pogled na kuhinjski sat, otpijajuci caj.
- S ovim cajem nešto ne valja - rekao je.
- To su listici. Pravi cajni listici.
- Ima okus govna.
- Naviknut ceš se. Dodat cu ti malo šecera.
- Hvala, dušo.
Zurio je u sicušne komade odjece koju je Jo morala izglacati. Nakon nekog vremena se ustane i ispere svoju šalicu u sudoperu. Ovakve je slavine viđao u nekim od novijih kuca koje je njegova tvrtka gradila. Trebalo mu je tek nekoliko minuta da usavrši nacin otvaranja. Zatim, što je mirnije mogao, otrgne list papirnatog rucnika s kromiranog držaca na zidu i obriše svoj spolni organ.
Okrenuo se prema Jo.
- Zašto glacaš djecakove gacice? - upitao je. Jo ga okrzne pogledom.
- Hoceš li, molim te, maknuti maramicu sa svog spolnog organa dok pricaš sa mnom?
On se iskesi: - Ako dođeš ovdje do mene i ponoviš mi to.
- Glacam ih zato jer ih inace ne želi odjenuti - odgovorila je. - Dovoljno je naporno natjerati ga da ih odjene kad su izglacane. Ukoliko nisu, nemoguca misija.
Shaun oprezno zatrese glavom. - Što je s tom današnjom djecom? - mrmljao je. - Treba ga cušnuti jednom po uhu, pa ceš vidjeti kako ce ih obuci.
- Mm - složi se Jo. - A ženama je mjesto u kuci.
- Mogla bi to uciniti da je tvoje dijete. Nema šanse da moji klinci ocekuju od svoje dadilje da im glaca gacice.
Jo odloži Zakove gacice na stol i podigne jastucnicu sa slikom Tweenies.
- No međutim, nema šanse da ce tvoja djeca uopce imati dadilju, zar ne? - upitala je. Ovu su temu pretresali bezbroj puta, no danas su oboje razgovarali o njoj s polusmiješkom na licima. Lijepo je znati da se neke stvari nikad nece izmijeniti.
- Tako je - rece on, glas mu je poprimio ton kakvog teksaškog kauboja. - Pronaci cu sebi pravu ženu koja ce znati biti prava majka.
Jo je na sekundu prestala glacati i pogledala prema njemu.
- Znaci, ocekuješ od nje da ce sve ovo raditi bez novcane naknade? - nacerila se. - Kaži mi, Shaun...
- Ajme meni...
- ... misliš li da otac nije pravi otac ako ne glaca gacice svog sina? Ili je samo majka ta koja se opire svom genetskom kodu ukoliko ne glaca?
- Ne zapocinji - rece Shaun. - Znaš što sam mislio.
- O da - rece Jo. - Tocno znam što si mislio.
- Mislio sam na finu, sretnu obitelj.
- U kojoj se ženin život suzi toliko da bi se mogao uklopiti u kucu, a muškarcev se proširi...
- U kojoj muškarac zarađuje kako bi omogucio krov nad glavom, na to sam mislio.
- Ooo - rece Jo. - Kako to krasno zvuci. Baš kao u Waltonsima.
- Upravo tako.
- Taj anakroni fiktivni bijeg od stvarnosti. Zbog djece.
- Znaš, nema potrebe da me se pokušavaš dojmiti tim otmjenim rijecima. Tvoja guza je ionako vec ucinila dosta.
Jo se nasmiješi. - Ti laskavce jedan.
Shaun joj pridje odostraga i nježno je poljubi u vrat. Zatim još nježnije pocne kliziti usnicama prema dolje. Potom je okrene prema sebi i lagano usnama okrzne njezino celo. Zatim je nasloni na dasku za glacanje i pocne gužvati ono sto je izglacala. Zatim Josh dode doma.
- Ne obazirite se na mene - zazva Josh i njih dvoje poskoce. Kako se cinilo, oboje su se prilicno osvrnuli. Jo se okrene svom glacanju, goruceg lica. Nije mogla podnijeti daljnju hladnocu u njegovim ocima. Osjecala se poput nekakve nevjerne žene u lošem filmu. Shaun je pocekao trenutak prije negoli je krenuo prema Joshu.
- Shaun Casey - rekao je ispruživši ruku - Joina bolja polovica.
- Josh Fitzgerald - nato ce Josh, cvrsto stisnuvši ponuđenu ruku. - Polubrat, polucovjek.
- O dobro - nacerio se Shaun. - Znaci nisi pod njezinim nadzorom.
- Bože sacuvaj.
- Znaci, ne ušuškava i tebe u krevet – nasmijao se.
Josh se kratko i usiljeno nasmije. - Ma ne. Zapravo, prije bi se moglo reci da je obratno. Smijeh se zaledi. Shaun pogleda prema Jo.
- Ja - ja ... sinoc sam se malo nacvrckala - pojasnila je.
Shaun je bio napet. - U redu - procijedio je kroz zube.
- Onda ju je malo uhvatila nostalgija za domom - objašnjavao je Josh - znaš kako je to vec, nedostaje joj mama, nedostaje joj tata, nedostaje joj... - slegne ramenima - mama i tata.
Shaun je i dalje bio napet. - U redu - procijedio je kroz zube.
- Kako bilo - rece Josh napeto - ne dajte se smetati u onome što god da radili. Znam da Jo uvijek daje prednost tuđim potrebama nad svojima. Drago mi je što smo se upoznali, Saul.
- Shaun.
- Shaun.
I Josh ih ostavi nasamo.
Jo je izglacala tri para Zakovih gacica prije negoli je Shaun progovorio.
- Što je dovraga ovo bilo? - procijedio je.
- Što? - odvrati ona nevino.
- Jo, ne igraj se sa mnom. Jo uzdahne.
Govorila je vrlo tiho. - Nemam pojma o cemu on govori. Sinoc sam se napila i ispricala mu sve o tebi. To je sve. Zacijelo mu je povrijeđen ego. Vjerojatno ocekuje da cu pasti na njega, znaš vec, sirota mala usamljena dadilja.
Dok je Shaun ponovno zauzimao sjedeci položaj za stolom, ona je razmišljala u što li se to pretvorila. Nakon nekoliko minuta zacuše kako se ulazna vrata treskom zatvaraju. Josh je otišao u svoju jutarnju šetnju.
- Pa, zasto je on uopce doma? - upitao je Shaun.
- Unesrecila sam ga, naime, jer sam mislila da ce me ubiti sa sjekirom, pa zato obavlja posao kod kuce ne bili izbjegao da mu se uganuti clanak polomi u prometnoj gužvi. Uskoro se vraca na posao, Bogu hvala.
- Nisam na to mislio. Mislio sam zašto on uopce ovdje živi?
- Sam Bog zna.
- Cime se bavi?
- Racunovođa.
Shaun ispusti poprilicnu kolicinu zraka kroz usta, sto je trik kojemu se izvještio tijekom dugogodišnjega rada na građevinskim gradilištima.
- Znaci dobro je podmazan?
Jo slegne ramenima. - Nemam pojma - zgotovila je posao i sklonila dasku i glacalo u susjednu prostoriju. - Navodno su mu cimeri otputovali - doviknula je odande. - Ostavili su ga prakticno bez krova nad glavom.
- Zacijelo su svi odreda lovaši - doviknuo je. - Da ja imam toliko novaca, stavio bih ga sa strane, za buducnost. Položio bih depozit za kakvu kucu. Uložio u nešto.
Jo je punila perilicu za rublje.
- Možda oni mogu sve to zajedno - rece ona, više za sebe.
- Kladim se da to nije pravi razlog zastoje ovdje - dovikivao je Shaun.
Jo se vratila u kuhinju, odložila praznu košaru za rublje i pocela je puniti s gomilom uredno složene, izglacane odjece.
- Kako to misliš?
- Jednostavno, ne vjerujem tom momku.
- Rekla sam ti, nemaš se zašto brinuti. Samo sam se napila...
- Ma nije zbog toga - prekine je Shaun. - Opcenito. Oci su preblizu.
- Meni se cine sasvim u redu - brzo ce Jo. - Idem gore, hajde sa mnom.
Shaun ju je slijedio uz stube do Tallulahine sobe, te se naslonio na vrata dok je ona spremala njezine igracke. Jo je podigla hrpu golih Barbika i Kenova, koji su izgledali kao da su usred nekakve orgije, i sve ih redom odjenula. Potom je smjestila Tallulahinu Barbie-lijecnicu, Barbie-službenicu, Barbie-socijalnu radnicu i Kena-arhitekta na njihova pripadajuca mjesta, podno police, provjeravajuci da 0.6 mm ljubicasta olovka stoji pokraj 0.6 mm grimizne olovke, a ne pokraj one 0.8 mm plave.
- Zašto bi se, pobogu, odrastao muškarac - nastavio je Shaun - s lovom na bacanje, vratio kuci i živio s tatom i tatinom novom ženom i prerano sazrelom djecurlijom, ako si može priuštiti drukciji život?
- Nisu oni prerano sazreli - rekla je, vracajuci figure iz kucice za lutke u njihovu biblioteku, te je smještajuci pored kompleta Dickensovih klasika.
- Rekao bih - nastavi Shaun polako - kako je naš Josh muktaš. Pretpostavljam da ne placa stanarinu?
- Ne - rece Jo. - Vanessa mi je to jucer rekla. Kako si znao?
Shaun se nasmijao. - Pravio sam kuce za tipove kao što je on. Toliko su razmaženi da ne shvacaju kako su vec odrasli.
Jo ga pogledala. Sad je stajao ispred Tallulahinih vrata, s cije je kvake labavo visjela njezina kahlica. Blještavo ružicasti odsjaj uokvirio je njegovo lice dok je govorio. Jo je bila odvec rastresena da bi zamijetila kako mu lijepo pristaje.
- Hajde za mnom - rece ona i krene uz druge stube.
- Jebote - rece Shaun. - Koliko katova ima ova kuca?
- Ovo je zadnji.
Shaun ju je slijedio dalje u Zakovu sobu i zaustavio se na vratima. Ugledavši igracke polako je zazviždao, zadivljen.
- Sranje - rekao je. - Ovdje bih mogao biti vraški sretan.
Pokraj romobila vrhunske klase nalazila se neizmjerna kolicina raznoraznih robota, potpisanih suvenira nogometnog kluba Arsenal, kolekcija dinosaurusa i staza za autice. Gomila igracaka ugnijezdila se u sobi. Iznad kreveta visjela je mrežasta ležaljka ispunjena s još više igracaka. U uglu se nalazio televizor i još igracaka. Shaun je zakolutao ocima i prešao na stvar.
- Kužim! - uskliknuo je.
- Pa, nemoj mi sad objašnjavati - mumljala je Jo negdje ispod Zakova kreveta. - Ne bih skopcala. Nemam vremena.
- Josh zna nešto o tati što tata nipošto ne bi želio da mu nova ženica dozna. A zauzvrat cuvanja tajne, Josh je blagoslovljen besplatnim stanom i hranom kod tatice.
Jo je prestala sa slaganjem Zakovih trenirki.
- Misliš da Dick ima ljubavnicu?
Shaun slegne ramenima. - Ili ju je nekoc imao. Imao je neku kad je bio u braku s Joshovom mamom, nije li?
- To je strašno i pomisliti - promrmljala je Jo. Onda uzdahne: - Doduše, Vanessa je rekla kako misli da se nešto cudno zbiva. Ne vjeruje mu da sve vrijeme provodi u ducanu. Uostalom, on zbilja vrlo kasno dolazi doma. Prokletstvo.
- Nemam pojma - rece Shaun. - Naprosto mislim da tu nešto smrdi. Koliko je godina imao kad mu je stari otišao od kuce?
- Cetrnaest. Vanessa mi je ispricala da je to bio užasan brak. Neprestano su se svađali.
Shaun je zatresao glavom i glasno udahnuo.
- Loše doba. Nezgodno vrijeme da ti tata ode od kuce.
Jo je odlucila kako mu nece kazati da joj je Josh to priznao upravo tim rijecima. Pocela je dvojiti oko svojih osjecaja prema njemu. Nakon njegove nagle promjene preko noci pocela se pribojavati da je Vanessa imala pravo u svezi s njim. Cini se da bio sposoban utrnuti sav svoj šarm poput svijece.
- Kladim se da to nikad ne možeš potpuno preboljeti - Shaun je dalje govorio. - Osim toga, tada je to bila prava rijetkost, zar ne? Kladim se da su ga u školi stalno zadirkivali. Jadni nitkov. To je sigurno sjeban osjecaj. Sve ovo vrijeme gledati tatu s novom djecom. To je bolesno.
Jo je sjela na Zakov krevet. - Aha, pretpostavljam da jest.
- Dakle - nastavio je Shaun - ne može mu se baš sasvim sviđati njegova maceha, zar ne? Ili njegovi polubrat i polusestre?
- Rekao je ... jednom je spomenuo da ih voli.
- Pa jasno da ce to reci, zar ne? - rece Shaun.
- Da. Valjda.
- Pa ipak, radije je odabrao život s njima nego da si pronađe svoj stan.
Zurili su jedno u drugo.
- Možda... - progovori Shaun - špijunira za svoju mamu?
Jo prođe jeza. - Ona je kuja. Prava.
- Ah! - rece Shaun. - Ali kladim se da je Josh voli.
- Naravno da je voli.
- E pa, tu smo dakle! Natjerala je Josha da živi mukte kod tate koji ga je svojedobno napustio, a istodobno ga špijunira.
Jo je nepokretno sjedila na krevetu. Možda, samo možda, to objašnjava zasto je Josh u tako kratkom vremenu s njom sklopio prijateljstvo. Kad malo bolje razmisli, nutkao ju je picem i poceo joj se povjeravati istu onu vecer kad su prvi put ozbiljno razgovarali - a to se zbilo nakon što ga je uvukla u tucu i probleme s Vanessom. A on je bio vrlo ljubazan prema njoj. Možda joj se pokušao dodvoriti ne bi li je pridobio da mu pomogne uhoditi Vanessu? Prisjetila se njihova prvog razgovora. Uporno je želio doznati što ona misli o svima njima. I kako li se on samo bio otvorio. A onda joj je laskao govoreci kako je hrabra i snažna. Cak je i nazdravio za ispravne odluke. Prisjetila se i Dickovih rijeci kako su žene lude za njim i Vanessina upozorenja da ne pada na famozni šarm Josha Fitzgeralda. Poniknula je glavom.
Potom se namrštila na Shaunove sugestije, krajnje smetena i sve više potištena.
- Ne mislim da...
Shaun je slegnuo ramenima. - Nemam pojma. Vjerojatno umišljam. Vjerojatno je potpuno bezopasan, uviđavan, neposredan tip kojemu se sviđa povremeno provaljivati u kuce.
- Ne bismo smjeli na ovaj nacin razgovarati - najednom ce Jo. - Vjerojatno imaju instaliranu kameru u nosu Cyber-doga.
Shaun se nasmije. - Kako onda njuši? – upitao je.
- Ne njuši uopce - odgovori ona, skenirajuci po sobi. - Nije stvaran. Slijedi me.
- Zar nisi još gotova?
- Nisam. A što prije dovršim prije cemo moci negdje izaci - vratili su se dolje i ona pocne cistiti po kuhinji.
- Moraš priznati da decko dobro izgleda - najednom ce Shaun.
- Tko?
- Josh.
- Zar te još uvijek zabrinjava?
- Ne zabrinjava me uopce, samo kažem kako se mora priznati da je zgodan.
Jo se kiselo nasmije. - Nemam što priznati - odvratila je, puneci perilicu za suđe. - Želim odvjetnika.
- Ma daj - rece Shaun. - Nemoj mi reci da ti je to promaklo. Tebi se sviđaju ti pederasti tipovi.
- Ništa takvog mi nije palo na pamet.
- Ma daj.
- U redu - rekla je stavivši ruke na bokove. - Zgodan je.
Shaun nije ništa odgovorio.
- Bilo bi bolje da mi pomogneš, umjesto da me samo propitkuješ - rece ona.
- Dobro - rece on, pridruživši joj se u pospremanju sudja i podsjetivši se da iduci put, kad se nađe u prednosti, mora znati zaustaviti.
Jo je tocno znala kamo ce odvesti Shauna u petak uvecer. Sutra ce ih uvecer djevojke voditi u jedan popularan nocni klub, tako da je veceras željela nešto intimnije ozracje. Vec je bila zamijetila mali francuski restoran u Highgate Hill ulici, koji se doimao nevjerojatno ljupkim. Shaun je volio francusku kuhinju te je ona unaprijed rezervirala stol.
- Imamo samo dva sata na raspolaganju - obavijestila ga je dok su se penjali uzbrdo.
- Kako to misliš? - upitao je. - Izbace te vani?
- Ne baš, no koriste isti stol dvaput u jednoj veceri. Ne možeš ga rezervirati za cijelu vecer.
- Dovraga.
- To je sicušan restorancic.
- I to bi trebao biti naš problem?
- Ma ne, samo ... cuj, zbilja je poseban.
- Kako, kao za posebne prilike? Primila ga je ispod ruke.
- Hajde - umiljavala se. - Nemoj sad sve pokvariti, imamo samo jednu vecer nasamo.
Shaun je iskobeljao svoju ruku iz njezine i cvrsto je zagrlio oko ramena, te se nastavili uspinjati uz brijeg. Zaustavljao bi se kraj svake agencije za prodaju nekretnina kraj koje su prošli, sto je im oduzelo podosta vremena, buduci da je na Highgate Hillu bilo više takvih agencija negoli kolportera.
- Isuse Kriste! - uskliknuo je. - Gledaj samo ove cijene! - poceo se smijati. - I ti Londonci misle da su bolji od nas!
- Ma ne misle.
- Pogledaj, molim te, ovaj ovdje! A ima samo sobu s dva kreveta. Kod nas doma možeš unajmiti vilu za te novce.
- Istina, ali ne bi bila u Londonu.
- Znam! - uzviknuo je. - Fantasticno!
Kad su napokon dospjeli do restorana, Jo ga je povela prema malom prozorcicu i pustila ga da proviri unutra.
Nasmiješio joj se i ona osjeti kako joj je kamen pao sa srca. - Vrlo lijepo - rekao je. Krenuše malom prekrivenom stazicom prema bocnom ulazu gdje su ih poveli do stola kraj prozora. Konobarica im je pružila jelovnik.
- Isuse Kriste! - prošaptao je Shaun. - Gledaj samo ove cijene!
- Shaunl - prosiktala je, porumenjevši.
- Nije ni cudo što ti Fitzgeraldovi tako dobro placaju.
- Inace ne jedem po restoranima.
- Cekaj samo da ovo ispricam drugima. Sheila ce se ovlažiti.
- Shaun - rece ona - zašto želiš sve pokvariti? Shaun podigne pogled prema njoj. Uhvatio ju je za ruku preko stola.
- Želim li? Nisam mislio - rece. - Oprosti. Sve mi je nekako novo, to je sve.
- Pretpostavljam da sam se ja vec naviknula na neke stvari.
Shaun je trznuo svojim obrvama, a ona se napravi kao da to nije zamijetila.
Kad je došla konobarica, Jo je krenula naruciti, no iznenadi se kad Shaun naruci za oboje.
- Što radiš? - upadne mu u rijec.
- Narucujem. Što misliš da radim?
- Kako znaš što želim? Shaun se namršti.
- Pa, voliš kad narucujem za tebe.
- Ne, ne volim.
- Da, voliš, uvijek kažeš da se ne možeš odluciti.
- Pa - rece ona s nelagodom - sad mogu. Konobarica je prestala zapisivati. - Želite li da se vratim malo kasnije? - upita ih.
- Da - rece Shaun.
- Ne - rece Jo. - Oboje znamo što cemo naruciti, hvala vam.
Kad je narucila, Jo je pogledala konobaricu. Shaun je narucio svoje uobicajeno jelo, francusku juhu od luka i janjeci vrat. Nakon što ih je konobarica ostavila nasamo, neko su se vrijeme nijemo promatrali.
- Dakle, otkad voliš grauadlcuc? - najzad upita Shaun.
- Otkad sam ga kušala?
- Što je to uopce?
- Osušeni losos mariniran u travama.
Shaun nestrpljivo zapucketa jezikom i odmahne glavom.
Kad su im donijeli hranu na stol, on je sumnjicavo pogledao u Join tanjur.
- Izgleda kao koža.
Jo mu uputi pogled od kojeg smjesta umukne. Dovršili su jelo u tišini, koju je povremeno prekidao Shaun pohvalnim primjedbama.
Putem do kuce Jo je pocela govoriti o svojim novostecenim prijateljicama i nastojala ne obracati pažnju na nedostatak oduševljenja u njegovim odgovorima. Pomislivši kako je možda netakticno pripovijedati mu o svojoj sreci, ona prestane. Zatim pocne opisivati djecu. Kad je poceo uzdisati na njezine price o kolicini posla koja se od nje ocekuje, rekavši kako ce morati porazgovarati s njezinim poslodavcima, ona prestane. Stigavši pred kucu, osjeti olakšanje.
Dick i Vanessa bili su u sobi za odmor, iza zatvorenih vrata, tako da su se mogli neprimijeceno odšuljati u njezinu sobu.
Pola sata kasnije Shaun se otkotrljao s nje i zaspao. Ona je ležala u krevetu razmišljajuci je li Josh nešto cuo.
***
U subotu se ujutro Jo probudila vrlo rano. Napeto je osluškivala ne bi li cula bilo kakav zvuk iz Joshove sobe. Ukoliko je još uvijek bio u krevetu, tada moraju biti iznimni tihi. Ukoliko nije, to znaci da ih je vidio zajedno u krevetu kad je prolazio kroz njezinu sobu. Ovo joj je postajalo sve nepodnošljivije. Uto zacuje glasno zijevanje i shvati kako je Josh još u krevetu. Strašno, davao im je do znanja kako je još u krevetu. Još strasnije, ako je ona mogla cuti njegovo zijevanje, on je morao cuti nocašnje zvukove.
Ustala se i krenula u kupaonicu pod tuš, noseci odjecu sa sobom. Nadala se kako ce se Shaun probuditi dok ona ne izađe, no cinilo se da cvrsto spava. Znala je da se Josh želi odjenuti, no ovako je bio sprijecen sve dok njih dvoje ne budu gotovi. Protresla je Shauna. On zarokce. Ona ga ponovno protrese. On ponovno zarokce. Nježno ga zazove imenom u uho. On se nasmiješi. Ona ga ponovno zazove. On je zgrabi oko struka i povuce na sebe. Kad je shvatio da se ona ne kani vratiti u krevet, otvorio je oci.
- Isusek, vec si se odjenula - rece on. - Koliko je sati?
Jo je pogledala prema Mickey Mouseu ciji se cerek doimao frustrirajuce poznatim.
- Osam.
Shaun je jauknuo.
- Zar se necemo malkice izležavati?
- Ne možemo.
- Zašto?
- Zato što nas on sve može cuti. - Tko?
Jo uperi prstom u Joshova vrata.
- Josh.
- To je njegova soba? Jo klimne.
- Dovraga.
- Sve se cuje.
- Izvrsno - rece on i ponovno je pokuša dograbiti.
- Nemoj, Shaun.
Pocne je škakljati i ona se, unatoc svemu, pocne hihotati. Shaun je uvijek tocno znao kako ce je pridobiti.
- Prestani! - najzad je uzviknula. - Ostavi me na miru!
Shaun prestane i ostavi je na miru.
- Idem nam pristaviti kavu - prošaputala je. - Smjesta idi pod tuš, inace idem vani bez tebe.
On joj se iskesi.
- Kako god ti kažeš, seksi mackice - rece on na sav glas.
- Psssst.
Cim je zatvorila vrata za sobom, Shaun je zijevnuo i poceo zviždukati glazbu iz neke serije.
Jo je otvorila vrata i ponovno ga ušutkala, pokazujuci glavom prema Joshovoj sobi. Shaun prestane.
- O, AHA! - prosiktao je tako da su ga mogli cuti u Nibletu. - OPROSTI.
To su popodne proveli švrljajuci po Covent Gardenu, slušajuci ulicne svirace i uživajuci u sladoledu. Vrijeme je bilo idilicno - cinilo se kako ce to biti prekrasno proljece - te se Jo prisjetila prvih mjeseci njihove veze prije svih tih godina. Ipak, nije se mogla riješiti ružnog osjecaja krivnje. Promatrajuci ulicnog žonglera, dok je Shaun obavljao poslovni telefonski razgovor, u mislima je preispitivala ono sto je mogla uciniti, cekajuci da je ponovno obuzme osjecaj krivnje. Preusmjerila je osjecaj grizodušja na svoju spavacu sobu, no Shaun je bio jedini muškarac koji je tamo krocio, a mislila je kako tamo nije ništa rekla što bi ga moglo povrijediti. Ili, možda jest? Je li se doimala preopterecenom onda kad to nije trebala? Okrzne ga pogledom. Nije se cinio povrijeđenim, izgledao je zaposlen iza svojih suncanih naocala, ližuci svoj sladoled i brbljajuci na mobitel. Bože.
Kasnije te veceri krenuli su u nocni klub gdje su se trebali naci s Pippom, Gabriellom i Rachel. Našli su ih kako cekaju red pred ulazom.
- Hej! - zazvala ih je. - Ovo je Shaun. Gurnula ga je ispred sebe izloživši ga njihovim zadivljenim pogledima.
- Culi smo toliko toga o tebi! - pozdravi ga Rachel.
- Drago nam je što smo te napokon upooznali - doda Gabriella, uzimajuci njegovu ruku u svoju.
Jo osjeti neizmjernu zahvalnost prema svojim prijateljicama.
Pippa ispruži ruku. - Bok - nacerila se. - Ja sam Pippa. Zbilja mi je zadovoljstvo. Jo neprestano prica o tebi.
Kad su se našle u klubu, Pippa se stvori kraj nje.
- Ti si luda, zar ne?
- Jesam li?
- Da, predivan je.
Jo se nasmiješi. - Mm.
- Kako si?
Jo je nekoliko puta polako klimnula prije nego što ce odgovoriti. - Dobro, hvala - rece. - Da, baš dobro.
Uto spazi Shauna kako cavrlja s Gabriellom, te prestane klimati.
- Hajde - rece joj Pippa. - Cini se da nekoga valja spasiti.
- Aha - rece Jo. - Ali koga?
Kad su im se približile, Shaun im objema uputi širok osmijeh.
- Hej, vas dvije! - rece. - Gabriella mi je upravo pricala kako je biti dadilja.
Gabriella se slabašno osmjehne. - Ja pricala sve o Joshua - rece potom - i kako se mi njemu stalno smijala.
Pippa suosjecano pogleda Jo.
- Pa, možda smo se ga se malkice dotakli - rece Shaun, gledajuci prema plesnom podiju. - Idemo cagati?
Kad su stigli doma, on se stropoštao na krevet.
- Bože, slomljen sam - rekao je glasno u svoj jastuk.
Jo je sjela na krevet i pogledala ga. Je li doista užasna? Željela je nešto reci, no nije se mogla nicega dosjetiti, te umjesto toga legne i zaspe.


Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 12:59 am

***
Nedjelja je predviđena za ljencarenje. Jo i Shauna probudi miris svježe kave i toplih brioša.
- Ti bokca - mumljao je Shaun, trljajuci svojom kratkom bradom o njezin vrat. - Kako diše moja druga polovica, a?
Buduci da se Josh još uvijek nije probudio, Jo je bila prisiljena ponovno provesti jutro ušutkavajuci Shauna, koji, kako se cinilo, nikako nije mogao stišati svoj glas. Nije se iznenadila kad se Josh pojavio u kuhinji pola sata nakon njih. Jo nije bila kadra susresti se s njegovim pogledom.
Bila je odlucna u svojoj nakani da Shauna predstavi ostatku obitelji Fitzgerald, jer je držala kako je to pristojno. Toby je bio u kuci preko vikenda, kao i obicno, te nakon sto je Shaun obavio telefonske razgovore, bio je prisiljen na nedjeljni rucak s cijelom obitelji.
- Što ne valja s normalnim rajcicama? - nasmiješio se Vanessi nakon što je otkrio one sušene u svojoj salati.
- Apsolutno ništa - nasmiješila se Vanessa. - Naprosto smo ovisni o sušenima.
- Ovisni? - nasmiješio se. - Bože, to zvuci ozbiljno.
- Kako to misliš? - pitala ga je Tallulah, uputivši mu ozbiljan pogled preko stola.
- Samo se šalim s tvojom mamom - namigne joj Shaun.
- Zašto? - upita ona.
- Zato, dušo - rece Josh - što želi biti duhovit i nadmocan u isto vrijeme.
- Dobro, dobro - rece Dick. - Shaun je naš gost.
- On nije naš gost - javi se Toby. - On je Join gost. Zato što se seksa s njim. Josh ih je sinoc sve cuo.
- Ej, kompa - žurno ce Josh. - To je trebala biti tajna.
- Kazao si da je Shaun zvucao kao auto s praznim akumulatorom - namrštio se Toby.
Jo je prestala jesti.
- Sviđa mi se vaša zlatna ribica - na to ce Shaun.
- Što je prazan akumulator? - zanimala se Tallulah.
- Zove se Homer - rekla je Cassandra Shaunu.
- Kakav mora biti akumulator? - pitala je Tallulah.
- Po autoru Odiseje - brzo je dodala Jo. Shaun ju je pogledao. - Hvala.
- Znaci - pocne Dick. - Sutra ponovno na posao ha, Josh?
- Mm - rece Josh. - Jedva cekam.
- Spreman si na vratolomije po podzemnoj?
- Mm. Pa, vidjet cu. Prohodat cu do autobusne stanice i ako me bude boljelo, ici cu cijelim putem autobusom, necu ni silaziti u podzemnu. Malo ce dulje potrajati, no barem necu proživljavati agoniju.
- Ne budi smiješan - nato ce Vanessa. - Jo ce te odbaciti do stanice i pokupiti te nakon posla. Ionako cijeli dan prolazi tim putem razvozeci djecu.
- Nema potrebe - rece Josh. - Sve je u redu.
- Jo - Vanessa ce - nemaš ništa protiv, zar ne? Jo okrzne pogledom Shauna koji je punio usta sa salatom i gledao u nju.
- Naravno - tupo ce Jo.
- Nema potrebe - ponovi Josh.
- Ne glumataj nekakvog mucenika, Josh - rece Vanessa. - Ne pristaje ti.
Nastupi stanka.
- OK - uzdahne Josh. - Predajem se.
- Jo, hoceš li ga moci odvoziti sve dok mu se clanak potpuno ne oporavi? - upitao ju je Dick.
- Mm - odvrati ona.
- Ne zadugo - mumljao je Josh u svoj tanjur.
- Nema problema - prošaptala je Jo, usredotocivši se na svoje jelo.
Uto su djeca postala silno uzbuđena na pomisao kako ce im se Josh pridružiti u vožnji do škole, te ih svaki dotadašnji osjecaj pristojnosti napusti.
Shaun i Jo ostadoše nasamo tek navecer, kad ga je vozila do postaje.
- Dakle - rece on.
- Dakle.
- Sirotog ce gotovana dadilja voziti u školu, baš kao i njegovog bracu i sestrice?
Jo progundja. - Izgleda pomalo jadno, zar ne?
- Što, dovraga, fali vožnji s autobusom? Covjek bi pomislio da je još u kratkim hlacicama.
- Barem je Vanessa sve uredila tako da ne moram suviše skretati s puta ili odlaziti ranije. Usto, pretpostavljam da ja snosim najvecu krivnju.
- Kako ti je to palo na pamet?
- Pa, zbog mene je sav polomljen i modar.
- A ti si zbog njega umalo umrla od straha! - uzviknuo je on. - Kojeg je vraga mislio s tim provaljivanjem? Ponio se kao pravi kreten.
Uslijedi tišina.
- Nisi tako govorio kad sam ti prvi put ispricala o tome, nego si me lijepo poklopio.
- Aha, pa, trebalo mi je vremena da razmislim. Osim toga, sad znam o kome je rijec.
- Nije se dalo naslutiti da ceš mu toliko zamjeriti što me je isprepadao.
- Pa, i trebam mu zamjeriti. Dick i Vanessa su jasno dali do znanja kako misle da si bila u pravu, za razliku od njega. A on te podbada jer si mu srušila ego.
Spustila je pogled na svoje ruke. - Aha, možda si u pravu.
- Znaš da sam u pravu.
- Hvala - nasmiješila se - moj zaštitnice.
- Naravno - rece on. - Ja sam tvoj muškarac. Jo se parkirala pred kolodvorom. Shaun se okrene prema njoj.
- Dakle.
- Dakle.
- Vikend je bio prekrasan, krasotice.
- Bio je, zar ne?
Nježno ju je poljubio, a ona ga zagrli.
- Nastojat cu doci doma kroz dva tjedna - rece mu ona.
- Nastojat ceš?
- Toliko sam umorna preko vikenda da nemam snage za put.
- Dobro.
Dok ga je grlila, on joj prošapta u uho: - Ne daj da te budale uzrujavaju - te se još cvršce zagrle.
Jo ga je promatrala kako izlazi iz auta i koraca prema stanici. Dospjevši do vrha stuba, okrenuo se i mahnuo joj. Ona mu je odmahnula, najednom se osjetivši tužnijom nego kad je tek stigla u London.
***
U ponedjeljak se Jo rano probudila, svjesna kako ce se Josh trebati ranije istuširati na svoj prvi dan povratka na posao. Mickeyjeva dulja ruka nije bila niti blizu brojke šest, a kamoli dvanaest, te se ona prepusti uznemirujucim mislima kako o Mickeyu, tako i o Joshu sve dok nije bilo krajnje vrijeme da se ustane. Pokušala se pretvarati kako je Shaun još uvijek tu ne bi li se osjetila malo bolje, no nije uspjela.
Bila je spremna ranije nego obicno, te je krenula pripremiti Tallulah za proljetni kišni dan kadli se Josh pojavi u kuhinji.
- Jutro - zijevnuo je.
- Gledaj! - uputi ga Tallulah. - Nosim svoju kabanicu. Ima roza cvjetice na sebi. Gledaj.
- Bravo - rece Josh, krenuvši prema hladnjaku.
- Cekaj! - vrisne Tallulah. - Nisi još vidio one na leđima.
- Ajme, oprosti - rece Josh. - Opa. Opa. Opala. Cvjetici su nevjerojatno lijepi.
Tallulahino se lice ozari. - Rekla sam ti - tiho je rekla.
Josh je otvorio vrata hladnjaka.
- Ti bokca - mumljao je. - Šest boca mlijeka. Jesu li razmišljali o investiranju u kravu?
Okrenuo se prema njima dok je Jo pregledavala Tallulahine cizme.
- Lutkice - rece joj ona meko. - Obukla si ih na krivu nogu.
Tallulah se zabulji u svoje noge i potom uzdahne.
- Ali nemam ni jednu viška nogu - rekla je zabrinuto.
Jo se nasmijala i obujmila rukama Tallulahino lišce.
- Obožavam te, ti mali prašcicu - poljubi je u obraz - ali, moraš ih brzo zamijeniti kao velika curica, inace cemo zakasniti.
Josh je gledao kako Jo uzima Tallulahinu torbicu za rucak koju je ranije pripremila, te stavlja Zakovu nogometnu loptu i flautu u njegovu školsku torbu. Zatim pogleda prema njemu.
- Spreman? - Aha.
Ona ponovno baci pogled na Tallulahine noge.
- Slatkice - nježno uzdahne - opet si ih krivo obukla.
Tallulah je pomno proucavala svoje noge. Potom pogleda gore prema Jo dok joj se na licu pocela zrcaliti panika. Jo je sad žurno tražila kljuceve od automobila.
- Pusti mene - rece Josh i klekne dolje kako bi pomogao Tallulah s njezinim cizmama. Dovršivši pogleda gore prema Tallulah i nađe je kako netremice zuri u njega. Pogled kao da mu je probijao kožu.
- Idemo - zazva ih Jo. - Josh, jesi li gotov?
- Gotov sam vec sat vremena, gospođice - hladno ce on. Pogleda Tallulah. - Strašna je, nije li? - prošapta.
- Nije kad je bolje upoznaš - odvrati Tallulah, stavljajuci rucicu u njegovu i vodeci ga prema vratima.
- Dobro - vikala je Jo ostalima. - Idemo! Nakon što su Zak i Cassandra ostavljeni pred svojim školama, Tallulah je zaspala, pocevši grandiozno hrkati.
Sama s Joshom u autu, ne racunajuci uspavanu ljepoticu na zadnjem sjedištu, Jo je mogla osjetiti Shaunovo neodobravanje, kao da je bio prisutan. Nakon nekog vremena odluci kako je potrebno malo procisti zrak, te se prisili govoriti.
- Cuj - pocne. - Žao mije.
- Zbog cega?
- One noci. Kad sam bila pijana.
- Žao ti je što si se napila?
- Ne - uzdahne. Nedvojbeno joj želi otežavati. - Žao mije zbog nacina na koji sam ti rekla za Shauna.
Josh prezrivo otpuhne. - Isuse, na to sam potpuno zaboravio.
- Pa, ja nisam. I, žao mi je.
- Misliš da si slomila moje jadno srdašce ili nešto slicno?
- Ne, samo...
- Samo što? Mislila si da cu ti se upucavati? Jo je zurila kroz prozor. - Pa, doista se cinilo kao da ... - najzad je progovorila.
- Ma daj, molim te! - nasmijao se Josh. - Mislila si da cu trcati za tatinom dadiljom?
- Pa, doista se cinilo...
- Što, kad si pala u moj zagrljaj? - Ne...
- Cuj, ako ti se netko pruža na pladnju, jasno da cu nešto poduzeti. Pa tko ne bi? A ti si se prilicno pružila one noci...
Jo dahne, sablažnjena.
- A da se kojim slucajem dogodilo nešto više, našla bi se u svom svijetu iz mašte i Bog zna što bi ti sve palo na pamet. Gledala si suviše hollywoodskih filmova. Žao mije što sam te razocarao.
Ugrizla se za usnicu, nije se usudila govoriti. Ostatak su puta proveli u tišini. Kad su stigli, Josh je otvorio vrata i bolno polako izvukao se iz automobila.
Ostao je neko vrijeme kraj vrata.
- Znaci - cula ga je kako govori jednakim razdražljivo sretnim glasom - vidimo se ovdje kao što smo se i dogovorili.
- Dobro - rece ona, piljeci ispred sebe.
- Usput - nastavi on - ti nisi zvucala kao prazni akumulator. - I zalupi vratima.
Jo je neko vrijeme sjedila i promatrala ga kako šepajuci odlazi, a onda osjeti suze u ocima.
Sad je barem znala na cemu je. Dopustila je svojoj mašti da podivlja kao kod kakve školarke i sad je ispala prava glupaca. Poželi sama sebe udariti - bio je to najstariji trik na svijetu i ona je pala na njega. U trenutku kad je shvatio kako je nece moci namamiti u krevet, jednostavno je odbacio masku šarma i pretvorio se u pravog Josha - bezobzirnog, bahatog gada. U onog tipa koji ce nazvati novu dadilju i staviti je na razglas ne bi li se dobro nasmijao sa svojim uredskim kompicima. Hvala Bogu da je sve shvatila prije nego što je ucinila veliku grešku.
Josh se u podzemnoj osjecao neobicno ranjivim. Ljudi su sjedili preblizu jedni drugima, ruka mu je dodirivala ruku covjeka do njega. Bio je zaboravio kako to izgleda. Put je iz Highgatea bio ravniji nego iz Crouch Enda, ali daleko neugodniji. Bio je naviknut na autobuse i nadzemnu željeznicu. U podzemnoj, cak i kad nije vladala gužva, ljudi su se doimali drukcijima, teško su disali, kao da se svaki trag ljudskosti gušio u tami.
Pomisao da mora na Tottenham Court Roadu sici sa sjeverne linije i sjesti u centralnu, izaci dvije stanice kasnije i još uvijek biti dalje od svog ureda nego što je naviknuo, umarala ga je kako fizicki, tako i psihicki. Dok su ga ljudi u žurbi zaobilazili, on osjeti potrebu da ispruži ruke kako netko ne bi naletio na njega. Da je mogao, ponio bi nekakav štit.
Napredujuci, doduše nevjerojatno sporo, prema svom uredu, osjetio je kako mu se vraca onaj poznati osjecaj potištenosti. Ustanovio je da se ovako nije osjecao citav tjedan koji je proveo u ocevoj kuci. Uto mu sine kako bi se i za ranijih izostanaka s posla, svako jutro osjecao loše. Naprosto je bio naviknut.
Dok je skretao u ulicu gdje se nalazi njegov ured prisegne sebi da si nikad više nece dopustiti navikavanje na loš osjecaj - upinjao se povratiti osjecaje što su ga prožimali prošlog tjedna i iskoristio je sjecanje kao nadahnuce da unese promjene u svoj život.
Stigavši pred ured, on malo zastane ne bi li upio ove zadnje trenutke slobode i sunceve svjetlosti. Iducih osam sati nece biti njegovi vlastiti. Prodao ih je onom koji nudi više. Teška srca krenuo je uz stube od sivog kamena.
No, vec do rucka Josh se vratio u svoju kolotecinu. U klišeju ipak ima istine - sve je to kao vožnja bicikla. Doduše, i dalje je osjecao umor i neznatno izopcenje iz uredskih pošalica što su inace bili jedini zabavni trenuci njegova posla, ali znao je da je sve samo pitanje vremena.
Kad se Sally pojavila kraj njegova stola, lagano izvivši ledja i mazno uzdišuci, on je pak gledao u nju kao da je s drugog planeta.
- Dobrodošao natrag - prela je.
On joj uputi osmijeh s druge strane stola. Bio je to poseban osmijeh, osmijeh koji su mnogi dosad vec upucivali i koji ce mnogi i dalje upucivati. Govorio je jasno i glasno, "Kukavica sam. Ne želim ti otvoreno reci kako je medju nama svršeno, jer bi to znacilo pod: a) donošenje konacne odluke i pod: b) preuzimanje kontrole. Ali, vec ceš sama shvatiti poruku i donijeti odluku za mene. Hvala ti."
- Nedostajao si mi - rekla je, i dalje mazno preduci, te još više izvijajuci leđa.
Josh uloži stanovit psihicki napor kako bi poradio na svom smiješku, istodobno razmišljajuci što ga je zaboga opsjelo da opsjeda ovu ženu. Osjecao je kao da prekidac koji je u njegovu tijelu bio postavljen na ukljuci - prekidac koji je bio povezan sa svakim živcem u njegovu mozgu koji u sebi sadrži poruku "Sally je komad: Obavezno djelovati" - sada bio postavljen na Iskljuci opciju. Nije mogao ništa protiv toga. Bio je to životinjski nagon.
- Hoceš mi pokazati svoje masnice? - sad je šaptala.
S izvjesnom strepnjom, Josh ustanovi kako pokazivanje svojih masnica bilo kome, a ponajmanje ovoj ženi, nije nešto što mu se trenutacno radi. Zadnje na pameti bilo mu je da su masnice seksi. Štoviše, mogao je osjetiti kako mu se stanoviti tjelesni organi smanjuju na samu pomisao kako ih je zadobio. Zazvoni mu telefon, on poskoci i s pokajnickim izrazom u ocima on pogleda Sally, te podigne slušalicu.
- Josh? Toby je.
Josh uloži svu svoju energiju ne bi li zazvucao opušteno i cvrkutavo, dok je Sally polako - i ako ne griješi, mazno izvijajuci ledja - odlazila od stola.
- Ej ti, kako si? - izgovorio je u telefonsku slušalicu.
Uslijedi poduža stanka.
- Dobro - skviknuo je Toby.
Kako je Sally otišla mogao se usredotociti na razgovor. Shvatio je da njegov mladji brat nastoji ne zaplakati, sto je ucinilo njegov glas višim za otprilike dvije oktave.
- Što je bilo, kompa? - upitao ga je nježno. Ponovno stanka.
- Nekako sam ... tužan - opet je skviknuo.
- Jasno da si tužan, kompa. Imaš trinaest godina i u školi si. Život je drek.
Toby šmrcne.
- Doduše - Josh nastavi - život nije ništa bolji ni sa dvadeset i pet, kad si na poslu, ali barem dobivaš placu i seksaš se.
Toby ispusti snažan grleni zvuk koji je umalo postao smijeh.
Grupica djecaka iz škole prošla je pokraj telefonske govornice i on se okrene licem prema zidu. Kad su prošli, on podigne lakat na telefon i nasloni glavi na šaku, krijuci lice od stepenica koje su vodile u laboratorije iza njega.
- Hoceš li biti kod tate ovaj vikend? - šmrcnuo je, gutajuci šmrklju.
- Aha, pa sad živim tamo cijelo vrijeme - rece mu Josh. - Rekao sam ti prošli vikend, ali ti si bio zabavljen povlacenjem Tallulahine kose, koliko se sjecam.
- Što radiš u nedjelju?
Josh malo zastane prije nego što ce odgovoriti. - Provodim dan sa svojim najdražim bratom, eto što. Ponovno duga stanka.
- Hvala - vrisne Toby.
- Hajde, sad si isplahni lice, malo se prošeci i onda se nicim izazvan namjeri na nekog manjeg i slabijeg od sebe.
Toby gnjevno obriše rukama oci.
- Vidimo se u petak uvecer - rece mu Josh. - Promisli što bi volio raditi u nedjelju.
Cuvši da se s druge strane prekinula veza, Josh je neko vrijeme posjedio mozgajuci o vec poznatom problemu. Osvetnicki se grozio Tobyjeve škole. Da ima više novaca, rado bi mu platio bolju školu.
Podigne olovku sa stola i pocne žvakati njen kraj. Dickov odlazak možda jest bio emocionalno strasniji za njega u cetrnaestoj, ali za Tobyja, u drugoj, imao je daleko teže posljedice. Josh je vec bio krenuo u privatnu srednju školu tako da je Dickova alimentacija pokrivala sve troškove. Kad je Toby stasao za školu, Dick je vec debelo zaglibio s novom obitelji i njegova, nekoc izdašna alimentacija nije bila ni blizu dostatna - privatne su škole poskupjele, a njihova majka nije imala novog muškarca na vidiku koji bi joj pripomogao u budžetu. Tobyja je stavila pred odabir privatne škole ili praznika provedenih u inozemstvu. Na nicije iznenađenje, osim možda njezino, odabrao je potonje. Sad ide u školu gdje se ucitelji redom plaše djece, a djeca jedni drugih. Jedino cega se Josh plašio u školi bili su ispiti.
Kad mu je netko od kolega pristupio s pitanjem vezanim uz posao, Josh izvadi olovku iz usta i s mukom se pokuša usredotociti na sadašnjost. Gotovo je prožvakao cijeli kraj olovke.
Za vrijeme Joshova pomnog razmatranja cinjenica oko Tobyjeva školovanja po vec stoti put, Toby je, odloživši slušalicu, pognute glave krenuo prema toaletu. Ledenom je vodom isplahnuo lice, potom ostao kraj prozora i pocekao dok nije prestao izgledati kao da je dobio šakom u oko od nekog iz šestog razreda. Klinac iz prvog razreda udje i krene obaviti dvostruku nuždu.
- ŠTO? - otrese se na njega Toby. - Hoceš da te pljusnem?
Prvašic žestoko odmahne glavom i krene prema kabini.
Tobyjeve se oci ponovno ovlaže i on stavi lice pod mlaz hladne vode, dok je prvašic prestravljeno stajao u kabini, nesposoban se i pomaknuti, a kamoli izvršiti nuždu.
Toby nije bio jedino dijete iz obitelji Fitzgerald koje je gubilo nadzor nad svojim emocijama. Dvadeset minuta kasnije, i tisucama kilometara dalje, Cassandra je stajala na strunjaci, dok joj je u trbuhu kljucalo uzbuđenje. Još nikad nije doživjela ovakvu havariju. Ostale su samo ona, Flora Mackintosh, Kate Brown i Arabella. Sva su ostala djeca bila "potopljena" - odnesena morem uslijed slucajnog pada na pod umjesto ostajanja na gimnastickim spravama.
Cassandra je mogla vidjeti Maisy kako motri na nju i osjeti se odvažnom, okretnom i snažnom. U glavi su joj odzvanjale Joine rijeci: "Kladim se da Maisy žali što te je izgubila, znam da bi meni bilo tako."
Nasmijala se u sebi. Jo je rekla da se nakon škole može igrati s njezinom kosom.
Uciteljica ponovno puhne u zviždaljku te ona, Flora, Kate i Arabella krenuše naprijed. Cassie je skocila sa strunjace prema okviru za penjanje, usmjerila tijelo kroz sicušan međuprostor i graciozno doskocila na klupu. Nije cula žamor među gomilom. Potom je nešto natjera da pogleda prema gore i spazi Arabellu kako koraca prema njoj po klupi. Prva joj je pomisao bila da uzmakne, ali se dosjeti što bi mama ucinila. "Ne plaši se kuja", neki je dan rekla mama. "Jednog ce dana Arabella Jackson biti imucna klijentica tvoje tvrtke. Samo nauci kako ceš izvuci iz nje ono što želiš."
Cassandra se usredotoci na ono što želi od Arabelle. No, to je zahtijevalo suviše truda te je pocela gubiti ravnotežu. Zapilji se u svoja stopala i ponovno pocne vracati ravnotežu. Gledanje u pod unaprijed je pomoglo njezinom planu, no ipak joj padne na pamet da ce je, ukoliko pobijedi Arabellu, cijeli razred zamrziti. Cak i više nego sto je sad mrze. Stojeci tako pred svojim razredom posred klupe, odjevena u usku majicu i glomazne tenisice, Cassandri se najednom ukaže vlastita vizija sebe u ocima drugih - obeshrabrujuce iskustvo za bilo koga, a kamoli kad imaš samo osam godina. Osjeti kako se skuplja u vlastitoj koži.
Ucenici poceše kricati: - Naprijed Arabella! - i ubrzo krene snažno drukanje - Bel-la! Bel-la! Bel-la!
Neizbježno, kao u cirkusu - ali neizdrživo sporo za Cassandru - drukanje se najzad utiša, a onda iz mukle tišine zacuje se neocekivan zvuk, još više zapanjujuci uslijed svoje posebnosti. Asha je, naime, bila poznata po svom tihom glasu, no njegov je ton bio zvonak.
- Naprijed, Cassie, naprijed! - derala se izvanredno glasno. Bila je to jedina izvanredna stvar što ju je Asha ikad ucinila, a iznenađenje na njezinu licu ushiti ostatak razreda. Potom se pocne nekontrolirano hihotati, a ucenici je - na trenutak - zavole. Nekolicina joj se cak pridruži u tom neobicnom drukanju i Cassandra se zahvalno osmjehne prijateljici, koju joj je sudbina namijenila. Kad se Asha pocela smijati, poceše i ostali.
Nije zamijetila koliko joj se Arabella približila na klupi sve dok ova nije bila toliko blizu da se Cassandra na trenutak pobojala kako ce je udariti. Potom zacuje prijetvorno nevin šapat: - Hoceš li me ponovno napasti? - te vidje kako se Arabella iznenada stropošta na pod. Instinktivno, Cassandra skoci dolje ne bi li joj pružila pomoc.
Klicanje i smijeh zamukoše, a Arabella ispusti stravican vrisak i brižne u plac. Svi potrcaše prema njoj.
- Gurnula me je! - jecala je Arabella, upiruci prstom u Cassandru. - S nogom - tako da nitko ne može vidjeti.
Cassandra zgranuto ustukne.
- I ja sam vidjela - rekla je Maisy nastavnici tjelesnog odgoja. - Napravila je to kad smo svi navijali. Nogom.
- Nisam - promucala je Cassandra, problijedjevši.
- Ne zanima me tko je to ucinio - rekla je nastavnica, pokušavajuci osoviti Arabellu na noge, ciji je clanak vec poceo oticati.
- Ali, ja nisam... - prekinula je Cassandra.
- Rekla sam da me ne zanima tko je to ucinio - ponovila je nastavnica. Cassandra je osjetila kako se pocinje raspadati.
- Ali, nisam! - jaukala je, bijesna gotovo koliko i preplašena.
- CASSANDRA! - povikala je nastavnica. Cassandra poskoci.
- Ne želim više cuti ni rijec o tome - rece nastavnica bespogovorno. - Više bi te trebao brinuti Arabellin povrijeđeni clanak. Želim da se svi presvucete u svoje uniforme dok se ne vratim. Kate i Flora su pobijedile. S tim rijecima nastavnica tjelesnog odgoja krene prema ambulanti noseci u rukama Arabellu, poput dojenceta. Arabella je svojim ljubicastim ocima još jednom tužno trepnula prema razredu, prije nego ce ih sklopiti u istinskoj patnji. Cassandra je osjetila kako trenutacna popularnost išcezava s Arabellom. Ucenici koji su samo trenutak ranije radosno izvikivali njezino ime, sad je, osim Ashe, poceše polako napuštati. Dvije su djevojcice ostale same u dvorani.
- Znaš što ja mislim? - prošaptala je Asha. Cassandra tupo odmahne glavom.
- Mislim da Maisy postaje grozna kao i Arabella.
Cassandra gotovo nezamjetljivo klimne, pridružujuci onu staru muku zamijenjene ljubavi sadašnjoj patnji.
- Ne brini - tješila ju je Asha. - Nece te kazniti zbog guranja Arabelle.
- Ali, ja nisam ...
- Znam - rece Asha. - Samo ti kažem. Hajde, moramo se presvuci - i krene trkom prema svlacionici.
Ostavši sama u dvorani, Cassandri je bilo posve jasno da cak i kad bi se Arabella vratila i zaklela životom da je lagala, još uvijek bi bilo onih koji joj u to ne bi povjerovali. Tada spozna cinjenicu koju su mnogi politicari spoznali davno prije nje - laž se naprosto mora glasno izreci kako bi ljudi u nju povjerovali kao u svetu istinu. To je stoga što vecina ljudi, premda su i sami mogli slagati bezbroj puta, ne ocekuju da i drugi ljudi lažu.
Suze su pocele kliziti niz njezino lice, a jecaji su potresali njezino tijelo. Trebala je mamu.
***
Mama je pak imala dovoljno svojih muka. Kreativci još nisu nazvali, a Max je postajao crven ispod ovratnika, dok ona nije željela niti pomišljati o tome gdje ona sama postaje vruca.
Kad je poziv napokon stigao, nije bila najzadovoljnija.
- Misliš li da si spremna za mene? - cula je nestašan Anthonyjev glas.
- Je li gotov scenarij? - prekinula ga je.
Bio je to njihov prvi razgovor nakon one veceri. A bila i je vraški ljuta na njega. Iduceg je dana otišla na posao ne znajuci hoce li je nazvati ili se pojaviti na vratima njezina ureda. U svakom slucaju, jednostavno mu je morala objasniti, odlucno i uvjerljivo, kako je ono što se medju njima zbilo posljedica pijanstva, te da se tako nešto više ne smije ponoviti.
Kad se nije pojavio do tri sata, pocela se suocavati s gotovo nevjerojatnom mogucnošcu kako se on uopce ne kani pojaviti. Za vrijeme kljucnih deset minuta, od 4.50 do 5.00, njezina smetenost, šokiranost i poniženje sjedinili su se u nešto nalik na bijes. Do 5.30 bila je izvan sebe.
Kad se ni iduceg dana nije udostojio s njom stupiti u kontakt, njezin se zdravi bijes pretvorio u nezdravu opsesiju i to s implikacijama kojih se pocela plašiti. Znala je, međutim, kako je današnji razgovor neizbježan. Nažalost, sad je vec osjecala toliku netrpeljivost i agresivnost spram njega da je znala kako se njihov odnos pretvara u nešto još mucnije i strasnije cak i od strogo poslovnog odnosa. Manipulirao je njezinim osjecajima, kao uostalom i osjecajima tolikih žena prije nje.
Najednom lupi šakom po stolu. Što li je dovraga mislila? Pa ona je sretno udana žena. Ili u najmanju ruku, udana, što vodi ka istome. Ona voli svog supruga. To nipošto ne znaci da ga s vremena na vrijeme i mrzi, no takav je brak, nije li? Brak znaci djecu koju obožavaš i sparivanje muževljevih carapa, a zauzvrat ti ostaju sjecanja na one slatke bezvezarije koje je znao govoriti i nada da ceš ih ponovno cuti prije nego što umreš. A najmanje što joj je trebalo bio je nekakav uredski Romeo koji ce sve to srušiti, hvala lijepa. Na drugom kraju telefonske žice vladao je muk. Ima li scenarij ili nema?
- Ili je ovo poziv cisto radi druženja? - zajedljivost u njezinu glasu bila je toliko kisela da je mogla spržiti telefonsku žicu.
- Ovaj, da - rekao je Anthony iz cijeg je glasa nestalo sve one nestašnosti. - Spremni smo.
Ugovorili su najranije moguce vrijeme za sastanak i spustili slušalice.
Nakon razgovora Anthony je piljio u neku tocku i grizao svoju donju usnicu dobrih pet minuta.
Ovo je bilo upravo ono cega se najviše grozio. Vanessin britki ton jasno mu je govorio koliko je nesretna. Ali, je li to zbog njihova poljupca, zbog toga što kasni sa scenarijem ili zato što je nije nazvao nakon što ju je poljubio?
Dan nakon sto je s Vanessom Fitzgerald podijelio poljubac koji se automatski popeo na vrh njegove ljestvice "Poljupci-svih- vremena" (odnosno dijelila je prvo mjesto s Lucy Spires, kad su se na prvoj godini ljubili iza štaglja i kad je mislio da ce mu tijelo doslovno eksplodirati), osjecao se sjajno. Nove su mu zamisli padale kao s neba, i on i Tom radili su kao ludi.
Toliko se dobro osjecao da je znao kako je zadnja stvar koju treba uciniti bila nazvati Vanessu. Bilo je to suviše riskantno. (Lucy Spires - ranjiva, neustrašiva Lucy Spires - došla je u školu dan nakon velicanstvenog iskustva iza štaglja i nekom ga carolijom prekrstila u Anthonyja Brbljivca. Kako je, kvragu, mogao znati da ce ona shvatiti osobno to što nije dopustio da mu tijelo eksplodira? Zašto te netko jednostavno ne upozna s pravilima?) Naprosto nije imao snage za još jedno takvo iskustvo.
Sto je više odugovlacio, to je više njegov poljubac s Vanessom postajao gola cinjenica, netaknuta naknadnim mislima, žaljenjima i isprikama. Nije želio da se sve pokvari. A sad, cini se kako se upravo to dogodilo. Morat ce se ponovno vidjeti s Vanessom, cuti njezin ledeni glas, osjetiti njezinu ravnodušnost. No, barem je nešto na njegovoj strani, zahvalno je pomislio. Hvala ti Bože što ce biti u kostimu zecica visokom dva metra.
Vanessa je nazvala Triciju, koja se potom morala poniziti i otkazati važan sastanak s još jednim važnim klijentom. Dvije su žene zatim skupa stajale u dizalu. Vanessa je uputila smiješak svojoj pomocnici. Znala je kako nije fer sto je Tricia ispala idiot pred izuzetno teškim i zahtjevnim klijentima, samo stoga što su Kreativci odabrali baš ovaj trenutak da budu gotovi.
- Je li bilo gadno? - upitala ju je Vanessa.
- Nazvali su me lažljivom kurvom.
Vanessa se zgrane. - Šališ se? Tricia odmahne glavom.
- Ne brini, razgovarat cu s Maxom - rece Vanessa.
Kad je Tricijina brada pocela podrhtavati, nadovezala se. - Hajde, glavu gore. Misli na bonus. Vidjet cu što se da napraviti.
Tricia se jedva uspjela nasmiješiti.
- Ali, jasno, jednu stvar moramo rašcistiti, cisto da imam pokrice - nastavi Vanessa, službenim tonom. - Jesi li doista lažljiva kurva?
Dok su se otvarala vrata dizala, Tricia se i dalje upinjala nabaciti smiješak.
Vanessa je vec imala u planu umirujuci razgovor s Maxom, koji je postajao sve nervozniji i sad vec nenajavljen upadao u Vanessin ured otprilike cetiri puta dnevno. Dakako, Kreativce se nije usudio smetati - oni su bili predragocjeni za takvo što - stoga se radije iskaljivao na njoj. Taman je krenuo na sastanak - imao je dogovoren poslovni rucak.
Ajme, mislila je, nadam se da ce prezentacija biti više nego dobra. Osjeti nervozu u trbuhu. Ajme, nadalje je mislila, nadam se da je to iskljucivo zbog prezentacije.
Ona i Tricia ušetaju u ured i nađu zecica od dva metra kako sjedi i ispija caj. Ugledavši ih, zecic ustane i kraljevski se duboko nakloni.
- Dobro došle u ... Zemlju cudesa - iz zecjeg se kostima zacuje Anthonyjev topao, seksi glas.
Vanessina su koljena pocela klecati.
- Oduševljen sam! - grmio je Max. - Oduševljeni Anthony je iz svog kostima motrio Vanessu i Triciju kako se smiješe Maxu.
- Zecic na telefonu! Zecic na telefonu! Komunikacija iz Zemlje cudesa. Oduševljen sam! - opetovao je Max. - Jebeno genijalno!
Anthony se ispod kostima znojio poput svinje, no vrijedilo je. Dosad je bilo nepojmljivo da se itko od Kreativaca odjene za bilo što drugo osim za konkretnu prezentaciju reklamne kampanje, ali on i Tom bili su toliko nervozni da su se odlucili na ovaj korak, pa što bude da bude. I djelovalo je. Štoviše, zbog zecjeg se kostima osjetio neobicno hrabrim.
Nakon sastanka, okretao je svoju glavu unutar kostima i gledao kako Vanessa polako i pažljivo sprema svoje olovke i rokovnik, dok su ostali napuštali prostoriju. Najednom, on se protegne preko stola i svojom krupnom bijelom šapom poklopi njezinu ruku. Lagano je poskocila. Kao i on, uostalom. Pogledi im se susretnu.
- Molim te, Anthony, skini taj kostim - rekla je.
- Kako si? - upita je on, cuvši kako mu se jekom vraca vlastiti mukli glas.
- Fino! - usklikne ona. - Zar ne bih trebala biti? Pa, nalazim se u Zemlji cudesa.
Slijedio ju je na izlasku iz ureda. Max, Tricia i Tom vec su se negdje izgubili. Stigavši do vrata, Anthony spazi kako se Vanessina glava neznatno okrenula prema njemu. Bez razmišljanja, on je zgrabi oko struka, nogom otvori vrata, stisne je uz obližnji ormaric i zalupi vrata za sobom.
Stajali su tako, teško dišuci, u potpunoj tišini, okruženi s 4000 Silly Nibble cokoladnih kolacica, dok su Anthonyjeve pahuljaste uši poprimile zloslutan izgled u tami.
- Kojeg vraga ovdje radim? - prošaptala je Vanessa, dok joj je glas podrhtavao.
Okrenuvši se spazi kako je Anthony vec skinuo svoju zecju glavu. Kosa mu je ostala u zraku zbog cega se doimao poput snenog djecacica, dok se zbog svijetlih malja što su mu provirivale iz ovratnika doimao pravim muškarcem.
- Pa, zecevi su poznati kao nenadmašni u jednoj osobitoj radnji - rece on, odvlaceci je dalje od vrata.
- Pusti me van - prošaptala je ona izmicuci prema vratima.
- OK - rece on, ljubeci je.
Pet minuta kasnije, Vanessa se odmaknula od ormarica sa Silly Nibble cokoladicama, popravila kosu, zakopcala gornje dugme na košulji i izjurila van.
***
16
Kad je Jo dovršila svoju cetvrtu turu razvoženja djece tog dana kako bi pokupila Cassandru nakon škole i Josha nakon posla, bila je potpuno izmoždena.
Tallulah je zaspala onog trenutka cim ju je Jo smjestila u sjedalicu, toliko glasno hrcuci da ni Zak ni Jo nisu mogli razabrati zvuke što su dolazili sa Zakove omiljene kasete. Kad je Jo najzad uspjela pronaci mjesto za parking u ogranicenom podrucju Hampsteada, potom ostavila tiket na vidljivom mjestu i izvukla Tallulah sa sjedalice, djevojcica je bila u dubokoj i sretnoj nesvijesti. Prirodno, kao što bi to svatko nakon grubog izvlacenja iz idilicnog drijemeža, Tallulah je sad postala mrzovoljna. Toliko mrzovoljna, zapravo, da nije imala cetiri godine, Jo bi pomislila kako ima PMS.
- Prestani pjevati tu pjesmu, Zak - cmoljila je, dok je Zak pjevušio melodiju što se vrtjela na kaseti i što ju je putem bezuspješno pokušavao cuti.
- Prestani hodati ispred mene, Zak - cmoljila je i dalje. Zak i Jo izmijeniše brze, znacajne poglede i nastojaše biti što mirniji.
Našavši se u Joinim rukama Tallulah je odustala od prenemaganja, a Jo namigne Zaku i prošapta: - Dobar trik - on nije znao što je time željela reci, no svejedno se naceri.
Tallulah je odlucno odbijala hodati, tako da ju je Jo morala nositi cijelim putem do školskog predvorja. Cetverogodišnje dijete zna biti poprilicno teško, a o cetverogodišnjem djetetu s PMS-om da se i ne govori.
Jo se uspinjala stubama što su vodile na školsko igralište, gdje su se djeca motala okolo cekajuci da se dodje po njih. Cassandra je, kao i obicno, stajala po strani sa svojom malom prijateljicom Ashom, za koju bi Jo uvijek osjetila poriv da joj iznimno ljubaznim glasom kaže: "Ne plaši se, necu te oteti." Za razliku od sve ostale djece ovdje, Cassandra je mirno cekala svoju dadilju umjesto da je s prijateljicama razmjenjivala tajne, šale i anegdote i cim je spazila Jo cinilo se kao da su joj se ramena podigla. Jo se taman htjela nasmiješiti, kadli Cassandra krene prema njoj, pognute glave. Doimala se iznimno malenom.
- Želiš li sjediti naprijed dok ne pokupimo Josha? - upitala ju je Jo kad su stigle do auta.
- Dobro - rece Cassandra.
Putem do auta nijedno od djece ne progovori ni rijeci i Jo ih ostavi na miru. Znala je da nekad naprosto želiš biti sam sa svojim mislima, osobito nakon napornog dana.
No, u trenutku kad je predmenstrualnu klincezu sigurno sapela u njezinu sjedalicu, Zak i Cassandra vec su se debelo prepirali. U jednoj su se sekundi mogli zajedno hihotati, dok su vec u drugoj bili u stanju međusobno se poubijati, a onda se brzinom svjetlosti vratiti na hihotanje. Jo je bila odlucna, ali i fer. Bio je red na Cassandru da sluša glazbu buduci da je Zak slušao svoju na putu do škole. Zak je lebdio u predapoplekticnom stanju buduci da nije mogao cuti svoju kasetu zahvaljujuci Tallulahinom hrkanju, sve dok Tallulah nije riješila situaciju pocevši toliko glasno hrkati da nitko nije mogao cuti ni Cassandrinu glazbu.
Stigavši do highgateskog kolodvora, sunce se vec pocelo spuštati, a Josh ih je cekao u sjeni, olabavljene kravate dok je njegova kljucna kost izvirivala iz mornarsko plave košulje. Jo je jednom duboko udahnula, zatrubila i okrenula glavu kad je podigao pogled. Nakesio se svojoj obitelji i povukao Cassandru za kosu dok se ona premještala s prednjeg sjedišta na zadnje. Cassandra se skrušeno nasmiješila, dok je mracni podzemni školski svijet vec polako poceo išcezavati u pozadini stvarnosti u kojoj je bila dijete broj jedan s lijepom dadiljom, zabavnim polubratom, i mamom i tatom koji ce uskoro doci doma.
Josh se smjestio na suvozacevo mjesto.
- Kako je moja obitelj? - upitao je, iznimno prijateljskim glasom. Join duh poraste.
- Dobro! - povikaše svi uglas.
- Mislio sam na ove tu - rece on jednakim tonom, kojeg je Jo sad prepoznala kao posprdnog, upiruci prstom u njezine plišane lutkice na nadzornoj ploci. - Buffy, Daffy, Dozy i Dud.
Jo je zapucketala jezikom. - Ajme, necu ti dopustiti da djeci daješ imena.
Kvragu. Izreceno, zvucalo je potpuno drukcije nego u mislima. Htjela se ispraviti nekakvim jezgrovitim, oštrim komentarom no trenutacno ju je više brinula crvena boja vlastitih obraza. No po svoj prilici, Josh je ili precuo ili ignorirao njezine rijeci i vec se okrenuo prema natrag, zadirkujuci djecu.
- JOSH! - zaurlao je Zak, kao da je ovaj još uvijek bio u svom uredu i usto gluh. - Hoceš li igrati sa mnom kriket kad dođemo doma?
- Jo! Kad napišem zadacu, mogu li se onda igrati s tvojom kosom? - upitala je Cassandra.
Tallulah je pak hrkala poput nosoroga na stražnjem sjedištu i svi se redom pocnu smijati.
Jo se usredotocila na vožnju, ne škripeci toliko gumama koliko vlastitim zubima. Nije bila kadra odluciti što je trenutacno više željela: ponovno se ispricati Joshu ili ga silovito udariti posred jedne od vidljivih masnica.
Josh se udobnije namjesti na svom sjedalu. - Prošao je još jedan radni dan.
- Nekome možda - prihvati ona ljubazno. - Moj je tek napola gotov.
- Barem ti je posao lagan. Jo umalo stane nasred ceste.
Kasnije, dok su djeca galopirajuci ulazila u kucu, pred ulaznim vratima Jo i Josh istodobno kleknu kako bi podigli novo izdanje "Oglasnika" i ona mu tiho, ali odlucno rece: - Mislim da je Cassandra imala užasan dan.
Uhvatio je njezin pogled. Kad su im se koljena blago dotaknula oboje poskoce kao da su doživjeli strujni udar.
- Zašto to misliš? - upitao je.
Jo slegne ramenima. - Ne znam ni sama - pogledala je Cassandru koja je vec bila u hodniku. - Samo ... budi dobar prema njoj.
- Hvala ti - rekao je. - Dok nisi ovamo došla, tukao sam Cassandru sa željeznim bicem - i uđe u kucu.
Jo je spojila svoja razjapljena usta, uspravila se i krenula za njim u kucu.
***
Bila je to duga vecer. Jo i Josh raspodijelili su dužnosti bez prethodnog dogovora. Josh se u vrtu igrao sa Zakom, dok se Jo igrala s Tallulah i Cassandrom u stakleniku. Jo je teško mogla povjerovati da bi prije samo tjedan dana bila itekako sretnija da je s Joshom u istoj prostoriji. Ponadala se da ce ga Zak dobrano izmoriti. Dotle, u vrtu, Zak je umarao Josha, pobjeđujuci u kriketu sa svom gracioznošcu i sportskim duhom šestogodišnjeg djecaka.
- POBJEĐUJEM! - urlajuci je izvještavao Jo. - RASTURAM GA!
- Bravo decko - smiješila se Jo. - Ponosim se tobom.
Zak je, cerekajuci se, odjurio natrag u vrt kako bi do kraja uništio svog polubrata. Nadao se da Josh nikad nece otici od njih.
- Mislim da mi se ne da više igrati - rekao je Josh, vadeci majicu iz hlaca i hladeci se s njom.
- Ali, na mene je red - rece Zak u neprilici.
- Oh.
- Ti možeš cuvati vrata - ponudi mu Zak velikodušno.
- Ma nemoj! - usklikne Josh. - Znaci mogu zadržati tvoje vratnice? Zauvijek?
Josh je uživao u slatkom zvuku, nalik na vodu koja žubori niz stijene, djecaka koji ne može suzdržati hihot.
- Ne! - rece Zak kad je uspio progovoriti. - To su moje vratnice!
- To je užasno lijepo od tebe - nastavi Josh. - Mislio sam kako ih ti želiš cuvati.
Zak je pokušavao doci do daha.
- Ne! - dahtao je. - To ne radi cuvar vratnica!
- Koliko ih onda smijem zadržati?
Još vode zažubori niz stijene i potom uslijedi ozbiljna partija kriketa, te sat i pol kasnije, nakon sto je bio propisno rasturen, Josh se pretvarao kako pada u nesvijest, za što mu je trebalo više vremena nego što je mislio, zahvaljujuci masnicama. Ležao je u travi i treptao prema nebu.
- Mrtav sam - rece dubokim glasom. - Šokiran sam jer sam izgubio od cetverogodišnjaka.
Zak se sad histericno smijao, poskakujuci s noge na nogu.
- Imam ŠEST! Ne CETIRI!
- Oprosti. Petogodišnjak.
- ŠEST! - uspio je izgovoriti Zak.
- Odoh ja u raj - rece Josh polako ustajuci. - U kuhinju. Brinuti se za svoje biljke.
Zak ga je slijedio unutra, urlajuci: - POBIJEDIO SAM! POTUKAO SAM GA!
Sustigao ga je, jedva zamijetivši da Josh stoji kao ukopan na vratima.
Jo je mirno sjedila prekriženih nogu na podu, kraj prozora staklenika, graciozno uspravljenih leđa. Njezinu su gustu tamnu kosu studiozno plele dvije djevojcice koje su se smjestile oko nje. Tallulah je sjedila na njezinom krilu, a Cassie je kleknula iza nje. Šest nogu bilo je isprepleteno, a svako toliko bi Joini nježni šapati ohrabrenja izazvali izvijanje njihovih usnica u poluosmijeh. Povremeno bi Jo pogladila Tallulahinu glavicu, a Cassie bi zagrlila Jo. Sunce je prodiralo kroz vrata staklenika, i plavi je odsjaj sjajio u pramenovima Joine kose koje je Tallulah nježno odvajala.
Josh je ušao u sobu polako, poput plivaca koji izranja iz vode.
- POBIJEDIO SAM GA! - ponovio je Zak.
Jo je progovorila ne pomaknuvši se.
- Bravo, Zak, taman je vrijeme za caj.
Zaka se nije odvec dojmila zabava djevojcica te se on pridruži Joshu na vratima koja vode u vrt.
- Kompa - rece Josh i obješenjacki namigne. - Dame nisu oduševljene kad te vide da se držiš za svoje klatno.
Zak privremeno ostane bez teksta uslijed provale smijeha.
- Dame! Moje klatno! - hihotao se, a onda najednom stao. - Što ima uz caj?
Jo pokaže na pecnicu gdje se parilo povrce i pržili riblji prutici i krumpirici.
- Riblji prutici, krumpirici, prokuli i grašak - objavila je, držeci Cassinu ukosnicu. - Hoceš li pokazati kako si dobar decko i postaviti stol?
- Dobro, može - rece Josh. - Ali samo zato što si me nazvala dobrim deckom.
Djecu obuzme napadaj histericnog smijeha. Jo doda Tallulah još jednu ukosnicu. Djevojcice dovrše s njezinom kosom. Ona ustane i zamahne kosom kako bi pohvalila njihov rucni rad.
- Tallulahine su labavije od mojih - rece Cassandra. - Izgleda užasno.
- Ne izgleda - rece Tallulah. - Je li tako, Josh? Josh prekriži ruke na prsima i pocne teatralno proucavati Jo. Na sebi je imala hlace do gležnja i majicu kratkih rukava s malenim ružicastim srdašcem na grudima. Cassandra i Tallulah studiozno su kopirale njezin stil, cak i bojama svojih ukosnica, s jedinom vidljivom razlikom koja se sastojala u nedostatku laka za nokte i grudi. Njih su tri prkosno odolijevale Joshovom pogledu.
"Hram", mislio je Josh. "Izgleda li Jo užasno? Malo cu razmisliti."
Nakon nekog vremena Jo se primakne štednjaku kako bi provjerila caj.
- Izgleda kao desetogodišnjakinja - najzad prozbori Josh, pridružujuci joj se kraj štednjaka.
- Pa - mumljala je Jo, s glavom napola u pecnici.
- Bolje i to, nego se ponašati kao takva.
Izvukla je glavu iz pecnice i našla kako Josh pilji u nju sa zagonetnim izrazom na licu. Je li možda pretjerala? Porumenjevši, prisjeti se Shaunovih rijeci kako Josh najvjerojatnije špijunira za vlastitu majku. Možda ce zbog ovoga zapasti u probleme?
- Gdje su vilice? - najednom se javi Zak iza njihovih leđa.
Kad je Join mobitel zazvonio, bila je to njezina majka, a Jo je jasno dala na znanje što misli kad je umjesto Josha zamolila Cassandru da dovrši caj.
- Ja cu - tiho je rekao Josh.
- Ma ne, sve je u redu - rekla je Jo.
- Mogu i ja - rekla je Cassandra.
- Mogu i ja - oštro je rekao Josh. - Nisam dijete, mogu se brinuti za svoju obitelj.
Jo se zagleda u njega. Zatim izgovori u telefon: - Mama, nazvat cu te kasnije...
- Ne budi smiješna - prekine je Josh, podižuci glas - razgovaraj sa svojom majkom, ja cu dovršiti caj. Odlazeci ka svojoj sobi, cula ga je kako mumlja.
- Nitko nije nezamjenjiv.
Tiho je zatvorila vrata za sobom.
- Kako je tata? - upita.
- Iduci tjedan ide na pretrage - odvrati Hilda. - Prestravljena sam. U posljednje vrijeme ne izgleda baš najsjajnije.
- Ne izgleda sjajno zadnjih pedeset godina - rece Jo. - No ipak ga volimo.
Uslijedi stanka. - Kako ti je tamo, ljubavi? - upita Hilda.
- Dobro sam, mama. Kako si...
- Hrane li te kako trebaju?
- Pa, hrane me, to je istina, ali uglavnom jedu zbilja cudnovatu hranu.
- Oni nisu Azijati, zar ne?
- Mama! Ne, samo se drukcije hrane.
- Dobivaš li redovito meso i povrce.
- Da, mama. Ja ... bi li voljela da se vratim doma?
- Naravno da ne! - usklikne Hilda. - Zašto bi uopce htjela doci doma?
- Pa da vidim tebe, ti ludice.
- Zašto bi htjela doci doma i vidjeti me?
- Zato što mi silno nedostaješ!
- Ne govori bedastoce. Previše si zaposlena. Ne možeš samo jurcati na sve strane - što bi oni pomislili? Doduše, mislim da tati pomalo nedostaješ.
- Doci cu iduci vikend.
- Oooh, krasno!
- O, ne! Ne mogu. Vikend nakon toga.
- Famozno.
- Moram sad ici.
- U redu.
- Moram djeci dati caj. Ovdje je i njihov polubrat i mislim da me provjerava.
- Ajme.
Vrativši se u kuhinju, nadje djecu kako pristojno sjede za stolom i u tišini dovršavaju svoje jelo. Ona pocne cistiti po kuhinji.
- Znam što želim za svoj rođendan - objavi Zak, s brkovima od mlijeka.
- Zbilja? - upita Josh. - Što?
- Treba mi digitalni sat.
- Zar ti nisu mama i tata lani kupili sat? - upita Cassandra. - Stalno ih kvariš.
- U pravu si - nato ce Zak, ozbiljno. - Možda bih trebao dobiti dva.
- Koliko bi djece voljela imati kad odrasteš? - obratila se Cassandra Tallulah, uzimajuci grašak.
- Cetvero - odgovori Tallulah. - Koliko bi ih ti voljela imati?
- Dvoje - rece Cassandra.
- Želiš li decka i curicu, ili curicu i curicu, ili decka i decka? - upitala je Tallulah između malih, zamišljenih zalogaja prokula.
- Decka i curicu - stiže pripremljeni odgovor. Jo se nasmiješi. - Mislim da to ne ide baš tako. Nemaš izbora.
Dvije djevojcice stanu promišljati o recenom.
- Možda dobiješ decka i decka - prošapta Tallulah.
Nastupi duga stanka.
- Tallulah je prava sretnica - najednom zakuka Zak. - Dobila je više krumpirica od mene. To nije pošteno.
- Lula, zlato - umiljavala se Jo, rabeci ton uvriježen za obracanje Tallulah. - Misliš li da ceš moci pojesti sve te krumpirice?
Tallulah baci pogled na svoj tanjur i razmisli o pitanju.
- Valjda ne.
- Hoceš li dati malo i Zaku?
Tallulah odvoji za Zaka nešto svojih krumpirica.
- Hvala - rece Zak, blago se naklonivši.
- Zadovoljstvo mije - odvrati ona oporo.
Josh i Jo izmijeniše poglede i potom ih brzo skrenu u stranu, prije negoli ce se Tallulah skutriti u Joinom krilu, u trenutak bolnog kajanja.
Kad je Dick stigao doma, djeca su vec bila okupana i spremna za spavanje. Bez obzira koliko bili umorni, kad bi tata došao doma, iznašli bi dovoljno snage i oblijetali bi oko njega poput nocnih leptira, uživajuci u svojim posljednjim trenucima budnosti. Jo je promatrala kako je Dick oživio u društvu svoje djece. Nasmiješila se i potom pogledala promatra li i Josh ovaj prizor. Promatrao je, ali daleko od toga da se smiješio. Možda je Shaun zbilja imao pravo u svezi s njim.
Te veceri ona ucini složeni i golemi napor te nazove Sheilu.
- Shaun kaže da se sjajno zabavio - rekla je Sheila.
- Oh! - Jo ce. - Znaci, vidjela si se s njim?
- Aha - Sheila ce. - Danas je rucao sa mnom i Jamesom.
- Kako je James?
- Fino.
Stanka. Jo nije znala što bijoš rekla. Nije joj mogla ništa govoriti o svojim zbunjujucim osjecajima u svezi sa Shaunom, a kamoli o zbunjujucim osjecajima u svezi s Joshom. Razgovor se bližio svome kraju.
- Kako su svi ostali? - upitala je.
- Tko? - rece Sheila. - Svi na svijetu?
- Ne. Tvoji roditelji.
- Kao i obicno.
- James?
- Još uvijek fino. Opet stanka.
- Ovdje je tako naporno - rece Jo. - A taj glupi polubrat mi zagorcava život.
- O, aha - rece Sheila. - Shaun nam je pricao o njemu. To je onaj što vas je prisluškivao dok ste se seksali.
- Aha - rece Jo, osjetivši kako su joj se osušila usta. - Baš taj.
- Cini se da je totalni jadnik.
- Mmm.
Nakon razgovora ode se istuširati i legne u krevet ne bi li malo citala. No, znala je kako ne postoji šansa da ce uspjeti zaspati prije negoli dođe Josh, istušira se i prođe kroz njezinu sobu.
Nakon tri price za laku noc, tri zagrljaja, tri velika socna poljupca i troje uspavane djece, Dick side dolje, iscrpljen, no zadovoljan. Valja ustrajati.
Otišao je do ormarica s picima i natocio si cisti whisky, sjeo u staklenik, ukljucio televizor i potom ga iskljucio. Ustao se pa ponovno sjeo i zatim, veoma polako, spustio glavu među dlanove.
Vanessa je stigla doma oko deset uvecer i krenula ravno prema kuhinjskom ormaricu po žestoko pice. Dick je umetnuo kasetu Top Gear u videorekorder. Kratko ju je pogledao.
- Bok, draga, odlucila si doci malo doma, a? Gledala ga je dok je sjedao na rub kauca, blago naherene glave, te se prekriženih stopala i raširenih ociju zagledao u videokasetu. Osjeti grc u trbuhu. Polako je krenula prema njemu. Na nogama je imala visoke potpetice za koje je znala da mu se sviđaju. Uperio je prstom u ekran.
- Gledaj! Dobar udarac odostraga.
Vanessa se zaustavi. - Baš fino. 'Noc, dragi - rece, nježno izvijajuci leđa. - Ne zaboravi pogasiti svjetla.
- Mm - doviknuo je Dick za njom, ociju prikovanih za ekran.
Pola sata kasnije, kucanje na vratima prenulo je Jo iz misli. Podignula je svoju knjigu.
- Uđi! - zazvala je i smjesta se osjetila glupavo. Josh nije htio uci, vec samo proci kroz njezinu sobu. Polako je otvorio vrata i Jo ga letimicno pogleda preko ruba knjige. Osjetila je kako je preplavljuje val topline. Na sebi je imao samo traperice, a vlažna mu je kosa bila rašcupana. Ostao je na vratima i prosušio kosu, prije nego ce ostaviti rucnik na vješalici. Joine su oci vodile bitku s njezinim mozgom i pobijedile. Piljila je u njega sve dok je on nije pogledao.
- Masnice su se lijepo povukle - žurno ce ona, vracajuci se svojoj knjizi.
Josh je pogleda uprtog u pod polako koracao preko sobe.
- Misliš? - upitao je, šireci ruke. Ona pogleda u njega.
Poceo se okretati. Ona je ležala na boku, rukom pridržavajuci glavu, nogu ispruženih preko kreveta, dok joj kosa u slapovima padala po poplunu. Upitno je izvio obrve, izazivajuci je da odgovori.
Jo se namrštila, uznemirena pogledom na njegova leđa puna masnica. - Pa i ne više, valjda - rece sad znatno mekšim glasom.
- Pa hvala vam, doktorice Dadiljo. Smijem li sad ici?
Ona klimne, sva jadna.
- Onda 'noc - rece Josh.
- 'Noc.
Buljila je u otvorenu knjigu dok je Josh napuštao sobu. A onda, cuvši njegove mukle zvukove dok je lijegao u krevet samo metar dalje od nje, ona zatvori knjigu, legne na ledja i zaklopi oci.
***
U subotu je ujutro Vanessu probudio neciji nježan dodir. Promeškoljila se. Polako je otvorila jedno oko i ugledala Tallulah, s palcem u ustima, kako netremice gleda u nju. Vanessa se malo pridigne i udobno se namjesti sucelice svojem djetetu.
- Bok, Tallulahice - prošaptala je. - Što radiš ovdje?



Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 12:59 am

- Gledam tebe - rece Tallulah.
Vanessa se nasmiješi, udišuci miris svoje kceri.
- Mama?
- Hmm?
- Tko je Anthony?
Vanessa širom otvori oci i polako odvrati pogled. Nekoliko je puta trepnula ne bi li razbistrila uspavane misli.
- Oh, jedna užasna osoba s kojom mama trenutacno mora raditi.
Ponovno zaklopi oci.
- Jesi li imala nocnu moru? - upitala je Tallulah.
- Mmm - odvrati Vanessa. - Najvjerojatnije.
- Jesi li zato stenjala?
I, kao carolijom, Vanessa se potpuno razbudi. - Je li tata napravio dorucak? - upita ona svoju kcer.
Dick je uvijek subotom ujutro odrađivao svoju ranojutarnju smjenu. To mu, međutim, nije ni najmanje smetalo buduci da su TV programi imali razumijevanja za cinjenicu da je to vrijeme kad tate brinu o djeci te su prikazivali sport, za kojim bi uslijedile djecje emisije vođene platinastim plavušama. Baš smiješno, mislila je Vanessa, privijajuci se uz Tallulah. Preko tjedna nema sapunica niti zgodnih voditelja za mame. O Bože, pomislila je, prekidajuci vlastito psihicko jadikovanje. Vec joj je preko glave došla ta neprestana srdžba zbog neceg. Zašto ove destruktivne misli, poput kakvih lešinara, konstantno kruže u njezinoj glavi? Zašto je jednostavno ne ostave na miru? Nije željela mrziti Dicka. Nije željela da se njihov brak pretvori u vjecno nabacivanje osjecajima grizodušja. Zagrlila je Tallulah i utisnula joj poljubac u vratic.
- Je li Toby budan? - upitala je, nježno je povlaceci za kosu.
- Da - rece Tallulah. - On i Josh su otišli vidjeti Lorda?
- Što? Otišli su u crkvu?
- Tako je rekao. Tamo gdje svi nose bijelo.
- Blagi Bože. Otišli su u crkvu? - Vanessa je sad bespovratno i potpuno bila budna.
Dick se pojavio na vratima sobe s pladnjem na kojem su bili lijepo poslagani: šalica s kavom, pola grejpfruta, zdjelica s organskim pahuljicama i sojinim mlijekom, zdjelica hrskavih cokoladnih pahuljica sa punomasnim mlijekom te primjerak subo-tnjih novina.
- Dorucak u krevetu za moje dvije najdraže dame - rece on, spuštajuci pladanj na stolicu kraj donjeg ruba kreveta. - A, zacijelo i najstrašnije.
- Hvala, Dick - graknula je Vanessa. - Bilo bi apsolutno predivno kad bi mogao uciniti dva dodatna koraka tako da ne moramo ustajati iz kreveta zbog našeg dorucka u krevetu.
- Naravno, draga - rece on, vracajuci se unatrag i uzimajuci pladanj. Spustio ga je na krevet. - Biste li željeli da vam popravim uzglavlje kad sam vec tu?
- Je li Josh odveo Tobyja u crkvu? Dick se namršti.
- Ne, mila. Išli su gledati kriket. Ali shvacam gdje je došlo do zabune.
Vanessa oštro pogleda svog supruga.
- Dragi, hvala ti za dorucak i za cir na želucu. Zbilja mi pomažeš.
- Zadovoljstvo mi je, draga. Idem sad kako bih proveo težak radni dan. Ne brini se za mene.
- Mislim da cu biti prezauzeta brigom za svu tvoju djecu, ukljucujuci i one koji nisu moji.
- Bok, onda.
- Bok.
Dick zatvori vrata za sobom, a Vanessa cvrsto zatvori oci.
Isto su popodne Toby i Josh sjedili u Regent's parku. Toby je vec bio toliko visok da je dopirao Joshu do ramena. Još jedan nalet rasta i vrlo lako bi se moglo dogoditi da preraste svog starijeg brata. Doduše, teško da ce dostici njegov tajanstveni izgled buduci da je od majke naslijedio svijetli ten, ali je imao Dickove i Joshove privlacne crte lica i povremeno onaj žustri izraz - obicno uslijed smetenosti - koji je otkrivao genetski vezu s njegovim muškim životnim uzorima.
Josh je kradomice pogledavao prema svom bratu, pokušavajuci se prisjetiti kako se i sam osjecao u tim godinama. No stalno je dolazio do istog zakljucka. Kad je bio u Tobyjevim godinama vec je dobrano prisluškivao oceva dogovaranja s tajnicom, a poceli su se pojavljivati i prvi znakovi nesanice.
Nježno je povukao Tobyja za kosu.
- Nemoj! - nacerio se Toby, izvijajuci svoje vitko tijelo u polukrug. Da je mogao, vec bi izbacio ježeve bodlje na svojim leđima.
- Zašto? - upita ga Josh. - Vec si prevelik za to?
- Ma ne. To je banana, covjece.
- To je što?
- Ono kao, smola.
- Kao smola?
- Glupo.
- Aha! Glupo. Kužim.
Josh ga je motrio dok je zaglađivao svoju kosu u prvotan položaj. Kad se Toby naslonio i podigao lice prema suncu, Josh je zamijetio fino raspoređen skup akni oko njegovih usta. Nije znao kako ni kada otvoriti temu Tobyjeva telefonskog poziva iz škole, ranije ovog tjedna. Toby se danas doimao dobro raspoloženim i vec su cetiri sata sjedili i gledali kriket bez da je ijedan od njih spomenuo išta o tome.
- Dakle - najzad ce Josh, trudeci se zvucati što ravnodušnije. - Što ima?
Cinilo se kako je Toby progutao knedlu. Okrenuo je glavu od njega. - Ima jedna cura - konacno se primorao procijediti.
Josh umalo da se nije pljusnuo po celu. Pa jasno! Cure! Toby je imao trinaest godina - što je uopce ocekivao? Razbijao je glavu misleci da je nešto u svezi s mamom i tatom, nešto oko cega bi mu eventualno mogao pomoci, proanalizirati, ali ne! Rijec je o djevojkama. Kako je mogao bezbolno kazati svome bratu da je on posljednja osoba na svijetu koja bi mu mogla oko toga pomoci?
- U redu - rece on ozbiljno.
- Guba je.
Josh se namršti. Guba? Je li to nešto dobro? Ili loše? Pretresao je po mozgu pokušavajuci otkriti što bi ta rijec mogla znaciti, no stalno se vracao na boleštinu. Je li Toby želio kazati kako s djevojkom nešto nije u redu? Ako je tako, znaci li to da je ona možda najružnije u razredu? Premda se cini prilicno okrutnim opisati trinaestogodišnju djevojcicu gubavom.
- Guba - pažljivo je ponovio.
- Aha - rece Toby. - Znaš ono, legenda.
- A, tako.
- Ono kao, strava.
Ne. Ponovno je izgubio smisao. - O, ono kao strava - ponovio je pun nade.
Toby je teško uzdahnuo. - Zapravo, najpopularnija je cura u školi jer se sviđa svim deckima.
- A, tako.
- Pitala me je hocu li s njom u kino.
- Opa! - Josh potapša brata po leđima. - Ma vidi ti njega! Moj mali braco, ha? Možeš li mi dati koji savjet za upucavanje? Uvijek se namjerim na krivu, uplašim se i na kraju završim sam. Što mi predlažeš?
- A sad Todd Carter kaže da ce mi rascopati glavu.
Josh se umiri. Piljio je u travu. Želio je smaknuti Todda Cartera, no znao je da taj mali govnar može s njim pomesti pod. Dugo je razmišljao.
- Ajme - rece na kraju slabašnim glasom.
***
Vanessa i djeca jeli su sladoled za desert. Uživali su u rucku koji se sastojao iskljucivo od priloga, osim Zaka koji je pojeo cetiri lako probavljive kriške crnog kruha (premda prekrivene žutim sirupom i cokoladnim bombonima). Ah dobro, mislila je Vanessa. To je ipak samo dvaput tjedno.
Sjedila je na podu s djecom gledajuci kasetu s prošlom epizodom Buffy, kad najednom zacuje kako su se ulazna vrata treskom zalupila. Toby i Josh dobauljaju u sobu, prijeđu sve pogledom i pozdrave ih. Dok je Josh otišao spraviti caj, Toby je stajao iza njih, poput sjene što se nadvila nad sretnim prizorom.
Tallulah podigne pogled prema njemu.
- Kakve su to stvari oko tvojih usta? - upitala je upiruci prstom.
- Prištevi - progunđao je Toby, ne skidajuci pogleda s televizije. - Dobit ceš ih i ti ako budeš dobra.
- Mama - cvilila je Tallulah. - Hocu prišteve.
- Brzo ce doci, zlato, ne boj se.
- Hocu ih odmah.
- A onda ceš imati i svoja "ženska razdoblja" - nastavio je Toby - i užasno ceš se poružniti.
- Hvala, Toby.
- Nije istina - ispravi ga Cassandra. - Neke žene zablistaju. Citala sam o tome u knjizi.
- U kojoj to knjizi? - upita Vanessa.
- Aha, one lijepe zablistaju - režao je Toby. - Vas dvije cete samo još više poružniti.
- Baš ti hvala, Toby - rece Vanessa. - Nemaš li nešto pametnije za raditi, kao na primjer daviti hrcke ili nešto takvoga?
Buduci da je uspješno obavio današnji zadatak, Toby se pridružio Joshu u kuhinji.
Josh nije bio posve siguran treba li prekoriti Tobyja zbog bezobrazluka i reci mu kako Cassandra i Tallulah ne snose krivicu zbog razvoda njegovih roditelja. Oduvijek su ga mucile dvojbe treba li zauzeti ocinsku ili prijateljsku ulogu spram svog mlađeg brata. Može li igrati obje uloge? Pocne li govoriti Tobyju kako je nekad pravi mali govnar, hoce li se Toby osjecati još samotnije? Odluci ipak spojiti to dvoje.
- Tu li si - rece on, pružajuci bratu šalicu caja - ti malo govno.
- Živio ja - naceri se Toby.
Ulazna se vrata ponovno treskom zalupe i trenutak kasnije u sobi se pojave Jo i Pippa, hihocuci se i cavrljajuci, obje u trenirkama. Bile su na aerobicu u Pippinoj teretani. Pippa je uvjerila Jo kako se mogu skriti u stražnjem dijelu dvorane i zabušavati, no instruktor je uporno zahtijevao da Pippa prijeđe u prednji red. Bile su prisiljene revno vježbati, što je ishodilo teškom upalom mišica.
Usto, putem se dogodila silno neobicna slucajnost. Izašavši iz teretane, našle su Gerryja kako stoji ispred, citajuci raspored koji je bio okacen na staklo ulaznih vrata. Doimao se podjednako iznenađenim što ih vidi, kao uostalom i one, te nakon nekoliko trenutaka neobaveznog cavrljanja, svatko krene svojim putem. No, Jo je proganjao cudan osjecaj.
- Jesi li kojim slucajem rekla Nicku da danas idemo u teretanu? - upitala je Pippu.
- Nemam pojma - odvrati ona. - Zašto?
- Tek tako - prisili sprijeciti navalu paranoje što je pocela kolati pod njezinom kožom. Možda se i u Londonu mogu dogoditi ovakvi slucajni susreti.
Kanile su se presvuci kod Fitzgeraldovih prije nego što krenu harati po ducanima Crouch Enda. Pippa je željela kupiti nešto novo za vecerašnji odlazak u kino s Nickom i Gerryjem, a Jo joj se drage volje odlucila pridružiti. Silno su joj nedostajali takvi izleti u koje je obicavala odlaziti sa Sheilom.
Toby i Josh, koji su sad sjedili za kuhinjskim stolom i ispijali svoj caj, otvoreno su zurili u njih. Jo je imala kosu skupljenu u rep, na kljucnim su se dijelovima njezina tijela širile tamne mrlje znoja. Obrazi su joj bili rumeni, oci sjajne, a usne boje rubina. Kad je Pippa uhvatila Joshov pogled, on ga žurno spusti na svoj caj.
Pippa se iskesi.
- Pa, vo-zdra! - pozdravi ona, držeci ruke na bokovima. - Obožavam miris testosterona ujutro!
Toby se umalo prevrnuo sa stolice, no srecom je Vanessa, blaženo nesvjesna ikakve druge napetosti osim u vlastitoj obitelji, uletjela u kuhinju.
- Bok cure - rece ona. - Ostavila sam ih da gledaju "Prijatelje".
- O, dobro - rece Jo.
- I da jedemo cokoladu - uzviknula je Tallulah. - Jednog dana cu i ja imati ženska razdoblja i prišteve!
- I sladoled - javi se Cassandra. - A ja cu zasjati.
- Sjajno - nasmiješi se Jo.
Potom prijeđe tužnim pogledom po kuhinji.
- Ja cu sve pocistiti, obecavam - rece Vanessa. - Znam koje ste picajzle vi dadilje kad se radi o vašem radnom mjestu!
Jo uzdahne. - Idemo mi pod tuš - odvrati.
- Što? Zajedno? - ciknuo je Toby.
Josh nato prasne u glasan smijeh. Najednom je uvidio sve prednosti mlađeg brata. I njemu je na pamet palo isto pitanje, no znao je da bi ispao kreten kad bi upitao. Ovako je fino predao titulu kretena Tobyju, razmišljajuci bi li ga poveo na jedan od svojih spojeva s djevojkama.
Pippa se također nasmijala i prišla kuhinjskom stolu.
- No, naravno da se necemo zajedno tuširati - rekla je, nadvivši se nad stolom i potom prošaptavši - jer tada bi bilo suviše pjene, zar ne?
Toby proguta knedlu.
- Koliko imaš godina, slatkišu? - upita ga Pippa. - Trinaest - Tobyje mumljao u svoju šalicu, poželjevši da je Pippa ostala tamo gdje je i bila.
- A koliko ima godina tvoj prezgodni brat? Toby je frknuo za tri oktave više od svog normalnog glasa.
- Bok! - rece Josh, pružajuci ruku preko Tobyja, koji se najednom doimao opcinjen pecnicom. - Josh Fitzgerald.
- O, znam ja tko si ti - nasmiješi se Pippa. - Cula sam sve o tebi.
Jo se našla kraj vitrine s picima te je krenula prema cajniku i zabavila se pripravljanjem caja za sebe i Pippu. Dok je lakomo osluškivala razgovor, poželjela je biti na nekom drugom mjestu.
- Dakle! - rece Pippa, gledajuci u Tobyjevo i Joshovo mrko lice. - Zbog cega su braca tako natmurena?
Toby prezirno otpuhne.
- Toby je u dvojbi jer veceras ide na spoj s najpoželjnijom curom iz razreda - rece Josh.
- Joosh! - jaukne Toby.
- Što nije u redu? - upita Josh. - Istina je. Previše si nervozan zbog toga.
Toby se nastojao ne nasmiješiti, no ne uspije.
- Je li istina? - upita Pippa. Toby zagunđa.
- Pa u cemu je problem?
- Mogu li ja? - upita Josh Tobyja. Toby ponovno nešto progunđa, pubertetski esperanto.
- Postoji izvjesni siledžija u razredu koji je ljubomoran i prijeti mu kako ce ih veceras slijediti i prebiti Tobyja.
- O moj Bože - rece Pippa. - Pa kamo ideš na spoj?
- Još nemam pojma - rece Toby. - Kasnije cu je nazvati. Ali njezin stariji brat je u kompi sa starijim bratom tipa koji mi prijeti, tako da mu ona mora to zatajiti. Možda nece uspjeti jer joj majka želi znati kamo ide.
- Znaci - Pippa ce polako - postoji opasnost da ceš biti isprebijan za vrijeme svog spoja iz snova?
- Taman smo se pokušavali dosjetiti kamo bi bilo sigurno da odu - rece Josh. - Možda cu ih slijediti.
- NE! - rece Toby.
- Iz sigurne udaljenosti - bio je uporan Josh. - Vjeruj, ne kanim ništa gledati. Samo ne želim da upadneš u neku frku.
- Sve ce biti DOBRO - rece Toby.
- Imam ideju - rece Pippa. - Samo trenutak da obavim telefonski razgovor.
Dok je odlazila po svoj mobitel, Jo je dovršila sa pripravljanjem caja.
- Dobro! - uskliknula je. - Idem pod tuš. Zamijetila je kako nitko nije komentirao.
Vrativši se u kuhinju, svježa i mirisna, zatekne Pippu kako razgovara na mobitel, a Tobyja i Josha kako joj se cere istovjetnim osmijehom školarca.
- Fantasticno! - govorila je Pippa u telefon. - Tvoji smo dužnici - hihotala se i namigivala Tobyju, prije nego što ce prekinuti vezu i odložiti mobitel u torbu.
- U redu - rece. - Dogovoreno je. Idemo gledati film kao i ti i ako bude nekih problema, Nick i Gerry ce istresti iz gaca onoga tko te dotakne. Osim tvoje djevojke, jasno. Jer mi želimo da te ona dira.
- Ludilo! - Toby ce.
- A Josh ce biti naš pratitelj, tako da može biti miran i može odvesti kuci mog decka koji ce od ljubomore podivljati - dovrši Pippa, držeci šalicu u zraku kao da nazdravlja. - Savršen plan!
Josh također podigne šalicu. - Koliko mi god bila mrska pomisao da cu morati držati svijecu trima parovima... - zaustavi se usred govora - znaci li to da sam tri svijece odjedanput?... Osobito dvojici tipova koji su me isprebijali. Isplati se vidjeti te guzicare koji su se namjerili na mog bracu kako se tresu od straha.
- Ja zapravo i ne idem na spoj - rece Jo, no cinilo se kako nitko nije obracao pozornost na nju.
- Dakle, hvala Pippa! - dovrši Josh.
- Aha, hvala! - javi se i Toby, bacivši pogled na nju prije nego ce ga vratiti na sigurnost poda.
- Apsolutno mije zadovoljstvo! - iskesi se Pippa. - A sad zbilja moram zguliti ovu odjecu sa sebe i baciti se pod tuš - rece i napusti kuhinju.
Jo se uputila za Pippom u svoju sobu i zatvorila vrata za sobom.
- Zar on zbilja ide s nama? - prosiktala je.
- Naravno - odvrati Pippa, prolazeci cetkom kroz kosu. - Ne misliš valjda da ce ostati doma i propustiti zabavu, ha? Osobito kad je momak hodajuci seks.
- Ima on i svoju ružnu stranu - promrmlja Jo.
- Svi oni imaju - rece Pippa. - Ali kladim se da je zabavno istraživati njegovu.
- On se izvlaci na šarm - rece Jo. - Taj poznati šarm Josha Fitzgeralda. No, vrlo ga lako zna iskljuciti kad ga razljutiš. On je hodajuci otrov.
- Zašto? Što je ucinio?
- Bilo mije suviše neugodno da ti kažem - prizna Jo, stropoštavši se na krevet. - Bilo je zbilja mucno, Pip.
Pippa sjedne na krevet do nje. - Nastavi.
Jo uzdahne. - Noc prije nego što ce stici Shaun, došla sam doma totalno pijana. Ovaj, mislila sam da ce me Josh poljubiti i...
- Hej - hej! - usklikne Pippa. - Vrati se malo natrag!
- Josh mi je pomogao da se spustim sa sudopera - ponovno uzdahne. - Pa je onda...
- Taj stari trik sa sudoperom, a? - Pippa se namršti. - Morat ceš se vratiti još malo unatrag.
- Pala sam pokušavajuci sprati krv s koljena u sudoperu i Josh mi je pomogao da se podignem s poda i to vrlo polako jer ga je još uvijek sve boljelo...
- Ajme, zvuci kao neka bajka...
- Pip.
- Oprosti.
- I onda sam pomislila da cemo se poljubiti. Zbilja jesam i onda sam samo...
- Što?
- Izblebetala sve o Shaunu.
Pippa uzdahne. - O Bože. Cijelo si vrijeme cekala pravi trenutak kad ceš mu priznati i onda odabrala onaj kad te je krenuo poljubiti.
- Da.
- A ja sam mislila da ti treba pokazati kako se radi posao dadilje - uzdahne Pippa.
Jo se nagne prema naprijed. - Naprosto mi se cinilo kako to trebam napraviti. Nikad nisam prevarila Shauna i zbilja mi je bilo stalo da ne povrijedim Josha.
- Pa?
- On je... - odmahnula je glavom. - Sve je bilo tako cudno. Premda sam bila izvan sebe, mogla sam osjetiti kako se atmosfera potpuno promijenila. Kao da se kuhinja najednom sledila. Postao je sasvim druga osoba.
Pippine su oci bile širom otvorene. - Ti bokca.
- Postao je potpuno hladan i ja sam mu stalno govorila kako mi je žao, a on je govorio da je sve u redu.
- Bah.
- Cijeli je vikend bio apsolutno užasan prema Shaunu - i meni - i aludirao Shaunu da sam drolja...
- Kujin sin!
- ... što zacijelo nije bilo od pomoci u mom i Shaunovom odnosu. Zatim sam se još jednom pokušala ispricati. Jo zaklopi oci.
Pippa prošapta. - Što je rekao?
Jo je to znala napamet. Govorila je jednolicnim glasom. - Rekao je: Mislila si da cu trcati za tatinom dadiljom. Ako ti se netko pruža na pladnju, jasno da cu nešto poduzeti, pa tko ne bi? A ti si se prilicno pružila one noci. A da se kojim slucajem dogodilo nešto više, našla bi se u svom svijetu iz mašte i Bog zna što bi ti sve palo na pamet. Gledala si suviše hollywoodskih filmova, žao mi je što sam te razocarao.
Pippine su oci bile poput tanjurica.
Jo se najednom zaustavi. - I od tada se prema meni ponaša kao pravi gad - te nastavi. - U svakom slucaju, potpuno je nezreo. Ima dvadeset i pet i ne placa niti funtu za stan, premda zarađuje hrpu novaca kao racunovođa. I stalno kuka što mu je tata napustio mamu, iako je od tada prošlo sto godina. Moj prvi dojam je bio tocan - kad me je stavio na razglas da me može cuti njegov cijeli ured, to je pravi Josh Fitzgerald.
Pippa je ispustila dugi zvižduk.
Neko je vrijeme vladala tišina i Jo je pocela nanositi šminku na lice.
Pippa je prva progovorila. - Sve je to lako zaboraviti kad vidiš kako kit izgleda.
- Pa, meni je teško zaboraviti buduci da je prema meni pravi gad.
- Zbilja ne placa stanarinu? - upita Pippa.
Jo odmahne glavom. - Ne. Vanessa mi je tako rekla.
- Prokletstvo - prošapta Pippa. - Život je tako nepošten.
Svaka utone u svoje misli.
- Doduše - pocne Pippa - sad ne moramo osjecati grizodušje što cemo ga iskoristiti kako bi ucinile decke ljubomornima.
- Ne želim da Gerry bude ljubomoran na njega - zakuka Jo. - Ne želim da Gerry bude ljubomoran na ikoga. Ne želim da se Gerry icemu nada. Imam Shauna.
- U redu je, oprosti. Onda cemo samo Nicka uciniti ljubomornim.
- Ne želim da ide s nama veceras - dalje je kukala Jo, prevalivši se na leđa. - Zbog njega imam grceve u trbuhu.
- Zbilja? - upita Pippa. - Zašto?
- Zato što me cijelo vrijeme motri poput neke ptice grabežljivice.
- Tko kaže da ce motriti tebe? - iskesi se Pippa i išcezne u kupaonicu.
Dok je Pippa bila pod tušem, Jo je nazvala Shauna. Bio je vani, pa mu ostavi poruku na sekretarici i pokuša dobiti Sheilu. Ona je također bila vani, pa i njoj ostavi poruku na sekretarici. Zatim nazove roditelje. Oni su također bili negdje vani, no nisu imali telefonsku sekretaricu. Kad je Pippa išetala iz kupaonice, omotana malim rucnikom i oboružana velikim osmijehom, Jo je odustala od zamišljanja gdje bi svi, zaboga, mogli biti.
Pippa se tuširala tako vrucom vodom da je za njom para sukljala u Joinu sobu. Nesklona otvoriti vanjski prozor, Jo zamoli Pippu da malo rastvori vrata što dijele sobu od kuhinje. Pippa tako ucini, ali umjesto da se okrene i vrati natrag, ostane ukopana na mjestu. Gledajuci je i Jo ostane ukopana. A onda Pippa pocne mahnito domahivati Jo da joj se pridruži.
Isprva je Jo odmahnula glavom, ali kad joj se ucini da bi Pippine oci mogle zapravo ispasti iz glave, požuri prema vratima i pokuša proviriti u kuhinju. Pippa joj je zasmetala te je ona gurne malo u stranu i njih dvije poceše napeto osluškivati. Sva su djeca negdje išcezla, kao i Vanessa. Kroz pritvorena su vrata mogle vidjeti Josha i Dicka kako se nešto žurno došaptavaju u kuhinji.
- Jesi li se zato tako rano vratio? - cule su Josha kako sikce.
- Naravno da jesam - siktao je i Dick. - Misliš li da bih inace bio ovdje? Jednostavno se nije pojavila.
- Zašto nije?
- Otkud, dovraga, ja to znam? Zvao sam je, no nitko se nije javio.
- Ne misliš li da ce Vanessi biti malo sumnjivo što si se vratio tako rano u subotu popodne? Ona misli da padaš s nogu od posla u svom ducanu.
Cule su kako je Dick ispustio kratak smijeh.
- Isuse, tata - cule su sad Joshov glas. - Neceš još dugo moci voditi ovaj dvostruki život.
- Misliš da to meni nije jasno? - Dick je povisio ton.
- Psst! Cut ce te! - nastupi tišina. Zatim: - Tata, smjesta moraš nešto poduzeti.
- Uvijek mogu otici - cuo se Dickov glas.
- Ma nemoj, kao i prošli put? Tata, zašto me dovraga nisi poslušao? Lijepo sam ti rekao da ne padaš na njezin...
- Poštedi me, Josh. Sad nije vrijeme za to.
Nestali su iz vidokruga i krenuli prema stakleniku te poceli glasnije govoriti, uvjereni kako su sami.
- Možda naprosto nisam covjek za brak - djevojke su cule Dicka kako govori.
- Tata - rekao je Josh cvrsto. - Naprosto priznaj Vanessi. Prije negoli bude prekasno.
- Jesi li skrenuo? - u Dickovom se glasu ocitovao istinski užas. - Da riskiram i sve izgubim?
- Shvatit ce ona, tata. Nije ona tako loša. Nije ... nije ona kao mama.
- Trebaš još dosta nauciti o ženama - nasmijao se Dick, popracen zvukom ulijevanja whiskyja u cašu.
U tišini, Jo zatvori vrata. Cula je sasvim dovoljno.
Ona i Pippa zurile su jedna u drugu, opuštenih vilica i uskomešanih moždanih vijuga. Potom su na prstima otišle do kupaonice i zatvorile vrata za sobom.
- Blagi Bože! - prošaptala je Pippa. - Dick ima ljubavnicu!
Jo je spustila glavu medu šake. - Sirota Vanessa! S pravom je sumnjala! A trenutacno toliko puno radi - onda uzdahne. - A Josh, covjek koji prezire nevjeru, pomaže svom ocu s ljubavnicom! Kakav licemjerni gad!
- Možda je on jedan od onih koji preziru nevjeru samo kod žena - primijeti Pippa. - Ali drži kako je nevjera sastavni dio punokrvnog muškarca.
Jo se namršti. - Ali oceva nevjera uništila je brak njegovih roditelja.
Pippa klimne. - Tocno tako! I rekao ti je kako je sve u povjerenju! On krivi žene, a ne vlastitog oca. Kako tipicno!
- Ali, zašto Josh predlaže Dicku da Vanessi prizna za ljubavnicu? - mozgala je Jo.
Pippine se oci suze. Potom uzdahne. - Zato što želi uništiti drugi ocev brak. Pa jasno! Ne želi vidjeti kako mu je tata sretan s novom obitelji, zar ne?
- O moj Bože! - mumljala je Jo, tresuci glavom. - Rekao mije, one noci kad se doselio, da kad je njegov tata vec morao napustiti svoju obitelj onda ju je barem napustio zbog dobre obitelji. Znala sam da zvuci prijetvorno! Kad malo bolje promislim, zbilja je bolesno doci živjeti s obitelji koji je tvoj otac odabrao umjesto vlastite. Znaš što, Shaun gaje odmah prozreo - zato što Josh spram njega nije koristio svoj šarm - i Shaun je pomislio kako Josh nešto zacijelo smjera. Mislio je da ovaj špijunira za svoju mamu - ali, cini se da je još gore od toga, on zapravo želi razoriti ocev drugi brak. Mlitavo je sjela na poklopac toaletne školjke. - Bože - dahnula je - a ja sam umalo pala na njega.
- Zanima me je li Joshova majka nekako doznala za Dickovu ljubavnicu i nagovorila Josha da osigura kako se Dick ovaj put ne bi izvukao - razmišljala je Pippa. - Možda su u ovome zajedno!
Jo spusti glavu medu šake.
Pippa se naslonila na umivaonik, prekriživši ruke. - Koja je Joshova prica što se morao ovamo useliti?
Jo je pogleda. - Cimeri su mu otišli na put. A on, navodno, nije mogao u tako kratko vrijeme pronaci nikoga s kim bi dijelio stan.
Pogledale su jedna drugu.
- Gdje je živio?
- U Crouch Endu.
Pippa iznenađeno izvije obrve. - Živio je u Crouch Endu - kvartu s vlastitim glazbenim studijom, vlastitim privatnim klubom, vlastitom saunom, s više barova nego što ih ima u Sohou i sa cuvenim Trompton tornjem - i nije mogao pronaci druge cimere?
Jo ponikne glavom. - Baš sam bila glupa.
- Ti Boga - rece Pippa. - Ovo rastura. Sad kužim zašto se Sherlock Holmes drogirao.
- Barem sam sad nacistu sa svojim osjecajima - rece Jo, naglas razmišljajuci. - Kvragu. Cak sam pomišljala ostaviti Shauna.
- Pa - rece Pippa. - Kit je ipak Hornblower.
- Hodajuci - pridoda Jo.
- Znaš što mislim - rece Pippa. - Barem više ne moraš razbijati glavu kakvo mišljenje ima o tebi.
- Zašto?
- Zato sto je govno. Usto, suviše je zauzet rasturanjem Vanessinog života da bi mogao razmišljati o tebi.
Uto zacuju kucanje na vratima.
- Evo nas! - odgovori Pippa. Jo ustane s toaletne školjke i refleksno pusti vodu. Pippa je skamenjeno pogleda i pocne se hihotati. Zatim otvori Joshu vrata.
- Do vraga - rece on, nakon što ih je ugledao i cuo puštanje vode - zbilja sve radite zajedno.
***
Kasnije te veceri, vinski je bar bio prepun. Pippa je imala nove traperice i došla ruku pod ruku s Joshom. Zajedno su cinili atraktivan par i glave su se okretale za njima dok su prolazili. Joino je srce suosjecalo s Nickovim.
- Mislio sam da brat ima trinaest godina - pozdravi ih Nick.
- Ooo - nato ce Pippa - pa nisi uzalud u krim-policiji, zar ne?
- Sve je u redu - rece Josh, izvlaceci se iz Pippina celicnog stiska. - Za vecerašnju svrhu, ja zbilja jesam pristavi tinejdžer. No pravi pristavi tinejdžer je vec tu, kako vidim.
Nick ga osine pogledom.
- Vjeruj mi - bio je uporan Josh - nisam želio biti dio ovog spoja ništa više nego što ste me vi decki željeli ovdje, ali cinim to zbog svog mlađeg brata. Pravite se kao da nisam tu.
Nick i Gerry nasmiješe se jedan drugom.
- Oprosti zbog one veceri - rece Nick. - Znaš, kad smo te pokušali prebiti.
- Pokušali? - naceri se Josh. - Onda ne bih želio biti tamo gdje i uspijete u svojoj nakani.
Gerry krene prema Jo ne bi li je poljubio za pozdrav, a ona se instinktivno izmakne unatrag i naleti na Josha. Potom se skokom razdvoje.
- Dobro! - usklikne ona. - Tko je za pice?
- Idem s tobom - rece Gerry. - Pomoci cu ti.
Za šankom se Jo nastojala držati što dalje od Gerryja i usredotocila se na privlacenje pozornosti šankera. Kad su pica bila narucena, žurno je i odlucno krenula natrag. Ostali su pronašli mjesto za sjedenje - kauc i nekoliko stolica. Ona sjedne na stolicu, ostavljajuci Gerryju da sjedne na drugu, a između njih je bio kauc. Josh je ugrabio trecu stolicu, a Pippa i Nick ugnijezdili su se na prostranom kaucu.
- Dakle - Gerry se naceri prema Jo. - Kako si provela dan?
- Fino, hvala - rece Jo.
- Jesi li se naviknula na London?
Ona na trenutak promisli. - Mm - potom se složi.
- Ne zvuciš baš uvjerljivo - nastavi Gerry.
- Još uvijek mi nije lako - ona ce.
- Nije ti lako? Zašto?
Ona slegne ramenima i osjeti kako joj se steže u grlu. - Pretpostavljam da mi još nedostaju moji bližnji.
- Ah da - klimne Gerry. - Decko.
Jo je piljila u pod, umirivši se i cekajuci da iz grla nestane onaj gorki okus.
- Da - najzad rece, ujednacenim glasom. - Još uvijek mi je pomalo teško.
- Pa ne može ti biti baš toliko teško - grakne Gerry. - Inace ga ne bi ni ostavljala.
Jo mu se zagleda ravno u oci, svjesna da su njezine zaiskrile. - Ne - glas kao da joj je odzvanjao. - Neke su odluke naprosto teške.
Našla je nemogucim ne pogledati u Josha, nakon cega joj se pogled dramaticno vrati na pice u rukama. Pomislila je kako je ovo zacijelo njihov prvi kontakt ocima otkad je odustao od strategije šarma. I, kako se samo promijenio njegov pogled. Nije to više bila topla spona koja je pomogla otjerati nostalgiju za domom, bila je to hladna, oprezna maska. Otpije gutljaj vina.
- Ne znam kako bih to shvatio - Gerry se iskesi Nicku. - Kad bi moja djevojka otišla iz grada, shvatio bih to kao vrlo loš znak.
- Pa - Pippa se slatko nasmiješi. - Možda upravo zbog toga i nemaš djevojku.
- Trenutacno - istaknuo je on tiho, ociju prikovanih za Jo. U tišini koja je uslijedila on dovrši svoju kriglu piva. - Dobro! Tko želi još piti?
Jo odmahne glavom, izbjegavajuci njegov pogled. Kad su Nick i Gerry otišli do šanka, ona se okrene Pippi, toliko bijesna da je na trenutak zaboravila Joshovu nazocnost. - Mislila sam kako sam jasno dala do znanja... - pocne.
- I jesi - Pippa ce solidarno. - Nije tvoja krivica što se oglušio na tvoje rijeci. Najednom se okrene prema Joshu. - Nije li? - upitala ga je.
- Što?
- Ti si ovdje nepristrana stranka, kakvo je tvoje viđenje?
- Ovaj...
- Jo nije kriva što Gerry ne prihvaca njezine nedvosmislene izjave, zar ne? Ne preostaje joj ništa drugo doli stalnog podsjecanja kako ima decka, zar ne? Mislim, nije ona kriva što on ne živi u Londonu, zar ne?
Jo se nastojala iskljuciti iz razgovora, pomno proucavajuci svoju cašu. Cula je, međutim, Joshov duboki uzdah. - Mislim da ce nakon ove veceri Gerry itekako shvatiti poruku.
- Fino - rece Pippa. - Našoj je Jo sad najmanje potrebno optuživanje sa svih strana, zar ne? Ma daj, Jo, razvedri se. Pa subota je uvecer.
Jo nekako uspije namjestiti neuvjerljiv smiješak, svjesna kako je Josh netremice promatra.
U kinu im je Josh svima kupio kokice, sto je silno razjarilo Nicka i Gerryja, koji su držali kako je to sastavni dio njihove kavalirske dužnosti, ali je razdražilo i Jo, koja je smatrala da je lako biti velikodušan kad si racunovođa u Cityju i ne placaš stanarinu.
U kino dvorani, Pippa je vodila prema sjedalicama, dok joj je za petama bio vjerni Nick. Jo ih je slijedila, svjesna da joj je Josh za leđima. No odjednom se kraj nje pojavi Gerry, hodajuci prolazom između sjedalica iza njih, te dostigavši je, preskoci sjedalicu tako da je sad bio ispred nje, a ne na kraju reda, kraj Josha. Ona na trenutak ostane ukopana u prolazu. Potom osjeti kako joj je Josh prišao s leđa, te se prisili krenuti naprijed.
Nick, Pippa i Gerry se sjeli. Garry je bio okrenut leđima spram Jo koja je također sjela, prekriživši noge u stranu, pogleda uprtog ravno ispred sebe, smrznutog tijela. Gerry joj ponudi kokice, ona odmahne glavom i okrene se od njega. Na svoje iznenađenje, zacu Joshov glas u uhu. - Je li sve u redu?
Nekako uspije klimnuti.
- Samo - nastavi on - izgledaš kao da si na stratištu, a ne u kinu. Nisi valjda vec procitala kritike, zar ne?
Ona dopusti ramenima da se opuste. - Dobro sam. Hvala.
Odjednom Josh glasno opsuje.
- Što je? - upita ga ona.
- Vidim Tobyja - odvrati on.
- Gdje je? - Jo je lutala pogledom po dvorani. - Tamo - pokaže on glavom. - Desna strana, tocno u sredini, prednji redovi. Motrili su ga u tami.
- Kojeg vraga radi u prednjem redu? - siktao je Josh.
- Možda želi bolje vidjeti film - istakne Jo.
- Ne budi smiješna, on je trinaestogodišnjak na spoju. Samo se pravi važan ispred Todda Cartera.
- Zbilja hrabro od njega - riskirala je Jo.
- Doima se tako malenim - rece Josh.
- Ma bit ce on u redu - u tami, gotovo da se mogla pretvarati kako su ponovno u prijateljskim odnosima.
- Kako znaš?
- Zato što su decki koji su ovdje kako bi zastrašili Todda Cartera, ujedno zastrašili i tebe, a ti si dvostruko stariji od njega.
- Ja se lako dam zastrašiti.
Ona se nasmiješila u tami i nastavila se smiješiti dok su trajale reklame.
- Vidi možeš li negdje spaziti mangupa koji bi mogao biti Todd Carter - Josh je prekine u razmišljanju.
- Jedini mangup kojeg vidim jest Toby - odvrati ona tiho.
- O Bože, on je drži za ruku - prošapta Josh. - Je li skrenuo s uma? Todd Carter ce ga poslati u vjecna lovišta.
- On je neustrašivi mladi decko. Trebao bi se ponositi njime.
- On je uspaljeni glupan kojeg ce netko rastaviti na komade. Ako mu slomi srce - rece - slomit cu joj jebeni romobil.
- Ne misliš valjda tako.
- Ne - rece on. - U pravu si. Sastavljeni su tako da potraju.
Jo prezrivo frkne. Cuveni šarm Josha Fitzgeralda, ponavljala je u sebi dok je pocinjao film. Nadala se samo da je film dobar. Nešto joj je trebalo odvuci pozornost.
Film je bio totalni drek. Toby je potpuno zaboravio na Todda Cartera zahvaljujuci neposrednoj blizini trinaestogodišnje "legende" imenom Anastasia Smith, prizorom djevicanske neokaljanosti koja je na sebi imala usku majicu ispod koje su se ocrtavale tek propupale grudi, i ta "guba" nosna rincica. Toliko je zanesen bio Toby neposrednom blizinom takve bezazlene ljepote da je progutao gumu za žvakanje, bio pocašcen trima dugotrajnim francuskim poljupcima i porcijom šlatanja na brzaka, i sve to bez prosipanja kokica.
Bilo je to daleko više od onoga sto je dobila skupina što mu je cuvala leđa. Tijekom svakog od bratovih socnih poljubaca, Josh se toliko meškoljio, uzdisao i psovao da su se ljudi oko njega poceli okretati i stišavati ga. Za vrijeme svakog borbenog prizora u filmu, Josh je imao osjecaj kako Todd Carter prikuplja podatke za kasnije te se poceo naglas buniti što nema cenzure i kako filmovi mladima pružaju loš primjer. Kad su svi izašli iz kina, bio je potpuno smožden.
- Previše seksa i nasilja - gunđao je. - Nije ni cudo što su danas klinci tako agresivni.
- Baš tako - rece Nick, obgrlivši Pippu oko struka. - Kojim su putem golupcici krenuli?
- Krenuli su stražnjim putem prema nocnom klubu - rece Josh. - Duljim putem, jer me žele dobrano namuciti.
- Dobro, idemo za njima - rece Gerry. Namigne prema Jo. - Tek sad slijedi prava zabava.
Jo je postala svjesna svog izraza lica tek kad je pored sebe zacula Joshov hihot.
Održavali su sigurno rastojanje. Josh bi radije da rastojanje ne bude toliko sigurno, no decki su iz krim-policije pojasnili kako se u tom slucaju Todd Carter ne bi odvažio na prvi korak. Josha je zanimalo je li zbilja uopce potreban taj prvi korak, ne bi li mogli pricekati trenutak prije nego ce napasti, no decki su iz krim-policije inzistirali kako to ne dolazi u obzir, naime Todd Carter najprije mora napasti da bi oni mogli išta poduzeti. Josh je pak predložio kako bi barem mogli rabiti drugi izraz, jer mu je od rijeci "napad" pozlilo.
Za to je vrijeme Pippa koracala uz Jo i šaptala joj na uho kako je Josh fantastican glumac te da nije cula onaj razgovor s Dickom u kuhinji i da se on nije tako odvratno ponašao prema Jo, bila bi mislila kako je on jedan od najdivnijih, najosjetljivijih muškaraca koje je ikad upoznala. Jo uto shvati kako je potpuno zaboravila koliko ga zapravo mrzi i osjeti se kretenski.
- Gledajte ovo! - prosikta Josh. - Stavio je ruke oko nje!
- Pa na spoju je, nije li? - rece Gerry, pogledavši Jo. Primakavši se kraju široke no mracne Avenije Princes, koje je vodila na Muswell Hill Broadway, Toby i njegova mlada pratilja najednom stanu. Potom stanu Nick, Gerry i Pippa, a nakon njih Josh i Jo. Zatim shvate kako Toby nešto govori nekomu tko je poskakivao ispred puba u susjednoj ulicici.
- Gledajte! - najednom vrisnu Pippa. - Netko je napao Tobyja.
Dovoljno uvjereni, trojica visokih momaka krenu prema Tobyju. Anastasia Smith, djevojcica ocito oštroumna koliko i mišicava, polako se izmicala prema Broadwayju.
- Dobro - rece Nick. - Pricekajmo da napadne. Jo zacuje psovku iz Joshovog smjera.
Zatim Todd Carter napadne, Josh jaukne, a Jo ga šcepa za ruke.
- Dobro - rece Nick. - IDEMO!
Nick i Gerry krenu prema skupini djecaka, koji su toliko bili usredotoceni na prijetnje Tobyju - koji je pak veceras bio neobicno odvažan - da nisu culi ništa sve dok nije bilo prekasno. Kad su Pippa, Jo i Josh stigli do njih, Nick je vec jednog djecaka prikliještio uz zid, dok je Gerry svladao dvojicu na podu. Momcici su grcali, šokirani i užasnuti.
- Isuse - prošaptao je Josh, štiteci Jo svojim tijelom. Ona je pak izvirivala iza njegova ramena.
- Izazivaš li nevolje našem prijatelju? - šaptao je Gerry u uho najvecemu od djecaka. Najveci djecak žustro odmahne glavom.
- Jer, znaš, mi cuvamo našeg Tobyja - šaptao je dalje.
Najveci je djecak još uvijek užasnuto jecao, dok je Toby otrcao tražeci svoju djevojku.
Josh se žurno okrene prema Jo. - Ne mogu gledati - šaptao je. - Reci mi kad završe.
- Sad - hihotala se Jo, vidjevši kako Gerry i Nick puštaju djecake.
Josh se okrene prema njima i kad uvidi kako je zrak cist, uputi Jo slabašan osmijeh. - Samo sam te htio nasmijati - priznao je - da se malo opustiš.
- Hvala - nasmijala se.
- Da vas više nikad nismo vidjeli u njegovoj blizini, cujete li? - grozio se Nick djecacima. - Inace cemo vas ponovno morati tražiti.
- Aha - rece Gerry. - Ne volimo nasilnike. Jasno? Tri školarca, koja su se sad doimala poput trojice nejakih trinaestogodišnjaka, klimnu cvrsto glavama prikrivajuci suze.
- Onda? Što još cekate? Kabaret? Gubite se - zakljuci Gerry i trojica djecaka trkom zbrišu.
Nick i Gerry pogledaju Pippu, Jo i Josha. Cinilo se kako je Pippa jedina koja se nije bavila mišlju može li umaknuti.
- Pravi ste veliki nasilnici, zar ne? - prošaptala je Jo iza Joshovih leda.
- Mljac - iskesila se Pippa.
- Ne znam kako bih vam zahvalio - rece Josh. - Ali možda bih za pocetak mogao ponuditi svoj tjedni džeparac.
Uto Toby trkom dojuri iz poprecne ulicice.
- Ne mogu pronaci Anu! - vriskao je. - Nestala je! - I ja bih kad bih mislila da su ti ovi decki kompici - rece mu Jo. - Zar si mislio da ce ona biti hrabrija od Todda Cartera?
- Ajme - rece Toby, prvi put veceras u panici. - Što ako kaže mami?
- Hajde, kompa - rece Josh, žurno prilazeci svom bratu. - Idemo je potražiti. Vjerojatno je otišla ravno u nocni klub.
Potom se okrene prema Nicku i Gerryju.
- Decki, hvala vam. Bili ste nevjerojatni. Zbog ovoga je vrijedilo biti onako isprebijan - okrene se prema Jo i uputi joj široki, topli osmijeh. - Uživaj veceras. Hvala ti što si me smirila - rukom obgrli svog mlađeg brata i krene, ostavljajuci je na hladnoci s ostalima.
Kad je Jo stigla doma, bila je vec ponoc. Ona i Gerry su otišli u pub s Nickom i Pippom, da bi nakon dvadesetak minuta Nick i Pippa indiskretno išcezli u smjeru Nickova stana. Jo je zatim obzirno ispricala Gerryju sve o Shaunu, nastojeci zanemariti osjecaj kako kreira izmišljeni lik. Gerry je cijelo vrijeme suosjecajno i brižno klimao glavom.
- Budi bez brige - rekao je, otpijajuci pivo. - I dalje možemo biti prijatelji, zar ne?
- Ma naravno!
- A ako se kojim slucajem razvije u nešto više, još bolje.
- Ja ... mislim da nece. Zbog Shauna. Mog decka. Znaš, ne bih mogla.
- Bez brige - rece Gerry slegnuvši ramenima. - Ako se nešto dogodi, tim bolje.
Vrativši se kuci, nađe sva vanjska svjetla pogašena. Bilo joj je drago zbog toga. Bila je iscrpljena. No kad je otvorila kuhinjska vrata, našla je Josha i Tobyja kako se hihotaju nad kriglom piva. Pogledaju prema njoj i pozdrave je kao davno izgubljenu prijateljicu.
- Evo i nje! - usklikne Josh, pripito. - Naša spasiteljica!
Jo se nasmije. - Pijan si.
- Aha - rece Josh, štipajuci Tobyjev obraz. - A Toby je dogovorio još jedan spoj.
- Joosh - rece Toby, pokušavajuci prikriti osmijeh.
- Pa što ima veze ako sam rekao Jo? Ona nece nikomu reci, zar ne? Ona je naš kompa.
Obojicaje pogledaju, pomalo posramljeno. Jo rece sama sebi kako su zacijelo zbog pica Joshove oci ponovno poprimile topao izraz. Možda bi trebao cešce piti.
- Hvala, Jo - rece Toby.
- Nema na cemu - brzo ce ona. - Kad god ti zatrebaju agresivci, znaš kome ceš se obratiti.
Josh izvuce stolicu kako bi im se pridružila. Malo je oklijevala, a onda spazila kako je Josh brzo skrenuo pogled u stranu. Sjela je i uzela pivo. Josh i Toby iskese se jedan drugome i podignu krigle, kucnu se s njom i nazdrave "Joinim agresivcima". Najednom se Jo više nije osjecala strancem.
Ironija je bila u tome što se to zbilo u društvu dvojice obiteljskih "uljeza", ali napokon, to je upravo ono sto je i sama bila, nije li? Nije bila clan privilegiranog unutarnjeg kruga obitelji Fitzgerald. Najednom osjeti kako je sve ono što se zbilo između nje i Josha postalo nevažno - sve je to sad bilo gurnuto u stranu. Ponovno su bili prijatelji.
- Pa, kaži nam onda Joanne - Joanna? Kvragu - rece Josh - upravo sam shvatio kako ne znam tvoje pravo ime?
- Josephine, kao Jo iz "Malih žena". Josh izvije obrve.
- Opa! Josephine. Lijepo ime. Josie. Jose. Josefina.
- Jo.
- Dobro. Pa kaži nam, Jo, kako si provela ostatak veceri?
Jo iskrivi lice. - Da budem iskrena, nisam sigurna je li shvatio poruku.
- Ajme meni. Bila su suviše obzirna?
- Kazala sam mu kako ne želim izlaziti s njime. Josh polako klimne, ne skidajuci pogleda s nje.
- Ne - rece on meko. - Nisi bila suviše obzirna.
- Ali on je to iznimno dobro primio, a onda stalno govorio nešto u stilu "ako se što treba dogoditi, dogodit ce se".
- Oh.
- Imam ideju! - najednom usklikne Toby. - Zašto vas dvoje ne biste izlazili jedno s drugim?
Zavlada mucan tajac.
- Dobar pokušaj, gospodine Provokadžijo - prvi progovori Josh. - No, vidiš, Josephine iz "Malih žena" ima iznimno zgodnog decka koji je ceka kod kuce.
- Jo - nasmiješila se.
- Je li zgodan kao ti? - upita Toby svog brata.
- Nemam pojma - odvrati veselo Josh i okrene se prema Jo. - Nisam je nikad upitao.
Nijemo su se gledali, a Jo se osušilo grlo. Upravo se tada oglasi njezin mobitel.
- Spašena zvonom - promrmljao je Josh u svoje pivo.
Jo je gledala u broj na ekranu.
- O Bože - jauknula je. - Ovo je netko od kuce. Vjerojatno mi mama želi priopciti kako tata nije pojeo dovoljno povrca.
Njih su je dvojica promatrali dok je odgovarala na poziv.
- Halo?
- Mogu li govoriti s Josephine Green, molim vas? - zacuo se muški glas.
- Tata! - uskliknula je Jo. - Ja sam. Što ima?
- Mama je...
- Što je s mamom?
- Doživjela je moždani udar. Možeš li doci doma?


Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 1:00 am

***

Jo se probudila prije šest ujutro. Zurila je u Mickeya i razmišljala zašto pobogu mora svjedociti tom položaju njegovih ruku. Kao prvo, izgledao je kao da izvodi nešto neizrecivo, a kao drugo, trebala bi još debelo spavati pa ovo ne bi niti primijetila. Uto shvati kako je još uvijek odjevena. Zatim se prisjeti tatina poziva. A zatim zacuje nekoga pored sebe na krevetu. Zurila je u Josha koji je ležao kraj nje, meškoljeci se. Otvorio je oci i oni se dvoje zabulje jedno u drugo, još uvijek omamljeno, ali i zapanjeno.
- Sve u redu? - graknuo je.
- Mm - rekla je, iskocila iz kreveta i uputila se u kupaonicu. Tamo je uvježbavala govor za Vanessu, u kojem joj je sinoc pomogao i Josh, no teško da se mogla skoncentrirati.
Josh se pokazao nevjerojatnim. Kad je pocela plakati, tješio ju je, umirivao, grlio. Toby je otišao spavati, a Josh joj je natocio cašu cistog konjaka i sjedio s njom dok je ona plakala i okrivljavala sebe. Na pomisao o tome, zgrcila se pod mlazom vode. A zatim je sjeo na njezin krevet i razgovarao s njom, tješeci je sve dok nije zaspala.
Vrativši se u sobu, nađe Josha kako budan i potpuno odjeven leži na krevetu. Doimao se umornim. Lijepo mu je pristajao takav izgled.
- Tuš je slobodan – prošaptala je. - Hoceš li kavu?
- Ja cu je pristaviti - on ce. - Ti razgovaraj s Vanessom.
- Jesi li siguran?
- Aha. Sretno.
- Bože, hvala ti Josh.
Vanessa je vec bila u kupaonici - nikad se ujutro nije koristila tušem, upropastio bi joj frizuru - i Jo pokuca na vrata. Vanessa ih malo rastvori. Prala je zube, cekala ju je radna nedjelja u uredu jer su pripremali posljednje detalje za sutrašnju prezentaciju.
- O, bo-h - rekla je. - Š-o ni-e u-edu?
- Mama mi je imala moždani udar. Moram ici doma.
Vanessa je prestala cetkati zube. Pasta joj je pocela curiti niz bradu. - Š-mo ma-o - rece i ispere usta.
Jo se nasloni na dovratak.
- Dobro - rece Vanessa. - Tvojoj je mami loše... Jo zatrese glavom i brižne u plac. Vanessa je obgrli rukama.
- Hajde - mrmljala je. - Sve ce biti u redu.
- Moram se brinuti za tatu - jecala je Jo.
- Naravno da moraš.
- U njegovom srcu funkcioniraju samo dvije žile.
- O Bože. Jo šmrcne.
- Vratit cu se cim prije uzmognem.
- Ne zamaraj se time. Pronaci cemo nekoga za privremeno. Nije problem - rece Vanessa, vec razmišljajuci koje ce telefonske brojeve prepustiti Dicku na zadatak.
- Kad si planirala otici?
- Sutra...
- Sranje!
Jo klimne. - Žao mije. Tata me treba.
- Ma jasno - rece Vanessa, žureci u svoju sobu kako bi se odjenula. Na vratima se okrene prema Jo. - Sretno - i zatvori vrata za sobom.
Na zvuk zalupljenih vrata, Dick poskoci u krevetu.
- Buđenje! - rece mu Vanessa. - Jo odlazi.
- Kako? Što si sad ucinila?
- Nisam ja ništa ucinila. Majka joj je bolesna i ide kuci jer joj je otac muškarac.
- Ha?
- Mora mu pomoci da živi ili tako nešto. DIŽI SE. Jedna joj je noga bila u hulahupkama i skakutala je po sobi.
Dick je protrljao oci. - Kako to da je Joina majka bolesna, Jo je ta koja odlazi, a ipak je njezin otac za sve kriv?
- Za ima Boga, Dick - ispali Vanessa, padajuci na krevet. - Nemam vremena za prepirku.
- Baš dobro.
- Baš se danas to moralo dogoditi. Danas ne mogu ništa poduzeti, a sutra imam prezentaciju za VC.
- Ajme meni - rece Dick, prevaljujuci nogu preko ruba kreveta. - Bože sacuvaj da se obiteljska kriza isprijeci tvojoj karijeri.
Vanessa najzad navuce hulahupke i dograbi košulju iz ormara.
- Odjebi, Dick. Ako dobijemo ovaj posao, slijedi bonus koji ce nam osigurati hranu za iducu godinu. Ne bi li mogao zatvoriti ducan iduci tjedan? - navukla je suknju. - Ili ce ti možda mušterije zamjeriti?
- Kako ce nam to pomoci?
- Mogao bi cuvati djecu.
- A ne, ne bih mogao! - ispali Dick. - Ne bih znao odakle poceti.
- Pa ne možeš biti gori nego što si na svom poslu u ducanu - rece ona, cetkajuci kosu ispred zrcala.
- Hvala ti. Neizmjerno sam ti zahvalan za tvoju supružnicku potporu.
Vanessa okrene glavu prema njemu.
- Za ime Boga, Dick! - uskliknula je. - Nemoj samo stajati tamo! Obuci se! Ceka te gomila telefonskih razgovora!
Dotle je na donjem katu Josh napravio kavu za Jo, dok je ona zurila u svoj ruksak.
Josh je prešao pogledom preko njezine sobe. - Mogu ti pomoci s pakiranjem. Koliko kaniš ostati?
- Koliko god to bude potrebno. Možda zauvijek. Josh je sjeo na njezin krevet.
- Mogu li ti ikako pomoci? - upita. - Treba li te odvesti do tamo?
Jo se okrene licem prema njemu. - Ne, hvala.
- To mi nije nikakav problem - rece on. - Mogu uzeti slobodan dan na poslu. Ionako mrzim raditi.
- Ne, hvala. Tata ce me docekati na kolodvoru i onda idemo ravno u bolnicu.
- Koliko ce ti mama ondje ostati?
- Nadam se da ce za koji dan doci doma. Bio je to blagi udar. Jo je smirivala vlastito disanje. - Dvaput ce dnevno dobivati strucnu njegu, no vecina brige ostaje na mom ocu.
- I tebi.
Jo otvori svoj ruksak i pogleda u njega.
- Aha.
- Cekaj - Josh ustane i uzme joj ruksak iz ruku. - Ti samo sjedi i govori mi što treba spakirati.
Jo se teško sruci na krevet. - Sve - rece potom. Uslijedi tajac.
- U redu - Josh ce - sve.
***

- GACICE, Zak! - vrištala je Vanessa u ponedjeljak ujutro.
- Ne želim ih obuci!
- Pa ne možeš u školu bez njih.
- DOBRO! - katkad su roditelji tako glupi.
- Zak, dušo - ulagivala se Vanessa. - Tko je mamin Superman? Super-mama ima veoma važan sastanak. Želiš li da doživi živcani slom?
Zak slegne ramenima.
- Hvala ti, zlato - uzdahne Vanessa. - Lijepo je znati da si na mojoj strani.
- Zašto ne možeš ostati s nama?
- Hocu - Vanessa ce. - Od sutra. Cijeli cu dan biti s vama.
Dick je proveo nedjelju nazivajuci sve agencije za dadilje koje su znali. Dakako niti jedna od njih nije imala slobodnu dadilju kojoj je trebao privremeni posao na neodređeno vrijeme, pocevši od ponedjeljka. Preostalo im je samo da se usrdno mole za brzo i potpuno ozdravljenje Joine majke. Dotle je Vanessa bila prisiljena uzeti slobodne dane.
- Ali još ceš se samo danas - ponovno je objašnjavala Zaku - lijepo zabaviti s Joinom prijateljicom Pippom i Tallulahinom prijateljicom Georgianom.
- Ali ja hocu Jo. Georgiana je dosadna krava.
- Znam - složi se Vanessa, odvec uzrujana i duboko u sebi, odvec impresionirana za prepirku. - Ali, Pippa nije i budeš li dobar decko i obuceš gacice, pokazat ce ti svoju tetovažu.
Nakon iscrpljujucih i složenih pregovora, Zak pristane obuci svoje mornarsko plave gacice (umjesto onih bedastih svijetloplavih) s crvenom lubanjom i ukrštenim kostima (umjesto bedastog crvenog sidra) i Vanessa je napokon mogla napustiti njegovu sobu prije vecere.
Deset minuta kasnije, međutim, Tallulah je glasno plakala.
- Gledaj! - vrisnulaje Vanessa. – Ova je ružicasta! Tallulah je toliko glasno zavijala da se Vanessa pobojala kako bi joj mogla probiti bubnjice. Odjurila je do ormara i izvukla još ružicastiju vestu.
- Ooo, gledaj ovamo - bodrila ju je. - Ovaj je još ružicastiji. Mmmm.
Tallulah se ukipila. Vanessa se ukipila. Za trenutak Vanessa nije bila kadra sa sigurnošcu reci kamo sve ovo vodi. A onda trenutak prohuja i Tallulah se, uz pomoc silovitog naleta gnjeva i groze, lansira na djecji mjesec.
Cassandra je uletjela u sobu noseci Tallulahinu vestu s Barbie logotipom.
- Je li ovo tražiš? - upitala je kroz posvemašnju halabuku. - Ostavila ju je sinoc u mojoj sobi.
Tallulah jurne prema vesti poput majke koja je ugledala izgubljeno dijete, a onda, držeci je u sigurnosti svojih rucica, pocne se polako buditi iz posttraumatskog šoka.
- Hvala ti, Cassie - rece Vanessa. - Pametno mamino!
- OK - Cassie sjedne na Tallulahin krevet. - Mama, danas ne bih išla u školu.
- Ne zapocinji - za ime Boga. Gori su od njezinih klijenata.
- Svi su protiv mene - rece Cassandra prazno.
- Dušo, zvuciš pomalo paranoicno.
- Svi zašute kad uđem u razred.
- Pa mislim da bi o tome trebala popricati s nastavnicima.
- Pa i govorim ti o nastavnicima - nato ce Cassandra. - Ovi iz razreda vec tjednima ne pricaju sa mnom. Brižne u plac i Vanessa prestane raditi ono što je radila.
- Dušo, veceras cemo razgovarati o tome - rece. - Lijepo i dugo cemo razgovarati o svemu. Želim znati apsolutno sve. Možda bih ja mogla popricati s nastavnicima.
- Ne treba - Cassandra ce, naglo ustavši. - Sve je u redu. Dobro sam. Idem u školu.
- Dobro - uzdahne Vanessa. To ce je nauciti da ne preuvelicava.
U deset minuta do devet tog jutra, Jo je bila na stanici u Paddingtonu, zureci u red vožnje, držeci plasticnu cašu s crnom kavom i noseci ruksak. Josh je na kraju spakirao samo ono najnužnije i ona mu je sad bila iznimno zahvalna na tome. Neprestano ju je proganjao cudan osjecaj kako je nešto zaboravila u kuci Fitzgeraldovih. Možda Mickey Mouse sat? Nije, bila je odlucna, dok je glas iz zvucnika najavljivao dolazak njezina vlaka. Osjetila je kako ga je najzad prerasla. Pogleda spuštenog na svoja stopala, nabaci ruksak na leda i krene prema peronu. Možda je došlo vrijeme za zreli rucni sat, sat u kojem ce se ocitovati njezina zaokružena osobnost. Možda sat s likom Lise Simpson?
Pronađe si mjesto u vlaku, odloži ruksak i smjesti se. Ukljuci walkman i namjesti slušalice, provjeravajuci kasetu koja je ostala u njemu. Odavna nije slušala Travis - još otkada je bila doma. Prisjeti se kako je slušala ovaj album na svoj rođendan, one veceri kad se našla sa Shaunom i klapom u lokalnom pubu.
Dok je vlak klizio s kolodvora, a poznati akordi strujali kroz uši, od nikuda se pojave suze i Jo pocne nekontrolirano jecati.
Dok je Join vlak polako grabio prema sjeveru, Vanessin je tim polako grabio kroz svoju prezentaciju. Gledala je Anthonyja i Toma kako pjevaju jingle, izvode prizor s Alisom i Bijelim zekom u najimpresivnijem prikazu radnje kojemu je ikada prisustvovala. Tomova izvedba Alise bila je iznenađujuce uvjerljiva.
Bili su toliko dobro raspoloženi da je u taksiju, na putu do doma, cak i Tom pokazivao izvjesnu dozu pozitivizma.
- Ako ga ne dobijemo, poševit cu vlastitu mamu - sav je blistao.
Bilo je to napeto popodne.
U pet je sati Vanessa stajala ispred telefax aparata, zajedno sa svojom pomocnicom Tricijom, Maxom, Tomom i Anthonyjem, svi ga zdušno nagovarajuci na akciju.
- Guraj, mali, guraj - ulagivao se Max, no fax se oglušio na ulagivanja.
Razjaren, ode si natociti whisky. A onda, najednom, glasan zvuk, klik, zujanje i kao nekom carolijom, papir se poceo kotrljati prema njima.
- Evo ga! - zagrmio je, odjurivši natrag kako bi zauzeo pocetni položaj. Izvukao ga je i bez daha procitao.
- Dobili smo ga! - kliktao je, poprimajuci tamno crvenu boju lica. - Jebeno smo ga dobili!
Svatko je grlio svakoga, a šampanjac se vec odnekuda pojavio. Uspjeli su! Vanessa cak nije zamjerila Maxu koji je Toma i Anthonyja neprestano nazivao "jebenim genijima", dok je njoj potpuno zaboravio odati priznanje. Ipak, ona odluci ne prijeci olako preko toga. - Cestitam! - rece ona glasno Triciji. - Bez tebe ne bih mogla uspjeti. Tricija je pogleda kao da joj se ova obratila na svahiliu.
- Dobro - najednom ce Anthony, odloživši svoj šampanjac. - Moram na zahod - kratko pogleda Vanessu i ode.
Vanessa je neko vrijeme ostala mirna, okružena bucnim kolegama, odlucna da uživa u svom trenutku. A onda donese odluku.
- Ooh - rece, spuštajuci cašu pored Anthonyjeve. - Ja također. Zacijelo zbog prevelikog uzbuđenja.
Zacudo, cijelim putem nitko nije želio sjesti kraj Jo - cini se kako je ponedjeljak ujutro najbolje vrijeme za odlazak iz Londona - tako da nije imala razloga zadržavati suze. Prestala je jedino kad je vlak prošišao kroz tunel i ona se našla opkoljena mrakom, u kojem bi se tek na sekundu ukazao njezin potišten odraz u prozorskom staklu. Zaklopila je oci i usredotocila misli na tunel kako je ogrce, štiti, kao da mu je - unutar vlaka - dala neki smisao. Za trenutak je sve bilo u redu. Zatim, odjednom kao i kad je vlak ušao u tunel, izletio je iz njega, u hladnu bjelinu dnevnog svjetla i Jo osjeti kako joj suze ponovno naviru.
Vanessa, leđima pritisnuta o vrata ormarica sa Silly Nible cokoladicama, prednjim dijelom pritisnuta o Anthonyja, duboko udahne, nasloni glavu na njegovo rame i lagano isisa Silly Nibble iz svog kutnjaka. Kad se odmaknuo od nje, pocela je navlaciti svoju košulju.
- Žao mije - rekla je. – Sve je OK...
- Nisam trebala ... necu...
- Psst.
- Misliš li da su primijetili? - prošaptala je dok joj se tijelo polako vracalo u fokus.
- Nemam pojma - rece Anthony. - Pa koliko te onda nece biti? - upita je, vežuci kravatu.
- Najviše dva tjedna - zakopcavala je košulju. - Majka naše dadilje je bolesna.
- Kuja - promumljao je, ispravljajuci kravatu.
- Lako se tebi šaliti - negodovala je Vanessa, uvlaceci košulju u suknju. - Ne visi tvoj život o koncu.
- Nisam se šalio - rece Anthony, zagladivši kosu. - I da, visi.
***

Ljudi mahom vjeruju kako u svakom uredu postoji netko s nekim negdje u klincu, kako dijele nezakonit trenutak skriven iza uredskog ormara, kad nitko ne gleda. Zapravo, samo mjesec dana ranije, Josh je bio poznat po cestom skrivanju iza izvjesnog uredskog ormara sa izvjesnom osobom, gdje bi zajedno zaboravljali sve sto je u svezi s poslom. A sad mu je te izvjesna osoba prilazila.
Josh je znao da je Sally na vidiku jer mu se, bez upozorenja, grlo osušilo. Podigao je pogled i ustanovio kako nesmiljeno napreduje, poput kakva pramca golemog broda.
Kad je dospjela do njegovog stola i sjela na njegov rub, on se svim silama trudio namjestiti osmijeh.
- Što nije u redu, ljubavnice? Smrtni slucaj u obitelji? - promrmljala je.
On uloži još više napora i pokuša se nasmijati. - Ma, trenutacno nisam baš sjajno raspoložen - odgovori.
- Ajme - suosjecajno ce ona. - Možda bih te mogla pokušati... - nagne se prema njemu - ... oraspoložiti.
Piljio je u nju, pokušavajuci se dosjetiti njezinih dobrih strana. - Ma kakvi, ti si skroz u redu, hvala ti.
- Znam da je sa mnom sve u redu - ispali ona. - Dobro sam. Nisam zbog sebe zabrinuta.
- Nemoj brinuti ni zbog mene.
- Kako želiš - slegne ona ramenima.
- Samo sam malo potišten.
- To smo vec ustanovili.
- Oprosti.
- Zbilja mi nije stalo do tvog suosjecanja, Josh.
- Žao mije.
- Nije ti ni upola žao koliko je meni tebe. Josh klimne glavom. - Aha. To ima smisla. Totalno sam u neredu.
- Aha, pa buduci da sam ja uredna cura...
- Znam...
- Nema mjesta neredu...
- Znam...
- Dakle, buduci da si ti djetinjasti, ukomirani otpadak ljudske vrste koji nije kadar odbaciti nešto što mu više ne treba, a ja zrela u ovoj nazovi "ševa-vezi", cini se da cu ja biti ta koja ce tebe nogirati.
Josh se ponovno pokušao nasmiješiti.
- Smatraj se nogiranim, Josh.
- Hvala ti. Zbilja si dobra kao osoba.
- Nemoj mi laskati, pizdo jedna.
- Oprosti.
- A kupila sam si negliže.
- Žao mi je. Stala je na noge.
- Sve je u redu - rece. - To što ga ti neceš vidjeti, ne znaci da nece netko drugi.
- Duboko sam uvjeren...
- Ne laskaj mi, pizdo.
- Oprosti.
Zatim Sally odšeta, visoko uzdignute glave, zanemarujuci negliže što joj je virio ispod košulje.
Josh je ostao piljiti u telefon, razmišljajuci koliko traje putovanje iz Londona do Niblet-upon-Avona.
Jo je stigla na kolodvor. Prestala je plakati još prije cijele dvije minute. Potom spazi oca kako stoji sam na peronu i ponovno pocne. Nespretno se zagrle i u tišini se odvezu do bolnice. Bolnica je bila neobicno mala. U ovoj se bolnici rodila Jo i dok su koracali prema ulazu, Bill se poceo prisjecati osjecaja što su ga obuzimali prije dvadeset i tri godine. Sjetio se svih pobacaja koje je Hilda pretrpjela, lijecnickih sumornih prognoza i srece kad se Jo rodila. Što su se više približavali, to je Jo postajala svjesnija težine svog ruksaka.
- Ona je ovdje dolje - rekao je njezin otac kad su došli do hodnika s desne strane. Jo je gledala ravno ispred sebe i slijedila ga dok je skretao prema krevetu u dnu sobe.
Hilda je bila budna. Manja nego što se Jo sjecala i s nešto više zgnjecenom kosom, no osim toga, u iznenađujuce slicnom stanju kao i prije. Vidjevši svoju kcer, u ocima joj zaiskri prepoznavanje i usnice se razvuku u slabašan smiješak.
Gotovo da je vec bila kadra razgovijetno govoriti i pocela je micati desnom stranom svoga tijela. Sestra je pojasnila da ukoliko fizioterapija i govorna terapija budu išle po planu, kroz šest ce mjeseci biti kao nova. Dok je Bili mijenjao Hildinu vodu za pice i prao voce, majka i kci držale su se za ruke i gledale jedna u drugu sa istovjetnim, celicnim, prodornim pogledom.
Kad su se kasnije te veceri Jo i Bili vratili doma, bili su odvec umorni za veceru. Bili je sjedio u naslonjacu i mijenjao programe, a Jo je zatvorila vrata dnevne sobe i u tišini sjedila u hodniku, gledajuci u telefon. Zurila je u majcin paucinasti rukopis na telefonskom bloku. Joini brojevi, pisalo je. Najzgodnije vrijeme za pozive: Radnim danima - između 9 i 11 uvecer, vikendima - nipošto ujutro! Jo spusti glavu među dlanove.
- Caj? - na vratima se pojavi otac.
- Mm, divno - rece ona i podigne slušalicu. Ostavi poruku na Shaunovoj telefonskoj sekretarici. Pokuša dobiti Sheilu i ucini isto. Rekla im je kako je stigla doma i kako bi ih voljela vidjeti. Nije nazvala Pippu.
U predvecerje, Vanessa je još u vijek bila u uredu kadli se oglasi zvonjava telefona. Bio je to Dick.
- Pa, kako je prošlo? - upitao je.
- Kako je što prošlo? - upita ona oprezno, skrivajuci Silly Nibble cokoladicu u gornju ladicu svojeg stola.
- Prezentacija. Jeste li dobili posao?
- O, da! - rece ona. - Dobili smo ga.
Dick polako klimne. Mogao je i pretpostaviti.
- Cestitam, gđoooo Super-ženo - rece on. - Cak i kad ti se raspada privatni život, ti ipak ne propuštaš uspon po tim ljestvama.
- Imaš li neki dobar razlog za poziv, Dick?
- Samo sam ti poželio cestitati.
- To je, dakle, tvoj nacin "cestitanja", nije li?
- Da. Želiš li da ponovim?
- Nipošto. Još nešto?
- Samo sam htio reci da nakon tako napornog posla doista zaslužuješ dvotjedni odmor s djecom.
- Samo, imaj na umu naš dogovor. Ako Jo bude odsutna više od dva tjedna, tada na tebe dolazi red, dragi.
- Krasno - rece Dick velikodušno. - Odmor bi mi zbilja dobro došao.
- Je li to sve? - upita ona.
- Ne. Pomislio sam da bi možda voljela znati kako su sva djeca u krevetu i da šalju svojoj pametnoj mami svu svoju ljubav.
- Hvala ti - rece Vanessa. - Kaži im da mama jedva ceka iskoristiti dragocjena dva tjedna svojeg godišnjeg i brinuti se o njima, dok im tata za to vrijeme sjedi u pustom ducanu i ceška si jaja.
- Ajme, mila, moram ici - žurno ce Dick. - Netko od djece mora na zahod.
- Nadam se da je to Tallulah - odvrati Vanessa - jer drugo dvoje vec neko vrijeme mogu sami to raditi.
I treskom spusti slušalicu.
Dick je držao slušalicu podalje od ušiju, a potom je vrlo pažljivo spusti. Poceo se ljuljati naprijed-natrag, s glavom medju dlanovima.
***
Jo je toliko bila zauzeta svog prvog tjedna kod kuce, da nije imala previše vremena mozgati zašto Shaun nije odgovorio na njezinu poruku koju mu je ostavila prvog dana kad je stigla. Briga za majku bila je daleko teža od brige za djecu, ponajviše zato što je bila suviše emocionalno iscrpljena. Sad kad je stigla kuci, Hildi je bila nužna njega dvadeset i cetiri sata na dan, buduci da se jedva mogla pomicati. Bilo je to kao da se brinete o djetetu, uz dodatak žalosti što vam pred ocima kopni jedan od roditelja.
Nije, međutim, bila toliko zauzeta, a da ne bi osjetila kako se nešto cudno zbiva sa Shaunom. Pokušala je prizvati u mislima njihove posljednje razgovore i ustanovi da teško da su zadnjih mjeseci razgovarali više od dvaput tjedno. Cak i tada njihovi su razgovori bili kratki i puni neizgovorenih zamjeranja. U misli joj se neprestano vracao njegov dolazak u Highgate. Na površini, sve se cinilo u redu - u krajnjem slucaju, doimali su se sretnijima nego što su to bili vec duže vremena. A onda, prisjeti se kako se sve cinilo ispod površine. Zatim iz glave teškom mukom istjera misli o Joshu. Sve do noci, kad je u sigurnosti svoga kreveta, u sigurnosti tame, cvrsto stisnula oci, nasuprot zidu kojeg je gledala
cijelo djetinjstvo, i pustila svoje misli da se sunovrate s velikih visina, prohujaju pored vrata raja i spuste se ravno u pakao, razmišljajuci samo o njemu.
Kad bi našla slobodan trenutak između brige za majku, mozganja o Shaunu i sanjarenja o Joshu, sjetila bi se Sheile. Sheila je, naime, također nije nazvala otkako je došla. Padne joj na pamet kako nije razgovarala s njom još odonda kad se doticna zanimala za Pippu i kad je Jo morala prekinuti vezu usred razgovora. Prisjetila se tek sada, usred bijela dana, koliko je napetosti bilo u njezinom glasu. A od tad su prošli tjedni - ili cak mjeseci? Sheila nije odgovorila na niti jednu od njezinih poruka.
Kad je Shaun napokon nazvao, deset dana nakon njezina dolaska, jedva da je prepoznala njegov glas.
- O, bok - oprezno je rekla. - Kako si?
- Dobro, hvala - rece on. - Ti?
- Mm. Dobro.
Taman ga je kanila upitati je li dobio njezinu poruku, kad je on preduhitri i upita za majku. Ona malo poskoci, preskoci i prijeđe preko zabrinutosti pa se spusti ravno na bijes.
- Dobro.
- Oh, sjajno.
- Došla je doma.
- Drago mi je to cuti.
- Hvala ti.
Dogovorili su izlazak tog petka uvecer - kroz dva dana, gotovo dva tjedna nakon njezina dolaska. Nijedno se nije cinilo pretjerano uzbuđenim zbog toga.
U domu Fitzgeraldovih situacija je bila podjednako loša. Vanessa je nepomicno stajala usred svoje kuhinje, tišina je izbijala iz svake pore, dok joj je prazan pogled bio prikovan na sat. Jedanaest ujutro. Zar su se ispraznile baterije? Razmišljala je bi li se vratila u krevet dok ne dođe vrijeme za odlazak po Tallulah. Smiješno, isprva su se ova dva tjedna kod kuce cinila kao izvrsno dodatno vrijeme - nije se morala suociti s Anthonyjem nakon što su se onako pohvatali na Silly Nibble ormaricu. No kako je vrijeme odmicalo, ustanovila je da to najgore što je mogla uciniti. Po svoj prilici, to je znacilo kako mu nije bila kadra odmah izjaviti da je ucinila strašnu pogrešku. Ovako, morala se nositi sa svojom krivnjom citava dva tjedna, za vrijeme kojih su joj društvo pravili sve njezine voljene osobe koje je iznevjerila. Bilo je to pravo mucenje.
Razmišljala je ne bi li nazvala Anthonyja u ured, ali to bi impliciralo kako se njihovo ljubakanje - ljubakanje? Zar se to može tako nazvati? - njoj nešto predstavlja. Pored toga, netko bi od ukucana mogao doznati. O Bože, zar je dotle došlo? Kao dodatak uz stres uslijed pocinjenog zlocina, kucna izolacija dovodila ju je do ludila. Svakoga se jutra iznova morala cuti s Tricijom i Maxom, ne bi li doznala sve uredske novosti, no njihova djelotvorna užurbanost nasuprot buci što se cula iz pozadine, zabadala se u nju poput noža. Svaki put kad bi zaustili na pozdrav, morala se prisiliti da ih ne zaustavi i zamoli za još malo cavrljanja. Je li i sama bila ovakva kad bi je nazvao Dick, iz svog pustog ducana? Je li se i on tada osjecao ovako izopcenim, ovako beznacajnim? A onda bi telefonski razgovor završio, a Tricia i Max bi iznenada spustili slušalicu, prepuštajuci je njezinim beskrajnim satima malodušnosti i nepodnošljivoj tišini.
Osjecala je kao da joj netko bolno stišce dušu. U samo nekoliko dana postala je potpuno druga osoba, jedva da je prepoznavala samu sebe. Pocela se opasno preispitivati i razgovarati sama sa sobom. Njezin se prekrasni dom pretvorio u zatvor, a nju je preplavljivala žudnja da nekamo pobjegne. Nažalost, što ju je žudnja sve više preplavljivala, ona se osjecala sve manje sposobnom iskoprcati iz njega. Kad bi u tome i uspjela, ucinilo bi joj se kako se preobrazila u nekakvu luđakinju. Zapocinjala bi besmislene razgovore sa osobljem u ducanu, nastojala i uspijevala u ocijukanju pogledima sa slucajnim prolaznicima, cak bi i cavrljala s trgovackim putnicima koje je inace izbjegavala, sve dok ne bi uvidjela kako je doticni proždiru pogledom.
Najvece poniženje koje je ikad doživjela bilo je pri pokušaju da razborito ocijeni vrijedi li pozvati smetlara na kavu. Nije ocekivala sat poezije, no nakon dva tjedna kod kuce kao majka s punim radnim vremenom, osjecala se poput cvijeta sto je usahnuo u sjeni hladnog kamenog zida. Pomisao da možda nikad više nece pronaci dadilju kao što je Jo, koja bi ostala s njima dok djeca ne postanu samostalna, te da bi u tom slucaju jedino moguce rješenje bilo da se odrekne svoje karijere, pocela ju je opsjedati u besanim nocima.
Osjecala se potpuno beskorisnom. Održavanje kuce - prema standardima na koje se naviknula uz Jo - bio je nezahvalan, uzaludan dvadeset i cetvero-satni posao. Uredski joj se posao sad cinio cistim blaženstvom. U uredu bi se još i mogli ponašati prema tebi kao s nižom klasom, ali vanjski bi se svijet prema tebi odnosio sa stanovitim poštovanjem. Kod kuce ti cak ni vlastita djeca ne pokazuju ni zrnce poštovanje. U tim naizgled beskrajnim satima između popodneva i veceri, kad je djeci pažnja najpotrebnija i kad bi ona ostala na zadnjoj rezervi emocionalne snage, pomislila bi na Jo i poželjela zaplakati.
Dok je stajala u kuhinji, opetovano promišljajuci ovakve i slicne misli, oglasi se telefon i ona poskoci. Je li Max? Anthony, možda? Pribere se i podigne slušalicu. - Halo. Vanessa Fitzgerald pri aparatu - objavi.
- Usrdno se nadam - zacuje Dickov razdragani glas. - Inace bih te morao poceti placati.
- Ha-ha.
- Kako ide?
- Djeca su u školi, a ja sam si taman krenula napraviti kavu kako bih imala dovoljno snage ubiti se.
- Oh. Nemoj to ucini, mila.
- Daj mi jedan dobar razlog.
- Tko bi otišao po djecu?
Treskom je spustila slušalicu i plakala sve dok nije došlo vrijeme da ode po Tallulah.
Otprilike u isto vrijeme, Vanessina je hrabra mala ratnica duboko žalila što danas nije mogla ostati doma s mamom. No, umjesto toga, Cassandra je odvažno stajala posred bojnog polja, tik do tobogana. Oklop od maminih poljubaca i tatinih zagrljaja znatno se stanjio, ostavljajuci je ogoljenom pred razrednom tiranijom.
Za vrijeme igre "školica", Maisy je donijela kutiju za današnju lutriju - glavni je zgoditak bilo sjedenje kraj Arabelle za vrijeme likovnog sata - u koju ce djeca stavljati papirice sa svojim imenima. Ona ce, jasno, sjediti Arabelli s desna, no mjesto s lijeve strane bilo je, kao i uvijek, predmet opce pomame.
Cassandra i Asha pogledale su se, duboko udahnule i zapocele bitku. Kad su se našle ispred gomile djece, prva im se obratila mala Mandy Summers.
- Preuzvišene i premocne da biste sudjelovale u lutriji? - nacerila se.
Svi prasnu u smijeh.
Asha se ukopa, paralizirana. Cassandra pak osjeti kako nema što izgubiti.
- Ne želimo sjediti otraga s vama dosadnjakovicima - rece. - Nas dvije imamo svoju vlastitu igru.
Dok su djeca iz razreda o ovome promišljala, ona se okrene i ode, a za njom i Asha.
- Kakvu igru? - upita Asha, sad kad je bila izvan opasnosti.
Cassandra slegne ramenima.
- Nemam pojma. Morat cemo nešto smisliti. Asha pocne plitko disati.
Kako je ostao samo još jedan dan do vikenda, Vanessa to odluci proslaviti nanoseci maškaru na trepavice. Tri sloja. Dvadeset minuta svojeg popodneva provela je šminkajuci se. Zbog toga joj se tjelesna težina najvjerojatnije povecala za dva kila, no vrijedilo je. Tallulah ju je promatrala sa strahopoštovanjem i nakon što je dobila odobrenje, u ekstazi se prepustila igranju s maminim ružicastim ružom, nakon cega su izgubile gotovo sat vremena cisteci ladicu sa šminkom.
Cijela se dva tjedna nisu zamarale s izvanškolskim aktivnostima - Vanessa je zakljucila kako bi najbolje bilo provesti što više vremena zajedno, a osim toga, ionako nije bila posve sigurna gdje se sve te puste aktivnosti održavaju. Usto nije željela uznemirivati Jo, a nipošto nije željela niti iznevjeriti Tallulahina velika ocekivanja u slucaju da ne uspije pronaci mjesto.
Na njihov posljednji zajednicki cetvrtak, u vrijeme priprema za popodnevnu šetnju, obje su bile iznimno zadovoljne proteklim danom. Tallulah je nanijela lak na nokte, a Vanessa je ocistila ladicu za šminku. Tallulah je nadalje naucila kako improvizirati pizzu od onoga što se nadje pri ruci, a Vanessa nije morala napraviti caj. Nije osjetila ono slatko uzbuđenje kao na poslu, no ipak nije se osjecala nesposobnom kao majka.
Iduceg jutra, njezinog zadnjeg slobodnog petka, Vanessa se naglo probudila iz sna u kojem je propadala kroz rupu bez dna. U hipu je skocila iz kreveta.
Dok je Vanessa klepetala po kuhinji, Josh je ležao budan u krevetu i osluškivao. Ponovno je imao problema s nesanicom, baš kao i ranije. Svako jutro kad bi se probudio nakon noci u kojoj bi mislio kako nikad nece svanuti, prvo što bi osjetio bila je iscrpljenost. Mrzio je prolaziti kroz Joinu sobu. Svaki put iste misli, isti osjecaji. Istinski se trudio suprotno, no završio bi gledajuci na njezin krevet i prisjecajuci se kako je ležao na njemu i gledao je dok spava, one noci kad je primila ocev poziv; potom bi se sjetio Shaunova posjeta i zvukova koji su dopirali iza tankog zida te naposljetku, sjetio bi se kako su njih dvoje sad ponovno zajedno. Zatim bi nakon tuširanja ponovno prošao kroz njezinu sobu, na povratku u svoju, te bi ga obuzela istovjetna sjecanja, istovjetne misli, istovjetni osjecaji. A onda bi morao još jednom proci istim putem do kuhinje, i ponovno ista sjecanja, iste misli, isti osjecaji. Tri mala putovanja do pakla svakog jutra prije dorucka.
Usto, svake je veceri iznova bio prisiljen slušati Vanessine i Dickove prepirke o odustajanju od Jo i pronalaženju nove dadilje. Vanessa je kategoricki ostajala pri tome kako ce se Jo vratiti, Dick je pak bio uvjeren u suprotno, te kako više nikad nece pronaci nekog poput nje ili barem nekog tko ce ostati. Jedne je veceri Dick, međutim, primijetio da je djeci naprosto najbolje s majkom, te je uslijedila najžucnija svađa koju je Josh ikada cuo.
Nakon posla, Josh se uspinjao stubama na highgateskoj stanici, polako, ali sigurno, te se uputio prema ocevom ducanu. Premda je rominjala sitna kišica, u proljetnoj se veceri cutio miris cvijeca. Optimizam u zraku bio je gotovo opipljiv, poput Božje verzije svježe ispecenog kruha s marmeladom. Ljeto je tu prije nego što trepneš okom. No ipak je bio silno potišten. Tupo je gledao u gusti promet dok je koracao po Highgateu. Baš cudno, pomislio je približivši se ducanu. Dosad nikad nije zamijetio koliko su popularni bijeli renaulti clio.
Jo je nježno brisala majcina usta s rupcicem i odložila žlicu u zdjelu.
- Evo - rekla je. - Bravo. Možeš li povjerovati da je tata ovo napravio?
Njezina majka iskrivi usta u slabašan smiješak od kojeg joj se stisne u srcu.
- Nikad nije ni cuo da postoji nešto što se zove pastrnjak - žurno je kazala Jo. - Skoro da si dobila juhu od pastrnjaka bez pastrnjaka.
Hilda se nasmijala dok je Jo ostavljala zdjelu na stolic.
- Hoceš li malo pocekati prije sira i krekera? Hilda klimne.
- Sheila me još uvijek nije nazvala - rece Jo tihim glasom. Hilda je pogleda. - Mislim da se nešto naljutila na mene kad sam bila još u Londonu - pojasni. - Nisam je cesto zvala. Valjda se osjetila iznevjerenom - pogleda svoju majku. - Zapravo, mislim da nikoga nisam cesto zvala - prošaptala je. Hilda polako podigne ruku i stavi je na Joinu. Izmijene slabašne osmijehe.
Jo podigne tanjur sa sirom i krekerima.
- Dobro - rece. - Reci mi kad budeš sita.
Nazvali su je! Tri popodne, petak, dva dana prije nego što ce se Vanessa vratiti na posao i oni su je nazvali! Valjalo je pretrpjeti dva tjedna prije nego što su je zatrebali, ali bogme su je zatrebali! Vanessu je proželo uzbuđenje. Imala je rok, Max je trebao neke cinjenice i zakljucke koja je samo ona znala pružiti, i želio ih je što prije. Zapravo želio ih je "jebeno brzo". Tra-la-la-la, mislila je Vanessa. Nekoliko bitnih telefonskih poziva i evo je ponovno na sedlu. Tallulah je sjedila s mamom u kuhinji i glumila da je šefica racunovodstva, dok ju je Vanessa uvodila u osnove posla i zakljucila kako je pronašla najbolju osobnu pomocnicu ikad. No najbolje od svega, prestala je misliti na Anthonyja, svoj brak, odgovornosti i obveze, a ponajviše na zbrku koju je napravila od vlastitog života.
3Lijepo je kad je mama doma dva tjedna, ali to nije isto kao i kad je Jo tu i dolazi po tebe svaki dan u školu, mislila je Cassandra. Mama je imala nešto hitno za obaviti tog popodneva, a Cassandru i Mandy obavijestili su kako ce Cassandra danas ici kuci s Mandynom majkom, jer Mandy živi blizu nje. Cim je zazvonilo zvono za kraj nastave, Mandy se sjurila dolje na parkiralište, tako da kad je stigla Cassandra, Mandyna je majka bila ljuta jer je ova kasnila.
Cassandra je bila svjesna kako je ovo Mandyna osveta. Prekršila je pravila. Nikome, baš nikome nije bilo dopušteno otici i igrati se kod nekoga doma, a da se ne pozove i Arabella. Bilo je to nacelo kojeg su se svi pobožno držali. No buduci da je Vanessa neplanirano zamolila Mandynu majku za uslugu, Mandy nije imala priliku ispoštovati sveto pravilo. Zaplašena vrlo izvjesnom Arabellinom odmazdom, Mandy je morala jasno pokazati kako kažnjava Cassandru. Cassandra je znala kako ce Mandy napraviti popis svih nepodopština koje je ucinila Cassandri i o tome u ponedjeljak izvijestiti Arabellu.
No ono što nije mogla znati bilo je da u svemu sudjeluje i Mandyna mama. Ta je grozna gospodja neprestano propitkivala svoju kcer kako je provela dan u školi, potpuno ignorirajuci Cassandrinu nazocnost. Cak je dala cokoladu Mandy, i premda je rekla da ponudi Cassandru, pretvarala se da ne primjecuje kako se doticna na to oglušila. Kilometar udaljena od svoje kuce, na putu do Mandy, koja je živjela samo blok dalje od nje, Cassandra osjeti silnu nostalgiju za domom.
Kad je nakon tri sata, što su se cinila citavom vjecnošcu, mama došla po nju u Mandynu kuci (u kojoj je, usput, cudno mirisalo), Cassandra je zanijemila.
- Jesi li se lijepo provela? - upitala je Vanessa. Cassandra je klimnula, nesposobna progovoriti zbog knedle u grlu. Vanessa je proucavala svoju kcer.
- Nisu mi uopce smetale - nasmiješila se Mandyna mama. - Satima su se mirno igrale.
- Oh, baš lijepo - rece Vanessa. - Moramo jednom pozvati Mandy kod nas.
Kad se Mandy na ovo prezrivo nasmijala, Vanessa se zapilji u djevojcicu, a onda vrati pogled na Cassandru koja je oborila pogled. Ponovno pogleda Mandy.
- Voliš li dvorce na napuhivanje u kojima se može skakati, Mandy?
Mandyine oci zasjaje od uzbuđenja. - Volim - dahnula je.
- Onda dobro - rece Vanessa. - Ako ste se ti i Cassie istinski dobro provele danas, mogla bi doci kod nas jer ga mi imamo doma - okrene se prema Mandynoj mami. - Bok i hvala vam na svemu.
Prestravljen izraz na Mandynom licu bio je vrijedan laganja.
Za vrijeme caja Vanessa nije mogla izvuci ni rijeci iz Cassandre, a dotle je Spiderman udario Snjeguljicu, a Snjeguljica je uzvratila udarac Spidermanu u oko.
Sama s Cassie u kuhinji, dok su Snjeguljica i Spiderman otjerani u svoje sobe mozgali što su skrivili, Vanessa otvori temu.
- Je li i Mandy jedna od Arabellinih pomocnica?
- Svi su Arabellini pomocnici - gunđala je Cassandra.
Vanessa je sjela za stol držeci u ruci olovku i papir.
- U redu - odlucno ce. - Vrijeme je za osmišljavanje strategije.
***

- Hvala ti što si došao ravno s posla - rece Dick Joshu. - Zbilja to cijenim.
- Uvijek, tata - rece Josh. - Toga moraš biti svjestan.
- Da, ali znam - Dick ce - da petkom vi decki iz Cityja obicno idete na zasluženo pice...
- Aha, i gadi mi se to. Radije sam ovdje.
Josh se uvijek iznova cudio kako njegov otac ne shvaca da bi on za njega stavio ruku u vatru. Tako je to s roditeljima. Djeca mogu nanjušiti roditeljsku ljubav kao što pas njuši strah. Bezuvjetno vole svoju djecu, no nikad ne znaš kad bi ona mogla poskociti i okrutno ih napasti. Ponašaš li se kao da ti je svejedno, slijepo ce te obožavati.
- Što ima nova, tata? - upita. Dick uzdahne.
- Odustajem od Jackie.
Josh se zapilji u svog oca, a onda pocne lagano klimati.
- Ne mogu se više u nju pouzdati - nastavi Dick. - A vjerojatno više nemam vremena. Treba mi netko na koga se mogu osloniti. Netko kome mogu vjerovati.
- Mm?
Dick uputi osmijeh svome sinu. - Želiš da te molim, zar ne?
Joshovo lice zrcalilo je ocev osmijeh. - O, da.
- Josh.
- Tata.
- Otpuštam svog racunovođu. Hoceš li molim te ti biti moj racunovođa?
Josh udahne zrak i protrese glavom, praveci se da razmišlja.
- Jasno, placat cu ti! - žurno ce Dick.
- Ne govori gluposti...
- Nisu to gluposti - Dick ce. - Još uvijek mi je ostalo, nevjerojatno, ali je tako, nešto ponosa. Bog zna kako cemo, ali...
- Tata, to ce mi biti kao hobi... Mislim, radije bih vodio knjige za ducan do kojeg mi je stalo, nego za nekakvu ogromnu, bezlicnu tvrtku...
- Pa istina je da nismo baš ogromni.
- Novac me ne zanima.
- Prestani, Josh ... vec si dovoljno ucinio za mene.
- Teško da je tako. Obojica znamo da nije bilo te glupe...
- Nije Jo ništa kriva...
- Ma znam! - upadne mu Josh u rijec, iznenađen. - Htio sam reci te glupe veceri, ne te glupe dadilje. Da nije bilo te glupe veceri u kojoj sam ispao pravi kreten, bili bismo u mnogo boljoj situaciji - ti bi bio u boljoj situaciji. Svemu sam ja kriv, tako da najmanje što mogu uciniti jest pomoci ti.
- Zbilja sam ti vrlo zahvalan. Molim te, pogledaj u knjige i ocijeni vrijedi li se dalje boriti. Jer, necu još zadugo moci ovako.
- Hoceš li prihvatiti moje profesionalno mišljenje?
- Naravno.
- Ali, nisi kad sam ti predložio da ne padaš na Jackino uvjeravanje. Sjecaš se?
Dick se nasmiješi. - Tada si još studirao. Poštedi me toga.
- Morao sam provjeriti.
- Poštujem i vjerujem u tvoje profesionalno mišljenje.
- Opa - rece Josh. - A što ceš ako ti predložim najgoru mogucnost
Dick duboko uzdahne.
- Prodati.
- I što ceš onda?
- Ako dođe do toga, bacit cu se s mosta - rece Dick. - No, sve u svoje vrijeme.
Josh ponovno klimne glavom. Dick zaobiđe oko stola i rukuje se sa svojim novim racunovođom.
U petak uvecer Jo je bila nervoznija zbog predstojeceg izlaska sa Shaunom, nego sto je bila kad je dolazio u London. Još uvijek kod kuce, donijela je pladanj od vecere i spustila ga na kuhinjski stol. Njezin je otac, opasan pregacom, stavljao tanjure ravno u sudoper.
- O dobro je - rekao je, gledajuci u Hildine ostatke od vecere. - Sad vec mnogo više jede, zar ne?
- Pa, kad je sve tako ukusno - nasmiješi se Jo, pogledavši na kuhinjski sat.
- To je Nigella. - Ah.
- Zlato, hoceš li mi, prije izlaska, pomoci odnijeti televizor gore? - upita je otac - Htjela bi gledati "Ubojstva u Midsomeru".
- Jasno.
- Ne bih želio da kasniš Shaunu - pridodao je.
- Bez brige. Njemu je trebalo i previše vremena da me nazove.
Bili ju je slijedio u dnevni boravak. - Ne igraš s njim neke igrice, je li? Muškarcima to nije drago.
- Tata - dahnula je Jo, podižuci televizor. - Koliko imam godina?
- Dovoljno da budeš pametnija. Pripremi se.
- Ne, to vrijedi za tebe. Ja imam dovoljno godina da sama donosim odluke. Imam ga, prestani gurati.
- Dobro, dobro. Pustimo to. Samo ne volim gledati kad se s dobrim muškarcem loše postupa.
Jo se radije odluci koncentrirati na manevriranje televizorom oko uskog kuta stuba, negoli na manevriranje svojeg oca oko iskrivljenih kutova vlastitog uma. Pola sata kasnije, odmarala se na maminom krevetu gledajuci televiziju, dok je na donjem katu njezin otac cavrljao sa Shaunom.
- Nemoj ... sjediti... - mrmljala je Hilda.
- Zbilja bih trebala sici dolje - složi se Jo. - Prije nego što ga tata ucijepi. Lijepo se provedi. Uživaj u TV-programu.
Stigavši do vrata, još se jednom okrene i pogleda majku. Hilda širom rastvori oci.
- Sre ... tno - prošapta.
Jo se nasmiješi i krene niz stube.
Prije nego što ce uci u dnevni boravak, na trenutak zastane pred vratima. Užasavala ju je pomisao da ce Shaun biti posve ravnodušan spram nje, hladan ili naprosto cudan.
Nije se trebala brinuti. On se cinio još više užasnutim.
- Je li sve u redu? - rekao je.
- Sve je u redu. Uslijedi stanka.
- E pa, dobro - rekao je Bili uzbuđeno. - Ostavit cu vas golupcice nasamo.
Svi se zajedno upute u hodnik, Bili nastavi stubama, a njih dvoje prema vratima. - Vidimo se kad dođeš, Jo - zazvao je s vrha stuba.
Jo se mislila bi li Shaunu uputila osmijeh, no predomisli se.
- Veceras gledaju program po maminoj želji - objasni ona hladnoj proljetnoj veceri.
- Oh.
- Mo'š si mislit kakva uzbudljiva vecer. Shaun ucini nešto na granici osmijeha i smijeha. Kad su stigli do restorana, Jo se pocela pribojavati kako je Shaun kani ponovno zaprositi. Sve je upucivalo na to - bio je miran i blijed, baš kao i svaki put, a nju obuzme nejasan osjecaj slutnje. Sjeli su za stol sucelice jedno drugome.
- Jo - pocne Shaun.
- Nemoj, molim te...
- Nemoj, što? Uslijedi stanka.
- Ne znam ni sama - najzad ce Jo. - Oprosti. Što si želio kazati?
- Nemoj, što? - ponovi on.
- Ne znam... Pojavio se konobar.
- Želite li nešto popiti? - upitao je.
- Da - uglas ce njih dvoje.
Konobar primi njihove narudžbe i oni pocnu ponovno.
- Jo - rece Shaun. Jo duboko uzdahne.
- Da - odgovori i široko še osmjehne.
- Ne kanim te ponovno zaprositi.
Njoj se omakne dubok uzdah olakšanja.
- Osim još ovaj zadnji put - dovrši. Ona potom prestane disati.
- Jednostavno ne razumijem što se zbiva u tvom svijetu - rece on, pokazujuci na podrucje oko njezine glave. - Ne znam što osjecaš, ne znam zašto si otišla u London, a ponajmanje znam što misliš o meni.
- Ja...
- Dopusti mi da dovršim, molim te.
- Oprosti.
- Znam samo da ovako dalje više ne mogu.
- Bože, žao mije...
- Molim te, dopusti da dovršim.
- Oprosti.
- Sve je to vrlo jednostavno, Jo. Ona trepne i poceka.
- Ili želiš biti sa mnom ili ne želiš. Ona klimne.
- Samo mi trebaš reci, tako da mogu nastaviti živjeti svoj život.
Ona klimne i trepne.
- Dakle - rece on. - Moraš odluciti. Piljila je u njega.
- Što ce biti od to dvoje, Jo?
Pojavi se konobar. - Jeste li se odlucili?
- Da - rece Shaun.
- Ne - rece Jo.
- Vratit cu se kad oboje odlucite - nato ce konobar. Jo pogleda u Shauna.
- Shaun, volim te - prošaptala je. Uoci kako je duboko udahnuo. - Ali, ne mogu se udati za tebe. Uoci kako je duboko izdahnuo.
Dok su tako sjedili, ona shvati kako je Shaun u pravu. Napokon, sve i jest bilo jednostavno. Sve što joj je sad preostajalo bilo je otkriti tko ce joj pomagati u donošenju ovako velikih odluka u buducnosti.
Iste je te veceri, u jednoj kuhinji u Highgateu, visoko uspješan strateški plan išao svojim prirodnim slijedom. Vanessa naoštri olovku posljednji put te veceri.
- Dobro - rece gledajuci u popis što su ona i Cassie sastavile zajednickim snagama. - Mislim da nismo ništa izostavile.
Cassie ga još jednom pregleda. Polako klimne
- Mama, mislim da bih to mogla odglumiti - rece. Vanessa se nasmiješi. - Zlato, gluma ti je u krvi.
Tvoj je otac bio najbolja Titanija koju je njegova osnovna škola ikad iznjedrila. To mu njegov otac nikad nije oprostio.
Cassie se zdušno zahihoce i Vanessa je uštine za obraz.
- Tako treba. Sad. Kao i kod svakog menadžerskog projekta, najvažnije je da znaš s kim imaš posla. Otkrivanje one strane kod ljudi za koju ni sami nisu svjesni da je posjeduju. Potrebno je samo izvuci ono najbolje - ili najgore - iz onoga što ti je na raspolaganju. A onda, ako dobro obaviš posao - a buduci da si mamina kci, nedvojbeno hoceš - nitko ništa nece zamijetiti i sve zasluge prepisuju se njima, što je u ovom slucaju, sva krivnja.
Cassie klimne s razumijevanjem.
- Pređimo još jednom kroz popis - rece Vanessa. - Dobro. Vjeruješ li dovoljno Ashi?
Cassandra klimne. - Preplašena je, ali odana.
- Izvrsno. Znaš li nastavnicine mane? Cassie klimne. - Totalno je lakovjerna. Vanessa se nasmije. - I upravo zbog toga, draga
moja, nikad nece zaraditi toliko novaca kao što ceš jednog dana ti. Osim, jasno, ako ne postaneš nastavnica u osnovnoj školi, a u tom slucaju ce mama pociniti samoubojstvo. Cassie se pocne hihotati.
- I - Vanessa pogleda svoju kci ravno u oci - ti si apsolutno pozitivna, dok je Arabella spletkarošica, manipulatorica, ljubomorna, egocentricna i dovoljno ambiciozna da je kao takva podložna pogrešnim postupcima.
Cassie složno klimne. - Jesam.
- E pa, onda - Vanessa se nasmiješi. - Mislim da imamo plan.
Rukuju se preko stola.
Nakon Joine i Shaunove posljednje zajednicke vecere, Jo padne na pamet kako ga vjerojatno nikad nije više voljela nego sad. Kad je zatražio racun, voljela ga je zbog njegove razumne sposobnosti da sve drži pod nadzorom, kad joj je pridržao kaput, voljela ga je zbog njegovih kavalirskih manira. Kad ju je odvezao doma, voljela ga je zbog njegove ljubaznosti. Kad ju je posljednji put nježno poljubio u usta, voljela ga je jer je s njim podijelila svoj intimni svijet. Sjedeci na suvozacevu mjestu u njegovom automobilu, osjeti bolnu cežnju.
- Bok, Shaun.
- Bok, Jo. Ne zaboravi da te volim.
Ona izađe iz auta i krene prema roditeljskoj kuci.
Zatvori ulazna vrata za sobom i nasloni se na njih. S gornjeg je kata dolazio tracak svjetla, sto je znacilo da su joj roditelji još uvijek budni. Znala je da nisu ocekivali kako ce veceras doci doma, no ipak, u neku ruku i jesu. Uspela se stubama. Kad je stigla do vrha, cula je oca kako je doziva iz sobe. Pokuca na vrata.
- Uđi - zazva on.
Roditelji su sjedili na krevetu - bio je to prizor zbog kojeg istodobno osjeti i ljubomoru i ugodu.
- Majku zanima jesi li se dobro provela veceras - rece njezin otac. - Rekao sam joj da gleda svoja posla, ali...
Jo uzdahne i klimne, suze u njezinim ocima kazivale su dovoljno.
- Sve ce biti u redu - rece najzad. - 'Noc.
- Majka ti porucuje da smo uvijek tu ako nas zatrebaš - oporo ce njezin otac.
- Hvala, tata.
Njezina majka ucini pokret desnom rukom. Jo poceka.
- Bez ... obzira ... na sve - prošapta Hilda.
Jo im se nasmiješi i rukom pošalje poljubac. Zatvori vrata njihove sobe i ode u krevet.
Ponedjeljak je osvanuo suncan i prohladan. Hilda je sišla na donji kat prvi put od udara. Jo je vec bila doma puna dva tjedna i cinilo joj se kao da nikad nije ni otišla; vani je sjalo sunce i ljeto je bilo blizu. Što je, dakako, znacilo da ce sutra pasti kiša.
Jo je sinoc nazvala Vanessu i objasnila joj da se još uvijek ne može vratiti, no hoce cim joj se majka bude kadra uspeti uz stube bez icije pomoci. Preklinjala je Vanessu da joj ne traže zamjenu i rekla je kako joj svi silno nedostaju, te je osjetila golemo olakšanje kad je Vanessa istaknula kako je želi natrag, cim ova bude spremna. Cak je i nagovijestila povišicu. No, Jo je imala dojam kao da razgovara sa drugim svijetom. Pitala se tko je još bio u sobi tijekom razgovora s Vanessom i osjeti silnu cežnju da bude tamo.
Bez zahoda na donjem katu njihove kuce, Hilda je bila prisiljena ili ostati na gornjem katu dvadeset i cetiri sata dnevno ili poceti rabiti kahlicu. Odabrala je potonju opciju, a Jo se ponudila da ce je prazniti - "baš kao i u stare dane" - namignula je svojoj majci - buduci da se Bili pokazao osjetljiva želuca. Jo je rado pristala to obavljati, sve dok se on pridržavao pravila u kuhinji. Bila je uvjerena u majcin skorašnji oporavak - mogla je osjetiti kako Hildu svrbe prsti od želje da ponovno pocne hraniti svog supruga, osobito nakon vecere kad si je pripremio odrezak i krumpirice.
Dok je Bili namještao Hildu u naslonjac, Jo je pristavljala vodu za caj i ukljucila mobitel prvi put toga dana. Dok je ulijevala vrucu vodu u cajnik za roditelje i novu vrstu instant kave koju je namijenila sebi, zazvonio je mobitel.
Isprva nije prepoznala Pippin glas, ali shvativši tko je, osjeti kako joj tijelom struji toplina. Nakon puna dva tjedna odsustva iz Londona, Jo se oslanjala na svoj unutarnji instinkt ne bi li uvidjela je li njezin život uistinu dobar ili se samo pravila odvažnom. Cesto je poželjela nazvati Pippu, no osjetila bi krivnju što bi se u tom slucaju cula s njom prije nego sa Sheilom. Sad je mogla od srece zagrliti Pippu.
- Bok, neznanko! - usklikne Pippa.
- Bok! - Jo je gotovo zaplakala od radosti. – Kako si?
- Sjajno! Seksam se! S policajcem!
- Kojim?
- Nickom, naravno. Nickirao me je.
- Znaci sad redovno izlazite?
- Ovaj - Pippa ce. - Zapravo, više sam u kuci s njim nego što izlazimo. Ako me kužiš.
- Tako mije drago zbog tebe, Pip.
- Pa, za sve si ti kriva.
- Ne budali. Ja sam vas samo upoznala. Ostalo si obavila sama.
- Znam. Ipak sam tvoj dužnik. Zbilja nam nedostaješ - rece Pippa. - Kad se vracaš?
- O Bože, nemaš pojma koliko vi meni nedostajete! - odvrati Jo. A onda se, neobjašnjivo, njezina radost sunovrati ravno u žalost. Poput djeteta koje pokušava skriti cinjenicu da je spremno za krevet, Jo najednom brižne u plac. Shvati da je sad pravo vrijeme da izvijesti Pippu o prekidu sa Shaunom.
- Što cu reci Nicku? - upita je Pippa, nakon što je ispustila prikladne zvukove i ostavila pristojno dugo vremena za stanku.
- Zašto? - šmrcne Jo.
- Zato što, mila, Gerry još uvijek ne odustaje od tebe - pojasni Pippa. - A ne zaboravi da je rijec o drotu koji je navikao dobiti sve što poželi.
- Bože - šmrcne Jo. - Zbilja strašno.
- Samo ti dajem do znanja kako je to u svijetu muškaraca.
- Je li uopce važno što ja želim?
- Cini se da ni sama ne znaš što želiš. Jo udahne malo zraka. - Pretjeruješ!
- Kladili su se da cete ti i Shaun prekinuti prije ljeta, a da ce Gerry zauzeti njegovo mjesto do jeseni.
- O moj Bože - Jo zaklopi oci. - Pokvarila si mi apetit prije dorucka.
- Nicku sam kazala da nisi nimalo zainteresirana - nastavi Pippa - ali, njegovo je mišljenje da si zatvorena osoba i da mi ne govoriš potpunu istinu.
- Nisam zainteresirana - Jo ce polako i razgovijetno - nisam zatvorena i govorila sam istinu.
- Upravo sam mu tako i rekla. Rekla sam da žene razmišljaju ponešto drukcije od muškaraca.
- Hvala Bogu.
- On je, međutim, rekao da svatko razmišlja poput muškaraca, samo djevojke to znaju dobro prikriti.
Jo se unese licem u telefon. - Pippa, nabasala si na zbilja osobitog muškarca.
- Znam - rece Pippa. - I još je vraški dobar u krevetu.
- I bolje mu je.
- Reci cu mu da kaže Gerryju da nisi zainteresirana.
- Svejedno mije.
- Pa - Pippa ce - kakva je na odlasku bila situacija s Joshom?
- Bože - rece Jo. - Imaš li sat vremena?
- Tako loša, a? U kinu ste bili prilicno ljubazni jedno prema drugome.
- Znam. Bio je opet sav dobar prema meni. A nakon oceva poziva, bio je naprosto predivan. Cijelu mi je nedjelju pomagao spakirati stvari, pomogao mi je smisliti govor za Vanessu, cak je ostao sa mnom dok nisam zaspala. Ujutro sam se probudila i našla ga u krevetu kraj sebe.
- Ti bokca. - Ali... - Ali?
- Ni sama ne znam.
- Što se tu ima znati? Ti si sama, on je sam.
- To ne briše sve ono što mi je svojedobno izgovorio, znaš ono, kako me je samo želio poševiti jer sam se nudila na pladnju. I još je i licemjeran jer mrzi nevjeru, a pomaže tati s njegovom ljubavnicom. I još, ne placa stanarinu u svojim srednjim dvadesetima. I još...
- Izgleda kao Hornbloiver.
- ... je... - Jo je malo oklijevala. - Zaboravila sam što je bilo cetvrto.
- Što osjecaš prema njemu?
Jo zastenje. - Nemoj me još i ti zbunjivati.
- Što misliš, kako ce biti kad se vratiš?
- Zbilja nemam pojma. Sve mi se više cini kako je sve bio samo san i da se više nikada necu vratiti. Poput Dorothy - znaš, otišla sam tražeci neke odgovore, sve je bilo šareno, ali odgovora ni za lijeka i sad sam ponovno doma. Gdje je sve crno i bijelo.
- Blagi Bože. Kako dubokoumno.
- Mislim da imam previše vremena za mozganje.
- Cuj - rece Pippa. - Kako moja mama ima obicaj reci, sve ce izaci na vidjelo. Samo moraš u to vjerovati inace ceš poludjeti. Kako ti je mama?
Nakon razgovora, Jo je neko vrijeme ostala naslonjena na sudoper. Kad su caj i kava dobrano od-stajali, ona ih na pladnju odnese u dnevni boravak. Nakon razgovora s Pippom osjecala se znatno bolje. Bilo joj je to potpuno novo iskustvo, otvoren i iskren razgovor s prijateljicom koja aktivno sluša i istinski brine za njezinu dobrobit. Da, Sheila je mahom bila zabavna i doista je uvijek bila uz nju, ali Jo je znala da njoj nikad ne bi mogla reci one stvari koje je netom rekla Pippi.
Suviše novih misli ispaljivao je njezin mozak i ona pomisli da bi moglo doci do kratkog spoja. Trebala joj je jedna duga šetnja uz rijeku. Natoci roditeljima caj, sebi kavu i zakljuci da bi šetnja bila puna onoga što je nazivala "izbornim trenucim'": malim, ali važnim odlukama za koje joj je uvijek trebalo mnogo vremena da ih donese. Vec dugo nije bila kraj rijeke, vjerojatno ce joj silno goditi.


Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 1:03 am

***
U međuvremenu, Vanessa se osjecala slobodnom poput ptice. Premda, prestravljena pomišlju da joj krila ne funkcioniraju i pogođena vlastitom krhkošcu u tom iznenada ogromnom prostoru. Promili glavom kroz Cassandrina vrata. Cassandra se odijevala u tišini.
- Kako smo? - upita je Vanessa. Ova se nasmiješi. - Dobro.
- Jesi li upamtila geslo?
- Osveta je slatka.
- A koja je tajna mantra?
- Jednog Ce Dana Sve Ovo Završiti I Ti Neceš Imati Pristup U Moj Klub.
- Bolje ti je da u to povjeruješ. Sastanak s najnovijim podacima je veceras, u osamnaest sati.
Cassandra se iskesi. Vanessi naraste srce.
- Zagrli jednom svoju staru majku prije nego što se uputi u onaj strašni ured.
Cassandra je cvrsto stisne dok su sjedile na krevetu.
- Zašto moraš ici na posao? - tiho je upita. Vanessa poljubi svoju kcer u nepravilan razdjeljak. - Zato što se zbog toga osjecam dobro - popravila je Cassine cuperke. - Osjecam se korisnom. I pomaže mi da budem bolja osoba. Usljedila je tišina.
- Kad cu se i ja tako osjecati, mama? - prošaptala je Cassandra.
Vanessa privuce svoje dijete k sebi. - Ah, dušo. To je nešto što se uci cijeli život.
Pet minuta kasnije sjurila se dolje kako bi dala Joshu zadnje upute. Sve ih je iznenadio objavivši kako ce rado iskoristiti dio godišnjeg odmora i pricuvati djecu.
Nije bila posve na cistu raduje li se zbog Dickove odlucnosti da se posveti poslu i Joshove neobicne velikodušnosti, ili je pak bila bijesna što se Dick još jedanput izvukao. Odlucila je odbaciti potonje, zbog braka.
Sišavši dolje, nadje Josha kako stoji u kuhinji i mršti se na dnevni raspored okacen o vrata hladnjaka. Doimao se poput zeca uhvacenog u stupicu.
- Gdje je pizza?
- U zamrzivacu.
- Gdje je vrtic?
- Adresa je u imeniku.
- Gdje je imenik?
- Pored telefona u trpezariji.
- Moram li peci krumpirice?
- Samo ukoliko želiš zapaliti kucu. Više vole one iz mikrovalne.
- Gdje su...
- U zamrzivacu.
- Kad im dijelim paketice za rucak?
- Sad.
- Superman je Zakov, onaj na Twinnies je za Tallulah, Buffy je Cassandrin.
- Tocno. Bravo - Vanessa se nasmiješi. - Hvala ti Josh. Spasio si nas.
- Zadovoljstvo mi je. Hvala vama što imate povjerenja u mene.
- Budeš li psovao ispred njih, tukao ih ili ostavio na cjedilu, proganjat cu te dok te ne ubijem.
- I ti se lijepo provedi danas.
Vanessa zadnji put prijeđe pogledom po kuhinji.
- Poželi mi srecu.
- Također.
Cuvši kako su se ulazna vrata treskom zalupila, Josh polako i duboko uzdahne. Proucavao je vrata hladnjaka, zaustavivši za trenutak pogled na Zakovom crtežu koji je prikazivao Jo kao ženu-macku, a tek potom zamijeti Join telefonski broj. Prsti ga zasvrbe da posegne za telefonom, a trbuh mu se zgrci na samu pomisao. Ne. Može se nositi s ovim poslom. Pa on je muškarac koji se uspinjao klizavim stubama korporacijskog racunovodstva i znao se snalaziti na neravnom terenu. Ovo je pitanje opstanka najspremnijih i kanio je pobijediti. Ovo je bio Opstanak, Kristalni labirint i Kriptonski faktor u jednom - ovo je Stvarni život, najteža igra od svih. Zavrne rukave, istegne mišice kojima se ponosio, duboko udahne i otvori perilicu za suđe.
- Josh - zacuje Tallulahin glasic. - Hoceš li mi obrisati guzu?
Oblije ga hladan znoj.
Vozeci prema Cassandrinoj školi, ustanovi kako kasni vec dvadeset minuta, te po cetvrti put opsuje pred djecom. Oni su, međutim, u tome uživali.
- Što ... sto mu gromova ... taj vozac radi ... ti jarca? - pitao se na glas. Ispostavilo se da je psovao daleko više nego što je sam bio svjestan. - Zar ovaj ne zna da postoje djeca na ovom svijetu koja moraju stici na vrijeme u školu?
- Jo uvijek ide drugim putem - primijeti Tallulah.
- Što? - usklikne Josh, gledajuci u retrovizor. - Zašto mi nisi prije rekla?
- Nisi pitao.
- Nemoj se praviti pametnjakovickom! - povikao je. - Kako cemo se izvuci iz ovog krkljanca?
- Mogla bih odavde pješice - ponudi se Cassandra.
- Hoce li tako biti brže?
- Nece - mirno ce Cassandra. - Ali ce biti ugodnije.
- Dobro - rece Josh, naglo skrenuvši. - Parkiram se. Tallulah, ti ideš na moja leđa, Cassie ti ideš na Tallulahina leda.
Josh je putem do Cassandrine škole trcao i pjevušio smiješne pjesmice, te se ona gotovo zaboravila užasavati još jednog školskog dana. A onda je Josh i Tallulah napuste. Mahala im je gledajuci kako postaju sve manji i manji, udaljavajuci se. Potom se okrene prema školi, visoko uzdigne bradu i dugackim korakom krene u bitku.
***
Vanessa je, s kavom u jednoj i aktovkom u drugoj ruci, hitala na posao. Sunce se promolilo iza sivih oblaka, a Vanessa još brže zagrabi prema naprijed, utvarajuci kako joj vitamin D, u kombinaciji sa ultraljubicastim zrakama, skakuce po koži poput nestašnih ovcica. A zatim se ukaže njezin ured.
Do tog je trenutka Vanessa vjerovala kako se njezin svijet okrece oko ekonomije, dok joj je privatni život bio neka vrst imaginarnog utocišta u kojeg je vjerovala s izvjesnom nelagodom. Sad pomisli kako je možda bila u krivu. Lupkala je potpeticama po mramornom podu prema dizalu, pogleda uprtog u pod, ocekujuci da on stigne do nje. Ušeta u svoj ured i zatvori vrata za sobom.
Prije nego što se i pomaknula, osjeti silnu napetost. Netko je prckao po njezinom stolu. Na njemu je vladao potpuni nered. Dnevnik s bilješkama bio je rastvoren, a mali je pladanj izgledao poput pepeljare. Kako, zaboga, može zapoceti svoj radni dan uz ovakav nered? Potom u mislima prizove izgled kuhinje koju je ostavila Joshu na brigu, nakon cega uslijedi mucno sjecanje na Joino brižno negodovanje kad bi stekla uvid u stanje kuhinje. Mora, hoce toj djevojci dati povišicu. Ukoliko se ikada vrati.
Nedugo zatim sjedila je za svojim stolom i gledala u uokvirene osmijehe svoje djece, kadli zacuje kucanje na vratima.
- Uđi! - povikne. Anthony otvori vrata.
- Skoro da i jesam - namigne on. - Ali, sad kad je prošlo dva tjedna...
Vanessinim tijelom pocne gudjeti poznata melodija.
- O, Bože - promrmlja.
- Pricaj mi o tome - dahne Anthony, zatvarajuci vrata.
- Ne, mislim, o Bože. Anthony, ja sam udata žena koja je upravo provela dva tjedna sa svojom djecom.
- Razumijem te, draga...
- Ne, mislim ... Anthony, nemoj molim te. Odgurne ga od sebe.
- Što?
Najednom se vrata njezina ureda širom otvore i u njihovom se okviru ukaže Max. Stajao je tamo, širokih ramena, ispupcena trbuha i raširenih nogu.
- Vanessa, dušice! Dobrodošla natrag! Dušica je Vanessa umalo pala nicice svom šefu pred noge. No, namjesto toga, ljubazno se okrene spram Anthonya.
- Anthony? - rece. - Možeš li na ostaviti nasamo?
- Jasno - šarmantno se osmjehne i napusti prostoriju.
Pippa i Nick našli su se usred prometne gužve na pola highgateskog brda. Stolica Sebastiana Jamesa bila je cvrsto privezana na zadnjem sjedalu.
- Ako itko od moje škvadre iz stanice vidi sjedalicu za bebe u mom autu - mumljalo je Nick - necu doživjeti zoru.
- Ne budi smiješan - rece Pippa. - Doživio si zoru s tom frizurom.
Nick se zapilji u nju.
- Što ne valja s mojom frizurom?
- Samo ti kažem. Sebastian James podrigne. - I Sebastian James se slaže - pridoda.
- Cime li ga samo hraniš? - mumljao je dalje Nick.
- Jutros sam razgovarala s Jo - odvrati ona.
- O, zbilja? Je li napokon završila sa svojim deckicem?
- Zapravo, i jest.
- Ti Boga! Imao je pravo! Kvragu! Zatim mu nešto sine. - Sranje. Tvoja me je prijateljica koštala hrpu love...
- Pa i nije, ako je posrijedi Gerry.
- Zašto?
- Jer joj se on ne sviđa, eto zašto.
- Jasno da joj se sviđa.
- Ne, ne sviđa joj se.
- Pa, ako joj se još uvijek ne sviđa, svidjet ce joj se.
- Kako to misliš?
- Gerry uvijek dobije ono što poželi. Jednom se godinu dana trudio oko neke djevojke.
- Ne granici li to sa dosađivanjem?
Nick slegne ramenima. - Na kraju se doimala zadovoljnom. Napokon, on je bi taj koji ju je otpilio.
- Zašto?
- Postala je pravi priljepak.
- To me uopce ne cudi! - usklikne Pippa. - Naviknula se da je tip stalno blizu nje!
- Ne, Gerry je jednostavno takav.
- Lijepo ti kažem - ponovi Pippa. - Gerry se nimalo ne sviđa Jo.
- Možda ona toga još nije svjesna - bio je uporan - no, kaži ti meni ovo. Kako objašnjavaš da je prekinula sa deckom nakon šest godina samo mjesec dana nakon što je upoznala Gerryja?
- Nema to nikakve veze sa Gerryjem. U životu joj se štošta promijenilo u posljednje vrijeme.
- Pa zašto je onda prekinula s deckom?
- Zato što ga više ne voli.
- Trebalo joj je šest godina da to skuži?
- Da. I ne sviđa joj se Gerry.
- Vjeruj mi - nato ce Nick. - Zbog neceg se definitivno odlucila na taj korak. Previše je tu slucajnosti. Zapamti što sam ti kazao.
Pippa ga pogleda i pocne milovati po zatiljku.
- Oh, kako si samo pametan - rece. - Obožavam to kod muškaraca.
- Pa, razumije se - naceri se Nick. - Ipak sam u krim-policiji.
Tocno jedan sat kasnije, Josh je jurio prema vrticu i gotovo se sapleo o vlastite duge noge.
Zasto je cijeli dan kasnio? To nikako nije mogao razumjeti, nije napravio ništa, a ipak je kasnio na sve, dok je kuca bila u tako jadnom stanju da bi Zak, kad bi se sad vratio doma, bio izvan sebe misleci kako se netom mimoišao sa provalnicima. Tek mu je sad sinulo da cijeli dan ništa nije stavio u usta. i da još nikad nije vidio Jo kako ruca, a kamoli da iskoristi stanku za rucak.
Najzad stigavši pred vrtic, s bolnom slezenom i niskom razinom šecera u krvi, ugleda dugi red žena kako cekaju. Sve se redom okrenu i zapilje u njega. Pokušao se nasmiješiti, no u slezeni ga je toliko probijalo, da je osmijeh više nalikovao bolnoj grimasi. Sve žene redom odvrate pogled od njega.
Želio im je postaviti razna pitanja. Kako, primjerice, uspijevaju uklopiti obroke u dnevni raspored? Kako uspijevaju stici na vrijeme? Svakog dana? Kako im je odjeca tako besprijekorno cista? Žele li - mogu li ga - tomu poduciti?
Kad se pokraj njega pojavi Pippa, bio je izvan sebe od srece.
- Bok! - povikne. - Jesi li razgovarala sa ... Jesi li vidjela... Kako si?
- Bok! - sjajila je. - Kojeg vraga ti ovdje ciniš?
- Oh, samo cuvam djecu. Uzeo sam slobodne dane na poslu. Inace bi Vanessa bila prisiljena pronaci novu dadilju.
- Oh! - usklikne Pippa. - Shvacam.
- A znam koliko djeca vole Jo - blebetao je. Pippa klimne. - Izgledaš zbilja strašno.
Uto jedan cetverogodišnjak padne sa svog romobila i doceka se na plocniku tik do njih.
- Pa, jesi li se cula sa Jo? - upita Josh, silazeci sa plocnika.
Majka ispred njih napokon pukne. - JOŠ JEDNOM MI KAŽI KAKO SUTRA ŽELIŠ NA PLIVANJE - rekla je svom šestogodišnjaku - I NECEŠ ICI NIGDJE. - Njezin se šestogodišnjak okrene i objavi to drugom djetetu.
- Jesam - rece Pippa. - Baš smo jutros razgovarale.
- Ma da? Kako je?
- Majka joj se spustila dolje i napreduje s govorom, tako da sad po svoj prilici samo cekaju da bude kadra sama se popeti na gornji kat i otici na zahod.
- A kako ... kako je Jo? Doimala se silno nesretnom kad je odlazila. Mislim...
- Pa da, prilicno je uzrujana.
- Zašto?
- Pa, zbog Shauna.
- Zašto? Što se dogodilo sa Shaunom?
Pippa ga gurne prema naprijed i on se najednom nađe na pocetku reda, oci u oci sa uciteljicom ciji je izraz jasno davao na znanje kako se daljnje cavrljanje više nece tolerirati. Oprezno joj se nasmiješi.
- Ime?
- Josh.
- Nemamo na popisu nikakvog Josha.
Pippa priđe korak bliže. - Tallulah - pripomogne. - I Georgiana.
- Oh, shvacam! - naceri se Josh. - Oprostite. Ja sam Josh.
- Provjerit cu - rece uciteljica, nimalo impresionirana.
Josh se okrene Pippi. - Ja sam definitivno Josh - rece.
- Znam, dušo. Otišla je po Tallulah. Tallulah je pravovremeno dovedena. Izašla je sa slabašnim osmijehom na licu.

- Zdravo, Josh.
- Zdravo, Tallulah.
Slijedila ju je Georgiana koja se uputila ravno prema Pippi.
- Bok, lutkice.
- Bok, Pippa, naslikala sam ribu - rece Georgiana i suoci Pippu s crtežom necega između morskog psa i slona.
- Predivna je, zlato - oduševi se Pippa. Pogleda prema Joshu. - Pa, vidimo se...
- Imaš li vremena za jednu kavu? Ona se naceri. - Aha. Zašto ne?
Josh pogleda Tallulah. - Bi li to voljela, Tallulah? Ova se oprezno okrene prema Georgiani.
- Mogu li ovaj put ja biti djevojka?
- Ne - rece Georgiana. - Moraš biti decko zato što si viša od mene i imaš tamniju kosu.
Tallulah pogleda Josha.
- Ne, hvala, Josh - rece tiho. - Radije bih išla kuci, ako nemaš ništa protiv.
- Oh. Dobro. Pogleda Georgianu. - Ma daj - nagovarao ju je - neka Tallulah jednom bude djevojka.
Georgiana ga je, međutim, potpuno ignorirala. - Gdje je moj braco? - najednom zapita. Pippa trepne.
- Ajme, on je s Nickom u autu - prošapta i pogleda Josha. - Josh, možemo li neki drugi put na kavu?
- Aha - da, naravno.
Pippa zgrabi Georgianinu ruku i ode ne osvrcuci se. Josh ju je promatrao kako nestaje iz vidokruga. Potom osjeti malu rucicu kako je kliznula u njegovu i cvrsto je stisnula. Pogleda dolje i spazi Tallulah. Klekne na njezinu visinu.
- Ona kaže da slicim na decka - tiho mu objasni - zato što nemam kosu kao ona.
- Pa, ja ne mislim da sliciš na decka, ljepotice.
Tallulah mu se polako nasmiješi i zatim, preplavljena iznenadnom stidljivošcu, obori glavu i pogleda ga kroz šiške.
- O, da - rece on, stisnuvši joj ruku i poljubivši je u tjeme. - Prava si žena.
Nešto kasnije, Nick i Gerry sjedili su u njihovom službenom automobilu, cekajuci da se oglasi radiostanica.
- Znaci - pocne Gerry. - Jo je sad slobodna kao ptica, nije li?
Nick klimne preko svog hamburgera.
- Mislim da mi duguješ neku lovu, prijatelju - nasmiješi se Gerry.
Nick prožvaka svoj zalogaj.- Navodno nije slobodna zbog razloga na koji si se okladio.
- O, ma nemoj? Nastavi, Nicholas, sav sam se pretvorio u uši.
- Po svemu sudeci - rece Nick, dovršavajuci svoj rucak - shvatila je kako više ne voli svog decka.
Gerry prezrivo otpuhne. - Kako da ne - rece. Nick ga pogleda. - Ciniš se zadivljujuce samopouzdanim, ako smijem primijetiti.
- Pa, prijatelju moj, cvrsto sam uvjeren da ona, kako bi to politicari kazali, frizira informacije.
- Gerrard - rece Nick. - Volim te kao rođenog brata, ali ne želim gledati kako praviš budalu od sebe. Koliko nam god to izgledalo nemoguce, mislim da joj se ipak ne sviđaš.
- Uvjeri me.
- Tako je rekla svojoj najboljoj prijateljici. A djevojke sve govore jedna drugoj.
Gerry je u nevjerici zurio u svog prijatelja. - I ti sebe nazivaš policajcem? - uzviknuo je. - Silno sam razocaran, Nicholas.
- Zašto?
Gerry se malo bolje namjesti u sjedalu i okrene se ka Nicku: - Teško da ce svojoj najboljoj prijateljici reci da joj se sviđam, zar ne?
- Tocno - rece Nick. - Zato što joj se ne sviđaš. Gerry teatralno uzdahne i odmahne glavom: - Ma ne, zato što zna da ce najbolja prijateljica reci tebi, koji ceš reci meni. A to bi onda izgledalo prenapadno. A svrha potjere je da žena ne smije biti napadna. Inace je potjera uzaludna - Gerry otpuhne. - Zaista, Nicholas, ti misliš biti u krim-policiji? Nick odlucno odmahne glavom.
- Vjerujem Pippi.
- Pravilo broj jedan - ne vjeruj ženi koja je intimna s gosp. Škakljivim. Pravilo broj dva - sagledaj sve dokaze, a ne samo one što dolaze iz usta osumnjicenog.
- Gosp. Škakljivi?
- Dokaz: prekinula je šestogodišnju vezu ubrzo nakon što je upoznala mene.
Nick je šutio.
- A sa mnom je otišla na spoj.
- Na kojem ni nisi baš profitirao.
- Tada je još uvijek bila necija djevojka - pojasni Gerry. - Odana je to macka. Volim to kod cura.
Nick je šutio.
- Kažem ti - nastavi Gerry - među nama postoji kemija. Cijelim je tijelom govorila: "Ajme, ja sam strankinja u ovom stranom gradu" - oponašao je. - "Brini se za mene ti veliki snažni policajce".
Nick se nasmiješi. - Bila je to nadnaravna gluma, Gerrard. Zvucalo je poput Julie Andrews.
- Nicholas, na repu sam joj. I to na kakvom repu, ako smijem primijetiti.
- Smiješ.
- A, nemojmo zaboraviti, dragi moj prijatelju, da nije bilo njezina "Ooo, tvoji prijatelji mogu upoznati moje prijateljice, bla, bla, bla", nikad se ne bi spetljao s Pippom. Dakle, na stranu cinjenica da si moj dužnik do kraja života, najmanje što možeš uciniti jest da mi pružiš potporu.
Neko su vrijeme sjedili u tišini.
Gerry je prvi osjetio oduran smrad, no nije želio spomenuti. Kad je smrad postao nepodnošljiv, on se osvrne ne bi li otkrio otkuda dolazi.
- Isuse Kriste - prošaptao je.
Nick je slijedio njegov pogled prema smradu.
- Ne baš - promrmljao je. - Zdravo, Sebastiane Jamesu.
Kasnije tog dana Pippa je nazvala Jo.
- Pogodi koga sam danas srela ispred vrtica? - pocela je.
- Josha?
- Kvragu! Kako znaš?
- Samo sam rekla što mi je prvo palo na pamet.
- To je zastrašujuce - rece Pippa.
- Kojeg je vraga on tamo radio?
- Cuva djecu dok tebe nema. A slušaj ovo! Uzeo je godišnji odmor zbog toga. A slušaj ovo! Ucinio je to kako Vanessa ne bi morala pronaci novu dadilju!
- Šališ se? - zadah ta Jo.
- Pozvao me je na kavu, tako da nisam mogla više doznati, ali pokušat cu smisliti nešto sutra.
Morala sam otici jer je Georgiana najednom primijetila kako sam zagubila Sebastiana Jamesa.
- Pozvao te je na kavu? Možda mu se ti sviđaš. O Bože, pa jasno...
- Zaveži! Uzmimo u obzir da me je netom prije toga pitao za tebe i da sam mu ja rekla kako si uzrujana zbog Shauna, dakle, mislim da je vjerojatnije kako je želio doznati nešto više o tebi.
- Pitao je za mene?
- Odmah. Istog trena kad me je vidio. Jo osjeti vrtoglavicu uslijed uzbuđenja.
- Nažalost - nastavi Pippa - Gerryja također silno zanima razvoj situacije. A cini se kako ne kani prihvatiti odbijanje.
- E pa, morat ce.
- Nick mije ispricao kako je jednom godinu dana bario neku djevojku.
Jo tiho opsuje. - Onda mu slobodno reci da sam opsjednuta Joshom - promrmljala je.
- O, aha, baš, reci cu obucenom borcu tko mu je najžešci suparnik kojemu, uzgred, zna i adresu. Zar želiš da ponovno isprebija Josha? Mislim imaš dovoljno na savjesti, zar ne?
- Do vraga. Gerry se pretvorio u pravu nocnu moru. To ce me nauciti da se okanim flertova.
- Aha! - uzvikne Pippa. - Znaci priznaješ, ipak jesi flertovala s Gerryjem?
- Pa - ustanovi Jo - možda sam podsvjesno željela izazvati ljubomoru kod Josha. Zapravo, gurkala sam Gerryja da ucini prvi korak. Kako sam mogla znati da je takav cudak?
- Hmm.
- Zašto Josh ne pokaže odlucnost da me zadobije? I zašto Josh ne želi nešto više od mene osim puke ševe? I zašto Josh ne može biti pristojan momak bez onog svog razmetanja? I zasto ja ne mogu misliti ni o cemu drugome?
- Zato što bi sve bilo suviše jednostavno.
- Pa, ti si dobila ono što si tražila.
- Želiš li reci kako je moj decko jednostavan?
- Ne, želim reci kako sam ljubomorna. Sviđate se jedno drugome i oboje ste nešto poduzeli. Tocka.
- Ah - nato ce Pippa. - Ali to se zbilo nakon godina i godina komplikacija. Tebi je sve bilo prejednostavno zadnjih šest godina. Sad je tvoj red za igrice i zabavu. Takva su pravila.
Jo uzdahne.
- Kako bilo! - rece Pippa. - Zamijetila sam da te nije napustila tvoja poznata pozornost.
- Ha?
- Ne zanima li te gdje sam izgubila Sebastiana Jamesa? I zašto sam morala ici po njega u lokalnu policijsku postaju? I što sam morala izmisliti svojim poslodavcima?
Jo je sve željela znati. Sa zanimanjem je slušala, a te je veceri u krevetu sanjala Josha kako pita za nju dok stoji u redu pred Tallulahinim vrticom.
***
Treci se tjedan, Joina boravka kod kuce, vec primicao svome kraju kad je Sheila najzad uzvratila telefonski poziv. Dogovorile su se za zajednicki rucak, u njihovom omiljenom restoranu.
Dok su sjedile zagledane u stolnjak, Jo nije znala kako zapodjenuti razgovor. Uobicajene teme o Shaunu i njezinim roditeljima cinile su joj se pomalo sirovima. Jedina nepristrana tema koja joj je padala na pamet bila je Pippa. Prije nego što je tišina postala nepodnošljivom, ona krene nadugo i naširoko pricati o Pippi, kako je Pippa vjerojatno jedini razlog zbog kojeg je ostala u Londonu i kako bi je Sheila sigurno obožavala. Kad naiđe na Sheilin zid šutnje, Jo sine da Pippa možda i nije najtakticniji odabir teme za razgovor. Zašto više nije bila u stanju razgovarati sa svojom najboljom prijateljicom? Kad im je donesen rucak, bila je zahvalna.
- Kako je na poslu? - upita najzad Sheilu. Sheila je kratko pogleda iznad tanjura.
- Posao ko' posao - rece. - Ništa osobito. Jo pocne jesti.
- Kako je James? Nedostajao mi je. Sheila izvije obrve.
- Meni nije.
Jo se namršti.
- Kamo je otišao?
- Prekinuli smo prije dva tjedna.
Jo se zagrcne: - Što? Što se dogodilo?
- Prekinuli smo - ponovi Sheila. - Prije dva tjedna.
- Bila sam uvjerena da cete se vjencati.
- Sad znaš da i ti možeš pogriješiti.
- Što se događa, Shee? - Jo ce blagim glasom.
- Po svemu sudeci, samo sam cekala da se pojavi netko bolji. I pojavio se.
- Tko se, do vraga, pojavio? - Join glas poprimi tracerski ton. - Moram znati!
- Moraš znati, je li? Sad odjednom moraš znati? Jo uzdahne. - Bože, Shee, tako mi je žao ako sam te...
- Ništa ti mene nisi - upadne joj Sheila u rijec.
- Pa, onda, zašto si ovako ... ovakva? Sheila je piljila u svoj tanjur.
- Oprosti - najzad prozbori.
- Znaš, nije baš da se cijelo vrijeme zabavljam - rece Jo.
- Kad se vracaš?
- Cim budem mogla ostaviti mamu.
- Hmm.
- Kako bilo - rece Jo, ponovno poprimajuci tracerski ton. - Tko je onda tajanstveni muškarac?
Sheila se tajnovito nasmiješi.
- Poznajem li ga? - prošapta Jo. Sheila se ponovno nasmiješi.
Jo dahne: - Nije valjda John Saunders? Seoski idiot? S facom nalik na albino zeca? Sheila se nasmije: - Odjebi!
Jo se također nasmije i malo poceka.
- Pa, kako je James? - upita je.
- Oh, apsolutno sjajno - rece Sheila. Jo je bila zapanjena. - Izgleda da je jedva docekao trenutak kad cu ga otpiliti - pojasni Sheila.
- Muškarci.
- Hmm.
- Hmm - rece Jo. - Ja ... ja sam prekinula sa Shaunom.
Sheila izvije obrve.
- Ne doimaš se suviše iznenađenom - jadno ce Jo.
- Pa i nisam, da budem iskrena.
- Oh - rece Jo. - Ja jesam. Sheila je podozrivo pogleda.
- Zapravo - nastavi Jo - sam mi je u tome pomogao.
Dovršile su svoj rucak. Zagledale su se kroz prozor. Lutale su pogledom po restoranu. Odlucile su kako nece ostati na kavi.
- Pa kako to misliš da ti je sam pomogao u tome? - zapita je Sheila dok su placale racun.
Dok su izlazile iz restorana Jo se povjeravala svojoj najboljoj dugogodišnjoj prijateljici o prekidu šestogodišnje veze.
Nakon cega joj je silno bila potrebna duga šetnja uz rijeku kako bi pokušala otkriti što nije u redu s njezinim životom i to brzo.
***
Cassandra je pak tocno znala što nije u redu s njezinim životom. Nije joj bila potrebna šetnja kako bi se prosvijetlila.
Mandy Summers postajala je sve odvažnijom. Arabella se sad glasno smijala svakoj njezinoj šali, dok je Maisy polako bila pometena iz "zvjezdanog statusa najbolje prijateljice" medju obican puk. Što je Maisy postajala uzrujanijom, to je Arabella više poticala Mandy. A sto je više Arabella to cinila, to je Mandy postajala odvažnijom. A što je Mandy postajala odvažnijom, lakše je mucila Cassandru. Mandy nije do kraja razumjela pravila Arabelline igre, znala je samo kako u njoj uživa. Nikad prije nije osjetila takvu popularnost.
Budimo do kraja pošteni i priznajmo kako ni sama Arabella nije razumjela vlastita pravila igre. Znala je samo da je bolni izraz na Maisynom licu neizmjerno uzbuđuje, za razliku od njihova prijateljstva. Maisy više nije bila zanimljiva djevojcica koja je dijelila tajne sa zagonetnom Cassandrom Fitzgerald. Bila je tek jedna od brojnih priljepaka. Štoviše, cinilo se kako je i samoj Cassandri draža neugledna Asha od Maisy - što je katapultiralo Maisy u najnepopularniju djevojcicu u razredu.
Malo je reci kako je Cassandra bila iznenađena kad ju je Mandy pozvala kod sebe na igru. Ali više nije bila nespremna, sad kad su ona i mama razvile strategiju.
- Voljela bih doci - nacerila se. - Hvala.
- Sjajno! - rekla je Mandy. - Dolazi i Arabella, tako da cemo se zajedno igrati.
Cassandra se nasmiješi velikim, iskrenim osmijehom i ne promakne joj kako se Mandy obeshrabrila.
- Izvrsno - rece. - Jedva cekam.
I više od toga, mislila je, zanemarujuci cinjenicu kako joj je tijelo zauzelo borbeni položaj.
***
Nakon zajednickog rucka Jo i Sheila krenuše svaka svojim putem, i Jo se uskoro nadje uz rijeku. Znala je kako ce kroz sat vremena morati otici doma i pomoci ocu, tako nije imala suviše vremena.
Koracajuci Visokom ulicom prema mostu, osjecala se kao da ju je progutala crna rupa koja je vuce sve dublje i dublje. Jedva da je mogla uspravno stajati. Bojažljivo kroci na most gdje su se ona i Shaun prvi put poljubili prije toliko mnogo godina. Zagleda se u vodu ispod mosta i zapita se kako ju je takva osobita uspomena mogla toliko ražalostiti. Zatim se sjeti Sheile i njihova prijateljstva koje je ostavilo znacajan pecat u njezinom identitetu. A onda se sjeti svojih roditelja. Je li joj se majka razboljela zbog njezina odlaska?
Zureci u rijeku, misli su joj strujale takvom brzinom da ih nije bila kadra zadržati. Je li sve ono najvažnije u svom životu uzimala zdravo za gotovo? Je li oskvrnula sve svoje uspomene? Ili, još strasnije, je li cijelo ovo vrijeme bila u zabludi gradeci uspomene na tako nesigurnim temeljima koji ne mogu podnijeti promjene? Je li pogriješila otišavši u London ili joj je odlazak dokazao kako je zbilja bilo vrijeme za promjene? Je li ostala bez icega svog? Ili je sama sebi dokazala kako je pocela od nule?
Ucinilo joj se kako su prohujale godine kad je sišla s mosta i skrenula udesno, slijedeci rijecni tok. Zvuk šljunka pod nogama umalo je potakne na nostalgicni jecaj. A onda dospije do crkvenog groblja. Prisili se zastati i promotriti ga. Pojave se dva duha. Dvije petnaestogodišnjakinje pune života složno dijele svoju prvu cigaretu iza nadgrobnog spomenika petnaestogodišnje djevojcice koja je poginula pod cudnim okolnostima u mjesnoj tvornici. Je li tad osjecala ljubav spram Sheile? Bi lije voljela da ju je upoznala u Londonu, deset godina kasnije? Bi li joj cak bila i zanimljiva da ju je sad upoznala? Zbog vlastitih se misli pocne osjecati turobno.
Skrene iza ugla i zaustavi se pred svojim omiljenim pogledom. Na svijetloplavom obzorju propupale grane drveca nježno su se povijale na povjetarcu. Plodna polja jurila su k njoj, a ona je gledala i gledala, upijajuci ljekoviti prizor pred sobom. Polako, ali sigurno, u njoj je navirala nada, ali i tinjala vatra. Nije mogla razumjeti osjecaje što su je preplavili. Kako je to moguce - osjecati nešto što ne razumiješ? Pokuša se prisjetiti zadnjeg puta kad se ovako osjecala i spopadne je takva vrtoglavica da je morala sjesti. Nakon pomnog preispitivanja, napokon spozna što nije u redu s njezinim životom. Dorothy shvati kako odgovori nisu kod carobnjaka - bili su u njoj cijelo vrijeme.
***
Daleko, daleko, Josh je Fitzgerald doživljavao drugu vrst prosvjetljenja.
Tallulah je vec bila odvezena kod prijateljica na igru, tako da je iskoristio slobodno vrijeme kako bi rucao s majkom u Fortnumu, nakon njezina posjeta najnovijoj izložbi u Royal Academy.
Rucak je nadmašio njegova ocekivanja. Tijekom deserta sjedio je, razjapljene vilice i piljio u svoju majku.
- Ne gledaj me tako, Joshua - rekla je Jane. - Kuhar ce te skuhati.
- Ne mogu vjerovati što si mi upravo rekla - prošapta Josh.
390
- Što? Ono da ne krivim Dicka što nas je napustio?
- To. I ono drugo.
- Što? Da sam izmislila njegovu vezu s onom priglupom sekretaricom?
Josh spusti glavu među dlanove.
- Ne razumijem - prošaptao je. - Zašto mi to sad govoriš?
Jane se nasloni na svoju stolicu.
- To je dio moje terapije. Martin je zaista fantastican. Pomogao mi je da se duboko zagledam u sebe i shvatila sam kako sam ja bila ta koja je cijelo vrijeme imala nadzor nad situacijom. Tvoj otac nije bio kadar upravljati ni daljinskim upravljacem. Što misliš zašto se oženio Vanessom?
- Ali, zašto bi izrežirala slom vlastitog braka?
- Zato sto sam željela izaci iz njega. I - Jane se nagne naprijed vidno razveseljena - ispostavilo se da sam imala klasican pasivno-agresivni stav prema našem braku, tako da je jedini nacin kojim sam se znala nositi s time bio da ga prisilim na ulogu onoga koji napušta, jer sam ja željela biti ta koja ce se ljutiti. Zapravo, sve je to bilo vrlo pametno osmišljeno i izvedeno, uzme li se u obzir da nisam bila svjesna što radim.
- Cekaj malo - rece Josh - da nešto razjasnimo, tako da kad budem ponovno preživljavao prošlost što me progoni, mogu znati na cemu sam.
- Oh, dušo, nemoj...
- Želiš reci da si proteklih jedanaest godina namjerno puštala da se tata osjeca krivim samo zato što nisi imala dovoljno snage priznati kako želiš da se privede kraju tvoj brak?
- Podsvjesno, dragi - priznala je Jane. - U to vrijeme muškarci nisu voljeli snažne žene.
- O, znaci muškarci su krivi za sve, ne samo tata?
- Ne, samo...
- Kako si ga, zaboga, uspjela "nagovoriti" da te prevari sa sekretaricom?
- O, ništa lakše - rece Jane. - Samo sam mu neprestano govorila kako je predivna, seksi i tako kap po kap, da bih najzad prestala stupati u intimne odnose s njim.
- Aha! - Josh tresne dlanom po stolu. - To mu ne daje pravo da ima ljubavnicu. Ipak je on glavni krivac.
- A onda sam mu predložila kako bismo trebali imati brak otvorenog tipa i da sam možda spavala s trgovcem iz obližnjeg ducana. Imao je goleme snažne ruke, ako se dobro sjecam.
Joshovo lice poprimi riblji izraz.
- Josh, molim te, ne gledaj me tako. Ne mogu ti opisati koliko je to ružno.
- Hoceš reci da si tati dala dopuštenje da te prevari - prakticki si ga na to nagovorila - da bih ga potom zbog toga kastrirala? - rece on. - Kako ... kako se usuđuješ?
- Ma znam - dahne ona. - Zbilja se bijedno osjecam.
- Njega posljednjih jedanaest godina progoni osjecaj krivnje, ja se osjecam napuštenim gotovo citav svoj život, Toby se zavukao u ljušturu koju je nemoguce probiti, a obojica smo odrasli s osjecajem krivnje što smo muškog roda koji je ucinio toliko zla našoj sirotoj majci!
- Oh, ne pretjeruj Josh, uvijek si pretjerivao.
- Ne pretjerujem! - eksplodirao je Josh. - U dobi od cetrnaest - vjerojatno najosjetljivijim godinama života - uvjerila si me kako me je vlastiti otac napustio zbog njegove jebene sekretarice - koju je odabrao umjesto mene...
- Nije napustio tebe...
- Jest, napustio me je! - povikao je Josh. - Naravno da me je napustio. Misliš li da je svake veceri navracao u moju sobu da vidi kako napredujem s ucenjem? Misliš li da bi se zaletio svako jutro tijekom dorucka da mi poželi srecu na testovima? Misliš li da je bio tu kad je moje tijelo razvilo vlastiti um? Napustio me je. Moj me je otac napustio. Zbog neke drolje iz ureda.
Jane se okrene prema dvjema ženama za susjednim stolom koje su prestale razgovarati i sad vec otvoreno zurile u njih. Uputi im sladak osmijeh. - Taman se skinuo s antidepresiva.
Dvije žene suosjecajno klimnu i vrate se svom rucku.
- Mama!
- Sto je? - Jane se pravila nevinom. - Pa danas je to najnormalnija stvar.
Josh naglo tresne šakom po stolu.
Jane se zagleda u svog sina. - Martin bi sad rekao kako je vrijeme da se suociš s vlastitim emocijama, umjesto da svaljuješ krivnju na druge.
- Nek' se jebe taj Martin.
- Ah, dobro, upravo sam kanila i na to...
- Mama. Molim te - Josh podigne ruke kako bi prekrio uši. - Mislim da je za danas dovoljno jedno traumaticno otkrice, hvala lijepa.
- No, važno je da znaš - uzdahne Jane - kako te otac nije želio napustiti. Ja ... pa ja sam ga u neku ruku na to prisilila.
- O Bože.
- Želio je da živimo odvojenim životima, ali pod istim krovom, tako da bude uz vas dvojicu.
Ponovo riblji izraz lica. Jane odluci ovaj put prijeci preko toga.
- Ali bojim se da to nisam mogla dopustiti - otpije malo vina.
Josh prekrije lice rukama. Nakon nekog vremena pocne mumljati kroz dlanove i Jane je jedva mogla razabrati što govori.
- Citavo sam desetljece nastojao biti što obazriviji prema ženama - cula je. - Svaku sam ženu koja nije u vezi gledao kao prijetnju obiteljskom životu.
Jane se namršti na svog sina. - Misliš da zbog toga imaš izvjesne probleme? Sa ženama? - upitala je oklijevajuci.
- Molim? - Josh je pogleda.
- Pa uvijek si jurio za lakim ženama dušo, a onda im duboko zamjerao što su takve.
- Okrutna si.
- Koliko je trajala tvoja najduža veza?
- Dva nevjerojatno duga mjeseca.
- Ona koja je privedena kraju kad si posumnjao da te vara?
- Da.
- Pa si ti prevario nju? - Da.
- Dvaput? - Da.
- Uvijek sam se pitala otkud potjece tvoja mržnja prema ženama - rece Jane. - Sad znam - otpije još jedan gutljaj vina. - Jesi li ikada pomišljao na terapiju? Martin je zbilja fantastican. Spasio mi je život.
Josh ponikne glavom.
- Ne mogu ... ne znam ... ja...
- Nisam bila svjesna što cinim - poticala ga je Jane.
Josh pogleda svoju majku. - Sve do sad bio sam uvjeren kako si ti jedina koja je apsolutno nedužna u ovom mom usranom životu - rekao je.
- Tvoj život nije usran. Bilo je to prvi put da je osjetio emocije u njezinom glasu.
- Mama - nastojao je pojasniti - meni si ti prakticki bila Djevica Marija.
- Pa, možda je vrijeme da shvatiš kako to nije moguce.
On zastane.
- Mislio sam metaforicki.
- Da, ali dušo, mislim da ti ne pokazuješ sklonost metaforicki gledati na žene. Razumiješ li? Nego više kao ljudska bica sa svim svojim manama, baš kao i muškarci.
Josh trepne.
- Možda je to stoga što me je vlastita majka uvjerila u svoju bezgrešnost, a oca prikazala kao utjelovljenje zla.
- Da, ovaj - rece Jane s nelagodom u glasu. - Kad se radi o vezi dvoje ljudi, stvari nisu tako jednostavne.
- Hoceš reci da priznaješ vlastite pogreške? Jane se promeškolji na svojoj stolici. – Sposobna sam priznati da ... nije samo tvoj otac kriv zbog našeg razvoda.
Obori pogled, a onda si natoci još vina u cašu.
- Ispricaj me, molim te - rece Josh ispod glasa - dok prilagodim svoju kartu života.
- Dušo, ništa nisam ucinila namjerno - Jane je bila uporna. - Bila sam ocajnicki nesretna - preko stola ga primi za ruku. - Moj brak s tvojim ocem bio je osuđen na propast. Oboje smo daleko sretniji sad nego kad smo bili zajedno. Jedino dobro sto je proizašlo iz našeg braka to ste ti i Toby. I još uvijek je tako. Što misliš zašto smo još uvijek u kontaktu? Zajedno imamo dva fantasticna sina.
- Treba mi pice - prošapta Josh, otiruci suze s lica.
- Jasno da ti treba, dušo moja - rece njegova majka, pružajuci mu rupcic. - Zaista mi je užasno žao zbog svega.
Nakon dvije votke Josh je mogao jasnije sagledati situaciju.
- Znaci - polako je poceo. - Tata nije želio napustiti mene i Tobyja i priznaješ da nije potpuno njegova krivica što ste se razveli, dok sam ja ženomrzac.
- Tocno - obzirno ce njegova majka. - Znaš, možda bi doista mogao pokušati s antidepresivima.
- Hvala ti, majko - nato ce on. - Ali ne sad kad sam se tek skinuo s njih.


Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 1:04 am

***

Vrativši se kuci iz šetnje, Jo zatvori za sobom ulazna vrata i zazva svoje roditelje.
- Stigla sam!
- Ovdje smo! - glas njezina oca dopirao je iz dnevnog boravka. - Upravo sam skuhao caj!
Jo svuce cipele i ostavi ih pokraj ulaznih vrata.
Roditelji su sjedili jedno kraj drugog na kaucu, sto je bio prizor kojemu nije prisustvovala otkada je prije deset godina kupljen naslonjac njezina oca.
- Kako je Sheila, breskvice? - upita Bili.
Jo sjedne na njegov naslonjac i okrene se put njih.
- Ne baš sjajno - rece. - Prekinula je s Jamesom.
- Što? - uzvikne Bili. - Ona sa svim onim kilama viška? Nikad ta nece pronaci novog muškarca. Cura je sasvim poludjela.
- Navodno je vec našla drugoga.
- Koga?
- Ne želi reci.
- Ti bokca ... - nježno dahne Hilda i svi se nasmiju.
- A ja sam prekinula sa Shaunom.
- Što? - uzvikne Bili.
- Prekinula sam sa Shaunom.
Bili je znao kako ovome valja pristupiti oprezno. Duboko je udahnuo prije nego što ce nastaviti.
- Jeste li obje skrenule s uma? - uskliknuo je. - Pa on ima sve! Takvi muškarci ne rastu na drvecu, znaš!
- E pa, onda se ti vjencaj s njim! - ispali Jo. Zavlada tajac.
- Mama, tata - žurno ce Jo. - Imam vam nešto važno priopciti.
- O moj Bože - rece Bili. - Trudna si.
- Nisam!
- Hvala ti Bože - rece Bili, klanjajuci se.
- Tiho - rece Hilda. Ostao je tiho.
- Odlucila sam ici na koledž - rece Jo. Nastupi stanka.
- Samo preko mene mrtvog - prošapta njezin otac.
- Bili - Hilda ce.
- Dakle - nato ce Bili. - Govorim i u tvoje ime, znam da i ti tako misliš - okrene se prema Jo. - Josephine, ti si jedna osjetljiva djevojka...
- Preosjetljiva...
- I tako nešto ne dolazi u obzir. Taj ti je London ispunio glavu budalastim idejama.
- Nije tocno - Jo ce odlucno. - Oduvijek sam željela ici na koledž.
- Pa - nastavi on - svi katkad imamo glupe snove. Ja sam, recimo, oduvijek sanjao da igram za englesku reprezentaciju.
- To nije blesavi san! Kako može biti glupo kad toliko ljudi to cini, tata?
- Zato što nisu svi tako osjetljivi kao ti! Jo se svim silama trudila ostati pribrana.
- Tata - odlucno ce ona - volim te, poštujem te, ali te ništa ne molim, nego ti govorim.
Ponovno zavlada muk.
Ona se nagne prema naprijed u naslonjacu. - Imam dvadeset i tri godine i ne tražim dopuštenje - rece. - Samo vam dajem na znanje. I molim vas nemojte da osjecam kako je poznavanje same sebe cin izdaje. Nece mi trebati vaš novac, ne treba mi vec godinama...
- Samo krov nad glavom.
- Pa - rece Jo. - Nece mi trebati ni to buduci da želim studirati u Londonu, dok zarađujem vlastitu placu.
- Hoceš vraga! - zagrmi Bili, ustajuci. Hilda pocne jecati. - Gledaj! Sad si uzrujala svoju majku.
- Ne, tata - rece Jo. - Mislim da te ljuti to što si je sam uzrujao više od mene.
- Nemoj mi tu pametovati, studentice! Okrene se ka Hildi: - Ma pogledaj je samo, vec mi odgovara, a nije ni krenula studirati.
- Je li u tome stvar, tata?
- U cemu?
- Plašiš se da cu znati više od tebe?
- Ne razgovaraj sa mnom tim tonom!
- Ne razgovaram ja nikakvim tonom, samo pokušavam shvatiti zašto sprjecavaš svoje jedino dijete da ucini nešto od svog života.
- Kako ne razumiješ? Upravo zato što si moje jedino dijete ne želim da uciniš pogrešku.
- Zašto? - zapita Jo. - Greške su sastavni dio života. Zar ne mogu i ja pogriješiti?
Hilda se pritajeno zahihoce.
- Ne daj joj za pravo - Bili ce svojoj ženi.
- Ostavi mamu na miru, ti nasilnice - rece Jo. - Ima pravo misliti što god hoce.
- Ona misli ono što i ja mislim - rece Bili.
- Ma nemoj? - Jo ce skepticno. - A da je upitamo? Oboje pogledaju u Hildu.
- Hill?
- Mama?
Hilda zaklopi oci i pocne teško disati.
- Bogdon-over-Bray - promrmlja.
Uslijedi duga stanka. Zatim Bili teško uzdahne.
- To je bio nizak udarac, Hill - promrmljao je.
- Što je to? - zapita Jo.
Bili ponovno sjedne na kauc.
- Tata? Reci mi.
- To je autobusna stanica na kojoj sam se upoznao s tvojom majkom. Slatki Isuse! - nasmijao se. - Potpuno sam zaboravio na to.
- I? - upita Jo.
Bili se prisili govoriti. - Tamo sam se našao kad sam ušao u krivi autobus i zatim morao sici i cekati drugi da me vrati odakle sam došao.
- Pa?
Bili uzdahne. - Za nekoga tko kani ici na koledž prilicno sporo kopcaš. Dugo i znacajno pogleda Hildu prije nego što ce se okrenuti prema Jo. - Uvijek sam govorio tvojoj majci da nije bilo te pogreške nikad ne bih našao najbolju stvar u svom životu.
Nakon duge tišine sto je uslijedila, Jo se ustane, zagrli majku i izađe iz sobe.
Najzad Hilda pogleda svog supruga i ustanovi kako netremice zuri u nju.
- Hmm?
Doimao se nelagodno.
- Nisam valjda nasilnik, je li, Hill?
Ona se nasmije i podigne svoju desnu ruku kako bi mu pomilovala obraz.
***

Diane, Vanessina majka, zabavljala se s djecom u vrtu. Jo je sad vec gotovo mjesec dana bila kod svoje obitelji. A oni još uvijek nisu zaposlili novu dadilju. Diane nije imala povjerenja u Joshovu sposobnost cuvanja djece - što bi, zaboga, normalan odrastao muškarac provodio cijelo vrijeme s djecom, pitala se cuvši ga kako priprema caj.
- Možemo li ici u kucicu za igranje, bako? - zapita je Tallulah.
- Dušo, mislim da baka ne može stati unutra - rece Diane. - Ja cu ostati ovdje u slucaju da se zaglave vrata. Znaš kako je kad je kiša. Slušaj sad! Odavde cu paziti na tebe. Ne zatvaraj skroz vrata - potom se smjesti na malu mrežu za ležanje i pocne listati nekakav skupi casopis.
- Pitat cu onda Cassie - rece Tallulah. Cassandra je pisala domacu zadacu za vrtnim stolom.
- Cassie? - pozove je Tallulah.
- Mmm?
- Hoceš se igrati sa mnom u kucici za igranje? Cassie makne pogled sa zadatka iz matematike.
- Što cemo se igrati?
- Mame i tate.
- OK.
Dok su odlazile prema kucici za lutke, preko tratine dozuji Zak, noseci u ruci svog Cyber-doga.
- Pokvario se moj Cyber-dog! - vikao je.
- Kako to? - upita ga Cassandra.
- Odjednom su pocele frcati iskre iz njegove guze i onda je prestao raditi!
- Je li prdnuo?
- NE, NIJE PRDNUO! - eksplodirao je Zak.
- Mi smo se taman krenule igrati u kucicu - rece Cassandra. - Hoceš s nama?
Zak šmrcne. - Što cete se igrati?
- Mame i tate.
- NECU!
- Ti možeš biti tata - rece mu Tallulah.
- Mogu li ponijeti i svog Cyber-doga?
Vec se odavna nisu sve troje zajedno igrali u kucici za igranje. Bili su zaboravili koliko je to uzbudljivo.
- Sad idem u krevet - rece Tallulah Cassie. - Moraš mi poželjeti laku noc.
- Zašto ja moram biti mama? - upita Cassie.
- Zato što si ti najstarija.
- Necu ja biti mama!
- Zak! - naredi Tallulah. - Ti ceš biti mama.
- OK.
- Tko ce onda biti tata - upita Cassie. - Ti.
- Ne želim biti tata.
- Zašto ne?
- Tate su tako dosadni.
- Možemo imati dvije mame - predloži Tallulah.
- To je odvratno - negodovao je Zak.
- Uopce nije - rece Cassandra. - Jedna djevojcica iz mog razreda ima dvije mame.
- Kladim se da je odvratna.
- Zak, ako se neceš igrati po pravilima - rece Tallulah - morat ceš otici.
- Znam! - usklikne Zak. - Lula i ja smo jednojajcani blizanci, razdvojeni nakon rođenja, Cassie je naša mlađa sestra, a mama i tata su otišli na godišnji odmor bez nas - zatim pocne zavjerenicki šaptati - a baka je Hanibal Kanibal koja nas vreba izvana.
Nastupi stanka.
- Je li sve u redu unutra? - zazove Diane.
Kad svi redom prestravljeno zavrištaše, Diane zatrese glavom i vrati se svom casopisu.
Sumrak se pretvarao u noc, u zraku je odzvanjao zvuk iskljucivanja auto-alarma, a Dick je sam hodao prema kuci.
Tumarao je ulicama, prolazio kraj kuca istovjetnih njegovoj: viktorijanske opeke dijelile su ga od majki i sprjecavale ga da cuje buku u njihovim glavama, plac djece i zahtjeve malih gegavaca, u njihovim samonametnutim zlatnim kavezima. Kad zatrebaju zajednicu, svaka ce ukljuciti radio i dodatno se istraumatizirati na tragicne vijesti o smrti i razaranjima. Kad im zatreba društvo, ukljuce televizor i nađu se oci u oci sa slikama savršenstva i oglasima zbog kojih se osjecaju pretilima, ružnima, smrdljivima i na koncu deprimiranima. A kad sve postane nepodnošljivo, nakljukaju se prozacom i zadrže sve u sebi.
Dick zatvori za sobom ulazna vrata i naiđe na raznorazne igracke u hodniku. Ostavivši aktovku u uglu kuhinje, pocne prebirati po pošti, uzdišuci na svaku smeđu omotnicu. Ne podižuci pogleda krene prema ormaricu s picima, otvori vratašca i natoci si whisky.
- Jao, jao - rece Diane. - Whisky prije vecere. Dick se hitro okrene. - Zdravo, Diane.
- Zdravo, Dick.
Dick se slabašno osmjehne.
- Pice?
- Da, Dick, znam sto je to.
- Mislio sam želiš li jedno?
- Ne, hvala. Djeca su u kucici za igranje. Iz nekog cudnog razloga Josh je odlucio da ce ih, namjesto inzistiranja da ucine kako on kaže i popiju caj u kuhinji, nauciti da ukoliko dovoljno inzistiraju slijedi nagrada tako što ce sve biti po njihovom.
- Molim?
- Dobili su caj u kucici za lutke i sad se spremaju za spavanje u njoj.
- Dobro.
- A Josh je otišao u krevet. Kaže da je iscrpljen. Ne cudi me. Danas je rucao sa svojom majkom. To bi svakoga iscrpilo - prošla je pokraj Dicka u hodnik i uzela svoje stvari. - Zbilja mi je zagonetna njegova generacija.
- Hvala ti, Diane.
- Propustila sam ovotjednu partiju bridža.
- Žao mije.
- Nemoj da ti bude žao, Dick. Muškarcu to ne pristaje.
- Oprosti.
- Dovidenja. Pozdravi mi Vanessu.
- Hocu.
Dick je gledao kako se zatvaraju ulazna vrata za njegovom punicom. Bio je to, kako je shvatio tijekom svih ovih godina, njegov omiljeni prizor za promatranje. Nekoliko je trenutaka nepomicno stajao na mjestu da bi se potom vratio do ormarica s picima.
Stigavši doma, Vanessa ga nađe kako sjedi u mraku i gleda televiziju, s praznom bocom whiskyja na stolicu.
- O, bok - rece Vanessa, iznenađena što je još budan.
- Ne moraš se doimati toliko iznenađenom, znaš - Dick ce. - Još uvijek ovdje živim.
Vanessa uzdahne. - Kako je Cassie danas? - upita.
- Dobro. Pozvana je kod Mandy na igranje. Ide i Arabella.
- Ti Boga.
- Hmm.
- Dick, nešto sam mislila - pocne ona - bilo bi lijepo da djeci kupimo novo racunalo.
Dick smeteno pogleda svoju ženu.
- Zašto?
- Samo sam mislila da bi bilo lijepo. Zbilja su bili silno dobri otkada je Jo otišla, a imamo i novaca...
- Nemamo novaca, a usto zašto bi im kupovali skupi poklon samo zato što nisu razmažena derišta?
- Imamo novaca, i nisu...
- NEMAMO! - zaurla Dick.
- E PA JA IMAM! - zaurla Vanessa. Dick na trenutak zastane.
- Tako je - progundjao je. - Nabijaj mi to na nos.
- Što da ti nabijam na nos?
- Cinjenicu da si ti uspješna, a ja promašen slucaj.
Vanessa se pomakne.
- Što to govoriš? Pa mi smo tim.
Dick eksplodira. - Tim? Baš si podla! Uvijek gnjaviš kako je moj ducan sranje. Pa u pravu si. Sranje je. Ja sam sranje. Usrani hranitelj. Usrani muž.
Na njezin užas, on brižne u plac. Vanessa mu priđe.
- Što to govoriš? - prošaptala je. - Nisi ti sranje.
- Jesam, sranje sam - pljucne. - Zabrljao sam jedan brak i sad cinim istu stvar.
Vanessi se ucini kako joj je srce stalo kucati.
- Zašto misliš da si zabrljao?
- Oh, ma ostavi me na miru - jauknuo je. - Samo me ostavi na miru.
Vanessa sjedne do njega na kauc.
- Ti ništa ne kopcaš, zar ne? - rece ona. - Nije me briga za ništa od toga.
- Pa zašto mi onda stalno to naturaš na nos? One neprestane šale na racun mog usranog ducana.
- Zato...
- Zato što me nimalo ne poštuješ.
- Ne! - sad je vec gotovo vikala. - Zato što sam ljubomorna. Toliko sam prokleto ljubomorna na tebe da bih najradije vrištala.
- Ljubomorna? - Dick je bio sumnjicav. - Na što?
- Ljubomorna sam na to što ti uvijek dobiješ najbolji dio kolaca.
- O cemu govoriš?
Vanessa utone u kauc. Cinilo se kako svaka njezina izgovorena rijec iziskuje silan napor i energiju.
- Ne želim uvijek biti mama. Ne mogu biti mama dvadeset i cetiri sata na dan, Dick. Beznadna sam. Loše mi cini cak i kad se trudim - to me uništava. A ipak, premda radim u Londonu, a ti u kvartu, premda imam zlocestog šefa u okrutnom poslu, dok si ti sam svoj šef, ipak sam ja ta koja mora obavljati vecinu posla s djecom, pored onog na radnom mjestu. Imam osjecaj kako moj posao nikad nece biti tako ... održiv kao sto je tvoj. Neprestano se moram opravdavati i braniti što ga imam, kao da živim u nekom posuđenom vremenu. To nije fer.
Dick sa slabašno nasmije. - Da jedno od djece ovo kaže, rekli bismo im kako život nije fer.
- Tocno - složi se Vanessa tiho - ali za razliku od djece, ja mogu napustiti dom.
Nakon stanke, ponovno nastavi. - Što više razmišljam o tome više mi se cini kako je majcinstvo ... relativan koncept.
- Što dovraga to sad znaci?
Vanessa uzdahne. - Da živimo prije 150 godina i da smo bogataši, od mene se ne bi ocekivalo cak niti da dojim vlastitu djecu, a ja se osjecam krivom što im to nisam mogla pružiti. Da smo siromašni, podojila bih za vrijeme stanke za rucak i potom se vratila na posao - pocne brzo govoriti. - Da sam živjela u nekom pretpotopnom plemenu, sve bi me žene iz plemena podržavale, pomagale mi, hranile me i brinule se za mene. Samo jedan naraštaj ranije, moja bi obitelj najvjerojatnije živjela malo niže u istoj ulici, poznavala bih sve susjede i prva bih dva tjedna nakon porođaja bila lijepo zbrinuta u bolnici i prespavala post-porođajnu traumu. Nitko mi od rodbine ne pomaže osim majcinih povremenih posjeta - tvoja majka, primjerice, viđa unuke jednom godišnje - ne poznajem nikog od susjeda koga bih mogla zamoliti za pomoc, dan nakon rođenja bila sam doma i pripravljala veceru svojoj obitelji, dok je na mom radnom mjestu uvriježeno mišljenja da je moja cudesna sposobnost da imam djecu dokaz da sam ocvala, umjesto dokaza da pomažem ljudskoj vrsti da se održi. Hocu reci, znaš li za bilo koju drugu životinju iz životinjskog carstva da se na ovaj nacin odnosi prema vlastitoj majci?
Ustala je i krenula prema stakleniku. - Uza sve to, od mene se ocekuje da osjecam grižnju savjesti zato što si mogu priuštiti Jednu ženu za pomoc. Pa, Dick, odbijam se osjecati krivom. Ili zlom. Ili sebicnom. Priznajem - podigne ruku - treba mi pomoc u majcinstvu. Svatko je treba. Ako kažu drukcije, onda lažu.
Dick blago klimne. Vanessa se malo pribere prije nego što ce nastaviti.
- Volim svoj posao. Obožavam ga. Potreban mi je. Baš kao i što se neke žene osjecaju potpuno ispunjene majcinstvom, tako i mene potpuno ispunjava posao. Ne zamjeram ti na tome što ti imaš svoj ducan, vec na tome što niti malo ne poštuješ moj posao, kao ni to što sam tako prokleto dobra u njemu, kao i to što stalno aludiraš kako mi nedostaje nešto kao pravoj ženi jer radije provodim vrijeme u odraslom društvu, umjesto u djecjem. Bože moj, pa doci cu na svoje kad djeca stasaju u odrasle ljude. Tko zna? Ono što zamjeram jest i to što ti uzimaš za zlo cinjenicu da ja hranim obitelj! Zamjeram ti što se moram boriti ne bi li se osjecao ispunjenim. Zamjeram ti što sam uvijek mislila da ceš mi ti pružati najvecu potporu, no ispostavilo se da mi ne dopuštaš da budem sretna. Zamjeram ti što sam toliko bijesna na tebe da sam zaboravila da te volim - plakala je.
Dick je sad bio ukocen, dok je Vanessa uzimala dah prije nego ce nastaviti.
- Da si ikad poželio napustiti ducan i postati ... stolar, pružila bih ti bezuvjetnu potporu. Podržala bih te u svemu što bi želio raditi. Ja sam rođena da budem žena od karijere. To nipošto ne znaci da ne volim vlastitu djecu, nisam cudo prirode. Naprosto samo uživam u svom poslu. Zašto ne mogu biti majka koja voli svoj posao?
Dick je problijedio.
- Zato što si ti sposobna za oboje - prošaptao je. - A ja nisam za ni jedno od toga.
- To nije istina! - povikne Vanessa. - Zadnja sam dva tjedna toliko ceznula za Jo. Kao i djeca, uostalom! Bila sam ocajna. Oni su se dosađivali, ja sam se dosađivala - bilo je užasno. Ja to ne mogu, Dick. Jednostavno nisam za to. Zašto bi svaka žena trebala biti sposobna za iste stvari samo zato što je žena? Može li se od svakog muškarca ocekivati da je sposoban za ... - groznicavo je kopala po mozgu tražeci prikladan opis posla - ... ne znam ... vrtlarstvo? Samo zato što je muškarac?
Dick se nasmiješi.
- Ja sam prilicno dobar u vrtlarenju – zamumljao je.
Smijeh provali iz Vanessinih suza. - I fenomenalan si otac. Djeca te obožavaju. Imaš daleko više strpljenja s njima nego što sam ja ikad imala.
- Ali njima ne trebaju dva oca.
- Ja im i ne želim biti otac, Dick, samo želim biti ono što jesam. A ono što djeca najviše trebaju to su dvoje sretnih roditelja.
- I dobru dadilju.
- I dobru dadilju.
Dick pogleda svoju ženu.
- Znaci zaboravila si da me voliš? - prošaptao je. Ona mu se nasmiješi.
- Pocela sam se ponovno prisjecati - prošapta ona. Kad su se Dickovi i Vanessini ritmicki povišeni glasovi ponovno stišali i kad je Josh cuo oca kako place, osjeti kako ga nešto steže u grlu. I prvi put osjeti sažaljenje spram svog oca, umjesto spram sebe.
Vani su se, u kucici za lutke, Zak, Cassandra i Tallulah, sklupcali ispod svoje dekice.
- Hoce li nas tata ostaviti? - prošaptala je Tallulah. - Kao što je ostavio Tobvja i Josha?
- Nece - prošaptala je Cassie.
- Kako znaš? - šmrcnuo je Zak.
- Zato što necemo to dopustiti - rece Cassie.
- Kako? - zapitali su Tallulah i Zak. Svi su redom pokušali smisliti odgovor.
- Kad su pocele svađe? - najzad upita Cassandra.
- Kad je otišla Jo - uzdahne Tallulah.
- Tocno - rece Cassandra. - Zato je moramo vratiti.
- Kako? - prošapcu drugo dvoje, u tihom strahopoštovanju.
- Lako - rece Cassandra. - Vidjet cete, stvar je samo u tome da tocno znate s kim imate posla. Bitno je izvuci iz ljudi ono cega ni sami nisu svjesni da posjeduju.
Uslijedi muk.
- Necemo je morati sami vratiti - rece Cassandra - zato što ce to Josh uciniti umjesto nas.
***

U ponedjeljak rano ujutro, petog tjedna kod kuce, Jo je bila prva koja se zatekla u kuhinji. Pogleda vani na mamin uredni mali vrt, ponavljajuci u glavi razgovor koji je sinoc vodila s Vanessom. Vanessa je zvucala klonulo, ali rezignirano. Da, žele je natrag, ali nemaju drugog izbora nego joj dati samo još dva tjedna prije nego što budu prisiljeni potražiti novu dadilju. Jo je uocila kako je to bila prava prilika da prizna kako se ocajnicki želi vratiti - ali i istaknuti kako više ne može biti dadilja s punim radnim vremenom; želi istodobno studirati i cuvati djecu, želi živjeti u Londonu i ici na koledž, nedostaju joj djeca, nedostaje joj sva ona zbrka, nedostaje joj napetost, no trebala je i nešto više od toga. No kad je došlo do toga, ona osjeti pukotinu u razgovoru, pa su neizgovorene rijeci ostale visjeti u zraku.
Ptice su curlikale toliko glasno da ih je mogla cuti nad uzavrelom vodom u cajniku. Obicno je uživala u ovim trenucima kad noc postaje dan - kao da bi uhvatila Boga kako je otišao sa straže malo odspavati. I obicno je voljela ove trenutke upravo u ovo doba godine koje je bilo toliko ispunjeno novom nadom, a obicno ih je voljela doživjeti u okrilju svoga doma prije nego što se roditelji probude, jer su oni bili njezina sigurnosna zona, premda bi katkad sama pomisao na njih bila manje iscrpljujuca od druženja s njima. Prakticno, ovo bi trebali biti njezini omiljeni trenuci.
Ali, ovog je jutra bilo drukcije. Nešto se stubokom promijenilo - ona se promijenila. Sve se promijenilo.
Ovog su joj jutra znakovi ljeta donijeli nezadovoljstvo vlastitim životom. Roditeljska joj je kuca prestala biti sigurnosnom zonom još od svađe s ocem. Još uvijek se mrgodio, a ona je pocela vjerovati kako se nikad nece s tim pomiriti. I sama nije dobro spavala jer su je stanovite uznemirujuce slike Josha Fitzgeralda neprestano budile.
Cula je oca kako tumara prema kuhinji. I on se rano probudio. Okrenula se i gledala ga kako ulazi u kuhinju, toci si caj i zatim odlazi gore u kupaonicu, niti se ne osvrnuvši na nju.
Ona natoci kavu u šalicu i stavi je na mali pladanj, otvori stražnja vrata i izađe u vrt. Sjela je na klupicu pokraj vrtnih patuljaka te, s mislima na relaciji između Niblet-upon-Avona i Highgatea, promatrala kako se vrt budi.
Pola sata kasnije u Highgateu, Josh se osjecao rastrganim. Nakon Vanessinog razgovora s Jo u kojem je objavila kako se ne može vrati ni ovaj tjedan, on je pak jasno dao na znanje kako se mora vratiti na posao. Njegov je posao bio beznacajna gnjavaža, ali je placao racune. A i odmor bi mu dobro došao.
Josh je sad gledao na majke u ponešto drugacijem svjetlu. Umjesto da gleda ravno kroz njih - kao stoje imao obicaj - sad bi osjetio poriv da im se nakloni kad ih susretne na ulici. A bogme je i na dadilje gledao drukcije. Što se njega tice, dadilje i majke mogle su slobodno preuzeti ulogu biblijskih
primalja - necujnih, nevidljivih spasiteljica koje omogucavaju svojim muškarcima slobodno vrijeme da se mogu međusobno klati i ispredati lovacke price. Sve do sad njegovi su argumenti u korist vlastitog superiornog spola bili neoborivi. Kako to da ne postoji ženski Shakespeare, ženski Einstein, ženski Shackleton, i svi oni koje bi, u barovima diljem Londona, izlistavao djevojkama kad bi napucenih usnica srdito gledale u njega. Ali sad je znao odgovor. Sve su bile zauzete brisanjem djecjih guza i pletenjem. Kakva tragicna šteta, pomislio je.
U posljednje je vrijeme poceo zamjecivati zabrinjavajucu naviku buđenja, kao iz transa, u Joinoj sobi da bi potom ustanovio kako je u njezinom krevetu, ili kako gleda njezine fotografije, ili drži njen glupi Mickey Mouse sat, ili prelistava njene knjige. Nužno se morao vratiti na posao.
Objavivši Vanessi i Dicku kako nema izbora doli vratiti se na posao, Vanessa je pogledala Dicka na nacin koji nikad prije nije vidio. U pogledu se zrcalila nježnost, ali i veliko ocekivanje. Dick je nato rekao kako je njegov red da ostane kuci, i ostat ce. Zapravo, postao je pozitivni protestant.
- Na mene je red da se brinem o djeci - odlucno je izjavio. - Ducan ce raditi samo nekoliko sati dnevno dok su djeca u školi. Sve ce biti u najboljem redu. Uslijedi stanka.
- Ja sam moderan otac i ovo je moderna obitelj. Ponovno stanka. - A sad, kako radi sušilica za rublje?
Kad je Josh krenuo iz kuhinje prema velikom vanjskom svijetu, Dick je zurio u raspored na vratima hladnjaka. Potom ocajnicki pogleda svog sina.
- Gdje se nalaze špageti bolognese ? - upita.
- Mljeveno meso je u hladnjaku.
- I što da radim s tim?
- Napraviš djeci bolognese umak kako bi ga mogli razmazati po licima.
- Gdje je knjiga recepata?
- Tata, to je samo mljeveno meso u umaku od rajcica. Snaci ceš se.
- Gdje je dovraga baletna škola?
- Adresa ti je u imeniku.
- Gdje je imenik?
- U trpezariji kraj telefona.
- Jesu li Beaversi ono što mislim da jesu?
- Nisu. To je klub u kojem male djecake uce poštivati besmislena pravila kako bi postali pouzdani clanovi društva. Zak obožava tamo ici, ne zaboravi ponijeti njegovu brojalicu.
- Što je, dovraga, brojalica?
- On ce ti objasniti. Moram ici. Slobodno me nazovi kad ti zatreba pomoc.
- Zašto? Vratit ceš se doma i priskociti mi u pomoc?
- Ma kakvi. Ali, dobro bi mi došlo malo smijeha.
Do deset je sati Dick pospremio kuhinju, po drugi put ukljucio perilicu za sudje, promijenio svu posteljinu i stavio trecu turu rublja na pranje. Kuca je zujala od kojekakvih aktivnosti, sve zahvaljujuci njemu. Samostalno je vladao organizacijom, bio je kralj u svome dvorcu i svijet je bio divan. Stajao je pred daskom za glacanje, slušao Radio 4 i slagao odjecu svoje djece. Zašto mu nitko nije rekao da se puki cin glacanja tih dražesnih komada odjece poklapa s kolicinom ljubavi koju osjecaš prema njihovim nositeljima? Spoznaja da njegova djeca jedu ono što im je on sam spakirao u njihove torbice, ispunjavala ga je blaženim zadovoljstvom. Zbog svijesti o tome da je njihov posljednji kontakt s obiteljskim domom, prije nego ce zaci u vanjski svijet, bio tata, preplavila bi ga cežnja za njima. Kako to da mi nitko o tome nije govorio? Bila je to urota! Žene su stoljecima optuživale muškarce da je taj posao ponižavajuci, dok su im srca citavo vrijeme bila ispunjena ljubavlju.
Do 11 i 30 završila je emisija "Ženski sat", rublje je bilo izglacano, plahte su se sušile na suncu (odlucio se protiv sušilice), a Dick je ustanovio kako više nikad ne želi raditi izvan kuce.
Nakon što je slikao prstima s Tallulah, te je natjerao da se ode oprati brže nego ikad, pretvarajuci se da je u pitanju utrka; nakon sto je pokupio Zaka iz škole i vidio ga kako se rukuje s nastavnikom, zbog cega je osjetio knedlu u grlu; nakon što je pokupio Cassandru i uvidio kako se njezino lice razvedrilo na sami pogled na njega; nakon sto je putem do kuce pjevao "Kad se male ruke slože" glasnije od sve svoje djece, Dick je donio cvrstu odluku.
To je bio pravi život, a ne neprestana briga o novcu, ne nastojanja da se prodaju ploce ljudima koji zapravo žele CD-e, ne znojenje nad necim što se ne da opipati i živjeti u strahu kako ce te vec sutra netko proglasiti promašajem. Život je njegovanje svojih potomaka, ukazivanje na vrijednosti koje ce dati smisao njihovom životu, poducavanje samopouzdanju i ljubavi spram drugih bica. Možda jest bio prisiljen da ucini pogrešku s Tobyjem i Joshom, ali to nipošto ne kani ponoviti s mlađom djecom. Ona su njegova buducnost i mogu ga nauciti mnogo cemu, baš kao i on njih.
- Tata? - zazove ga Zak.
- Kaži, sine - rece Dick, smiješeci se dolje prema svom najmlađem deckicu, dok ga je zapljuskivao val bezuvjetne ljubavi.
- Što znaci pizdarija?
Iduce je popodne Cassandra bila pozvana kod Mandy, no uopce nije bila iznenađena što tog dana Mandy s njom nije progovorila ni rijeci. Štoviše, Mandy se citav dan nešto smijuljila s Arabellom.
Ali nju nije bila briga. Imala je mamin plan i tatino obecanje da ce veceras peci palacinke i još povrh svega da ce im dopustiti da jedu i one koje se zalijepe za strop.
Ovo ce popodne kod Mandy biti iznimno teško, toga je bila svjesna - ali, snaci ce se, jer su ona i Asha detaljno proucile Osvetnicku strategiju br.l: Knjiga. No prije toga je slijedio i rucak kojemu se tek valja poceti radovati.
***
Snimanje Alise u zemlji cudesa sad bi trebalo biti u punom zamahu. A zašto, zaboga, ni ona ne bi malo navratila do tamo, još se jednom zapitala Vanessa, dok se taksijem vozila na poprište zbivanja. Bila je direktorica racunovodstva, morala je provjeriti tece li sve glatko s najvažnijim oglasom kojeg su ikada imali. A morala je i razgovarati s Anthonyjem.
Platila je taksistu i otklizala u svom Nicole Farhi odijelu, uspravivši leđa dok je odlucno ušetala u studio. Prodoran miris svježe boje natjecao se s onim svježeg cappuccina, za kojeg je znala da ga ispijaju od ranog jutra.
Neko je vrijeme ostala u pozadini i promatrala. Ispred nje se odigravao poznati prizor cajanke kod Ludog Klobucara. Kasting je bio savršen i svi su glumci bili stopostotno predivni, unatoc teškoj šminki i kostimima. Prizor je bio jedan od tri planirana iz Alise iz zemlje cudesa. Alisu je glumila jedna poznata TV-najavljivacica, sto je znacilo da ima tijelo djevojcice i grudi ispunjene helijem. Cim su se upalila svjetla kamere, ona je raširila oci, izvila ledja i pokazala zube, ali i grudi, u obvezatnu pozu nekoc rezerviranu za elitu Zemlje cudesa, no sad potpuno dostupnu obicnom puku koji je time samo još više padao u depresiju zbog vlastita života. Cim su se svjetla kamere ugasila, nestao je i sjaj u njezinim ocima i cinilo se kako se dosađuje, ali i da je malo mamurna, kao da ju je napor uslijed disanja dobrano ugnjavio.
Davno su prošla vremena kad je Vanessu uzbuđivao pogled na zvijezdu koja po cijeli dan izgovara iste tri recenice, s tendencijom smanjivanja istancanosti i strpljenja i ovaj bi dio procesa bio daleko ugodniji kad bi svi sudionici, ukljucujuci i doticnu zvijezdu, osjecali isto.
Priđe na prstima bliže. Anthony je stajao tik do Toma, koji je pak gledao kroz kameru i desnom rukom pokazivao bijelom zecu da se pomalo pocne micati prema njemu.
Redatelj je napeto promatrao prizor, pritom autoritativno gladeci svoju bradicu. Uz njega je stajala njegova osobna pomocnica, koja je, uzgred, na sebi imala više body-piercinga nego odjece i gledala u svojeg šefa s podjednakom napetošcu dok je autoritativno gladila njegov ego. Anthony se okrene, spazi Vanessu i krene prema njoj, smiješeci se. Ona odjednom osjeti silnu potrebu za Silly Nibble cokoladicom. Našli su se na sredini studija.
- Kako ide? - upita ona hladno.
- Bože, izgledaš predivno.
- Ne ovdje, Anthony. Kako ide?
- Koga briga? Znam za jedan savršeni ormaric u studiju 3.
Tom se osvrne i zagunđa na pozdrav. Vanessa mu pretjerano gorljivo mahne i pridruži mu se kraj kamere.
- Kako ide? - zapita s pretjeranom revnošcu.
- Tipicna nocna mora - izvijesti je Tom. - Moja je zamisao kompromitirana u svakom smislu te rijeci - pomakne se kako bi i sama mogla vidjeti.
Ona nakratko promotri kompoziciju, upijajuci svaki detalj. - Nije li ono Alisino sjenilo za oci ljubicasto? - najzad upita.
- Zašto? - ispali Tom. - Samo mi nemoj reci da mrze ljubicastu boju.
Vanessin je glas bio ujednacen, ali odlucan.
- Rekla sam ti na pred-pred-produkcijskom sastanku da ne žele ništa ljubicasto zbog novog Emiscar logotipa.
- Ucinilo mi se da si rekla kako je ljubicasta njihova omiljena boja.
- To je bilo na pred-pred-pred-produkcijskom sastanku. - Zašto pobogu nitko oko nje nije usredotocen.
- Pa, sad je prekasno - rece Tom. - Trebalo nam je cijelo jutro da je nagovorimo da otvori oci. Tražiti od nje da ih ponovno zatvori dok joj netko ne promijeni sjenilo, bilo bi suviše riskantno. Promijenit cemo ga u post-produkciji.
Vanessa kraj sebe osjeti nazocnosti izvjesne osobe. Ignorirala ju je, međutim, dok osoba nije progovorila.
- Želite li Moccacino? - upita je osobna pomocnica. - Tost od cimeta? Flaširanu vodu?
Na trenutak se zabulji u djevojku prije nego što ce ustanoviti kako bi voljela sve od ponuđenog.
- Boja ce se posvijetliti u post-produkciji, zar ne? - provjeri još jednom Vanessa, brzo se vrativši poslu.
Tom joj se nasmiješi. - Hvala ti na komentarima i primjedbama - sreže joj on. - Svaki je pozitivan komentar dobrodošao.
- Pa, samo kažem - uzdahne Vanessa. - Mora biti svjetlije od svijetlog. Oprecno stvarnom životu.
Tom je zurio u nju dok je njoj taman pristigao post-dorucak pred-rucak. - Zar sam ja ikad producirao nekakav oglas koji je imao veze s realnošcu? - upitao je dovoljno glasno da ga cuje Alisa i pocne uvježbavati fokusiranje. - Svjestan sam da nisam Ken Loach, znaš. - Zapoceo je s izvedbom stvarnog umjetnickog temperamenta na poslu. - Itekako sam svjestan sto je moj posao - prodajem obecanja; omogucavam ljudima povratak u toplinu i sigurnost maternice, u one radosne dane kad su se sretni završeci zbilja događali. Zbog toga i jesu sve one nagrade u mom uredu...
- Samo sam rekla... - prekine ga Vanessa, usta punih tosta od cimeta.
- DA, PA - najednom podvikne Tom - možeš turiti svoje "samo kažem" tamo gdje sunce ne sjaji.
U studiju zavlada tajac. Vanessa dovrši svoj tost i odloži šalicu s kavom na postolje kamere.
- Za tvoju informaciju - pocne ona glasno - imam savršeno fleksibilnu rupu i skrovitu, ali osuncanu terasu, tako da je tvoj klišej totalno suvišan. Ali shvatila sam što si pod tim mislio, Tom. Hvala ti.
Isuse, morala je pod hitno pobjeci od ovih drkadžija. Drugi ce se put suociti s Anthonyjem. Krenula je van iz studija. Stigavši do vrata kraj nje se, od nikuda, stvori Anthony.
- Kad su posrijedi one fleksibilne rupe - prošaptao je.
- MA DAJ, ANTHONY. Anthony se zapilji u nju.
Dok je izlazila iz studija zadnja joj je misao bila kako je Anthony izgledao kao da mu ozbiljno prijeti rasprsnuce.


Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
Margita
Administrator
Administrator


Broj postova: 12319
Age: 20

PočaljiNaslov: Re: Dadilja - Melissa Nathan   Uto Sep 18, 2012 1:07 am

***
Cassandra je znala kako ovo mora odigrati iznimno oprezno inace bi joj sve moglo eksplodirati u lice. Ona i Asha iznijele su knjigu na igralište, te su se tijekom cijele stanke za rucak neprestano smijuljile i zapisivale nešto uistinu važno u nju. Prekidale su ih samo djevojcice koje su silno željele znati ima li ona doista gumeni dvorac za skakanje. Ona bi se, međutim, samo zagonetno nasmiješila i okrenula prema Ashi, te bi se zajedno hihotale i potom se vratile svom zapisivanju.
Iznad knjige, njih su dvoje motrile igru moci koja se odigravala u Arabellinom stožeru. Maisy je bila na okviru za penjanje i pokazivala Arabelli najnoviju vratolomiju koju je svladala. Kad je Mandy krenula za Arabellom, Maisy je skocila toliko brzo da je umalo uganula clanak, prije nego što ce pohitati za njima. Arabella se, Cassandri to nije promaklo, ponašala namjerno hladnokrvno prema svojoj pobocnici.
Kad je luda gđica Abergale zazvonila školskim zvonom, a ucenici su se morali postrojiti u razredne formacije, ona i Asha pobrinu se da budu blizu prvih redova - ali, ne preblizu. Cassandra ispusti knjigu i potom je podigne dovoljno bijesno i važno da bi cijeli razred to zamijetio, no prebrzo i za gdjicu Abergale. A zatim, nakon što su svi dobili dovoljno vremena da to spaze, Cassandra je sakrije pod pulover i ponikne glavom. Asha se, blagoslovljena bila, pocne zarazno hihotati u sveopcem ushicenju, koje potom zahvati i ostale.
Obicno najzanimljivija stvar koja se može raditi u ovakvim trenucima jest gledati u obucu razrednih kolega i proucavati onih nekoliko sretnih duša koje su uspjele sacuvati nešto kolacica te ih sad polako i studiozno žvacu u svojim posljednjim trenucima slobode. Tako je fijasko s knjigom izazvao prilicno komešanje u 3b.
- Dobro, 3b - pociknula je luda gđica Abergale, dok joj se donja celjust izbocila prema van poput kornjace iz svog oklopa. - Unutra. BEZ PUNO PRICE.
Prolazili su u paru pokraj nje prema popodnevu u kojem je Knjiga imala sigurno drugo mjesto kao tema razgovora, dok je na prvom suvereno vladao Cassandrin gumeni dvorac za skakanje.
Dva se sata kasnije Joshova stanka za rucak također privela svome kraju. No, on je našao nemogucim odvojiti se od ocevih knjiga. Jutro je prohujalo. Nikad nije mislio da bi mogao uživati u vođenju knjiga, ali sad, kad je to radio za nešto do cega mu je stalo, posao se pretvorio u užitak.
U tri sata poslije podne, podigavši glavu prvi put nakon rucka, gledao je svoj ured posve drugim ocima.
Zapitao se zasto je postao racunovođa i smjesta je znao odgovor. Sjetio se, kao da je bilo jucer, kad je pitao svog oca što bi mogao biti kad odraste.
- Nemoj ponoviti moju grešku, sine - objavio je Dick važnom mudrošcu žaljenja. - Stekni konkretno zanimanje. Tako ne možeš pogriješiti.
A petnaestogodišnji je Josh bio opsjednut idejom kako ce uciniti sve da mu se otac toliko ponosi njime da ce se vratiti zauvijek doma. Sad se zapita bi li se Dick uopce sjetio tog razgovora.
Misli su mu skakale po mozgu dok je tupo zurio u ured pred sobom. Cjelodnevno sjedenje u uredu cinilo mu se pravom pokorom. Morao je pronaci nešto u što vjeruje, nešto u što može uložiti svoju vještinu i duh. I pronašao je to.
Sad je još samo trebao obavijestiti oca o tome.
U rano popodne, vrativši se sa snimanja, Vanessa se sjeti nazvati doma. Na zvuk Dickova glasa osjeti navalu emocija.
- Kako si? - brižno ga upita.
- Dobro! - odavna nije osjetila toliko topline u njegovom glasu.
- A kako su naša djeca? - zatim upita.
- Dobro! - ponovi Dick, s još više topline. Jedno je oko držao na satu, a drugo na sendvicu kojeg si je pripremao. - Tallulah ti je putem do kuce nabrala cvijece iz svih susjednih vrtova. Zadnjih smo pedeset metara protrcali.
- Aah, slatkica. Daj joj veliki poljubac u moje ime.
- Hocu. Taman sam krenuo po Zaka.
- Ne zaboravi njegov romobil. I trenirke za djevojcice.
- Oh, dobro. Hvala. Kasnije im radim lazanje. I palacinke, kad se Cassie vrati doma.
- Bogme ... Sretno ti bilo.
- Hvala.
- Danas cu ranije doma, pa cu ja pokupiti Cassie kod Mandy - rece mu Vanessa.
- OK. Cekat cu te s otvorenom bocom vina. Praznom, ali otvorenom.
- Izvrsno - nasmije se Vanessa. - Onda, bok.
- Bok ljubavi.
Dick odloži slušalicu, zamota sendvic u foliju, kako bi ga pojeo putem do škole, podigne Tallulah, romobil i kljuceve i napusti kucu.
Dotle je Vanessa netremice gledala u telefon. Nešto je bilo drukcije. Što? O da, shvatila je s malim zakašnjenjem. Izostala je prepirka. A Dick je kanio napraviti lazanje.
Lazanje su bile odvratne. Cak ih ni Dick nije mogao pojesti, premda je umirao od gladi. Kad je Zak predložio kolacice od crnog brašna, prelivene žutim sirupom i cokoladnim bombonima, nakon cega je Tallulah postala toliko ushicena da je pocela grliti svoga tatu, Dick odluci kako je svrha hrane zabava, te da nikomu ne može naštetiti jedan nepropisan obrok.
Stigavši doma Josh nađe Dicka, Zaka i Tallulah tako nadrogirane cokoladnim bombonima da su mogli napasti i osvojiti omanji otok. Josh ih opere, pocisti kuhinju, sve ih redom umiri i napraviti im tost sa sirom i tabasco umakom, nakon koje je slijedila vocna salata a' la Josh. Zatim su on i Dick pripremili smjesu za palacinke dok su djeca cistila za njima.
***
U Niblet-upon-Avonu stanje je bilo na mrtvoj tocki. Jo je pocela uzvracati ocevo ignoriranje i svaka je prilika, koja se mogla iskoristiti za sklapanje primirja, postala prilika da se bude prvi koji ignorira onog drugog. Joina je novonastala egzistencija bila obilježena povremenim ispražnjavanjem majcine kahlice i trošenjem tableta protiv glavobolje.
Nalazila se u kuhinji uzimajuci svoju popodnevnu tabletu i ignorirajuci oca dok je pripremao caj za Hildu, kadli zvonjava njezina mobitela prekine mucnu tišinu. Njezin je otac ignorirao zvonjavu. Vidjevši Gerryjevo ime na zaslonu, bespomocno se zapilji u mobitel i, tek nakon ocevog protestnog gunđanja, odgovori.
- Zdravo! - oprezno ga pozdravi.
- Bok - rece Gerry. - Htio sam samo vidjeti kako si.
- Ja sam skroz dobro, hvala - rece, iznenađena što na zvuk njegova glasa osjeca toplinu i prijateljstvo namjesto prijetnje i klaustrofobije. - Hvala na pitanju - njezin otac ponovno zagunđa.
- Ne budali - rece Gerry. - Svima nam nedostaješ.
- O, hvala ti! - rece ona i okrene se licem prema ocu, nastavljajuci govoriti u telefon. - Znaš što, zbilja je lijepo znati da je nekomu stalo do tebe.
Bili pogleda na svoj sat, usporedi ga s onim kuhinjskim i potom ga unese u Joino lice.
- Moram ici, Gerry - rece Jo. - Trebaju me.
- OK - on ce. - Zvat cu te drugi put.
- OK - rece Jo. - Hvala. Spusti telefon i kaže sebi kako ovo ne može biti muškarac koji ne prihvaca odbijanje. Nije uopce bilo razloga za strah.
***
Jo nije bila jedina koja je sudjelovala u popodnevnoj borbi volja. Vrijeme caja u kuci Mandyne majke postajalo je mnogo teže nego sto je Cassandra zamišljala. Imala je poteškoca sa žvakanjem hrane. Dok je tako sjedila za Mandynim neprijateljskim stolom, Knjiga je potonula u beznacajnost.
Arabella i Mandy davile su se u ribljim štapicima, krumpiricima i kecapu. Još su se u školi preodjenule u identicnu odjecu, pocevši od boja, oblika pa do logotipa. Cak im je i kosa padala na istu stranu, a slagao im se i lak na noktima. Izmjenjivale su tajne, konspirativne poglede i govorile u polurecenicama - "došla je sa mnom, znaš...", "bila si u pravu kod one stvari...", "još nije sve gotovo...", bacajuci tako Cassandru u konverzacijsku samicu, zakljucavajuci vrata za sobom.
Nakon zatišja, Mandy se okrene njihovoj usamljenoj gledateljici. - Kakva je ono knjiga u koju si pisala za vrijeme rucka? - željela je znati.
Cassandra slegne ramenima. Više nije imala snage za ovu igru. Njihov je plan uspio. Potpuno su je izopcile. Bila je otpadnica za kuhinjskim stolom.
- Tek knjiga.
- Tek knjiga - tiho je ciknula Mandy da je majka ne može cuti. Nato se ona i Arabella zahihocu. Dok su se hihotale, Cassandra si uzme vremena da promisli o buducnosti. Kako ce se osjecati sutra? Što ce poželjeti da je rekla?
- Što je u njoj? - upita Arabella. Cassandra se prisili na smiješak.
- O samo ... neke stvari.
- Kakve stvari?
- Ona vrsta stvari koje su meni i Ashi... smiješne.
- Kao na primjer?
Ona ponovno slegne ramenima, pretvarajuci se da ništa nije uvježbavala.
- Stvari koje svi rade. U razredu - namjesti zagonetni smiješak.
- Tko je sve u njoj?
- Ne smijem ti reci. To je tajna. Za sad. Ali, ne zadugo. Arabella i Mandy zapilje se u nju i prisile se progutati zalogaj.
- Jesam li ja u njoj? - zahtijevala je znati Arabella. Cassandra se naceri.
- Onda? - Arabella ce nestrpljivo. - Jesam li? Cassandra je gledala neustrašivo u nju. Onda se polako nasmiješi. - Mogla bi biti nakon danas.
- Pa tko je onda još u toj knjizi? - propitkivala je dalje Arabella.
- Ne mogu ti reci. Sklopila sam pakt sa Ashom. Arabella prezrivo otpuhne, no Cassandra uvidje kako je to ucinila s izvjesnim nedostatkom samosvijesti. - Ako vam nešto kažem - najednom prošapta - možete li mi obecati da nikome necete odati?
Djelovalo je poput carolije. Arabelline i Mandyne oci umalo su ispale iz njihovih glava.
- Obecavamo.
- To je velika tajna, Asha ce me ubiti ako dozna da sam vam je odala, ali...
- Nastavi - poticala je Mandy.
- Moraš sad - rece Arabella. - Ne možeš poceti i onda ne dovršiti.
- OK - Cassandra ce polako. - Reci cu vam samo zato što ste me prisilile. Prisegnite da cete šutjeti o ovome.
- PRISEŽEMO!
- Dakle - šaptala je Cassandra - na zadnji dan semestra, kad se obicno igramo, ja i Asha cemo procitati sve što smo napisale ispred cijelog razreda. Bit ce to kao predstava.
- Nece vam dopustiti gđica Holloway.
- Vec nam je obecala da hoce - lagala je Cassandra širom otvorenih ociju.
Arabella utihne.
- Naravno, moramo sve uvrstiti u nju, inace ne bi bilo fer. Bit ce to razredna maskota. A onda cemo svaku godinu sastavljati novu.
Prisilila se pojesti još jedan zalogaj, svjesna da je netremice promatraju. Potom podigne pogled kao da se još neceg dosjetila.
- Ne možemo vjerovati da se toga nitko nije sjetio prije nas - prizna im, radosno sliježuci ramenima. - Ali, tako je - kako je.
Iducih se pola sata, prije nego što se oglasilo zvonce na vratima, morala samo praviti blesava na Arabellino i Mandyno iznenadno zanimanje o Knjizi, što se međutim pokazalo iznimno teškim buduci da su njihovi mali umovi bili gotovo cujni.
- Oh, bile su savršeno dobre - uvjeravala je Mandyna mama Vanessu, dok su sve skupa stajale u hodniku. - Nisam ih cula cijelo popodne.
- Zdravo, Mandy - rece Vanessa toplim glasom. - Nisam zaboravila na dvorac za skakanje.
Mandy je pak zaboravila na sva pravila i sjajnih ociju gledala u Vanessu. U tom se trenutku Vanessa okrenula prema mjestu na kojem je stajala Arabella i prijeđe je pogledom od glave do pete, neuspostavivši pritom kontakt ocima, kao da je doticna bila nevidljiva, tijelo bez duše. Znaci tako. Ovo malo ništa bilo je razredni tiranin. Ova je mala ništarija grizla misli njezine Cassie dok je bila budna, a cak ju je povremeno mucila i u snovima. Gledajuci kroz nju, Vanessa se namršti kao da je bila uvjerena kako je netko tamo bio, da bi se ispostavilo kako se prevarila. Ništa zato. Okrene se prema Mandynoj majci, okrenuvši leđa Arabelli i iskljucivši je iz razgovora. Kad je osjetila kako se Arabella pomakla iza nje, ona se također pomakne, ponovno je blokirajuci. Ništa lakše. Svim se silama suzdrži da se ne okrene, stjera malo derište uza zid i prosikta joj u lice: "Vrijeme je za igru s velikim djevojkama".
Umjesto toga, široko se i dražesno osmjehne Mandy i njezinoj majci. - Mandy mora što prije doci kod nas - ljubazno ce. - Voli li ona skakati na trampolinu? - A onda, u hipu, ne trošeci vrijeme kako bi udahnula, pridoda: - Neizmjerno vam hvala što ste pozvali Cassandru - i odu.
Vanessa je brzo vozila jer nije željela da je vide kako se smije. Kad su se dovoljno odmakle, okrene se Cassandri.
- Proglašavam pocetak sastanka. Molim vas, predsjednice, mogu li u jednoj minuti dobiti podatke o dnevnim događanjima.
Cassandra procisti grlo.
- U jednoj minuti: Uspjelo je!
Obje pocnu vrištati i kad su iza ugla nabasale na ducan, Vanessa kupi kutiju cokoladnog sladoleda za kasnije. Ostatak su se putovanja do kuce obje radovale vecerašnjim palacinkama.
Palacinke su bile odvratne. Cak ih ni Dick nije mogao pojesti, premda je umirao od gladi. No, nije bilo ni važno. Sladoled se pokazao velikim uspjehom, a poslije je trebalo samo sat vremena da se kuhinja dovede u red. Nitko nije bio iznenađen što su djeca pritom misteriozno nestala. Za vrijeme cišcenja odrasli su imali raspraviti o važnim pitanjima.
- Dobro - rekla je Cassandra na gornjem katu. - Sazivam sastanak.
Zak i Tallulah uzbuđeno su je pogledali.
Sastanak nije dugo trajao. Cassandra je predsjedala, pouzdano i ucinkovito. Zak i Tallulah uživali su u svojim ulogama i gledali je s bezuvjetnim divljenjem. Nije bilo vremena za gubljenje. Operacija pod imenom "Jo" morala je poceti odmah.
Na donjem su se katu stvari odvijale s podjednakim uzbuđenjem u zraku. Dok se Vanessa tuširala, Dick i Josh tiho su razgovarali.
- Dakle? - upitao je Dick. - Je li loše kao što mislim da jest?
- Želiš li prvo lošu ili dobru vijest? - obazrivo je upitao Josh.
Dick uzdahne.
- Loša je vijest - pocne Josh - što si po mojoj procjeni vec šest mjeseci u bankrotu.
- Isuse - Dick otpije gutljaj whiskyja. - A dobra vijest?
- A dobra je vijest to što želim otkupiti posao od tebe.
Dick je piljio u svog sina.
- Ponovi, molim te.
Josh duboko udahne. - Pomisao da cu cijelog života biti racunovođa baca me u depresiju više nego što možeš i zamisliti. Danas sam razgovarao sa svojom bankom i voljni su mi odobriti pozajmicu. Želim preuzeti ducan, tata.
Dick pocne odmahivati glavom. - Sine, sine, sine.
- Poslušaj me! Neceš ga uspjeti prodati nikomu drugom. Ovo ti je prava i jedina prilika. Kao i moja.
- Molim te ne cini iste pogreške kao i ja.
- Necu. Imam svoje zanimanje, mogu voditi knjige mnogo ucinkovitije nego što si ti ikad mogao.
- Jao! - Dick iskrivi lice u grimasu.
- I to sve zahvaljujuci tebi, tata. Hvala ti što si mi kao klincu dao razuman savjet. Sad imam temelje koji mi mogu koristiti u ostvarivanju svojih snova. Mogu nauciti kako se vodi posao jer sam vec vidio kako poslovi uspijevaju i propadaju. Ako i propadnem, barem sam pokušao. Uvijek se mogu vratiti svom starom poslu. Nikad necu biti nezaposlen, tata. Ti si to osigurao.
- Barem neka korist od mene - nasmiješi se Dick.
- Da. I kanim uciniti upravo suprotno od onoga što si mi savjetovao i slijediti tvoj primjer. Želim prodavati glazbu.
- Glazbu? Ne ploce?
Josh slegne ramenima. - Neke ploce da, ali i CD-e i DVD-e.
- Znaci, želiš otkupiti moj ducan i onda ga rasprodati?
- Ne, nešto cu smisliti. I necu ništa rasprodati, jer to nece biti ducan pop-glazbe. Bit ce eklektican. Jedinstven. Izvorni highgateski ducan. Razmišljao sam i uklopiti kafic, znaš tamo odostraga, gdje držiš stare džubokse.
- Vidim da si dobro promislio o svemu.
- Tata - rece Josh. - Nisam bio ovako uzbuđen još od ... nikad nisam bio ovako uzbuđen.
Dick slegne ramenima. - Pa - najzad prozbori - tko sam ja da te zaustavljam?
- Ali imam li tvoj ... blagoslov?
- Zar ti je potreban?
- Znaš da jest.
- Imaš moj blagoslov za što god želiš, Josh. Josh se nasmiješi.
Uto u kuhinju dogega Tallulah u svojoj pidžami.
- Bok, slatkice - rece Dick. - Kako je moja breskvica?
- Umorno - rece Tallulah.
- Želiš li da te tata dođe gore ušuškati? Tallulah odmahne glavom i uperi prstom u Josha.
- Želim da Josh to napravi.
Dick i Josh se nacere jedan drugom i Josh se nastojao ne osjecati samodopadnim. Dok se Josh penjao stubama, preskacuci dvije odjednom i osjecajuci samodopadnost, Dick je natocio Vanessi baileys i krenuo stubama, penjuci se jednu po jednu. Oba su muškarca zacas zastala pred vratima oklijevajuci, prije nego što ce stupiti u pojedine sobe.
Dick je oklijevao nešto više od Josha. Dok je zatvarao vrata za sobom, mogao je cuti kako je Vanessa još uvijek pod tušem. Razodjenuo se i odložio odjecu u praznu košaru za rublje. Na krevetu spazi Vanessinu košulju. Zacuje kako je voda prestala teci. Podigne baileys i ušeta u kupaonicu.
- Pomislio sam da bi ti ovo dobro došlo - rekao je dok je Vanessa omatala tijelo rucnikom.
- Oh, uau! - nasmiješi se. - Savršeno.
- Želiš li da ti stavim onu košulju na pranje?
- O, ma ona je za kemijsko cišcenje, odnijet cu je ovaj vikend.
- Mogu i ja to uciniti sutra. Ona ga pogleda.
- Zbilja?
- Aha. Ionako idem u šoping.
- Sjajno.
- Dolaziš u krevet?
- Da. Samo da prosušim kosu.
Vanessa se nasmiješila svome suprugu i promatrala ga kako napušta prostoriju, zatim se polako okrenula i zagledala u svoj odraz u zrcalu.
Josh je gurnuo vrata Tallulahine sobe i ostao ne malo iznenađen otkrivši kako je svjetlo ugašeno, a Tallulah se sklupcala u svom krevetu pored Cassandre.
- Hej - prošaptao je. - Što je ovo? Pidžama party?
- Lula je loše sanjala - prošapta Cassie. - Zar ne, Lula?
Tallulah klimne.
- Hajde onda, pomakni se malo gore - rece Josh sjedajuci na krevet. - Ne mogu dopustiti da moje dvije omiljene djevojke imaju loše snove. Što ima?
Tallulah je cuclala palac, a Cassandra je uzdahnula.
- Hajde - nagovarao je Josh - meni valjda možete reci.
Tallulah je odmahnula glavom.
- Dušo! - rece Josh, obeshrabren. - Zašto mi ne možeš reci?
Tallulah uzdahne.
- Možeš li reci mami i tati? - pokuša Josh.
- Ne! - žurno ce Cassie.
- Zašto? - upitao je, sad vec zabrinut. - Što se zbiva, Cass?
Cassie se okrene prema Tallulah.
- Smijem li mu reci, Tally? Tallulah neznatno klimne.
- Ima nocne more - prošapta Cassie.
- Kakve nocne more? - prošapta Josh. Cassie u mraku širom rastvori oci.
- Gadne - rece ona tihim glasom.
- Kako to misliš gadne?
- Sanja ... sanja...
- Nastavi...
- Sanja...
- Cassie, moraš mi reci.
- Sanja Jo.
Josh se naglo uspravi. Ovo nipošto nije ocekivao. A onda, na njegov užas, Tallulah se još više sklupca i pocne cviliti. On je obgrli i pocne tješiti.
- U njezinim snovima Jo stalno umire - pojasni Cassie.
- Šališ se! - rece Josh. - Pa to je strašno.
- A Lula je pokušava uhvatiti...
- Uhvatiti? Zar pada?
- Da. Uvijek pada. S litice. Josh dahne.
- Strah nas je da joj se nije nešto užasno dogodilo - Tallulahin se lakat ukaže ispod pokrivaca i ona gurne svoju sestru. - I silno nam nedostaje - pridoda Cassie, spustivši glavu.
- Da - rece Josh. - Znam kako je. Svima nam nedostaje.
- Mama i tata se nisu toliko svađali kad je ona bila tu - prošapta Tallulah kroz svoj palac. - Sad se cijelo vrijeme svađaju - zatim ponovno pocne plakati pokrivši lice rukama.
Bile su u pravu, mislio je Josh. Sjetio se one odurne svađe koja ga je neku vecer probudila, kad je cuo Dicka kako place. A sam Bog zna kakve je to posljedice ostavilo na Dickovo samopouzdanje, pored ne odlaženja na posao i boravka u kuci s djecom. On se, doduše, hrabro nosio s tim, ali nipošto nije mogao biti dobro. Ali, što uciniti?
- Što se da uciniti? - zapita Cassie.
- Ne znam, dušo - rece Josh. - Nadati se i moliti Boga da se Jo cim prije vrati.
- Mama kaže da su Boga izmislili muškarci kako bi sprijecili pretjeranu ambicioznost kod ljudi - rece Cassie.
- Oh.
- Da nazovem Jo? - upita ona.
- Mislim da to nije najbolja ideja.
- Oh - rece Cassie. - Mislili smo da bismo možda mogli otici po nju.
Josh u mraku zaškilji prema svojoj polusestri. - Zbilja? - upita je.
- Da. Ali je onda Zak rekao da bi morao s nama ici u ženski zahod, tako da smo odustali.
Sve troje su neko vrijeme u tišini sjedili na krevetu.
- 'Noc, Josh - zacuo se Tallulahin glasic u tami.
- Oh, laku noc breskvice - rece Josh i poljubi je u njezin topli, suhi obraz. On i Cassie napuste njezinu sobu, oprezno zatvarajuci vrata za sobom. Na odmorištu Cassie pogleda Josha.
- Hvala ti na pomoci - rece ona.
- Pa nisam ništa ucinio.
- Da, pa - rece Cassie, osjetno razocarana. - U svakom slucaju, hvala na pokušaju - s teškim uzdahom ode u svoju sobu.
Dok je Josh stajao na odmorištu, cuo je buku s gornjeg kata što je zvucala kao da šmrca usisivac. Nedugo zatim on shvati da to Zak jeca. Uputi se gore i pokuca na njegova vrata. Jecanje prestane.
- Zak? - tiho ce Josh. - Mogu li uci?
Nakon nekog vremena culo se prigušeno "Da".
Josh polako otvori Zakova vrata, hvatajuci Cyber-doga dok je letio prema njemu i preskacuci postavljenu žicu. Potom sjedne na Zakov krevet.
- Što ima, mali covjece? Zak obriše suze s lica.
- Nešto sam gadno sanjao.
- Je li Jo padala s litice? U tami zavlada tišina.
- Nije - prošaptao je Zak.
- Nastavi.
Zak se uspravi u krevetu. - Mama nas je napustila... - šmrcao je - zato što, zato što je morala biti dadilja ... umjesto Jo ... negdje na sjeveru. A onda nas je i tata napustio zato što nije mogao živjeti bez mame.
Josh ga zagrli. - Kompa - tješio ga je. - Nitko tebe nece napustiti.
Zak se nasloni na Josha i šmrcne. - Jo je otišla - prošaptao je.
- Ali, ona ce se vratiti. Znam da hoce.
Sjedili su tako sve dok Josha nije probudio zvuk kosilice u uhu. Zak je hrkao.
Nakon sto je ušuškao Zaka, krenuo je dolje i polako prošao kroz Joinu sobu do svoje. Sjedeci na krevetu, donio je odluku. Zbog djece, zbog obitelji, morao je uciniti samo jedno. Dovest ce Jo natrag.
Josh se iduceg jutra rano probudio i našao djecu kako gledaju televiziju još uvijek u pidžamama. Gugutavi zvukovi odraslih što su dopirali s gornjeg kata, ispunjavali su rupe između zvukova Teletubbisa.
- Dobro! Klinci - poceo je.
- Psst! - rece Tallulah.
- Ovo je dosadno - rece Zak. - To je za male bebe.
- Onda bi i sam trebao uživati u tome - rece Cassandra.
- Dobro, klinci - ponovi Josh. - Odlucio sam dovesti Jo natrag.
Djeca redom skrenuše poglede s TV-ekrana koji je prikazivao djevojcicu koja je po treci put pronašla puža slinavca ispod stabla.
- Znam - nastavi Josh. - I sam sam pomalo iznenađen, no dobro. Sto je - tu je.
Kad su svi poceli skakati po njemu, znao je da je donio ispravnu odluku. Objasnio im je kako to moraju tajiti od odraslih, i misle li da mogu održati obecanje, i rekli su kako mogu, i onda su ga ponovno zagrlili, i tog je jutra otišao na posao laka koraka i sa silnom kolicinom srece u srcu.
U subotu se ujutro troje djece, ukljucujuci i Tobyja, veoma rano probudilo. Vanessa i Dick bili su oduševljeni što su svi odreda željeli pripomoci Joshu da opere Join automobil - cak i Toby - i kad je Josh predložio da napravi djir kako bi napunio akumulator, oni mu ponude da ga koristi sve dok se Jo ne vrati.
Sat vremena kasnije, Toby i Josh su laštili auto, a Zak, Cassandra i Tallulah dovršavali su cokoladne kolacice i razrijeđeni sok od narance.
- Onda, kako znaš da ce se htjeti vratiti? - pitao je Toby Josha, lašteci haubu.
- Ne znam - odvrati Josh, lašteci krov. - Ali vrijedi pokušati. Djeca su koma bez nje. A neki sam dan nacuo gadnu svađu između tate i Vanesse.
Tobyja, cini se, ovo nije dotaklo.
- Tobe, tata je plakao.
- Sranje.
- Aha. Moramo vratiti Jo. Toby je klimnuo.
- Kako je Anastasia? - namignuo je Josh.
- Super - naceri se Toby.
- A kako je strašni Todd Carter?
- Vrlo ljubazan. Neki dan je ponudio napisati domaci zadatak iz matematike za mene.
- Što si mu rekao?
- Rekao sam: "Tornjaj se, želim proci."
- Sranje - prošaptao je Josh. - Budi oprezan, Tobe.
- Ma šalim se. Rekao sam hvala, ali ne treba.
- Izvrsno.
Toby otvori vrata kako bi ocistio unutrašnjost auta.
- Ajme meni! - najednom se gromko nasmije. –Stoj e?
- Gledaj!
Toby se opruzi naprijed i izvadi Joine plišane lutkice.
- Toby, vrati to natrag.
Toby ispusti zvuk krave na umoru.
- Prestani se cerekati - rece Josh. - Nekad stvarno znaš biti prasac. To je žena koja ima dva krim-policajca za prijatelje, a ti zbijaš šalu s njezinim plišanim igrackama.
Toby ih je neko vrijeme proucavao u rukama.
- Zapravo - rece potom - prilicno su slatke.
- Vrati ih natrag i pomozi mi da ovo dovršimo. Toby ih vrati natrag.
- Onda, zašto neceš reci tati i Vanessi da ideš po Jo? - upitao je.
- Zato što bi mogli krivo shvatiti - rece Josh.
- Što se tu ima krivo shvatiti? Nedostaje ti Jo i ti ideš...
- Djeci nedostaje - prekine ga Josh. - Dvije nocne more u jednoj noci. A kod Tallulah se ponavljaju. A tata i Vanessa se zbilja gadno svađaju. Cinim to zbog obitelji.
- Zašto?
- Jer sam dobar, eto zašto.
- Što je ova obitelj ikad ucinila za tebe?
Josh i Toby gledali su se preko krova automobila.
- Tobe?
- Mm?
- Idemo se malo provozati. Ako pronađemo prazno parkiralište, možda ti dopustim da malo voziš.
Toby skoci na suvozacevo mjesto.
Josh je zbilja dopustio Tobyju da vozi. Također, prepricao mu je razgovor koji je vodio s majkom. I objasnio mu je da, sviđalo se to njemu ili ne, Cassie, Tallulah i Zak nemaju ništa s tim što je njihov tata napustio mamu, i podjednako kao sto je i on morao dijeliti tatu s njima, tako su i oni morali odrastati sa spoznajom kako dijele tatu s deckom koji ih ne podnosi. A oni ce biti njegovi braca i sestre cijeli život i nikad nece zaboraviti kako se prema njima ponašao.
Putem do kuce Toby je bio neobicno tih. Kad su se zaustavili na benzinskoj stanici, Josh mu je kupio cokoladu ne bi li ga malo oraspoložio.
Kad su stigli pred kucu, Toby trkom uđe.
- Ej! Lulu! - povikao je vidjevši Tallulah kako crta za kuhinjskim stolom.
- ZOVEM SE TALLULAH! - proderala se Tallulah.
- Pogodi što imam u ruci, Tallulah? - Toby ispruži zatvorenu šaku. Tallulah ustukne, ustane od stola i žurno krene prema vrtu.
- Što sam ti malocas rekao? - povikao je Josh. Toby rastvori šaku. U njoj je bila zgnjecena cokolada.
- Mislio sam joj dati cokoladu - rece muklim glasom, prije no što ce otrcati gore. Josh bi bio otišao za njim, no valjalo je krenuti u Niblet-upon-Avon.
Kasnije tog dana, djeca su sazvala sastanak u Tallulahinoj sobi. Zak je bio vrlo zadovoljan, uzevši u obzir to kako se Toby užasno odnosio prema njemu cijelo popodne.
- Mislim da možemo zakljuciti kako je plan uspio - pocela je Cassandra. Zatim pogleda na svoj sat. - Josh bi svaki trenutak trebao stici kod Jo.
Svi su se poceli hihotati.
- A Zak - nastavi Cassie - ti si odabrao fantasticno vrijeme. Mislim da je Josha pokrenula Tallulahina izvedba, ali tvoja je pokrenula lavinu.
Zak se namrštio. - Kakva izvedba? - zapitao je. Cassie pogleda svog mlađeg brata.
- Nije važno - rece. - Uspjeli smo. To je najvažnije.
Kad se u kuci Joinih roditelja oglasilo zvonce, Jo je taman usisavala dnevnu sobu, dok je njezin otac pomagao majci da se popne uz stube.
- Otvori, hoceš li? - doviknuo je.
Jo se uputi prema vratima i odsutno se promotri u zrcalu. Nevjerojatno kako ti malo svježeg seoskog zraka može dobro koristiti, pomislila je. Lice joj je sjajilo.
Otvorila je vrata i ugledala Sheilu kako stoji na kucnom pragu oboružana samonametnutim tužnim osmijehom i golemim buketom crvenih karanfila.
- Shee! - usklikne Jo. - Baš lijepo! Nisam te ocekivala, uđi...
- Ne mogu dugo ostati - tiho je rekla Sheila.
- Je li se nešto dogodilo?
Sheila odmahne glavom i zagleda se u pod. Smetena, Jo se odmakne i šire otvori vrata kako bi je pustila unutra.
- Bolje uđi - rekla je.
Sva shrvana, Sheila prijeđe prag Greenovih, kao da ovdje nije provodila svaki vikend svoje mladosti, te preda cvijece Jo.
- Uauu. Hvala ti, Shee. Predivni su.
Sheila je skromno stajala u hodniku, ociju i dalje uprtih u pod.
- Hajde, udji - rece Jo.
- Hvala ti.
Jo je vodila svoju prijateljicu prema kuhinji.
- Caj? Kava? - upitala ju je.
- Ništa, hvala - rece Sheila.
- Nisam te ni upitala kako si - nesvjesno ce Jo. Sheila se nije nasmijala. Cak se nije niti nasmiješila. Jo iskljuci štednjak, odloži cvijece u sudoper i pridruži joj se za kuhinjskim stolom.
- Imam novosti - najzad prozbori Sheila.
- Što se dogodilo?
- Zarucila sam se.
Joine se oci rašire u iznenađenju i olakšanju.
- Pa to je fantasticno! - uskliknula je.
- Vjencanje ce se održati u lipnju - rece Sheila.
- Opa! Požurila si.
- Baš i nisam - rece Sheila. - Kad znam da je on pravi, kužiš.
- Zbilja? - uzdahne Jo. - Koja si ti sretnica.
- Kako bilo - rece Sheila. - Poznajemo se vec godinama. Istina, bili smo samo prijatelji, ali... - duboko uzdahne - zabrijali smo nekoliko puta, ništa ozbiljno. Tada smo oboje bili u vezi.
Jo klimne.
- No, tek je nedavno postalo ozbiljnije.
- Sjajno.
- Kad si ti otišla. - Oh.
- Zato što si ti otišla. Jo se namršti.
- Oh, Bože - rece potom. - Ja sam te sprjecavala u necemu...? - a onda joj ponestane rijeci.
Sheila napokon podigne pogled i pred Jo se ukaza utjelovljenje patnje.
- Jo, nemoj se ljutiti - prošapta Sheila.
- Zašto bih se ljutila? Presretna sam zbog tebe.
- Nismo te željeli povrijediti.
- Pa i niste! Nemam pojma kojeg vraga mi pokušavaš reci.
Sheila uzdahne i zabaci glavu.
- Shaun ... Casey ... i ja vjencat cemo se u lipnju - rece polako i razgovijetno. - Shaun. Tvoj Shaun. Odnosno. Zapravo, moj Shaun. Shaunie. Zaprosio me je cim je prekinuo s tobom.
Jo se sledila.
- Nije on prekinuo sa mnom - rekla je jednolicnim tonom.
- Ali, jest, Jo - rece Sheila. Glas joj se smekšao i glava joj se trzala na svaku rijec. - Samo nisi zamijetila.
- Ponovno me je zaprosio, Shee - cula se Jo kako izgovara.
- Zato što je znao da ceš ga odbiti - Šheilin je opravdavajuci ton postajao sve odlucniji. - Pomogla sam mu sastaviti govor: "Ne kanim te ponovno zaprositi. Osim ovaj zadnji put, bla, bla, bla." Zvuci li ti poznato?
Joino lice utrne.
- Ja sam bila ta koja je odlucila u koji ce te restoran odvesti - nastavi Sheila mekanim glasom.
- Ali tamo smo otišli na naš prvi spoj - prošaptala je Jo.
Sheila klimne. - Znam - rece. - Mislila sam da bi tako moglo biti romanticnije.
Jo je mogla cuti kako joj navire krv kroz uši.
- Kako to misliš da ste nekoliko puta zabrijali? - uspjela je procijediti.
- O, ma ništa ozbiljno - rece Sheila. - Znaš, ispod imele, na pokojem tulumu...
Jo rukom prekrije usta.
- O, Bože, oprosti, Jo. Nisam mislila da ce te ovo tako pogoditi. Da budem iskrena, mislila sam da ce ti laknuti što je sretan. Bilo bi grozno da si mu slomila srce, zar ne? Našem Shauniu?
Jo je pokušala klimnuti. Njezin se um nije znao nositi s onim što joj je nudila preinacena stvarnost. Bilo je to tako nestvarno.
- Shaunie nije bio posve siguran - nastavila je Sheila. - Rekao je da ti ne bismo smjeli odmah reci, ali ja sam držala kako nemamo izbora. Pozivnice ce krenuti iduci tjedan. Smatram da ne bi bilo fer da posljednja doznaš.
- Zaprosio me je cetiri puta, Shee - prošaptala je Jo, taruci suze s brade.
- Znam - rece Sheila. - Bila sam izvan sebe. Jo se upitno namršti.
- Pa, naravno! - rece Sheila. - S jedne se strane upucavao meni kad god bi imao priliku, a s druge se pretvarao kako s tobom misli ozbiljno. Bila sam šokirana njegovim ponašanjem - slabašno se nasmije. - Zbilja se srdim na njega.
- Spomenula si nekakve tulume?
- Pa - Sheila slegne ramenima. - Bilo je dosta tuluma. I dosta imela. Imali smo šest godina na raspolaganju.
- Ali zašto? Zašto me jednostavno nije ostavio?
- Pa, mislim da ti je zapravo bio silno privržen. Mislim, ti si krasna osoba. I jasno, to je hranilo njegov muški ego. Sjecam se kako sam mu jednom rekla da nas možda ti i James varate u isto vrijeme - nasmiješila se. - Dobro smo se tome smijali.
- Varanje? Ucinilo mi se da si rekla kako je to bilo rijetko.
- Oh, što god. Bit je...
- Zna li James o ovome?
- O, kako da ne - Sheila ce opušteno. - Oduvijek je znao. Zapravo, sa Shaunom sam bila još i prije njega. Što misliš, kako sam upoznala Jamesa? Zapravo, mislila sam da bi mogla i sama nešto naslutiti; znaš, bilo je i suviše slucajnosti. U svakom slucaju, James je bio daleko sretniji s našim malim dogovorom. Želio je djevojku koja ga nece gnjaviti s obavezama. Zamisli, on ce bit naš kum - uzdahne.
- Znaš? Mislim da bi mi sad dobro došla ona šalica caja.
- Ali, ti si mrzila Shauna.
- Oh, to je sve bila njegova zamisao - Sheila je zijevala. Prestala je zijevati. - Oh, ispricavam se! Sinoc sam kasno legla. No da, morali smo se pretvarati kako se ne podnosimo da ne bi nešto posumnjala.
- Ali on te je zaista mrzio!
- Pa - Sheila se uspravi. - Zapravo... Pretpostavljam da bih ti sad sve trebala razotkriti. Nisam to kanila, no stvari bi tako mogle postati jasnije - vec smo bili zabrljali na tulumu kod Melanie Blacksmith, na tulumu kod Phillippa Fullera, zatim, na tulumu kod Matta Wrighta, onog ljeta kad si bila u Norfolku s roditeljima. Bože, tome ima vec skoro sedam godina. Bilo je to cak i prije nego što ste se upoznali.
- Upoznali smo se u vrticu.
- Znaš na što mislim. Kad je shvatio da smo nas dvije prijateljice...
- Najbolje prijateljice...
- Aha, neprestano se raspitivao o tebi. Rekao je da si ti njegova prva simpatija iz škole i da je san svakog muškarca da... pa, znaš vec ... mislim da je upotrijebio rijec "potrošiti" prvu djevojku koja mu se ikad sviđala. Tada sam shvatila da ti se kani upucavati. A zatim, buduci da si ti tako ... pa, buduci da si tako ... - nakratko se zaustavi. - Hmm ... kako bih to rekla?
Sheila napravi stanku.
- Neobzirna? - pripomogne joj Jo.
Sheila zastane još sekundu prije nego ce nastaviti.
- Pretpostavljam da jejina djevojka najbolji izraz, pa je morao s tobom izlaziti - prilicno dugo, koliko se sjecam - da bi te napokon mogao "potrošiti", i tako, prije nego što je postao i svjestan, izlazio je s kceri svog najluđeg zaposlenika, cijelo je susjedstvo saznalo i bla bla bla. I tako - ona bespomocno slegne ramenima. - Od samog smo se pocetka morali pretvarati. Nemaš pojma kakvo je olakšanje napokon bit iskren.
Jo je pokušala nešto reci, no tijelo joj je potonulo pod kuhinjski stol, te time govorilo sve. Sheila je ustala, prišla joj i stavila ruku na njezino rame, no Jo je odgurne. Sheila je neko vrijeme nepomicno stajala.
- Shvacam - rekla je. - Zaista.
- Papirnati rucnik - šmrcala je Jo u svoj rukav.
Sheila je požurila i otrgnula list papirnatog rucnika. Jo se useknula i na svoje se iznenađenje osjeti znatno bolje.
- Sad moram ici - rece Sheila.
Jo se ponovno usekne. - Zbilja? - rece
- Žao mije, Jo.
- Mogu misliti.
Sheila se okrene i ode. Kad je dospjela do ulaznih vrata, Jo je zazove. Sheila se polako okrene.
- Da?
Neko su se vrijeme nijemo gledale.
- Kad si me prestala voljeti? - upita je Jo. Sheila se doimala nestrpljivom. - Ovdje se ne radi o tebi - rece. - Cak ni o našem odnosu. Rijec je o meni i Shauniu. Jednostavno si se našla između dvije vatre. Nitko te nije želio povrijediti.
Jo se zagleda u papirnati rucnik u svojoj ruci.
- Kad si me prestala voljeti? - ponovi. Nakon stanke, Sheila slegne ramenima. Jo klimne, iscrpljena.
- Shaunieve necakinje ce nam biti djeveruše - rece tiho Sheila. - Znam da smo si uvijek govorile kako cemo biti jedna drugoj...
- Samo idi.
Jo se uspije slabašno osmjehnuti, što se, nakon što su se ulazna vrata zatvorila, pretvorilo u grcevito jecanje.
Dotle se Josh zaustavio na semaforu u Niblet-upon-Avonu, tocnije u Visokoj ulici, te je zbunjeno piljio u kartu grada. Nažalost, karta je bila izokrenuta, a upalilo se zeleno svjetlo. On okrene kartu na pravu stranu. Ništa. Još uvijek nejasno. Ocito su je sacinili ljudi koji su htjeli pošto-poto sacuvati Niblet od najezde turista. Podigne pogled s karte i zapilji se u zeleno svjetlo na semaforu. Poskoci u sjedalu i letimicno pogleda u retrovizor. Iza sebe spazi covjeka u šeširu za volanom drugog auta. Muškarac je mahao. Smeteno krene dalje. Cinilo mu se kao da je u nekoj drugoj državi. Zatim se zaustavi i izvadi svoj mobitel.
Jo je zgrbljeno sjedila za stolom, glave zarinute u dlanove. Svaki put kad bi pomislila da je malo bolje, nalet bijesa, poniženja i boli ponovno bi je pogodio i zacula bi cudne zvukove koji su dopirali iz njezine nutrine.
Kad joj je zazvonio mobitel, on pridrža glavu rukama. Kad je pomislila kako bi to mogao biti Shaun, ona se javi.
- Halo? - rece placnim glasom.
- Kvragu - rece Pippa. - Užasno zvuciš.
- Ma nije to ništa - Jo ponovno pocne ridati. - Trebaš me vidjeti kako izgledam.
- Što se, dovraga, dogodilo?
- Shaun me je varao! - jecala je Jo.
- Molim?
- Sa Sheilom.
- O moj Bože - dahnula je Pippa kroz Joine jecaje. - Želiš li da dođem tu kod tebe?
Jo klimne u telefon. - Ne, hvala - šmrcala je. - Mislim da sad ne bih mogla podnijeti nikoga. Ja-ja ne mogu ovo podnijeti.
- Želiš li da Nick dođe i promijeni licni opis Shaunu?
- Ne - Jo se uspije nasmiješiti. - Mada, možda bi mogao doci i malo unerediti Sheilinu facu.
- Aha.
Jo je još malo jecala. - Napravili su me takvom budalom.
- Nije istina - rece Pippa. - Napravili su sami sebe budalama.
- Vjencat ce se!
- Ha? - usklikne Pippa. - Time je ispala još veca glupaca. Možeš li zamisliti da se udaš za nekoga tko je hodao s tvojom prijateljicom? I uz sve ono što znaš o njemu? Možeš li uopce zamisliti kako ce izgledati taj brak?
Jo prestane plakati prvi put nakon Sheilinog priznanja.
- Vjeruj mi - rece Pippa. - I bolje je tako. Ionako nije bio ništa posebno.
- Mislila sam da me voli - rece Jo pateticno.
- Znam, dušo. Ima drugih muškaraca. Mnogo boljih od njega. Vec su ti dva na vidiku.
Premda se ovo nije cinilo posve istinitim, buduci da je jedan od njih bio mahniti uhoda, a drugi licemjerni gad kojeg je jedino zanimala ševa, ipak se Jo osjeti malo bolje.
Poželi da može vidjeti Pippu, no nijedna si nije mogla priuštiti slobodno vrijeme. Stoga je Jo bila zadovoljna i s ovim telefonskim pozivom. Kad je završio, ona se umije nad sudoperom i odluci otici u šetnju.
Josh odloži svoj mobitel. Lokalna je postaja bila od velike koristi. Prakticki se nalazio iznad Joine kuce. Upali motor, okrene auto, prođe kroz crveno i krene prema njoj.
Kad se zvonce na vratima oglasilo drugi put toga dana, koža na Joinom licu nije ni blizu sjala kao ranije. Zapravo, kao što bi to svaka iole profesionalna kozmeticarka savjetovala, želite li da vam za posebne prilike koža izgleda dobro, jednosatno plakanje netom prije toga nipošto se ne preporuca.
Tijelo joj se iznenađeno trgne na zvuk zvona. To je zacijelo Shaun, pomislila je.
Žurno je tapkala prema vratima, s rolom papirnatih rucnika pod rukom i rabljenim papirnatim rucnikom u ruci.
Širom je rastvorila vrata. Pogleda gore prema visokom tamnokosom strancu, pri cemu joj se stegne srce. Zaustavi se. Oci su joj upijale hrpu podataka koje joj je mozak, međutim, bljuvao vani. Trepnula je i nanovo pokušala.
Na vratima je stajao Jehovin svjedok - jedan od onih nevjerojatno uglađenih, pristalih tipova u cijim je ocima blistao cudnovat bljesak zvan Isus. Ne, glupo. Sanjala je i ovo je bio Bog.
Kad je Bog rekao: "Sveca mu, izgledaš usrano", ona ustanovi kako to ipak nije Bog. A zatim spozna da pred njom stoji Josh.
Josh se zacijelo nije kanio ispreplesti sa Jo u tijesnom, osjecajnom zagrljaju koji je trajao citavu vjecnost. Dovoljno je dugo putovao da je imao vremena detaljno isplanirati prizor pozdravljanja i u planu se nije dalo naslutiti ništa o ovom dugotrajnom, osjecajnom i tijesnom zagrljaju. Zapravo, ni sam nije znao otkud sad ovo. No, evo ga tu i ona jeca u njegov pulover, a on miluje njezinu kosu, i pritom osjeca kako ništa drugo na svijetu sad ne bi radije radio, stoga je vjerojatno ovo bio najbolji moguci razvoj situacije za sve. Možda joj je mama ponovno pretrpjela udar. Janje malo siroto. Bože, život zbilja zna biti okrutan. Neki ljudi stalno izvlace deblji kraj, mislio je gledajuci prema hodniku.
Spazivši krupnog muškarca kako stoji na vrhu stuba i zuri u njega, sva toplina išcezne iz njegova tijela. Oslobodi se Jo i odmakne se od nje na sigurnu razdaljinu.
- Z-zdravo - rece on covjeku na stubama. Muškarceve se oci suze. - Tko si, dovraga, sad pa ti? - prošaptao je. - I što si ucinio mojoj kceri?
- Tata, ovo je Josh - šmrcala je Jo.
- Josh? - upita je covjek s takvim gnušanjem u glasu, da je Josh najednom postao svjestan neobicnosti vlastitog mu imena. - KAKVO JE TO IME? I KAKO ZOVU "JOSHA" KAD JE KOD KUCE? I ZAŠTO PLACEŠ?
Josh je ukoceno stajao na mjestu. - Ne place zbog mene, ja ... ja sam je našao...
- JESAM LI SE KOJIM SLUCAJEM TEBI OBRATIO?
Josh zatrese glavom. Bili pogleda u Jo.
Jo je pokušala govoriti. Potom ustanovi kako ne zna otkud bi pocela. Zatim se prisjeti kako ionako ne razgovara s ocem. Potom shvati da je Josh došao iz Londona kako bi je vidio. Zatim se dosjeti kako vjerojatno izgleda poput nadute ribe.
Obnevidjela pobjegne prema kuhinji.
Kuhinjska se vrata treskom zalupe, a Join se otac polako okrene sucelice prema Joshu. Joshova su se usta oblikovala u nešto približno smiješku, dok mu se u želucu oblikovalo nešto približno ciru.
- Ja sam Joshua Fitzgerald - tiho je rekao, ispruživši ruku. - Cast mije što sam vas upoznao.
Muškarac zagundja i nastavi piljiti u njega. Joshovo se grlo stegnulo. Spusti svoju ruku dolje.
- Sviđa mi se vaš hodnik - graknuo je, suha grla. Dvojica su se muškaraca nijemo gledala, Joshu se cinilo dobrih godinu dana. Loših godinu dana.
Suše, boleštine, glad, i tako to. Obuzme ga snažan osjecaj da kad bi Join otac imao rogove, do sad bi ga vec bili kastrirali. Zaustio je reci kako ce navratiti kasnije, buduci da sad ocito nije najzgodnije vrijeme, ali da mu je bilo silno zadovoljstvo upoznati Joinu obitelj i Bože, kakav divan hodnik, kadli se pojavi Jo. Bilo je posve ocito kako je još uvijek uznemirena zbog necega, no pozvala je Josha u dnevni boravak, uputila oca da bude pristojan ukoliko ne želi da još veceras napusti kucu i zatim ukoceno krenula na gornji kat kamo ce se, kako im je obojici objasnila, pokušati dovesti u red.
Josh je cekao u dnevnom boravku i piljio oko sebe, trudeci se svim silama ne piljiti u komodu. Mogao je cuti prigušene glasove koji su dopirali s vrha stuba, za koje je pretpostavio da pripadaju Joinim roditeljima, buduci da je viši glas govorio znatno sporije negoli onaj dublji. Kad su se otvorila vrata, on ustane. Join otac ponovno zagundja, a on se zahvalno nasmiješi.
- Lijepi konji - rece, klimnuvši prema ukrasnim figurama. - I lisice. I macke. I vidre su zbilja dražesne. I komemorativni pladanj. Kakav tragican gubitak, ha?
- Žena ih voli - rece Bili. - Samo skupljaju prašinu.
- Oh, mogu misliti - klimne Josh, kao da je brisanje prašine jedna od najvažnijih stavki u njegovu životu.
Uto se uz bok svog supruga pojavi Hilda, pridržavajuci se za vrata. Josh korakne naprijed i rukuje se s njom, iznimno nježno.
- Gđo. Green - rece. - Joshua Fitzgerald. Zadovoljstvo mi je što smo se upoznali.
Ona mu se nasmiješi, a on ugleda oci istovjetne Joinima, premda su Hildine bile svjetlije plave boje, kao da ih je isprala iscrpljenost. Osjeti poriv da i nju cvrsto zagrli, no svlada se.
- Ona samo što nije sišla - rece Hilda polako.
- Hvala vam.
- Molim - mrmljala je Hilda. - Sjednite... On poslušno sjedne. - Dolje. On se zguri prema naprijed.
Iduceg se trenutka pojavi Jo i on se ponovno pridigne.
- U redu - objavi ona, navlaceci kaput i istodobno skupljajuci kosu u konjski rep. - Idemo se prošetati do rijeke.
- E pa sad, mlada damo - pocne njezin otac. - Bogme...
- BOGDON-OVER-BRAY - obrati mu se Jo tonom koji ne trpi gluposti. Njezin otac umukne.
Josh je, zbunjen i preplašen, klimnuo na pozdrav Joinim roditeljima i krenu za njom.
- Bogdon-over-Bray, ha? - pokušao je cim su se našli na dovoljnoj udaljenosti.
- Duga je to prica.
- Mogu misliti - klimne on, kao da su duge price jedna od najvažnijih stavki u njegovu životu.
U tišini je koracao uz nju, sve dok nisu naišli na zapanjujuci prizor mosta nad rijekom. On zastane.
- Moj Bože - dahnuo je. - Ovdje je predivno.
- Mm.
Jo uspori i oni zajedno stupe na most. Kad se zaustavio nasred mosta i nagnuo preko ne bi li pogledao u rijeku, ona se također nagne. - Josh, hvala ti što si došao - rece mu tiho.
On se okrene prema njoj i nasmiješi. Ramena su im se gotovo doticala.
- Bilo mije zadovoljstvo - rece on.
- Lijepo je što si tu.
- Hvala ti.
- Na ovom mostu.
- Oh. Na mostu. Pa, most je zbilja lijep.
- Uspomene i tako to. Josh malo promisli.
- Mogu misliti - najzad klimne, pocevši sam sebi biti dosadan.
- Ovdje sam se prvi put poljubila sa Shaunom - rece Jo.
Josh se neznatno odmakne.
- Ne baš ovdje - nasmije se ona upiruci prstom u tocku na podu. - Tamo.
- Ah - rece Josh, slijedeci pogledom njezinu ruku. Zatim, na njegovo iznenađenja, ona ovjesi ruku o njegovu i ponovno mu zahvali na dolasku. On stavi ruke u džepove, nastojeci ne izgledati presretno i ponovno joj kaže kako mu je zadovoljstvo.
Odšetali su se preko mosta i prošli kraj crkve. Ponovno je zastao i upijao pogled.
- Bože - prošaptao je. - Ovdje je nevjerojatno.
- Mm.
Osluškivao je žubor potoka, tako jasan u ovoj tišini i tako cist da ga je ometao samo šum povjetarca u granama.
- Kako si mogla otici odavde? - prošaptao je.
A zatim su osluškivali jasni, cisti zvuk Joinih jecaja.
Pronašli su klupu u blizini puba, Josh obgrli Jo oko ramena i oni sjedoše. Nakon nekolicine pogrešnih pocetaka, ona ga izvijesti o životnim promjenama što su je zadesile otkada su se zadnji put vidjeli. Ispricala mu je kako ju je Shaun ponovno zaprosio. Kako se suocila sa istinom i kako im se veza napokon privela svome kraju. O patnji koju je osjecala zbog završetka tako važnog poglavlja svog života, premda je znala kako je ucinila ispravnu stvar. O osjecaju krivnje što je povrijedila Shauna i razocarala roditelje. O Sheili, njezinoj najboljoj prijateljici, koja je navratila prije pola sata na zakašnjelu partiju bezazlenog djevojackog cavrljanja. O tome kako je otkrila da je njezina veza sa Shaunom citavo vrijeme bila jedna velika laž. O tome kako je otkrila da je prijateljstvo sa Sheilom citavo vrijeme bilo jedna velika laž. O poniženju. Bijesu. Zbunjenosti i boli.
Tijekom vrtoglave price, Josh je gledao preko polja pred sobom, dok se njegovo razumijevanje stvarnosti nepokolebljivo gubilo što je jace stiskao Joina ramena. Nije mogao povjerovati u ono što cuje. To naprosto nije moglo biti istina. Zacijelo je negdje postojala neka kvaka. Ali nije. Nema greške. Jo zbilja nema decka.
Nije se mogao dosjetiti nicega pametnog, pa ju je samo i dalje grlio, glave naslonjene na njezinu.
- Strašno mi je žao - najzad je prozborio.
A zatim je shvatio da joj može reci mnogo više. Rekao je da, s muškog gledišta, ne postoji šansa da je Shaun bio toliko dugo s njom, a da to sam nije želio. A povrh svega, jamacno ne bi riskirao i zaprosio nekoga s kim se nije želio oženiti.
Jo je malo promislila o ovome. - Hoceš reci da nikad ne izlaziš s djevojkom samo zato što ti ju se ne da otpiliti? - upitala ga je.
- Toliko dugo vremena, nikad - priznao je. - A svakako je ne bih zaprosio. Cetiri puta. Zapamti da si samo cula Sheilinu stranu price.
Jo se malo odmakne od njega i odvaže ovo u glavi.
- Pa, što to onda znaci? Da je sve izmislila? Zar me toliko mrzi?
- Ne - rekao je obazrivo. - Ona ti je prikazala stvari onakvima kakvima bi sama voljela da jesu, ali to ne mora nužno biti istina. Gledao sam - vidio sam Shauna s tobom i to nipošto nije bio muškarac koji je opsjednut nekom drugom.
Uslijedi tišina.
- Cini mi se da Sheilu sve skupa vraški boli - zakljuci Josh.
- Boli?
- Aha. Pa, kad je ona posrijedi, dugo je vremena cekala Shauna. Cak duže nego sto je on cekao tebe. I možda je bila prisiljena poslužiti se starim pravilom, u ratu i ljubavi sve je dopušteno. Cime se, priznajmo, svi katkad poslužimo.
- Ja nikad.
Josh se nasmiješi i nježno kaže: - Možda se još nisi naša u takvoj prilici.
Jo se još malo odmakne i utone u misli.
- Valjda sam mislila da Sheila voli mene, a ne Shauna.
- Aha - uzdahne Josh. - To mora boljeti.
- I boli. Ne znam tko me je više povrijedio. - Aha.
- A znaš što me najviše boli? - nastavi Jo. - Zbilja, zbilja boli?
- Ne znam.
- Što James sve zna. Svi su se ovih šest godina ponašali prema meni kao prema nekakvom djetetu.
- Nije baš tako - Josh odmahne glavom. - Oni su ti koji su se proteklih šest godina ponašali kao djeca. Ti si jedina bila dovoljno zrela.
Ona ga pogleda.
- Kako si odjednom postao tako mudar? - rece mu ona nježno.
Josh je pogleda ocima toplim poput zimske vatre.
- Zaista nam nedostaješ Jo - prošaptao je. - Svima. Ispostavilo se da te obitelj Fitzgerald treba kako bi uopce mogla funkcionirati.
Tri sloja tekuceg pudera uspjela su prikriti Joino rumenilo.
- Oh - bila je kadra samo izgovoriti.
- Djeca imaju nocne more. Užas - uzdahne on. - A Jeziva Nevjesta toliko muci moga oca da je covjek zapao u stanje gotovo trajne paralize.
- Vanessa nije jeziva - rece ona nježno.
Josh otpuhne i makne ruku s njezina ramena na naslon klupe.
- Vjeruj mi - rece. – Ta je žena u stanju prestraviti cijelu Englesku.
Jo se prisjeti Joshova i Dickova došaptavanja i najednom je preplavi osjecaj iskonske odanosti spram svih iznevjerenih žena.
- Mislim da to nije pošteno - rece.
- Vjeruj mi - nasmiješi se Josh. - Znam. Znam sve o Vanessinom i Dickovom braku...
- U to sam uvjerena... - promrmljala je.
- I Vanessa je zbilja jeziva žena.
Jo je postala napeta. - Pa - rece. - Možda je na to prisiljena.
Josh nacas zastane.
- Zašto? - zapita.
- Katkad muškarce treba malo zastrašiti - rece Jo. - Osobito kad ... je tip koji voli šarati sa strane.
Josh se zagleda u Jo. Ona ponikne glavom.
- Oprosti, ali to je moje mišljenje.
- Katkad je - otpocne on - žena ta koja gura muža od sebe i doma. Ne obazre se na Join uzdah i nastavi. - A onda mu namece osjecaj krivnje nakon sto je on bio prisiljen potražiti ljubav negdje drugdje i uništi mu život.
- Zbilja si okrutan! - rece Jo. Ustane se i krene prema rijeci. Josh ju je slijedio.
- Nisam - rece. - I žene mogu biti manipulativne, znaš - podsvjesno. A muškarac si ne može pomoci ako je doslovce uguran u zagrljaj druge žene. Vjeruj mi, znam to.
- Kako možeš to govoriti? Nakon što je tvoj tata napravio to isto tvojoj mami? Kako ga možeš podržavati u njegovim prijevarama? Kako mu možeš pomagati u tome?
- Ne podržavam...
- Podržavaš! Sad si rekao...
- Samo je jednom...
- O, nemoj se sa mnom igrati. Znam sve o tebi i o Dicku i o vašoj prljavoj maloj tajni koju skrivate od Vanesse.
- Molim?
- Kao što si cuo! Svi se vi isti. Gadite mi se. Gade mi se svi muškarci.
- Je li zato imaš toliko njih u planu odjedanput? Jo dahne. - Što?
- Ti si najobicnija zavodljiva kuja.
Jo ga tako snažno pljusne po obrazu da su mu suze krenule na oci, kao i njoj. Josh se ugrize za usnicu, držeci se za obraz.
- U svakom slucaju - rece on, muklim glasom. - Žele te natrag.
- Odjebi - okrene se i uputi prema mostu. Josh ju je slijedio u stopu.
- Oh, ma daj - rece, sustigavši je. - Placa je sjajna. Zahvaljujuci tvojoj maloj povišici.
- Oh, ma nemoj - ona se okrene. - A ti najbolje znaš sve o novcu.
- Zapravo, tako je - rece Josh, dok mu je ruka i dalje pocivala na obrazu. - Znam što se zbiva kad ga nestane. To može udaljiti ljude podjednako kao i prijevare.
- Kaži mi nešto - rece Jo, podbocivši se. - Je si li zbog toga takav žicar?
- Molim?
- Cuo si me.
- Ja ne žicam ništa. Nemam potrebe za tim.
- O, ne, u pravu si. Zarađuješ pravo bogatstvo i onda besplatno živiš kod oca, poput kakvog razmaženog klinca, dok se mi ostali moramo škrtariti na sebi i štedjeti za život.
- Otkud ti znaš koliko ja zarađujem? I tko ti je rekao da...
- Vanessa mi je kazala da ne placaš stanarinu. U tvojim godinama! To mi je odurno.
- Dakle! - Josh je poceo vikati. - To samo dokazuje kako Vanessa nema pojma o nicemu.
- O, to si u pravu! Jo je također vikala. - Ti i Dick Podlac ste se lijepo za to pobrinuli.
Stajali su jedno sucelice drugome, pod njima je otjecala rijeka.
- Dobro - rece on. - Bilo bi bolje da odem.
- Mislim daje tako.
- Lijepo je znati što doista misliš o meni.
- Aha, baš cudno - rece ona. - Dvolicni, licemjerni, žicarski gad sa kompleksom Petra Pana obicno je moj tip muškarca.
Josh problijedi. I potom ode.
Za to je vrijeme, daleko u Highgateu, Jeziva Supruga uživala u rijetkim trenucima samoce. Dick Podlac je otišao do svog ducana, djeca su se igrala u kucici za lutke (cinilo se da u zadnje vrijeme provode užasno mnogo vremena zajedno - cak i sa Tobyjem), a ona je citala nedjeljno izdanje novina, dok je zvucnu kulisu upotpunjavao radio-voditelj citajuci oglase. Nije znala gdje je Josh, a iskreno, nije ni marila, jer zaista je bilo divno malo za promjenu biti sam u svoj kuci. Nakon onog razgovora, situacija se doimala znatno boljom između nje i Dicka. Osjecala se vraški dobro nakon što mu je sve ono naglas izgovorila - jer njezina se ljutnja protezala daleko u prošlost. Cinilo se kako se i on drukcije ponaša prema njoj. Cak je pocela nazirati tracak muškarca za kojeg se udala.
Ulazna se vrata otvore pa zatvore. Ona baci pogled na kuhinjski sat i uzdahne. Ta imala je dvadeset minuta, zar je mogla više ocekivati? Kad je Josh dobauljao u kuhinju, ona nije podigla pogled s novina. No podigla ga je kad je krenuo ravno do ormarica s picima. Sa stanovitim vremenskim zaostatkom ona ustanovi kako je Josh zapravo Dick.
- Zdravo - rece, iznenađena.
Ona teško mukom odustane od svoje uobicajenog pitanja je li kojim slucajem slavi prodaju neke ploce.
- Zdravo - ponovila je.
Kad se napokon okrenuo, ona shvati da je toliko blijed da je bio gotovo proziran, ne racunajuci rubove gdje mu je koža poprimila zelenkastu boju. Vanessa se brzo osovi na noge.
- Što se dogodilo? Da li te je netko opljackao? Napao?
Dick je odmahivao glavom dok ga je ona vodila prema kuhinjskom stolu, potom posjela i natocila mu pice u cašu. Zatim je kleknula do njega i milovala ga po leđima, kao da je bolestan.
- Dobro sam - on ce, slabašnim glasom.
Sjela je na stolicu do njegove, ne skidajuci pogleda s njega. Pocekala je dok nije otpio još jedan gutljaj i zatim spustio glavu među šake.
- Upravo sam nešto otkrio - zastenjao je, gotovo necujno. - Rijec je i o tebi. I pogađa djecu.
Vanessa prestane disati. Krv joj se sjurila u lice.
Kad je Dick otpio još jedan gutljaj whiskyja, ona se ustane i natoci jedan i za sebe. On spusti svoju cašu na stol. Ona je uzme i natoci im oboma.
- Što je bilo? - napeto je prošaptala. - Što si otkrio? Dick?
A onda, na njezin užas, on pocne jecati u svoj viski. Siloviti, glasni jecaji pretresali su njegovo tijelo. Ona je sjedila u grcevitom sažaljenju, ispijajuci svoje pice i osjecajuci kako ga nema pravo tješiti. Najzad on prestane i iscrpljen pogleda u nju. Ona hitro spusti pogled na svoju cašu.
Dick je sav ocajan zurio u svoju ženu. Kako li se samo doveo do ovoga? Kako je mogao toliko zabrljati sa svojim brakom da je sad, kad je naviše trebao svoju ženu, mogao samo sjediti u mucnoj tišini?
- Onda? - upita ona.
Dick nije imao drugog izbora doli staviti karte na stol.
- Navratio sam danas do stana - prošaptao je. - Otišli su. Nestali. Nema stanarine, nema nicega. Odnijeli su vecinu namještaja sa sobom i ostavili stan u totalnom neredu. Nikad necu moci naci nove stanare i ne mogu si priuštiti da ga ponovno namjestim.
Vanessa se namršti. - Je li to sve?
Dick se kratko i gorko nasmije. - Zapravo, nije - rece. - Podaci koji nedostaju su da je iznajmljivanje stana pokrivalo sve troškove, osim Joine place buduci da ducan vec duže vremena posluje s gubitkom.
Vanessa se još više namršti. - Kako sam ja tu upletena?
- Pa, cijelo sam ti vrijeme ovo tajio i ne mogu više izdržati.
Vanessa spusti glavu među dlanove i pocne duboko disati.
- Pa, kako si onda placao Jo? - upita zbunjeno. On ponovno pocne plakati.
- Dick?
Dick otpije još jedan gutljaj. - Dakle, dok je moja supruga otplacivala kredite i kupovala odjecu djeci, moj je sin placao dadilju.
- Molim? - uskliknula je. Grcevito je razmišljala kako bi zaboga Josh mogao placati Jo. Možda je Dick doživio živcani slom i sad bulazni. Osjeti kako je preplavljuje strah.
- Dick! - uzvikne. - Za ime Boga, saberi se i objasni mi!
Dick duboko uzdahne. - Cim mije postalo jasno da necemo moci održavati standard na koji si se navikla, jedino što mije preostalo bilo je obratiti se Joshu za pomoc. Banka mi je odbila pozajmicu i nisam znao što bih drugo ucinio. Kako bih sacuvao barem malo ponosa, Josh je zbog mene hinio kako želi živjeti s nama - da se malo "zbližimo" - premda mi je nejasno zašto bi se itko želio zbližiti s ocem propalicom - snažno se usekne prije nego ce nastaviti. - Kako bilo, pretvarao sam se da mu vjerujem zato što je to bio jedini izlaz. Tako je on glumio da mi placa "stanarinu" da bi izgledalo kako nam ja mogu priuštiti Jo. Usput, ona povišica nakon što je pozvala policiju nije nam nimalo pomogla, jer Josh si ne može priuštiti razliku - slegnuo je ramenima. - To znaci da se sranje dogodilo dva mjeseca ranije nego što mu je bilo vrijeme.
Vanessa trepne. Gotovo da je mogla cuti kako joj mozak vrije od napora da prihvati podatke. - Josh? - ponovila je.
Dick klimne, taruci rukavom oci i nos.
- A što je s njegovim cimerima? - prošaptala je. Dick napola uzdahne, napola zastenje.
- Nisu otišli na nikakvo putovanje, zar ne? - upita Vanessa polako.
- Svi i dalje žive u Crouch Endu - Dick je govorio jednolicnim glasom. - Josh još uvijek tamo placa stanarinu, premda navodno njegovu sobu koriste kao sobu za igranje. Zato i ne izlazi puno vani. Nema novaca za bacanje.
Vanessa se sruci u svoju stolicu.
- Eto - rece Dick - sad znaš sve. Vanessa je nijemo gledala u njega. Nije bio kadar niti podici pogled dok je govorio. - Udana si za covjeka kojemu mora pomagati vlastiti sin iz prvog braka kojeg je sjebao, kako bi uzdržavao drugi brak koji je također sjebao.
Vanessa odvrati pogled od njega.
- Da - najzad prozbori. - Sad znam sve. Znam da mi se nisi mogao obratiti onda kad si me najviše trebao, nisi vjerovao da te bezuvjetno volim, pa ipak si me i dalje volio dovoljno da poduzmeš sve kako bi spasio naš brak.
Dick se iznenađeno okrene prema njoj i sad je bio njegov red da užasnut promatra svoju suprugu kako place nad cašom whiskya.


Nazad na vrh Ići dole
http://www.book-forum.net
 

Dadilja - Melissa Nathan

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 2Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

 Similar topics

-
» Melissa Marr - Opako ljupki
» Strašne priče

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
 :: Svet književnosti :: Forumska biblioteka :: Chick lit-